Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
srijeda, kolovoz 3, 2016



Danas, kada novim brodom krenete iz Fažane na Veli Brijun, sjetite se i broda Brioni. Brod Brioni napravljen je za Paula Kupelwiesera u Trstu 1908. godine i njime su na Brijune stizali iz Pule elitni gosti Brijuna. Brod je bio jedan od prvih brodova na Jadranu s dizelskim motorom.

U 2. svjetskom ratu brod je uvršten prvo u talijansku, a zatim u njemačku ratnu mornaricu. Preživio je rat, te je nakon rata i opet služio za prijevoz putnika sve do 1968. Tada mu je naziv bio Rečina. Nakon te godine brod je u Zadru postao brod-restoran i zvao se Mare nostrum.

Izvor: Istarska enciklopedija

Na slici: dašak starih Brijuna

 

swirl @ 18:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 13, 2015



Osim predivne prirode, mora, ostataka iz pretpovijesti, antike i srednjeg vijeka, neizmerno puno priča i ostataka iz Austro_ugarske faze, šetnja Brijunima nudi još mnogo, mnogo toga. Tako ćete naići i na niz skulptura.

Pokraj crkvice Sv. Germana nalazi se „Ljubav“ bečkog kipara Zumbuscha. U parku vile Kupelwieser nalazi se „Rad“ istog kipara.

Na stijenama u luci nalazi se „Kupačica“. Riječ je o skulpturi slovenskog umjetnika Borisa Kalina, postavljenoj 1957.

Na Brijunima je i „Golubica“ Dušana Džamonje te  „Primorka“ (vodonoša) iz 1956., rad kipara Frana Kršinića.

swirl @ 18:16 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, veljača 22, 2015

Za ronjenje vam treba posebna dozvola. Imate li dozvolu možete uživati u predivnom podmorju, a ukoliko ste ljubitelj arheologije uron će vam omogućiti dodatnu uživanciju.

Već sam spomenula kako podmorje uvale Verige krije potopljene djelove rimske vile, potopljeni su i ribnjak, djelovi antičke obale, nekadašnji molovi rimske vile. Mogu se vidjeti i sitniji antički predmeti, te amfore, ulomci skulptura...

Kod otočića Sveti Marko na dubini od 24 m nalaze se potopljene amfore. U uvali Saline, koja je vrlo plitka i koristila se kao solana, možete vidjeti zidove i bazene solane. Inače, solana se koristila od antike pa sve do 17.st. Kod Rta Kadena, na dubini od 50 m, nalaze se potopljeni poluobrađeni kameni blokovi. Kako je otok bio prepun kamenoloma tako ovi kameni blokovi ne iznenađuju; mogli su se naći na ovoj lokaciji ili stradavanjem broda koji ih je trebao prevesti ili je pak brod u nevremenu, kako bi se spasio, bacio dio tereta u more.

Na brdu Kolci nalazi se antička vila (link). Njoj je pripadao maleni mol koji je danas potopljen u kanalu između Velog i Malog Brijuna.

U uvali Madona djelovi Kastruma nalaze se pod morem. Samo naselje nastalo je na lokaciji gdje je u 1.st. p.n.e. izgrađena antička vila. Neki njezini djelovi, kao i mol kojim se dolazilo u vilu, danas su pod morem.

U Fažanskom kanalu nalazi se niz potopljenih amfora izrađenih u tvornici u Fažani čiji je vlasnik bio Gaj Lekanije Bas, vrlo vjerojatni vlasnik i predivne maritimne vile na Brijunima u uvali Verige.

Izvor: Brijuni – prošlost, graditeljstvo, kulturna baština (Vlasta Begović, Ivančica Schrunk)

Na slici: pljusak se približava Brijunima (slikano iz Fažane)

swirl @ 13:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, veljača 7, 2015

Kako je Pula sredinom 19.st. postala glavna austrijska luka u okolici niču utvrde čija je glavna uloga obrana pulske luke.

Važnu ulogu u obrani luke imali su i Brijuni. Tako je na Velom Brijuni podignuto 5 utvrda, a na Malom Brijunu dvije.

Najveća je utvrda Tagetthoff, građena je između 1864. i 1868.  Ona je ujedno i najveća utvrda na Mediteranu. Ima 3 kata, zgrada je kružna i zatvara unutarnje dvorište. Bila je osposobljena i za dugotrajnu obranu, raspolagala je zalihama vode dovoljnima za 340 dana, a imala je i ogromno skladište za hranu, dovoljno za boravak od 90 dana. Tvrđava je na brdu Straža, a gledate li izdaleka na Brijune vrlo je vjerojatno da ćete ugledati djelić ove tvrđave koji viri iz zelenila (na slici). Ulazak u tvrđavu nije moguć, kao ni slikanje.

Na poluotoku Penedi nalazi se istoimena tvrđava koja je kontrolirala sam ulaz u pulsku luku. Građena je između 1898. i 1902. Prilikom gradnje korištene su neke potpuno nove tehnike te je, u trenutku kada je sagrađena, bila najmodernija utvrda. Ispred tvrđave je svjetionik Peneda.

Tvrđava Cavarola građena je 1901.-1902. Nalazi se na poluotoku Kamik. Tvrđava Naviglio okrenuta je prema otvorenom moru te je imala ulogu izdaleka kontrolirati brodove koji žele ući u pulsku luku. Uglavnom prizemna, ipak je imala jedan viši dio, upravo zbog boljeg pogleda na pučinu.

Na Malom Brijunu nalazilo se nekoliko utvrda međusobno spojenih skrivenim prolazima, a tu je postojala i baterija za ispaljivanje torpeda. Ovim se utvrdama kontrolirao ulazak brodova prema Fažani. Najvažnija je utvrda Brioni Minor, građena između 1895. i 1900. godine. Južnije je baterija San Nicolo koja je pak štitila pristup lučici na samom Malom Brijunu.   

Ukupno su utvrde na Brijunima mogle smjestiti oko 2000 vojnika.

Izvor: Brijuni – prošlost, graditeljstvo, kulturna baština (Vlasta Begović, Ivančica Schrunk)

swirl @ 16:05 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, studeni 28, 2014

Tvornicu amfora u Fažani, kao i jednu od najraskošnijih antičkih vila na našoj obali vjerojatno je posjedovao Gaj Lekanije Bas. Ostaci amfora nađeni u Fažani imali su njegovu oznaku, a crijep i amfore nađeni u vili imali su iste oznake.

Gaj Lekanije Bas umire 64. godine bez muških potomaka te i tvornica i imanja prelaze u ruke cara.

U drugoj polovici 1.st. i u 2.st. na amforima se mijenja žig. Neki žigovi imaju oznaku POLL, a o osobi Pollio ne zna se ništa. Nađene su i amfore s oznakom M.AURELIUS.IUSTUS.

O Marku Aureliu Justu već se može više toga isčeprkati. AURELIUS je gentilicij (rodovsko ime, nomen) relativno je često na području Pule u 2. i 3.st. Pronomen i gentilno ime podsjećaju na dinastiju Antonina. Zajedno sve upućuje na razdoblje 2. i 3.st.

Iz ovog razdoblja otkriven je i zavjetni žrtvenik Flori (kraj 2., početak 3.st.) nađen u Kastrumu na Velom Brijunu. Zavjetni spomenik podigao je upravo jedan Marko Aurelie Just. Mada je riječ o nagađanjima, postoji mogućnost da je u nekoj fazi, kako je to bilo ranije u doba Gaja Lekanija Basa, vlasništvo nad tvornicom amfora u Fažani kao i nad raskošnom vilom u uvali Verige na Velom Brijunu imao upravo ovaj vlasnik, Marko Aurelie Just.

Izvor: Istra od Epulona do Dioklecijana, Alka Starac

Na slici: Kastrum, Veli Brijun

swirl @ 20:01 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 22, 2014

Kada krenete od luke Velog Brijuna prema Safari parku, prva veća uvala u tom smjeru je uvala Ribnjak. Dok je sama uvala vrlo duboka, more je u njoj jako plitko, a oko uvale nalaze se tereni za golf. No i ova uvala ima svoju povjesnu priču koju su stvorili stanovnici Brijuna još u antici. U zaljevu su otkriveni ostaci antičke cisterne za vodu te zgrade za koju se pretpostavlja da je bila sastavni dio gospodarstva fokusiranog na ribu. Plićine ove uvale skrivaju ispod sloja mulja i ostatke rimskog akvedukta.

Antički su stanovnici koristili ovaj savršen zaljev kao ribnjak. Ribnjak je bilo lako zatvoriti, a stalni dovod friške morske vode bio je neometan. Istodobno je upravo voda iz akvedukta vjerojatno služila kontroli slanosti. Kada je slanost u ovoj plićini postala prevelika na ovaj je način bilo brlo lako u zaljev dovesti slatku vodu i smanjiti salinitet vode.

Izvor: Brijuni Prošlost, graditeljstvo, kulturna baština (Vlasta Begović, Ivančica Schrunk)

swirl @ 20:23 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 9, 2013

 

Kada posjetite safari park na Brijunima, morate otići i do stopa dinosaura. Po ulasku u Safari park, pogotovo želite li popiti pićence, cesticom se spuštate pa skrećete lijevo. Skrenete li pak na suprotnu stranu, cestica vas vodi do još jednih vrata. Izlazak kroz vrata uvodi vas u šumarak i vrlo brzo do statue dinosaura, dok je odmah ispod njega, u kamenu uz samo more, ostalo šesdesetak stopa troprstih dvonožnih dinosaura. Kako su izgledali pokazuje vam sam postavljena statua. Živjeli su prije 115 milijuna godina, u razdoblju donje krede. Pripadaju teropodima (grč. ther = zvijer, pod =stopalo). Bili su grabežljivci koji su se na dvije noge šetali u potrazi za plijenom, na obalama nekadašnjeg oceana Tethys.

Na Velom Brijunu nalaze se još tri lokacije s vidljivim otiscima dinosaura: Ploče, Kamik/Plješivac i Trstike/debela Glava. Otisci su nađeni i na otočićima Vanga i Galija.

swirl @ 22:19 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, lipanj 3, 2013

 

 

Idete li od luke Velog Brijuna prema Safari Parku, nešto prije Safari parka nalazi se na lijevoj strani puteljak. Malo se njime popnete, a zatim krenete na lijevu stranu, na obližnji brežuljak. Doći ćete do ostataka još jedne antičke vile na Brijunima. Lokalitet se zove Kolci.

Vila je imala oblik slova U, a zgrade oko centralnog dvorišta bile su prizemne. Uz same zgrade oko dvorišta nalazio se uobičajeni portik tako da je komunikacija između svih zgrada bila nesmetana bez obzira na vremenske uvjete. Za razliku od prizemnih zgrada, vjerojatno je izuzetak bila centralna zgrada kod koje se može zaključiti po debljini temelja da je možda imala još i kat. I ovdje su se slijedile upute Vitruvija, antičkog arhitekta, te je strana kompleksa prema suncu prvenstveno bila namijenjena smještaju ljudi koji su ovdje radili i živjeli. Skladište je pak bilo na zaštićenoj strani, kako od vjetra tako i od sunca, a opet je dobivalo dovoljno topline iz zatvorenog dvorišta vile.

Za razliku od vile u uvali Verige, koja je prvo bila gospodarska da bi s vremenom postala vrhunski raskošni rezidencijalni objekt sa svim potrebnim sadržajima za tadašnju elitu, vila na lokalitetu Kolci prvenstveno je bila gospodarska vila i to je i ostala. Uglavnom se bavila maslinama i proizvodnjom maslinovog ulja. Imala je 4 preše za masline i veliki podrum za skladištenje ulja (cella olearia) u kojem su se nalazile dolije, velike posude u kojima se čuvalo ulje (jedna od dolija nađenih na Brijunima nalazi se izložena na Brijunima kraj crkvice Sv. Germana). Pokraj celle olearie nalazila se prostorija za tještenje maslina. Do danas je dijelom sačuvan pod izrađen od malenih uskih ciglica (spicae) u tehnici opus spicatum (vidi gornju sliku lijevo).

Vila se datira negdje u 1.st.p.n.e. Pretpostavlja se da je bila u uporabi negdje do 3.st. Pri tome nije znatnije mijenjala oblik niti svrhu.

Izvor: Brijuni- prošlost, graditeljstvo, kulturna baština (Vlasta Begović, Ivančica Schrunk)

swirl @ 20:25 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, svibanj 18, 2013

U posljednjih 2000 godina površina mora digla se za otprilike 2 metra. Tako su mnogobrojne antičke vile, luke i proizvodna postrojenja danas dijelom ili potpuno pod morem.

Snimak iz zraka nad uvalom Verige u Brijunima daje nam naslutiti dio nekadašnjeg kompleksa koji se danas nalazi pod morem.

Pod morem je danas dio termi, cijeli ribnjak, nekadašnje pristanište te dio prostora koje se vjerojatno koristilo za skladištenje uz pristanište.

Terme su bile izgrađene na dvije etaže. Viša etaža imala je veliku središnju dvoranu uz koju su bili bazeni za hladnu, toplu i vruću vodu (frigidarium, tepidarium i caldarium). Tu se nalazila i parna kupelj (sudatio). Ispod njih nalazile su se kotlovnice kojima se grijao pod ovih prostorija te voda. Interesantno je znati da je postojao maleni akvadukt  kojim je dopremana voda s izvora na brdu Gradina iznad uvale. Kako je izvor nedaleko, a razlika u nadmorskoj visina poprilična za tako maleno područje, trebalo je naći modus da se ublaži pad vode. Zato su cijevi polagane u cik-cak liniji.

Taj izvor na brdu Gradina povrh uvale bio je kaptiran, a izvorska se voda sakupljala u bazen (cisternu). Bio je četverokutnog oblika, a u njega se moglo ući niz 5 stepenica. Akvaduktom je voda dopremana u dva smjera, prema dijelu uvale Verige na kojoj je bila rezidencijalna vila te prema drugoj obali uvale, gdje su se nalazile terme, ribnjaci, fulonika.

Stara obala, sagrađena kamenom, danas je ispod površine mora. Pod morem je i pisina vivaria, bazen u kojem se uzgajala riba. Ribnjak je imao pregrade te je istodobno mogao služiti uzgoju nekoliko vrsti riba. Voda dovođena s izvora na brdu Gradina koristila se i u ribnjacima jer je omogućavala kontrolu saliniteta.

Naknadno je na ovom dijelu obale u uvali Verige napravljena fulonika, bojaonica tkanine. Smještena je na dijelu između termi i gospodarskog dijela, djelomično nauštrb starijeg zdanja koje je postojalo na ovom mjestu. Zgrada je imala unutrašnje dvorište u kojem se nalazio pravi proizvodni pogon. Izgrađena je u fazi kada vila u Verigama prestaje imati isključivo ulogu luksuzne rezidencije. Točnu lokaciju fulonike i danas ćete lako prepoznati, vide se ostaci njezinog vanjskog zida (slika u sredini), s vanjske strane vidite i ostatke stupova (uz vanjsku stranu fulonike postojao je portik). Tu su i velike posude, lacunae, uz koje su vrlo plitki maleni bazeni (slika dolje).

Uloga fulonika bila je velika, tolika da su redovito imale svoje nadglednike, prokuratore.  Najčešće su tkanine bile prvo čišćene. Sam proces je trajao i po nekoliko dana tijekom kojih se tkanina namakala u posudama (lacunae), uz gaženje i gnječenje. Voda se do posuda dovodila cijevima koje su se nalazile iznad njih, a koje su direktno bile povezane s akvaduktom. Plitki bazeni uz lakune služili su cijeđenju i dodatnoj obradi tkanine. Osim velike količine vode u namakanju su se koristili potaša, sapun, urin i pročišćena glina. Nakon toga tkanina se temeljito ispirala i tukla da se učvrsti tekstura. Nakon sušenja, tkanina se pročešljavala s posebnim četkama, kako bi se dobila ili pahuljasta ili grublja površina tkanine, već ovisno o potrebi. Ukoliko je očišćenu tkaninu trebalo dodatno bijeliti, ona bi se rastegnula, a ispod je sagorijevao sumpor. Poznati su nalazi sumpora u Istarskim Toplicama tako da ni doprema sumpora nije bila nemoguća misija. Bojanje tkanina provodilo se na različite načine. Najcjenjenije je bilo bojanje u purpurnu boju. Za dobivanje ove, plave boje, koristile su se najčešće školjke, i to vrsta volak. Ostaci mljevenih školjki ove vrste nađeni su kraj Barbarige, što je još jedan dokaz da se u fulonici radio i ovaj delikatni proces bojanja u purpur. Fulonike su se općenito radile uz more, jer je morska voda stabilizirala boju tkanine.

Izvor: Fullonica u uvali Verige na Brijunima, dr.sc. Vlasta Begović Dvoržak, dr.sc. Ivančica Dvoržak Schrunk

swirl @ 23:43 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, travanj 21, 2013

U vrijeme Italije prvi polo klub u tadašnjoj Italiji bio je onaj osnovan na Brijunima (osnovan 1925. godine). Predsjednik kluba bio je Otto Windischgrätz. Već je godinu dana ranije održan prvi polo turnir na Velom Brijunu. Za polo je izgrađena konjušnica za 200 konja, kupljeni vrlo kvalitetni konji, a niz članova ovog elitnog kluba držalo je u novoj konjušnici i svoje vlastite konje.

Prve turnire sudio je Edwars Darley Miller, autor modernog pola.

Poput muškog polo kluba na Brijunima je osnovan i prvi ženski polo klub u tadašnjoj Italiji. Naknadno je napravljeno još jedno igralište, a sa svoja dva igrališta za polo Brijuni su postali meka tadašnje svjetske elite. Godišnje je znalo biti tridesetak turnira. To su bila zlatna vremena Brijuna!

Godine 2004. obnovljeno je jedno polo igralište, no za par godina je to zamrlo.

Za golf postoje podaci da se već 1906. navelike igrao na Brijunima. Godine 1922. napravljen je golf teren s 18 rupa koji je u to vrijeme bio jedan od najvećih i najljepših u Europi.

U golf se ulagalo cijelo vrijeme tako da su u to doba golf tereni uvijek spadali u sam vrh „standarda“ igranja golfa. U preuređivanje terena uvijek su bili uključeni vrhunski znalci, ponajbolji arhitekti za golf terene. U najaktivnijim godinama znalo se održavati na Brijunima i stotinjak golf turnira. Učesnici nisu bili samo gosti hotela na Brijunima. Na takove turnire dolazili su najeminentniji golferi iz cijeloga svijeta.  

Danas je igralište za golf nešto manje, no gotovo tijekom cijele godine često se u Fažani vide golferi koji sa svojom opremom žure na brod za Brijune.

swirl @ 10:59 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, srpanj 21, 2012



Nije riječ o srednjevjekovnom kaštelu, riječ je o lijepoj zgradi napravljenoj 1910. godine. Zgrada je odmah do mora, zgodno uklopljena u onodobnu arhitekturu elitnog ljetovališta na Brijunima. U ta zlatna vremena na Brijunima je živjelo puno ljudi koji su radili na otočju i živjeli upravo od turizma. S obzirom na zahtevan posao na otoku, na Brijunima su živjele cijele obitelji. Dok su zaposleni radili, njihova su djeca polazila školu. Upravo u ovom kaštelu nalazila se škola za male đačiće na Brijunima, sve do 2. svjetskog rata.

swirl @ 16:18 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 17, 2012

Kupelwieser je početkom 20.st. znao da elitnog turizma nema „prodaje“ li se samo sunce i more (u čemu mi, čast iznimkama, ni danas nismo znatnije napredovali). Tako su u razdoblju od 1910. do 1914. na Brijunima izlazile novine koje je izdavala uprava na Brijunima, a postojala je i mogućnost godišnje pretplate.

Novine su imale interesantan sadržaj i puno fotografija, a po svojoj kvaliteti odskakale su od uobičajenih onodobnih tiskovina. Bile su tu vrlo konkretne informacije o vremenu, temperaturi mora, rasporedu plovidbe na Brijune (jer tada su Brijuni bili dobro prometno povezani). Po zimi su objavljivale temperaturu vode u zatvorenom bazenu (vidi sliku) koji na žalost danas nije u funkciji. Reklamirani su brijunski proizvodi; vino, carski sir, ali i niz drugih reklama proizvođača diljem svijeta. Tu su se redovito nalazile informacije o zbivanjima na Brijunima; koncertima, izložbama, turnirima, regatama, balovima... Redovito se u novinama moglo čitati o novim povijesnim nalazištima, ZOO parku, pješačkim stazama i šetnicama, a jedna je rubrika redovno objavljivala tko je sve posjetio Brijune. Naravno, ukoliko je gost bio poznatiji, nije se navodilo samo njegovo ime, već je posebna reportaža navodila ovaj posjet u detalje. Tako su se pojedini brojevi časopisa raspisali o posjeti crnogorskog kralja Nikole I, kineske delegacije, Franza Ferdinanda, poznatih umjetnika, pisaca, tvorničara, znanstvenika.... Bilo je tu i brijunskih legendi, ali i slika s brijunskim motivima, crtica iz istarske povijesti, reportaža o brijunskoj okolici, poezije, aktualnijih tekstova koji su najavljivali buduće Kupelwieserove projekte, analizirali tadašnji politički i ekonomski trenutak. Niz članaka bilo je posvećeno brijunskoj flori i fauni, ljekovitom učinku brijunske klime na zdravlje, broju posjetitelja Brijuna. Pisalo se i o ljepotama Opatije, Dalmacije, stalnom rastu hotelskih kapaciteta i sadržaja na Brijunima. Poneke priloge znao bi napisati i sam Kupelwieser.

Časopis je redovito navodio i članke o Brijunima koje su izdavale novine po cijelom svijetu.

Nacionalni park Brijuni u posjedu je djelomične kolekcije časopisa, a veći dio nalazi se arhiviran u Biblioteca Civica Attilio Hortis u Trstu. Sveučilišna knjižnica u Puli posjeduje mirkofilmove koje je 2006. izradila Austrijska nacionalna knjižnica. Planirana je digitalizacija pa će časopis biti dostupniji. U svakom slučaju, čitajući o tom časopisu shvaćam koliko je hrvatsko poimanje turizma (i opet – čast iznimkama) daleko od idealnog. Osim što nam časopis može „održati lekciju“, on je savršena kolekcija informacija o zlatnom dobu Brijuna.

Izvor: Fažanski libar 4

swirl @ 19:57 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, ožujak 7, 2012

Legenda je vezana uz antičku vilu u uvali Verige na Velom Brijunu. Zapisao ju je u „Brionskoj baladi“ Tugomil Ujčić (1906-1995), a i dr. Otto Lenz, brijunski liječnik, u svojem „Vodiču po Brijunima“.

Legenda kaže da je vlasnik vile bio Aulus Faesonius koji se oženio bivšom ropkinjom Lidijom. Lidija, koja je bila dvadeset godina mlađa od svog supruga, upoznala je i Gaja Lucania, sina Aulusovog prijatelja i susjeda. I... desi se ljubav. O ljubavi između Lidije i Gaia dojavio je Aulusu njegov nadglednik robova Rufus. Aulus, lud od ljubomore, smislio je plan kako da ovoj ljubavi stane na kraj. Povodom jedne od pobjeda Gaia na igrama koje su se održavale u pulskom amfiteatru, na Brijunima je organizirao veliku svečanost. Tijekom slavlja, Aulus odvodi Gaia u podzemne hodnike oko parne kupelji, gdje ga je varkom uveo u jednu prostoriju u kojoj su ga njegovi robovi zazidali. I... više nitko nikada nije vidio mladog Gaia, a o njegovom nestanku raspredale su se različite priče.

Dio brijunskog „folklora“ čine i priče kako je početkom 20.st. arheološkim iskopavanjem u uvali Verige otkopana zazidana podzemna prostorija u kojoj je nađen kostur sa zlatnom pločicom s ugraviranim imenom Gaius Lucanius Basus.

Doduše stručnjaci iz Arheološkog muzeja u Puli opovrgnuli su otkriće kostura i zlatne pločice. Kako god – u moru priča o Brijunima, vrijedi znati i za ovu legendu o nesretnoj ljubavi i završetku jednog mladog života.

Izvor: Portal za kulurni turizam (link), Brijuni – turistička monografija

Na slici: Brijuni

swirl @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 14, 2011



Za početak zgodno je znati da je zgrada u kojoj je izložbeni prostor nekada bila praonica rublja za mnogobrojne hotelske goste, ali i kupalište za one goste koji su bili smješteni u sobe bez kupaonice. Zgrada je sagrađena 1912. godine.

Prva izložba je foto izložba „Tito na Brijunima". Tito je prvi put došao na Brijune 20. lipnja 1947., a posljednji put 29. kolovoza 1979. U ovih tridesetak godina Brijune je posjetilo niz poznatih osoba; političara, glumaca, kraljeva... Na žalost, u to doba noga običnog smrtnika nije smjela kročiti na Brijune, s izuzetkom zaposlenih. Tito, Nasser i Nehru potpisivanjem deklaracije u Bijeloj vili na Brijunima (19. srpnja 1956.) postavili su temelj osnivanju Pokreta nesvrstanih.

Izložene fotografije snimane su u razdoblju od ovih tridesetak godina. Na njima se mogu vidjeti plejade poznatih koje su bile na otoku, kao i izgled otoka u ova vremena. Postojala je zamisao da se izložba zatvori, srećom prevladala je druga opcija pa se ovaj sadržaj interesantan nizu posjetioca Brijuna i dalje može razgledati.

Druga je izložba meni čak i interesantnija. To je izložba „Iz sjećanja starog Austrijanca", postavljena 1993. godine. Izložba sadrži rukopise Paula Kupelwiesera na osnovu kojih je tiskana istoimena knjiga, ali i fotografije iz ovog slavnog razdoblja. Na fotografijama su ovjekovječene slavne soobe koje su posjećivale Brijune (samo djelić slavnih pogledajte ovdje – link). Osim toga interesantno je vidjeti na starim fotografijama i razglednicama kako su tada Brijuni izgledali.

U istoj se zgradi nalazi i prirodoslovni muzej, a izložba je postavljena osamdesetih godina prošlog stoljeća. Sadrži niz prepariranih životinja koje je na poklon dobivao Tito. Tito je na poklon dobivao i niz živih životinja (ovaj mi je poklon, moram priznati, puno draži) koje su smještene u ZOO na Brijunima, brijunski safari park ili su pak slobodne živjele na otočju. Po uginuću niz njih je preparirano i izloženo.

Na slici: hotelski kompleks na Brijunima nekad (početkom 20.st.)

swirl @ 22:40 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, studeni 20, 2011

 

Konjušnica na Brijunima krije nekoliko kočija. Najpoznatije su kočija koju je na Brijune doveo Paul Kupelwieser, te se vozio po otoku u vrijeme vrhunca slave Brijuna. Ništa manje poznata je kočija koju je Titu poklonila kraljica Elizabeta II. Ona čak ima i ime – kočija Viktorija.

Kada smo već kod konjušnice, red je da se spomene i konje. Lipicaneri se mogu iznajmiti za jahanje, te iznajmiti zajedno s kočijom. Na web stranicama Brijuna vidim da postoji i edukativan program za malene grupe u kojeg spada i čišćenje štale, hranjenje konja.

Moguće je iznajmiti i Titov cadillac iz 1953. godine.

swirl @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 23, 2011



Na malenom brežulju iznad vila Dubravke, Primorke i Lovorike, nalazi se jedan od brijunskih vidikovaca koje je postavio Paul Kupelwieser, a na kojima su se početkom 20.st. nalazili zrihtani šetači diveći se otočju i okolici. Stabla oko vidikovca tada su bila niža pa je pogled bio predivan.

Vidikovac je izrađen 1895. godine u željezari u Vitkovicama, gdje je P. Kupelwieser radio prije njegove kupnje Brijuna. Zbog izrazito lijepe konstrukcije često su bili izlagani na raznim izložbama arhitekture. Riječ je o jednom od tri vidikovca koje je P. Kupelwieser dao postaviti na Brijune.

Jedan vidikovac bio je postavljen na Salugi, također 1895. godine.

swirl @ 11:42 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, listopad 9, 2011

Za snalaženje po Brijunima preporučujem kupiti kartu Brijuna u suvenirnici Školjka na Brijunima. Tako ste bez brige – slobodno se možete odmaknuti od uobičajenih turističkih ruta i po svom guštu planirati gdje želite ići.

Poučna staza Zelenikovac neka se obavezno nađe u vašim planovima. Vodi uz samo more, od uvale Rankun do uvale Javorika. Uz stazu ćete naići na niz edukativnih ploča koje će vam svratiti pozornost na detalje pokraj kojih bi inače prošli ne svrnuvši pogled. Naići ćete na vapnenice, mjesta gdje se proizvodilo vapno od kamena vapnenca. Često su se radile uz more, upravo zato da se dobiveno vapno lakše prevozi i morskim putem. Vapno je „došlo“ dolaskom Rimljana. Prije toga zidalo se tehnikom suhozida.

Na stazi ćete učiti o vegetaciji uobičajenoj za Brijune. Na Rtu Kozlac sjetite se prijatelja Paula Kupelweisera, dr. Wilhelma Svetlina, psihijatra koji je među prvima počeo uživati u ljepoti Brijuna (još 1896. godine). Po njemu se u ono doba i sam rt nazivao Cap Svetlin.

Sjetite se da zapravo šetate plićacima pradavnog oceana Tethys. Naučiti ćete što je breča (sedimentna stijena). Breča s Brijuna  nastala je u geološkom razdoblju kvartaru, u pleistocenu - prije nekoliko desetaka tisuća godina. Kako sadrži i segmente kostiju sisavaca koji su tada naseljavali ovo područje naziva se – koštana breča.

Vidjeti ćete rad valova na stijene, star oko 112-100 milijuna godina, kada su na ovom mjestu valovi oceana Tethys udarali o plićake. Na Rtu Ploče nalazi se i velik broj troprstih otisaka  dvonožnih dinosaura, teropoda (grč: ther = zvijer, pod = stopalo). Otisaka ima šesdesetak, a i oni su nastali prije 112-100 milijuna godina. Pretpostavlja se da je riječ o mesožderima iz skupine Coelurosauria. Vidjeti ćete u vapnencu i kućice puža Nerinea, također iz istog razdoblja.



swirl @ 16:55 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, listopad 6, 2011

Teško da netko tko je čitao o Brijunima  nije saznao za zvijezdu Brijuna – papagaja Kokija. Koki je poklon Tita njegovoj unuci Aleksandri (Saši) za deveti rođendan.

Koki je poprilično brbljav kada je od volje, živahan i zabavan. Zna pitati: „Kako se zoveš?“, ima interesa za to kako ste („Kako si?“), zna se predstaviti („Koki“), zna pozdraviti, svašta zna to zgodno stvorenjce.

Ima svoj prostor pokraj suvenirnice na Brijunima i, ako je vani, oko njega se uvijek skupi društvo koje bi s njim malo „popričalo“. Zime isto provodi na Brijunima, ali sklonjen na toplije, u fazaneriju.

Inače Koki je kukmasti kakadu. Neki kukmasti kakadui dožive i 100 godina. Neka najmanje toliko doživi i Koki.Smile

No nije Koki jedini slavan, bilo je na Brijunima još zvijezda. Podsjetiti ću vas na samo jednu, čimpanzu Missie (link).

 

swirl @ 20:43 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 21, 2011

Najjužniji rt Velog Brijuna je Peneda. Na njemu je predivan svjetionik izgrađen 1877. godine. Svjetionik je izrađen od kamena, a s njegove morske strane nalazi se ugrađena kula visine 15 metara koja baš ima ulogu svjetionika. Danas je automatiziran tako da nema stalnu posadu. Ispred zgrade je kamena terasa, a po planovima koji se NE ostvaruju (i tako već godinama, s izuzetkom verbalnih početaka u razno raznim predizbornim kampanjama) i ovaj bi svjetionik mogao postati turistička meta, idealan smještaj posjetiocima koji su željni mira, mora, sunca i predivnog okoliša, bez tisuća turista koji im skaču po glavi.

Sam svjetionik, uostalom kao i cijeli Brijuni, desetljećima nije bio otvoren javnosti, a i nakon liberalizacije, svjetionik se nalazio na vojnom dijelu te se nije mogao koristiti u pametnije svrhe.

U blizini je i tvrđava Peneda, građena od 1898. do 1902. kada je cijela okolica Pule dobivala vojne utvrde s ciljem zaštite luke u Puli. Peneda je građena sa tada vrlo modernim materijalima i predstavljala je vrhunsku vojnu tvrđavu, što zbog načina gradnje što zbog oružja kojim je raspolagala. Ukupna površina tvrđave je 1500 kvadrata, dijelom je ukopana u zemlju, a u tvrđavu se ulazilo preko pokretnog mosta.

Izvori: Vlasta Begović, Ivančica Schrunk, brijuni – prošlost, graditeljstvo, kulturna baština; 149-150,

Franina i Jurina 2011;22-23

Slika preuzeta s plovput.hr (link)

swirl @ 12:46 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 13, 2011

Osim hotelskog kompleksa koji se početkom 20.st. nalazio uz cijelu luku na Velom Brijunu, polagano je vlasnik Brijuna, Kuppelwieser dozvolio izgradnju pojedinih vila na otoku. Vile nisu nagrđivale otok jer su bile uklopljene u bogato zelenilo, nisu bile gusto sagrađene, a pružale su bijeg za tadašnju elitu.

Sam Kupelwieser s obitelji živio je u svojoj vili, u blizini kaštela (link) i crkvice Sv. Roka.

Vila Jadranka sagrađena je 1926. kao vila za odmor obitelji njemačkog industrijalca Fries-Stinnes-a. Tada se zvala Vila Madonna. Desiree Fries, supruga industrijalca, često je sudjelovala kao donator na polo turnirima na Brijunu, dok joj je suprug i sam igrao polo. Od svih mogućih udobnosti vila je imala i telefonsku liniju na vlastitoj plaži, a bila je tu i konjušnica. Vila se nalazi na zapadnoj obali otoka, a u njoj je do 1953. godine bila Titova rezidencija. Poslije, nakon izgradnje vile Brijunke, u vilu Jadranku dolazili su Titovi gosti, dok se on sam preselio u Brijunku.

Vilu Lovoriku koja gleda na Valbandon, za sebe je izgradio vojvoda od Spoleta. Sagrađena je 1931. godine.

Vilu Primorku 1907. je sagradio brat Paula Kupelwiesera, Max, za svoju ženu Bertu, sestru Karla Wittgensteina. Berta se čak kanila nastaniti na Brijunima. Na koncu se predomislila i vilu poklonila nećakinji, kćerki Paula Kupelwiesera. U to se vrijeme vila zvala Vila Berta.

Na mjestu gdje je Bijela vila nekoć su postojale dvije manje vile; vila Weinberger i vila Feilchenfeld. Vila Weinberger je naknadno proširena i tada se zvala Vila Otto. Obje je vile izgradio Karl Wittgenstein. Vile su potpuno dovršene 1901. godine. Kasnije su srušene kako bi se na tom mjestu sagradila Bijela vila, ljetna rezidencija Tita sagrađena od brijunskog kamena.

Do Kastruma (link) nalazi se Vila Brijunka (na slici), sagrađena 1953. godine. Sagrađena je od bračkog kamena, a pogled joj puca na Vangu, gdje je još jedna rezidencija Tita (link).

Na otočiću Galiji nalazi se još jedna vila. Sjećam se kako su mi za vrijeme plovidbe oko Brijuna govorili da se vila iznajmljuje. Cijena.... ma prava sitnica.

Bez obzira na činjenicu da je danas na Brijune moguće doći, niz ovih vila i dalje je zaštićeno zidovima, potpuno sakriveno zelenilom od pogleda znatiželjnika i bez posebnih dozvola nije moguće njima ni „primirisati“.

Samo neke vile, uglavnom ove manje, moguće je iznajmiti.

Izvori:

Brijuni Prošlost, graditeljstvo, kulturna baština (Vlasta Begović, Ivančica Schrunk)

Izgubljeni raj Brijuni, Maria Lenz Guttenberg

swirl @ 21:47 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 21, 2011


swirl @ 18:24 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, veljača 25, 2011

Na Velom Brijunu otkriveno je čak 200 otisaka dinosaura.

Prvi su otkriveni 1925. godine, no intenzivan rad devedesetih godina urodio je nizom novih otkrića.

Na rtu Pogledalo/Barban otkriven je 61 otisak velikih dvonožnih mesojeda. Na osnovu veličine otisaka procjenjuje se da su bili dugački i do 8 metara. Otisci su ostavljeni u slojevima datiranima u razdoblje od prije 115 milijuna godina. Ovi mesojedi su bili najsličniji alosauridima.

Nešto mlađi otisci nalaze se na niz lokacija. Na rtu Ploče nađeno je šesdesetak otisaka nešto manje vrste dvonožnih mesojeda, dugih do 4 metra, najvjerojatnije iz skupine Coelurosaria.

Šesdesetak otisaka otkriveno je i na rtu Kamik/Plješivac. Dio otisaka ostavili su veliki dvonožni biljojedi veličine do 6,5 m (slični Iguanodontidima), a dio ih je od duplo manjih mesojeda također iz skupine Coelurosaria.

Tridesetak otisaka otkriveno je na lokalitetu Trstike/Debela glava. Riječ je o otiscima velikih (do 10 m) četveronožnih biljojeda, vjerojatno iz skupine Sauropoda.

Osim ovih lokaliteta otisci stopala mogu se vidjeti raštrkani po ostatku Brijuna. Nekoliko otisaka nalazi se na kamenim blokovima kraj čamčarnice, pa u kamenom bloku na glavnom molu na kojem je jedan troprsti otisak, vjerojatno dinosaura iz skupine Theropoda.

Otisci su nađeni i na otočićima Vangi, Galiji i šire.

Izvor: Biseri Jadrana, edicija za kulturu putovanja, BRIJUNI;161-165

Fotografija: Dinopark u Funtani

swirl @ 21:37 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 21, 2010

Oduvijek je na Brijunima postojao neki poseban ljubimac, atrakcija koja je razveseljavala njegove posjetioce. Danas je to Koki, papiga iz vremena Tita, vrlo brbljiva i zabavna.

Početkom 20.st., dok je na Brijune dolazila svjetska elita, glavna zvijezda bila je čimpanza Missie. Missie je znala voziti bicikl, Missie je znala ponešto odsvirati na violini, jesti za stolom u blagovaoni, rukovati se s gostima Brijuna. Po manirama kao da je bila na nekoj „onodobnoj školi lijepog ponašanja Žuži Jelinek“. Missie je bila ovjekovječena na mnogobrojnim fotografijama, kako puši, pleše, zabavlja ljude, uživa u raskošima koje pružaju Brijuni. Kada je njezin čuvar otišao u I svjetski rat, Missie je počela odbijati hranu i vrlo je brzo uginula. Missie je trenirao Hagenbeck čije je ime vezano za nastanak ZOO vrta na Brijunima.

Carl Hagenbeck (1844. -1913.) upoznao je Paula Kupelwiesera godine 1910. Hagenbeck je inače bio njemački trgovac životinjama i reformator zooloških vrtova koji je u ZOO uveo znatno humaniji pristup prema životinja od dotadašnjeg. Osnovao je prvi moderan ZOO u blizini Hamburga 1907. godine. Godine 1911. dolazi u posjet Brijunima gdje predlaže da Brijuni postanu stanica za privikavanje na novu klimu raznim egzotičnim životinja prije njihovog odlaska u zoološke vrtove diljem Europe. Učinjene nastambe za životinje na Brijunima bile su vješto uklopljene u njegovu prirodu, prvenstveno kamenolome, a postale su i vrhunska atrakcija Brijuna na njihovom samom vrhuncu popularnosti.

ZOO na Brijunima imao je niz životinja: medvjede, antilope, rakune, majmune, muflone... Godine 1912. nasuprot ZOO podignut je prostor za uzgoj nojeva. Plan je bio ostvarivati zaradu prodajom nojevog perja, koja su tada bila vrlo moderna i sastavni dio ukrasa mnogih bogatih dama. No – moda se vrlo brzo promijenila, nojeva perja izašla su iz mode, zarade više nije bilo i brijunski su nojevi na koncu prodani ZOO vrtu u Rimu.

Šetnjom po Brijunima možete i danas vidjeti prostore napravljene za brijunski ZOO vrt. I u Titovo vrijeme ovdje je bilo životinja. Danas ih više u ZOO nema, osim ptica koje su u blizini ZOO vrta. No veliki broj životinja slobodno šeće Brijunima, a na Velom Brijunu nalazi se i Safari park.

Izvor: Izgubljeni raj Brijuni, Maria Lenz Guttenberg

swirl @ 13:44 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, studeni 6, 2010

U prvoj polovici 20.st. za Brijune je vezana i jedna komična priča o posjeti strašno bogatog Indijanca koji je bio „vlasnik“ naftnih polja, tvornica, vila...

Priča o njemu stigla je na Brijune i prije njegovog dolaska. Naime prije Brijuna posjetio je Italiju. Gdje god se pojavio, cijela se javnost uzbunila jer je raskoš kojom se okružio bila neviđena. Rasipao je novce „šakom i kapom“.

Na koncu se pojavio i na Brijunima. Tadašnje dame i gospoda s oduševljenjem su pričali o njemu nakon pokoje partije karata, šetnje, golfa, kavice s bogatašem.

Osoblje koje je radilo na Brijunima padalo je „u nesvijest“ od ogromnih napojnica. Bogataš je iznajmio niz soba, dijelio poklone optočene dijamantima.

Kulminacija njegove posjete Brijunima bila je večera pod maskama koju je upravo on organizirao. On se ukazao na toj večeri baš s indijanskom mondurom, a u plesnu salu gdje se cijeli događaj odvijao ujahao je na konju.

Brijunska cirkusada s rastrošnim Indijancem trajala je nekoliko dana. Tek niz godina nakon njegove posjete Brijunima raspetljala se cijela priča. A priča glasi: „bogati Indijanac“ bio je sin kanadske radnice, radio je u Kanadi kao vratar u kinu, a na svom poslu je morao biti obučen kao Indijanac. Domogao se para nakon što je obrlatio dvije bogatašice, majku i kćer, pa su mu one posudile novce dok „njegov novac ne stigne iz Amerike“. Naravno da nikakvog novca u Americi nije bilo, dame su ostale bez para, na koncu je bez para ostao i „Indijanac“, a cijeli je slučaj doživio i svoj sudski epilog.

Izvor: Izgubljeni raj Brijuni, Maria Lenz Guttenberg

swirl @ 19:44 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, travanj 4, 2009

U antici su na Brijunima postojali veliki maslinici (link). O količini maslinovog ulja koje se ovdje proizvodilo i danas svjedoče ostaci antičkih vila u kojima se u posebnim posudama (dojle) čuvalo ulje.
Jedan od tih antičkih maslinika nalazio se na brdu Antunovac, jednom od brežuljaka u blizini raskošne maritimne vile u uvali Verige (link), a vjerojatno je bio sastavni dio ovog imanja. Najstarija maslina (link) na Brijunima bila je njegov sastavni dio.
Nekoliko desetaka maslina iz toga doba sačuvano je u šumi crnike na Antunovcu. Na osnovu pravilnog položaja danas postojećih maslina pokušao se rekonstruirati izgled i mogući urod ovog prastarog maslinika.
Masline su bile uzgajane od vrha brežuljka pa sve do njegovog dna gdje danas počinju velike livade. S obzirom da samo četvrtina brežuljka tijekom dana nema dovoljno sunca, masline su se uzgajale na ostalom dijelu, na tri četvrtine blagih padina Antunovca. Bile su posađene u pravilnim koncentričnim krugovima (dobro, ne baš krugovima jer fali ta četvrtina kruga).
Masline su bile prvo posađene u 12 redova. U prvom redu promjera 40 m (oko vrha brežuljka) procjenjuje se da je postojalo 12 stabala. U drugom redu 21, trećem 28, pa 35, 42, 48, 54, 61, 68, 75, 83. Posljednji je red mogao imati 90 stabala. Nakon toga postojalo je nekoliko desetaka metara bez maslina, ali se maslinik nastavljao na nekoliko donjih terasa. Terasa je bilo 8.
Računa se da je u masliniku moglo biti ukupno 1607 stabala maslina, a u godinama kada su dobro rodile od njih se moglo dobiti čak 9.024 litara maslinovog ulja.
Pretpostavka je da je u srednjem vijeku, s izuzetkom nekoliko stabala na donjim terasama, maslinik postojao samo u gornjih 12 redova.
Danas je na Brijunima ostalo 423 stabala masline, starosti od 500 do 1600 godina.
Izvor: Fažanski libar 3 (tekst «Ostaci antičkih maslinika u šumi na padinama brda Antunovac napisao Anton Vitasović)
swirl @ 18:01 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, rujan 27, 2008
U 12. st., dok su Brijuni bili pod akvilejskim patrijarsima, u današnjoj luci Velog Brijuna sagrađena je obrambena kula. Kula je bila dvokatna, a ulaz u kulu vodio je preko mosta na prvi kat gdje su i danas mala vrata s lukom iznad njih. Posebnim sistemom drveni se most mogao spuštati i dizati do vrata čime se kontrolirao ulaz u kulu.
Kasnije je uz kulu izgrađen kaštel. Uz starije djelove dio kaštela dao je izgraditi Marcus Samuelis (1521. godine). Iste je godine Marcus Samuelis obnovio i crkvu Svete Marije na Brijunima (link). U predvorju crkve pronađen je nadgrobni spomenik s latinskim tekstom:
 «Marcus Samuelis, plemić iz Bara, upravitelj Brijuna, prognan od puka, ovdje odredih svoj počinak u vijeke vjekova 1521.".
Izvor: Brijuni prošlost, graditeljstvo, kulturna baština, Vlasta Begović, Ivančica Schrunk
swirl @ 17:13 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 8, 2008
Pogled na Brijune
9. svibnja 1379. godine između Fažane i Brijuna odvijala se velika pomorska bitka. Sukobile su se flote Genove i Venecije. Mletački je admiral Vittor Pisani ubio u borbi admirala Genove, Luciana Dorija, ali su u sukobu konačni pobjednici bili Genovežani. I dan danas su negdje na dnu kanala ostaci potopljenih brodova.
Nalazište potopljenih galija vjerojatno se nalazi na potezu od Velog Brijuna prema Barbarigi, na dubini i do 40 metara.
Oko Brijuna, zbog podizanja razine mora, cijeli niz arheoloških lokaliteta nalazi se pod morem. 
U uvali Soline nalaze se potopljeni ostaci antičke solane. U uvali Verige gdje se nalazi maritimna vila dio vile nalazi se pod morem; molovi koji su se nalazili s obje strane uvale, šetnica koja je vodila uz obalu, ribnjak koji se nalazio na strani uvale s gospodarskim objektima, niz predmeta iz razdoblja antike. Između Malog i Velog Brijuna nalazi se potopljeni mol koji je pripadao antičkoj vili na brdu Kolci. Dio antičke vile koja je prethodila nastanku cijelog naselja Kastrum, također je pod morem (uvala Dobrika). Pod morem je i pristanište ove vile.
Ovo je samo djelić podvodnog bogatstva oko Brijuna.
swirl @ 19:06 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, prosinac 15, 2007

Već sam nekoliko puta (kod Brijuna i Fažane) spomenula obitelj Laecanii. Ovo se ime kod Brijuna veže za moguće vlasništvo nad najraskošnijom antičkom maritimnom vilom na obalama Jadrana (maritimna vila u uvali Verige - link). Ne postoje direktni dokazi koji bi potvrđivali njihovo vlasništvo, ali se ovo tumačenje bazira na mnogobrojnim žigovima na amforama i ciglama u uvali, dok ih na ostalim djelovima Brijuna nema. Žigovi su nađeni i u Fažani gdje je bila tvornica amfora koja je pripadala ovoj obitelji (link na post).
Lekaniji su bili jedna od najbogatijih familija antičke Istre. Njihovo bogatstvo može se tumačiti njihovom sposobnošću (tvornice, trgovina, uzgoj vinove loze, maslina), ali i prijateljstvom s tada vladajućom julijevsko – klaudijskom dinastijom Rima (neke se stvari uvijek ponavljaju, zar ne?). Vrhunac bogatstva i moći obitelj postiže u 1. st.n.e. Nakon Nerona na vlast dolazi dinastija flavijevaca što očito ne ide Lekanijima u korist. Gaj Lekanije Bas umire 64. godine bez muških potomaka te i tvornica i imanja prelaze u ruke cara Vespazijana. 
Na slici - Idejna rekonstrukcija maritimne vile, uvala Verige, Hugo Charlemont (link na post "Slavni gosti Brijuna na početku 20.st.)
swirl @ 14:31 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 11, 2007

Poznata brijunska maslina (na slici) zasađena je negdje u 4.st.n.e. i jedna je od najstarijih na europskom tlu. Početkom sedamdesetih godina 20.st. jako je nevrijeme njezino deblo razdijelilo na dva dijela, ali maslina tipa buža i dalje daje plod.
swirl @ 19:09 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 21, 2007
Još od antičkog doba na Brijunima su postojali kamenolomi, a kroz povijest profiliralo se niz ljudi s Brijuna koji su bili smatrani vrhunskim stručnjacima u radu s kamenom (Antun Brijunski, Kristofor Brijunski, radili za vrijeme Mletačke Republike).
Alojz Čufar je početkom 20.st. počistio kamenolome i pretvorio ih u predivne zaštićene šetnice, nerijetko s klupama. Jedan takav je Kochov kamenolom odmah pokraj crkvice Sv. Germana. Njega obilježava rad austrijskog kipara j. Engelharta koji je izradio spomen ploču (reljef u mramoru) dr. Kochu (slika lijevo), a koja je postavljena u taj kamenolom. Spomen ploču mnogi smatraju izvanrednim djelom (dr. Koch je poslao članove svog tima na Brijune nakon što ga je kontaktirao Paul Kupelwieser te su oni omogućili vrlo uspješnu borbu protiv malarije, a i sam je posjetio Brijune).
Drugi takav kamenolom je Čufarov kamenolom. Isti je umjetnik i ovdje izradio spomen ploču koju je naručila obitelj Kupelwieser u spomen na velike zasluge vrlo vrijednog i kvalitetnog stručnjaka i prijatelja Alojza Čufara kojeg je samo rana smrt prekinula u njegovoj umjetnosti na Brijunima (jer ono što je Čufar napravio jedino se i može zvati riječju umjetnost). 
 
lijevo - Kochov kamenolom, desno - Čufarov kamenolom
swirl @ 19:49 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 15, 2007
Došavši na Brijune Kupelwieser, a zatim i Alojz Čufar, šumar kojeg je angažirao Kupelwieser, a koji se sa svojom obitelji zatim preselio na Brijune polagano stvarajući njihovu ljepotu, zatekli su močvarne otoke pune malarije. U spomen na te divlje, zapuštene i močvarne početke, ostavili su na Brijunima i jednu baru. Bara se nalazi malo iza hotela Neptun, odmah uz najpoznatiji brijunski drvored. Po njoj plivaju patke i neke druge ptice, a vegetacija oko nje je čarobna. Pogotovo sada na jesen, kada je i inače bogati spektar boja dodatno obogaćen jesenskim tonovima. Namjerno sam slikala i deblo stabla koji raste uz baru jer mi je famozno.

 

 
swirl @ 19:28 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 12, 2007

Cesticom uz more od hotela Neptun i „čamčarnice“ brzo se dolazi do plaže Saluga. Početkom 20.st. ovdje je bilo prvo kupalište (na slici). Po „protokolu“ tadašnjeg doba i ono je imalo dio za kupačice i dio za kupače dok su samo u jednom dijelu mogli kupači oba spola sjesti zajedno na kavici. Kasnije je „granica“ maknuta kako se i „protokol“ mijenjao. Danas je ovdje zgodna plaža, kabina više nema, a osoblje hotela povremeno, u slučaju posebnih prigoda, zna na plaži napraviti svečanu blagovaonicu pod vedrim nebom. Isto se zna desiti i u vrtu kaštela (često se takve stvari rade kada su na Brijunima kongresi, da ne zaboravih spomenuti da je u hotelu Neptun vrlo lijepa i velika kongresna sala).
swirl @ 19:09 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 11, 2007
  
Crkvica Sv. Germana na Brijunima izgrađena je 1481. godine (slika gore lijevo), ali je nastradala u požaru 1896. Obnovljena je 1911., a godinu dana kasnije dobila je i kapelicu izgrađenu u tipičnom istarskom stilu (slika dolje desno).
U crkvici je izložba kopija najpoznatijih fresaka Istre („Ples mrtvaca“ iz mjesta Beram,Prizori iz života Sv. Nikole iz mjesta Rakotule, Humski triptih (slika dolje lijevo) iz grobljanske crkvice u Humu, to su samo neke, stavila sam linkove na sve što već imam napisano na blogu).

Ples mrtvaca - Beram
Osim kopija fresaka u crkvici su izložene kopije nekih spomenika na glagoljici; „Bašćanska ploča“ iz 1200. (Jurandvor, Krk), Plominski natpis (Plomin, čak je i stariji od Bašćanske ploče), Krčki natpis (iz 11.st.), Grdoselski ulomak (12.st.). Ispred Bašćanske ploče nalazi se dio mozaika iz maritimne vile u zaljevu Verige (slika gore desno).
Tko je bio Sv. German? Za vrijeme rimskog progona kršćana German iz Pule se usprotivio progonu nastojeći zaštiti kršćane. Osuđen je na smrt i pogubljen 290. godine na cesti koja je vodila od Pule do Nezakcija. 
 
swirl @ 12:21 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, studeni 10, 2007
 Brijuni su toliko lijepi da je i običan vodič s par natuknica i nekoliko fotografija lijepa uspomena na izlet na Brijune. No postoji par malo drugačijih knjiga koje bih rado izdvojila. Neke od tih knjiga sam već spomenula na blogu.
Ukoliko vas zanima pročitati više o Kupelwieserom „stvaranju“ Brijuna preporučujem knjigu „Iz sjećanja starog Austrijanca“ gdje sam Paul Kupelwieser piše o otočju, kako su izgledali kada ih je kupio, te fazama stvaranja jednog od najpoznatijih elitnog turističkog centra s početka 20.st. Na Brijunima možete pogledati i izložbu s puno razglednica i fotografija toga doba (dio njih je i u ovoj knjizi).
Jedna zgodna knjiga puna vedrine je i knjiga koju je napisala Maria Lenz, žena liječnika koji je tridesetak godina živio i radio na Brijunima (dr. Otto Lenz). Njih dvoje su se upoznali za kratkotrajnog boravka Marije na Brijunima, vjenčali se u brijunskoj crkvici Sv. Roka, živjeli su u najčarobnijoj brijunskog zgradi „Čamčarnici“  gdje je dr. Otto Lenz primao i svoje otočke pacijente. Oboje su bili svjedoci predratnih, ratnih i poslijeratnih zbivanja na otočju (Prvi svjetski rat), a otok su morali napustiti pred Drugi svjetski rat. Tada odlaze živjeti u Opatiju gdje je dr. Otto Lenz i dalje radio svoj posao. Nekoliko godina nakon dolaska u Opatiju Maria Lenz napisala je po sjećanjima svoju knjigu «Izgubljeni raj Brijuni». Interesantan  predgovor, kao i svojevrsni «Who is who» od osoba koje Maria Lenz spominje, napisala je Mira Pavletić. Osim vedrog štiva i u ovoj knjizi nalaze se mnogobrojne fotografije Brijuna iz tog doba, kao i slike mnogih slikara na kojima su brijunski motivi. Još za vrijeme njihovog života na Brijunima dr. Otto Lenz napisao je i svoj vodič po Brijunima, ali ne znam može li se ova knjiga danas nabaviti.
Treća knjiga, koju sam već jednom spomenula na blogu je knjiga „Brijuni – prošlost, graditeljstvo, kulturna baština» (Vlasta Begović, Ivančica Schrunk). Savršeno opisuje izgled Brijuna u antici i kasnije, a dimenzije i raskoš Maritimne vile, Kastruma i niza drugih brijunskih spomenika prvi sam put shvatila i uspjela dočarati upravo čitajući ovu knjigu. Sve tri knjige mogu se lako nabaviti, a ne uspijete li drugačije možete ih obično kupiti i u brijunskoj suvenirnici.
swirl @ 16:17 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, studeni 9, 2007
Spomenuti ću samo neke od slavnih slikara, znanstvenika, kraljeva, grofova, princeza, glazbenika….:
Marija Jozefa od Saske (1867-1944): Marija Jozefa je majka posljednjeg austrijskog cara Karla I. Prvi put je stigla na Brijune 1906. pa je tako bila među prvim posjetiocima Brijuna dok još otočje nije nudilo smještaj „dostojan“ careva i carica. Na otočje se često vraćala, a njezin zadnji posjet bio je 1914.




Hugo Charlemont
(1850-1939): H. Charlemont bio je poznati austrijski slikar. Prvi put je i on stigao na Brijune 1906., a pretpostavlja se da je naslikao oko 150 slika s motivom Brijuna. Često je dolazio s kćerkom Lilly Charlemont, također slikaricom. Njihove su slike krasile hotele Paula Kupelwiesera, a nerijetko su izložbe njihovih slika s Brijuna imale svojevrsnu promidžbenu ulogu zadivljujući posjetioce izložbe motivima na slikama.


Franz Ferdinand
(1863-1914), austrijski nadvojvoda koji je 1914. zajedno sa suprugom ubijem u Sarajevu što je bio povod za Prvi svjetski rat. Nakon svojeg prvog dolaska na Brijune silom je htio izgraditi tamo kuću i na neki način „zavladati“ Brijunima. Ovime se protivio Paul Kupelwieser, ali je godinama bio izložen jakom pritisku. Nije uspjelo Franzu, ali je uspjelo nekima drugima nakon njega, zar ne?


Tamara Karsavina
(1885-1978), poznata ruska balerina






Jan Kiepura
(1902-1966) poznati poljski tenor, posjetio Brijune 1931., kao i mnoge goste tako i njega spominju zapisi Marije Lenz






Gustav Klimt
(1862-1918): njegov boravak na Brijunima spominje isto Maria Lenz. Njegov „Portret Marie Munk“ na neki je način isto povezan s Brijunima. Mlada Maria Munk šetala se sa svojim, barem se tako mislilo, budućim zaručnikom po brijunskom otočju, ostavljajući dojam zaljubljene i sretne žene. Očito je veza bila daleko od sreće jer je mlada žena nekoliko mjeseci od povratka s Brijuna napravila samoubijstvo zbog nesrtene ljubavi, a obitelj Marie angažirala je Klimta da napravi njezin portret.


Maria Valeria
(1868-1924): nadvojvotkinja i najmlađa kći austrijskog cara Franje Josipa i popularne Sissi, na Brijunima je bila 1910.




Neher Carola
(1905-1942), glumica, prvi put na Brijunima 1927. godine





Vojvoda od Spoleta
(1900-1948) proglašen kraljem NDH 1941., često je dolazio na Brijune, a na njima je čak sagradio manju vilu (danas je to vila „Lovorka“). U svojoj knjizi spominje ga i Maria Lenz kao vedrog čovjeka i strastvenog igrača pola i golfa.




Georg Bernard Shaw
(1856-1950) irski književnik, na Brijunima bio 1929. godine





Richard Strauss
(1864-1949) njemački kompozitor i dirigent






James Joseph Tunney
(1898-1979) američki boksač, na Brijunima je boravio nekoliko mjeseci sa svojom suprugom Polly odmah nakon vjenačanja: Polly se teško razbolila i u njezino je liječenje bio uključen i dr. Otto Lenz, kao i grupa drugih liječnika. Na koncu joj je život spašen operativnim zahvatom napravljenim na Brijunima, a James je njezino ozdravljenje svečano proslavio pozvavši i obitelj Lenz.
Portret Marie Munk, rad G. Klimta
Iz knjige: "Izgubljeni raj Brijuni" (Maria Lenz Guttenberg), dio knjige "Svijet Marije Lenz - osobe, slike, dokumenti vremena" pisala Mira Pavletić, knjigu toplo preporučujem, a sutra ću napisati par riječi o interesantnim knjigama o Brijunima
swirl @ 19:02 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 8, 2007
Brijune je stvorila priroda, ali ih je u velikoj mjeri, ovakve kakve poznajemo danas, stvorimo i Paul Kupelwieser. Od kraja 19. st., kada ih je kupio, na njima je napravio čudo, od uspješne borbe protiv malarije koju je omogućio, isušivanja močvara, kreiranja elitnog turističkog centra…
Ljubav prema Brijunima iskazana je i njegovom gradnjom obiteljske grobnice na Velom Brijunu, malo iznad crkve Sv. Marije.
Ovdje su pokopani Marie Kupelwieser, supruga Paula Kupelwiesera (preminula 1915. godine) i sin Karl Kupelwieser (napravio samoubojstvo puškom 1930. zbog lošeg poslovanja Brijuna i nezavidne financijske situacije zbog koje je obitelj mahom optuživala i njega, naime uz političke prilike koje su velikom mjerom dovele do financijskog kraha obitelji Kupelwieser na Brijunima, Karl je velika sredstva bespovratno trošio na promidžbu, ali i na polo koji se nije nikada financijski isplatio).
Epitaf na grobu Marie na njemačkom jeziku glasi:
 „Puninom je ljubavi, razboritosti i samoodricanja svome mužu Paulu Kupelwieser bila na pomoć njegova družica u najvažnijim djelima njegova života, u razvoju čeličana u Witkowitzu i uređenju Brijuna).
Pokraj grobova ja klupa, pa odmorom na njoj možete osjetiti čarobnu i svečanu atmosferu Brijuna uz pogled, sada već malo zasjenjen bogatom prirodom.
 
Ironijom sudbine Paul Kupelwieser je umro 1919. godine u Beču i nije pokopan u raskoši koju je sam stvarao i koju je tako volio. Na nadgrobnoj ploči u Beču ipak stoji napisano ime otočja koje je volio.
swirl @ 18:55 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 4, 2007
Slikano jučer na Brijunima...


Novosti - u folderu "Brijuni" ubačene moje slike
swirl @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 20, 2007
Stara razglednica iz doba procvata Brijuna (doba Kupelwieser)
I ovdje je nekoć davno postojala vila rustika. Otkrivena je prilikom gradnje hotela krajem 19. stoljeća, ali na žalost nije nikada istražena. Sada se više i uz najbolju volju nema što istraživati jer su nađeni kameni blokovi ugrađeni u temelje hotela. Nakon vile rustike izgleda da je u uvali bilo svojevrsno «zatišje» dok se život odvijao u obližnjoj uvali Verige (maritimna vila) te s druge strane otoka u uvali Dobrika (vila rustika, kasnije Kastrum).
Prva gradnja u luci Brijuni započinje u 12.st., kada akvilejski patrijarsi na ovom mjestu grade romaničku kulu na dva kata. Na prijelazu iz 12. u 13.st. uz kulu je izgrađena i stambena zgrada (danas Etnološki muzej).
Brijuni priznaju vlast mlečana 1331. i uz kulu nastaje mletački kaštel. Dio kaštela je izgrađen ab ovo, a dio je nastao spajanjem postojećih objekata. U blizini kaštela izgrađena je mala crkva Sv. Germana. Napravljena je 1481., na temeljima starije crkvice. Iznutra je bila bogato ukrašena freskama, ali su na žalost stradale u požaru 1896. nakon požara crkva je obnovljena (obnovljena je i relativno nedavno). U njoj je danas izložba kamenih fragmenata iz rimskih vila nađenih na Brijunima, nadgrobne ploče koje govore ponešto o stanovnicima Brijuna u prošlosti. U pod je ugrađen mozaik nađen u maritimnoj vili. Ukoliko me sjećanje služi, na zidu je i kopija freske «Mrtvački ples» (Beram – link).
Nakon epidemije kuge 1504. napravljena je i crkvica Sv. Roka, zaštitnika od kuge.
Crkvica Sv. Germana
swirl @ 19:59 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 19, 2007
Nakon stoljeća progona i krvavih obračuna s kršćanima, Milanskim ediktom 313. godine Rimsko Carstvo dozvoljava kršćansku vjeru, a 391. godine kršćanstvo postaje službena vjera carstva.
U naselju Kastrum (LINK) vjerojatno je već od Milanskog edikta postojalo neko mjesto manjih dimenzija za vjerske obrede. Nije nađena točna lokacija, ali su nađeni mnogobrojni fragmenti s ranokršćanskom simbolikom (između ostaloga to su bršljan i vitice). S obzirom na gusto naseljeno naselje mjesta za veću crkvu nije bilo. Upravo zato je crkva Sv. Marije izgrađena van gradskih zidina, udaljena oko 100 metara od Kastruma. Crkva je građena u 5.st., no nakon toga je slijedilo niz pregradnji. Crkva je bez apside, trobrodna, a u nju su ugrađeni mnogi fragmenti hramova iz uvale Verige. Uz crkvu su se nalazila dva dvorišta, samostan, sakristija, hospicij. Nedaleko Kastruma nađene su i dvije nekropole.
U ranom srednjem vijeku veliki dio crkve otpada na benediktinski samostan. Bijegom stanovnika Kastruma pred kugom, crkva gubi svoje vjernike koji se naseljavaju u današnjoj luci Velog Brijuna, pa postaje samostanska crkva. Samostan je napušten u 19.st. za vrijeme napoleonskih ratova.
swirl @ 20:41 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, rujan 15, 2007
Nasuprot Vange, na otoku Veli Brijun, u uvali Dobrika ostaci su naselja Kastrum. U 1.st. ovdje je prvo izgrađena vila rustika (LINK). Namijenjena isključivo proizvodnji vina u 2.st. se širi jer je dograđen prostor za proizvodnju maslinovog ulja. Vila rustika je uz samu obalu. U to doba svojom raskoši i značajem na Brijunima dominira maritimna vila (LINK) dok je funkcija vile u uvali Dobrika prvenstveno - proizvodnja. Uz vilu rustiku prva su proširenja skromna, vjerojatno namijenjena smještaju robova i radnika. Prva raskošnija zgrada napravljena je na prijelazu iz 1. u 2.st. (ako gledamo s mora, nalazi se na desnom rubu naselja prema kopnu). S obzirom na dimenzije i način gradnje pretpostavlja se da je objekt namijenjen nekom tadašnjem ugledniku.
Vjerojatno istodobno s gradnjom fulonike u uvali Verige, fulonika se gradi i u uvali Dobrika. Fulonika je izgrađena uz vilu rustiku koja se tada djelomično adaptira. S obzirom na značaj fulonika u Rimskom carstvu pretpostavlja se da je i u ovo naselje došao prokurator, koji se bavio upravom fulonike i koji je bio odgovoran za kvalitetu («ISO certifikat» na antički način). Porastom broja stanovnika naselje i dalje raste prema kopnu. Formira se pravilan raspored ulica, dok se najraskošnije vile nalaze oko trgova. Postojalo je 5 ulaza u grad. Raspored ulica iz toga doba gotovo da nije narušen ni do 16. stoljeća kada se Kastrum napušta.
Vjerojatno se prvi bedemi grade u 5.st., nakon provale Huna na sjever Italije, okruživši samo dio naselja. Za vrijeme Bizanta izgradnja se zidina nastavlja pa zidine okružuju cijelo gusto naseljeno naselje. U ranosrednjevjekovnoj fazi u zidinama ostaje samo dvoje vrata za ulazak u grad, dok su ostala zagrađena. U izgradnji su korišteni mnogi djelovi tada već napuštene maritimne vile.
Naselje se zbog niza epidemija napušta u 16.stoljeću, a stanovnici počinju naseljavati današnju luku na Velom Brijunu.
swirl @ 15:37 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 12, 2007
http://www.liceostellini.it/brioni/lavilla.htm
Idejna rekonstrukcija maritimne vile, uvala Verige, Begović, Gregl
Od vile rustike u uvali Verige (vidi prethodni post) nastao je kompleks koji se protezao duž cijele uvale.
Vila je najraskošnije zdanje na Jadranskoj obali, po raskoši usporediva samo s najbogatijim vilama Napuljskog zaljeva i antičkog naselja Stabiae (i opet ću spomenuti knjigu «Pompeji» (Robert Harris) gdje možete saznati više o erupciji Vezuva, stradanju Pompeja i naselja u zaljevu, a gdje se između ostaloga spominje Stabiae).
Dakle, gledamo li s mora prema kopnu na lijevoj je strani uvale prvo bila vila rustika. Naknadno je proširena i uklopljena u raskošan stambeni dio. Na dnu uvale u obliku slova U nalazila su se tri hrama. Prvi (s lijeve strane) je Neptunov hram, za srednji se hram ne zna kome je posvećen, dok je treći (desni) hram bio hram Venere (ujedno i najbolje sačuvan). Hramovi su međusobno povezani portikom, kao i cijela obala. Dakle ni kiša ih nije smetala u šetnjama.
Na desnoj obali šetnjom kroz portik dolazilo se do «sportskih» i «gospodarskih» sadržaja. Od sportskih tu su: terme s nekoliko bazena (s toplom, hladnom ili mlakom vodom), parne kupelji (i opet podjeljene po temperaturi). Bila je tu i sportska dvorana, dvorana za odmor... Nakon sportskog dijela započinjao je proizvodni dio.
Obala cijele uvale bila je potpuno sređena, a u uvali su se nalazila dva mola, lijevi kojim se dolazilo u stambeni dio i desni koji se koristio za dolazak u proizvodni dio. Između njih bio je lanac kojim se otvarao ili zatvarao ulaz brodovima u uvalu (zbog čega i jest uvala prozvana Verige). Uz kompleks nalazili su se terasasti vrtovi.
Cijeli se kompleks koristio kišnicom koja se skupljala u cisterne s krovova, ali i izvorom prirodne vode s obližnjeg brda. Pokraj izvora bio je Nimfej kao i vodospreme.
Od ljepote i raskoši maritimne vile danas nije ostalo puno. Kako je vila propala?  S obzirom na pronađene predmete koji se točno mogu datirati i novčiće iz razdoblja od 1. do 4.st. smatra se da je vila egzistirala duže no što se prvobitno mislilo, a sam kraj se odvijao u nekoliko faza. Prvo je gospodarski dio vile obogaćen fulonikom (bojaonica tkanine), pri čemu su dijelom «stradale» terme koje su postale sastavni dio fulonike. Krajem 4.st. kršćanstvo postaje službena vjera čime tri hrama postaju poganski te su vjerojatno prvi «razgrađeni», a njihov građevinski materijal iskorišten za gradnju drugih zdanja na Brijunima. U 4. i 5.st. na mjestu termi napravljena je starokršćanska bazilika. Kako se ostatak zgrada koje su činile maritimnu vilu napuštao, tako su zgrade, poput hramova, razgrađene i kamen iskorišten za gradnju. Niz kamenih fragmenata vile nađeno je iskapanjem Kastruma, naselja u uvali Dobrika. Dio podnog mozaika može se i danas vidjeti u crkvici Sv. Germana.
swirl @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 10, 2007

Villae rusticae su gradili rimljani, a bile su bazirane na proizvodnji (vina, maslinovog ulja,...). Ponekad su bile nešto skromnije, a u nekim slučajevima nije se štedilo na gradnji. 
Spomenimo na početku Vitruvija, rimskog arhitekta prije 2000 godina. U djelu «De architectura» Vitruvije, koji je uvelike djelovao na arhitekturu rimskog carstva (pa tako i brijunskih vila rustika) istu pažnju polaže upotrebljivnosti, postojanosti i ljepoti zdanja (zamjećujem kako bi niz današnjih arhitekata moglo prolistati Vitruvijeva djela). Vile na Brijunima, barem one koje su istražene, u potpunosti zadovoljavaju ova načela, funkcionalne su, zaštićene od vjetra, rezidencijalni dio je okrenut suncu, proizvodni i skladišni dio su zaštićeni od nepovoljnih faktora, uglavnom sve imaju dvorišta koja su s 3 strane ograđena zgradama, uz obavezan natkriven prolaz, dok s četvrte otvorene strane puca pogled na morsku pučinu....
 
Započnimo virtualni (ili tko može - manje virtualan) posjet vilama iz luke gdje stižemo brodićem iz Fažane. Iz luke krenut ćemo na sjever pa "skočiti" do Malog Brijuna. Vratiti ćemo se južnom obalom Velog Brijuna i tako napraviti puni krug oko Velog Brijuna. Spomenut ću i Vangu na koju ćete stići samo uz dozvolu Ureda predsjednika.

U luci Velog Brijuna gdje smo se iskrcali, a gdje su hoteli, nalazila se jedna vila rustika. Na žalost otkrivena je kada je počela izgradnja hotela i nije nikada istražena. Danas se nema što istraživati, nađeni ostaci ugrađeni su u hotele. 

Krećemo prema sjeveru, prema golf igralištu i put nas vodi cesticom koja premošćuje uvalu Ribnjak. U antičko je doba uvala bila prića, a baš se koristila kao ribnjak. Kontrolirao se ulaz i izlaz vode iz uvale, a za smanjenje slanosti ovako plitke morske vode koristio se mali akvadukt čiji su ostaci danas pod morem. Ovdje je bila druga vila, izgrađena zbog uzgoja ribe.

Na Malom Brijunu nalazi se slijedeća vila. Već sam spomenula da su Mali i Veli Brijun bili jedan otok, a tek dizanjem mora nastaje plićina koja ih danas dijeli. Vila je u uvali Sv. Nikole. Od vile su ostali neznatni ostaci, a pod morem su ostaci zidane obale. Vilu je početkom 20. st. istražio A. Gnirs.

Vraćamo se na Veli Brijun. Slijedeća je vila na brdu Kolci. Vila je bila fokusirana na proizvodnju maslinovog ulja. Spada u dobro istražene vile.

Nakon brda Kolci slijedi uvali Dobrika (nasuprot Vange). Vila rustika izgrađena je negdje u 1. stoljeću, ali je kasnije dograđivana čime se proizvodnja s vina proširila i na maslinovo ulje. U 2.st. život u vili stagnira, da bi nova faza počela negdje u 3. st., kada je otvorena radiona za proizvodnju i bojanje tkanina (fullonica). Vila je specifična po tome što je prerasla u cijelo utvrđeno naselje (Kastrum – o njemu poseban post ovaj tjedan).

Nasuprot Dobrike nalazi se otočić Vanga. I na Vangi su nađeni ostaci vile rustike. Najvjerojatnije je bila riječ o vili baziranoj na proizvodnji maslinovog ulja jer su na Vangi i danas prastara stabla maslina.

Vratimo se ponovno na Veli Brijun i to njegov južni dio orijentiran prema Puli. U uvali Javorika nalazi se još jedna vila, na žalost isto nije istražena.

I konačno, biser svih vila u uvali Verige. Od samog početka vila se razlikuje od ostalih po svojim dimenzijama i raskoši što vjerojatno upućuje na činjenicu da su i bogati vlasnici koristili vilu i za vlastiti smještaj. Vinski podrum koji je vila imala spada u veće u svijetu, sadržavao je do 60 dolija. Vila je naknadno uklopljena u cijeli novi kompleks i nastaje maritimna vila o kojoj više ovih dana.
Uvala Verige- ostaci maritimne vile koja je nastala iz vile rustike
swirl @ 19:14 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 9, 2007
Meni se sve nekako čini da su stari rimljani pametnije iskorištavali Brijune nego mi to danas radimo. Budućnost Brijuna uvelike ovisi o projektu «Brijuni rivijera». Prednatječaj traje do sredine ovog mjeseca i valjda će se nakon toga znati više. Ideja je konačno uređenje Brijuna kako bi postali sastavni dio hrvatske elitne ponude (za sada su elitni samo priroda i cijene), a da otočje i priroda ne budu žrtve betonizacije. Više o projektu koji se tiče Brijuna, ali i cijelog priobalja od obale općine Bale do djelova Pule, neki drugi put ove jeseni.
Dakle, povratak na temu:
I prije rimljana na Brijunima postojale su solane. Zbog dizanja površine mora od tih vremena (otprilike za 2 metra) solane su danas pod morem. Najbolje je istražena solana u uvali Soline. Imala je 4 bazena, jedan veliki i tri manja. Dva manja bila su povezana s većim dok je treći manji bazen služio kao skladišni prostor. Uz solanu nađeni su i ostaci vjerojatno stambenog prostora ljudi koji su radili i vodili solanu.
Šetnja kamenolomom pokraj luke Velog Brijuna danas je uživancija. No, riječ je ne o šetalištu nego kamenolomu, kojih je bilo više na Brijunima. Preduvjet za kamenolom bio je a) kvalitetan kamen, b) blizina mora (luke), c) blagi spust od kamenoloma prema moru koji je olakšavao transport izvađenog kamena do brodova. Svi su preduvjeti na Brijunima zadovoljeni. Kamen se transportirao ili niz drvene grede, namazane lojem ili vozilom poput saonica koje su vukli konji ili volovi.
Bogatstvo Brijuna bilo je i u proizvodnji vina i maslina. Izgleda da su njima opskrbljivali čak i rimsku vojsku. Na Brijunima je nađeno niz skladišnih prostora u kojima su se čuvala vina i maslinovo ulje (cella olearia, cella vinaria). Za skladištenje koristile su se velike posude, dolije koje su po veličine varirale, ali nekakav prosjek je 1200 litara. Dolije su zbog boljeg skladištenja dijelom bile ukopane u zemlju. Skladišni prostori uvelike premašuju proizvodne kapacitete Brijuna. Time se samo pokazuje da je bila riječ o pametnim gospodarima koji su opskrbljivali i okolicu, ali i znali trgovati u pravo vrijeme (staro je vino skuplje od novog, zar ne???).
Dolija 

Najstarija maslina na Velom Brijunu
swirl @ 20:13 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 15, 2007

Najstarije otkriveno ljudsko naselje na Brijunima staro je 4,5 tisuće godina. Naselje je bilo bez bedema, ljudi su živjeli u nekom tipu zemunica od ribolova, stočarstva, zemljoradnje (otkriven je sloj pougljenjene pšenice). I tijelo i tkanine bojali su pintaderama što je dosta rijetko na ovim područjima (pintadera je glineni žig , a može imati različite motive).
Mlađa naselja (iz razdoblja oko 2000 p.n.e.) nađena su na brdašcima Straža, Sv. Nikola, Gradina. Ovaj tip naselja već ima bedeme i to često čak u tri pojasa. Svaki bedem sastojao se od vanjske i unutrašnje strane, dok je šupljina između bila popunjena sitnim kamenjem. Stanovnici su počeli koristiti broncu, a   svoje su mrtve pokapali u zgrčenom položaju u "škrinje" od kamenih ploča koje su potom prekrivali kamenom gomilom. Tek krajem 2 tisućljeća započinje spaljivanje pokojnika na način kako su to radili i histri.
 Gradina
U antičko doba Veli Brijun i Mali Brijun drže se još zajedno, a cijelo se otočje naziva Insulae Pullariae. Na Brijunima je sagrađeno niz villa rustica, od kojih su neke imale više ulogu ladanjske vile, dok su neke bile više gospodarski orijentirane.
Iz tog doba su i ostaci vile u uvali Verige, definitivno najraskošnije i najveće vile na Brijunima.

Uvala Verige
U sastavu vile bila su tri hrama, najveća luka tadašnje Istre, najveći ribnjak, kupaonice, terme... Vjerojatno je vlasnik bio Gaj Lekanije Bas, tadašnji vlasnik tvornice amfora iz Fažane. Poslije je vila postala vlasništvo cara Vespazijana.
Verige

... to be continued ...sa zaljevom Dobrika



swirl @ 17:19 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 14, 2007

Vanga je najstariji naziv za ovaj otočić u obliku broja osam. Nađen je na starim kartama iz 1563. godine pa je faza forsiranja naziva "Krasnica" time prestala. Naziv "Krasnica" povezuje se sa stihovima "Krasna zemljo, Istro mila", a nikad nije bio toliko u uporabi kao u fazi kada smo/su hrvatski jezik nastojali napraviti "hrvatskijim" izvlačeći iz naftalina riječi koje se nisu koristile desetljećima, a i duže. 

Sada bih mogla tamburati poprilično dugo o neću i ne ću, ali bi ovo postala politička rasprava bez kraja i konca. Pratim politiku, ali barem na blogu nastojim zaboraviti takve stvari. Iz istog razloga neću napisati magisterij na temu "Boravak Tita na Vangi - megalomanija ili ne". Možda su za to najkompetentniji stanovnici Fažane kojima je desetljećima bio onemogućen bilo kakav razvoj i bavljenje turizmom (ups nisam još ni takla Fažanu na blogu).

Od najstarijih vrijednosti na Vangi treba spomenuti tragove dinosaura, kosti davno izumrlih životinja, okamine mikroorganizama. Znali su i rimljani što vrijedi pa je i ovdje postojala rimska vila. Danas su njezini ostaci uglavnom pod morem. O vlasniku vile ne zna se ništa, osim... da se bavio uzgojem maslina jer na Vangi i danas postoje prastara stabla maslina. Nakon rimskog doba vjerojatno su se na Vangu povremeno sklanjali ribari, ali je stoljećima bila pusta i neiskorišteno.
Godine 1949. "otkriva" je Tito i postaje njegov raj (i on je kao i rimljani znao što valja). I od tada je Vanga izolirana za obične smrtnike, ali posjećena od niza VIP-a. Sagrađeni objekti nisu predimenzionirani i u potpunosti se uklapaju u bogatu vegetaciju otoka. Gusta makija, tek mjestimično iskrčena ili "kultivirana", sakriva niske zgrade otoka. Od salona tu su: indonezijski salon, ribarski salon, slovenska soba, velika terasa, nešto pomoćnih prostorija, sjenica, a nešto dalje makedonski salon, radna soba, kovačnica (), fotolaboratorij....
U nekoliko desetljeća ove su prostorije nešto renovirane, nadograđivane, ali su srećom pošteđene nekih megalomanskih zahvata pa i dalje otok odiše divljinom. Posjetila sam i naširoko poznat vinski podrum i sam prostor djeluje famozno. U kakvom je stanju danas - ne znam, tada je pol boca bilo prazno ili nezačepljeno pa sadržaj podruma i nije baš impresionirao.
Niz vrijednih predmeta iz "Tito" faze pohranjeno je danas na druge lokacije. Osobno mislim da bi se trebali vratiti na Vangu i time bi Vanga u potpunosti dobila "Original_Tito_štih" (pobornik sam ideje Tito - brand). Kao što bi "režim" dolaska trebalo liberalizirati. Ne znam kako je sada, ali kada sam bila na Vangi za dolazak je trebalo odobrenje Ureda predsjednika. Pretpostavljam da se u tom smislu ništa nije promijenilo, kao što se nije ukinula zabrana fotografiranja (jedva nađoh ovu sličicu na internetu, ako ne vjerujete probajte sami).


swirl @ 19:57 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare