Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
subota, svibanj 28, 2016

Živio je u 16.st. Rođen je na Cresu 1529., a umro je u Rimu 1597. Pripada jednom od najvećih hrvatskih onodobnih filozofa. Područja interesa bila su mu raznovrsna: osim filozofije tu su književnost, meteorologija, medicina, astrologija, matematika, povijest glazbe...

Kao i mnogi pametni ljudi toga vremena (i ne samo toga doba) Frane Petrić imao je težak put kao i neki članovi njegove obitelji. Njegov je ujak bio optužen kao luteran te je na koncu ubijen, utopljen u moru. Njegov je otac, gradski sudac, istjeran iz grada te je do kraja života živio u progonstvu. Sam Frane Petrić je također imao sukob s crkvom. Protivio se aristotelizmu, kao i nizu stavova koje je zastupala crkva. Crkvena osuda bila je posebice snažna nakon izlaska njegovog djela „Nova sveopća filozofija“ (Nova de universis philosophia), a od progona crkve spasio ga je sam Papa.

Godine 2008. u Rimu na crkvi Svetoga Onofria postavljena mu je spomen ploča. 

Izvor: http://www.istrianet.org/istria/illustri/patrizi/bio-hrv.htm

swirl @ 11:23 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, ožujak 12, 2016



Uz slavno maleno mjesto Lubenice vezano je nekoliko legendi. Nije niti čudno, pa i same Lubenice djeluju kao savršena inspiracija za nastanak priča i pričica.

Jedna od legendi kaže da je nekada postojalo maleno mjesto Vodiška. Mjesto se nalazilo u blizini mora, a ispod brda Helma. Činjenica jest da danas na tom mjestu postoje neke ruševine. Legenda kaže da su jednog dana u Vodišku ušli gusari, sve opljačkali i poubijali sve stanovnike. Preživjeli su samo otac i sin, koji su zbog straha od ponovnog napada gusara, osnovali novo mjesto na samom vrhu brda. Po toj legendi upravo su tako nastale Lubenice.

Jedna legenda nastala je oko imena samog mjesta. Kao i toliko legendi po svijetu, i ona spominje zabranjenu ljubav, ljubav dvoje mladih koju su branile njihove obitelji. Nesretni mladi skočili su u smrt s visoke stijene. U spomen na njihovu ljubav nastao je naziv Ljubljenice koji se s vremenom izmijenio u Lubenice.

I još jedna legenda oko tajanstvenih Lubenica vezana je za zabranjenu ljubav. Po ovoj legendi Ljubica, kraljevska kći iz Osora, zbog svoje nesretne ljubavi pobjegla je iz Osora (ili ju je otac izbacio) i naselila se na vrhu hridi. Po ovoj legendi nastao je naziv Ljubenice, u spomen na Ljubicu, koje se zatim vremenom izmijenilo u Lubenice.

Izvor. Franina i Jurina 2016. (tekst „Lubenice – dragulj na otoku Cresu“ napisao Branko Šuljić)

swirl @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, veljača 13, 2016





Riječ je o kopijama najstarijih glagoljskih zapisa uklesanih u kamen, koji su pronađeni u Istri i na Kvarneru.

Kada ste u Istri obavezno posjetite Aleju glagoljaša. Tako je prozvana cesta koja započinje ispod Roča i vodi vas sve do Huma. Sve „stanice“ na aleji nalaze se ovdje (link) i svaka ima svoju glagoljašku priču. Jedna od tih „stanica“ je i ona u selu Brnobići gdje je glagoljaški lapidarij koji sadrži 11 glagoljaških spomenika (link).

Tri godine nakon postavljanja glagoljaškog lapidarija u Brnobićima, godine 1987., akademik Fučić sa svojim bratom postavio je lapidarij na Cresu. Nalazi se na zidu terase konobe Toš-Juna u Valunu (link). Valun nije odabran slučajno. U Valunu je pronađena Valunska ploča, glagoljaški natpis urezan u kamen, nastao u 11.st. To je nadgrobna ploča koja navodi imena tri pokoljenja iste obitelji: baka Teha, sin Bratohna i unuk Juna. Natpis sadrži dvojezičan i dvopismen tekst koji ima navodi ova imena: jednom su upisani glagoljicom na hrvatskom, drugi puta latinskim pismom na latinskom jeziku.

Valunski lapidarij, osim 11 glagoljskih spomenika koji se nalaze u Aleji glagoljaša, sadrži još 3 spomenika. Jedan je kameni držak iz Huma, nastao je u 15. ili 16.st. Riječ je o kamenom križu, a na četiri kraka upisana su glagoljicom imena četiri evanđelista.

Drugi je natpis pronađen u Osoru (upisana 1633. godina, otkriven je na ruševinama samostana Sv. Marije na Vijaru). Treći je kameni reljef Svetog Martina nastao oko 1330. Sredinom 19.st. Kukuljević je na reljefu otkrio glagoljaški natpis „Sveti Martin“.

Na otoku Krku, u mjestu Porat, nalazi se treći glagoljaški lapidarij (link). Lapidarij je postavljen 1990. u klaustru samostana Svete Marije Magdalene. Sadrži kopije svih 14 glagoljaških spomenika kao i lapidarij u Valunu.

Izvor: Franina i Jurina 2016.

Drago mi je da sam tijekom ovih gotovo pa 10 godina koliko polagano radim na mom blogu imala priliku kupiti i uživati u nizu knjiga o Istri i glagoljici akademika Branka Fučića. 

Slika gore: dio lapidarija u Valunu, slika ispod - Porat

swirl @ 16:38 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 14, 2014

Na sjevernom dijelu otoka Cresa postoji niz poučnih eko staza napravljenih na starim putevima kojima su nekada prolazili stanovnici tada naseljenih, danas napuštenih, creskih sela i seoca.

Tako Cres ima crvenu stazu, obilježenu umjetničkim skulpturama Ljube de Karina, Crnu stazu („Kroz potok“) koja je za iskusnije penjače, Plavu stazu (staza Masmalića) dugu 6 km, Zelenu ili Pepijevu stazu, Ljubičastu ili Vilinsku stazu, Narančastu ili Stazu orhideja te Tirkiznu stazu koja je najkraća, a namijenjena je prvenstveno djeci. Uz svaku eko stazu napravljen je i labirint.

Najveći je Vesnin labirint, riječ je o replici labirinta iz katedrale Notre Dame u Chartresu. Vesnin labirint je prvi, napravljen je 2003. godine. Labirint je posvećen Vesni, starohrvatskoj boginji proljeća.

Uz Zelenu stazu učinjen je Ladin labirint, ujedno i najveći labirint. Ladin labirint posvećen je Ladi, starohrvatskoj boginji ljepote i ljubavi. Labirint je replika rimskog labirinta otkrivenog u Puli, a prostire se po jednoj cijeloj livadi.

Postoje još i Tarin labirint, pa Rusalkin labirint, posvećen rusalkama, vodenim vilama za koje se vjerovalo da u noći mladog mjeseca plešu po  šumskim proplancima.

Izidin labirint posvećen je Izidi, egipatskom simbolu rađanja i plodnosti. Istharin labirint posvećen je boginji Isthar, boginji ljubavi i plodnosti Babilonaca i Asiraca.

Ozirisov labirint posvećen je staroegipatskom bogu prirode, najmanji je i prvenstveno je namijenjen djeci. Na zidu Eko centra nalazi se i osmi labirint.

Najmanji Ozirisov labirint jedini nije napravljen od kamena nego od različitog bilja.

Izvor: blog link

Na slici: detalj iz mjesta Beli na Cresu

swirl @ 12:55 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 7, 2014

Mladi bjeloglavi sup Oštro rodio se 2011. godine. U rujnu iste godine, poput ostalih mladih supova, krenuo je na svoj put. Obično taj put traje nekoliko godina, do njihove spolne zrelosti. Supove s Cresa može se vidjeti u Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj.... No Oštro se zaputio u neobičnom smjeru, njegov je put bio jako dug jer je nađen u Švedskoj, u gradu Tuve, ujedno i najsjevernijoj točci na kojoj je nađen bjeloglavi sup s otoka Cresa.

Put ga je toliko iscrpio da je Oštro, kada je nađen, imao samo 5,4 kg. Oporavak u Švedskoj trajao je 2 mjeseca, a zatim je automobilom prebačen u Dansku. U Copenhagenu se putnik Oštro ukrcao na avion Croatia Airlines, dočekan je u Zagrebu i vraćen je na Cres te pušten na slobodu.
Na slici: nije bjeloglavi sup Ošto, ali su galebovi slikani u mjestu Beli na CresuWink 

swirl @ 19:22 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 19, 2014

Nekada se glavni gradski trg nalazio kraj crkve Sv. Izidora. Razvojem Cresa taj je trg postao neadekvatan te se u prvoj polovici 15.st. radi novi glavni gradski trg ispred župne crkve Svete Marije Snježne. Isprva niti taj trg nije bio velik, a imao je nepravilni oblik. Gradsko vijeće donosi odluku 1498. o njegovom proširenju.

Postojala je i svojevrsna podjela na civilni i crkveni dio. Naime, uz more su se nalazile zgrade važne za civilnu uporabu, dok su s unutrašnje strane, nakon prolaska kroz satni toranj, objekti crkvene vlasti.

U sklopu „civilnog“ dijela nekada se nalazila i pretorska palača, no srušena je 1854.

Gradska loža sačuvana je do danas. No i prije izgradnje ove lože Cres je očito imao i stariju koju spominju povijesni dokumenti, a nalazila se u blizini crkve Sv. Marije. Današnju ložu prvi puta spominje dokument iz 1550.

Satni toranj izgrađen je nad glavnim lučkim vratima koja su vodila kroz gradske zidine u luku. Krasi ga veliki sat koji omogućuje cresanima uvid u točno vrijeme. No gradski je sat postojao i prije, spominju ga stari dokumenti pohranjeni po arhivima. Još se više u staroj dokumentaciji spominju popravci sata. Ne zna se je li sat bio na tornju ili je bio smješten na nekom drugom mjestu. Postojao je i toranj, no 1552. donaša se odluka o njegovom ponovnom uređenju. Creski graditelj Izidor Stošić kojega dokumenti spominju i kod izgradnje i obnove gradskih zidina, dobiva zadaću urediti satni toranj, tako da, bez obzira na trošak, satni toranj postane „tako lijep kakvoga nema niti u cijeloj Dalmaciji.“  

Izvor: https://bib.irb.hr/datoteka/123977.Cres.doc

swirl @ 17:53 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 14, 2014

Cijeli stari gradić Cres nalazi se na blagoj nizbrdici. Na jesen, kada bi bilo više kiše, uličice bi se pretvarale u potoke i bujice, nanoseći i smeće i štetu. Stoga se u 16.st. donose odluke o redovitom čišćenju i popravljanju uličica.

Stanovnici su se vodom opskrbljivali iz cisterni, od kojih su neke bile u privatnom posjedu bogatih obitelji. I opet bi te bujice u jesen onečišćavale vodu te se problem opskrbe stanovnika vodom često razmatrao na gradskim tijelima. U 16.st. je grad odobrio dodatna sredstva franjevačkom samostanu, služila su izgradnji nove cisterne u sklopu samostana, ali je naloženo da na vodu iz cisterne imaju pravo svi stanovnici Cresa. Na izvoru Racica uglavnom se prala ovčja vuna, uglavnom nije bio namijenjen kao voda za piće. Krušija je služila ponajviše za pranje robe, a izvor je zatrpan 1945.

Creski statuti, poput statuta drugih srednjevjekovnih gradova, nalagali su pravila ponašanja. Tako su strogo zabranjivali odlaganje smeća na neprimjerena mjesta ili pak bacanje smeća u more. Nalagali su redovito godišnje čišćenje puteva, dok bi jednom tjedno nekoliko čistača čistilo glavni gradski trg (nekada je glavni gradski trg bio kraj crkve Sv. Izidora, u srednjem je vijeku preseljen ispred župne crkve Svete Marije Snježne koji je isprva nevelik i nepravilnog oblika da bi odlukom Gradskog vijeća iz 1498. bio dodatno proširen i preuređen).

Mandrač koji je oduvijek imao ulogu gradske luke, često se popunjavao muljem te je uvijek postojala opasnost da postane preplitak i nedostupan barkama i brodicama. Zato se i Mandrač redovito održavao.

Izvor: Cres.doc - Hrvatska znanstvena bibliografija (link)

Na slici: detalj iz Cresa (stara vatrogasna kola)

swirl @ 19:37 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 10, 2014
Dok su u antici iz Italije na Lošinj i Cres dolazili brodovi s vinom i uljem, u Italiju su se vraćali nakrcani solju i stočarskim proizvodima.

Garum je bio specijalitet bogatih starih Rimljana. Dobivao se fermentacijom crijeva sitnih riba. Djelovi ribe, dobro usoljeni, prvo su tri mjeseca bili na suncu, zatim se dobivala mješavina na dnu pokrivena slojem „mirišljive“ tekućine. Tekućina se izdvajala cijeđenjem i tako dobiveni garum, uz dodatak začina, predstavljao je cijelo bogatstvo u kojem su uživali bogati. Siromašni su pak jeli „pastu“, smjesu ostalu nakon izdvajanja tekućeg garuma.

Priprema garuma, ali i tadašnje skladištenje hrane, zahtijevalo je puno soli. Stoga su postojale mnoge solane, malene i velike, koje su opskrbljivale antičke stanovnike solju. Niz rustikalnih vila smještenih uz more bavilo se proizvodnjom soli, pa tako i vile na Lošinju i na Cresu. Uz Jaz u Osoru bila je veća solana.

Niz antičkih mjesta na Cresu i Lošinju nastao je razvojem pretpovijesnih gradina. Gradina je na Cresu bilo 19, na Lošinju 18. Same gradine bile su zbog sigurnosti smještene na povišenom, dok su uz more bile luke. Slično je bilo i u antici. Antičke luke osim pristaništa imale su obično tržnicu i skladišta. Jedna je luka bila ispod Belog. U Meragu od kuda danas vozi trajekt za Krk, nalazila se druga luka. Luke su bile i Cres, zatim ispod današnjeg naselja Loznati, ispod Lubenica. Ostaci rimskih vila i manjih pristaništa otkriveni su u Miholašćici, Nerezinama, ispod Ustrina, ispod Svetog Jakova i Ćunskog te na nekim lošinjskim otocima. Osor je imao čak tri luke; Jaz (zatrpan početkom 19.st.), Kavuadu i Bijar.

Izvor: Antički plovidbeni putevi i luke na Cresko_lošinjskom otočju, Jasminka Ćus-Rukonić

Na slici: detalj iz Svetog Jakova na Lošinju

swirl @ 21:34 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, kolovoz 5, 2014



Na Cresu, na ulasku u mjesto Beli, nalazi se stari most iz doba antičkog Rima. Procjenjuje se da je star oko 2000 godina. Sagrađen je od kamenih blokova, pažljivo složenih jedan na drugoga tako da na prvi pogled izgleda da je cijeli most isklesan iz kamena.

Most je dug 8 metara, a jedini je sačuvani most na našoj obali koji je iz toga doba. U doba starog Rima u uvali ispod mjesta Beli bila je antička luka, te su mnogi brodovi dolazili u Beli, iskrcavali svoj teret te ga potom transportirali prema drugim mjestima na Cresu. Sve je to omogućio ovaj stari most. Tek ga je nova cesta za Beli mimoišla, no antički most i dalje stoji i svjedoči tako davnim vremenima.

Na slici: Beli

swirl @ 16:03 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 9, 2014



Na malenom trgu u staroj jezgri Cresa nalazi se palača Petris. Sagrađena je u 15.st., na mjestu gdje je postojao arsenal pa je nazivaju palačom Arsan Petris. Najstarija je patricijska palača u Cresu. Kada je sagrađena nalazila se na samom rubnom dijelu grada Cresa.

Na pročelju ima predivne ukrašene bifore, postrance su prozori monofore. Sa svojim predivnim ukrasima ima pravi venecijanski štih. U njoj je smješten Gradski muzej. U ovoj se kući rodio poznati renesansni filozof i pisac Franciscus Patritius tj. Petris.

Nakon gradnje ove palače u Cresu niču i druge palače patricijskih obitelji, palača Rodinis, Moise, Colombis. Dok je u to doba većina kuća u Cresu bila u sklopu stambenih blokova, ove palače bile su van takve „logike“.

swirl @ 23:16 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 26, 2014

Legenda kaže kako je na području gdje je danas Vransko jezero živjela, u svojem raskošnom dvorcu, bogata i zla sestra. Njezina siromašna sestra živjela je s djecom u blizini, u skromnoj kućici. Kako bi prehranila svoju obitelj, siromašna je sestra dolazila raditi u dvorac bogate. Tamo bi mijesila kruh na pregači od ovčje kože, a od komadića koji bi se zalijepili na pregaču mijesila bi kod kuće maleni kruh za svoju obitelj.

Legenda kaže kako joj je jedan dan na vrata pokucao siromah i zamolio je malo kruha. Od onoga malenog kruščića kojeg je jedva zamijesila siromašna sestra dala mu je komadić. Tog trenutka kruh je postao velika bijela pogača, voda u bačvi postala je najbolje vino… Siromah joj je savjetovao da odmah s djecom napusti područje doline jer će zločesta sestra biti kažnjena. No zabranio joj je da se okreće prema dolini. Na žalost, prilikom napuštanja svojeg doma sirotica se okrenula. Ne samo da je vidjela kako je voda napunila dolinu i dvorac njezine zle sestre već je i sama stradala.

Legenda kaže kako ribarima i danas zapinju mreže za krovove potopljenih kuća i dvorca.

Malo manje legende, a malo više činjenica o Vranskom jezeru možete pročitati ovdje (link).

Izvor: Mitovi i legende Istre i Kvarnera

swirl @ 12:01 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 18, 2013



Na ovom je mjestu postojala manja crkvica, Sv. Marije. Preseljenje biskupa iz Osora u Cres vjerojatno je pokrenulo inicijativu o gradnji ove, veće crkve koja je nastala po uzoru na osorsku katedralu. Trobrodna je, s apsidom i dvije bočne kapele. Zvonik je visine 22 m, ima 5 katova, a na četvrtom katu su zvona. Na ovoj, četvrtoj, etaži nalaze se sa svake strane trifore.

Gradnja crkve započela je negdje oko 1470., a dovršena je krajem 15.st. Naravno da su se s vremena na vrijeme obavljali radovi na crkvi, neke izmjene, popravci. Jedan od popravaka bio je 1659. kada je grom pogodio vrh zvonika koji je oštećen i pao na crkvu te nanio štetu. Idući veliki radovi napravljeni su nakon 2. prosinca 1826. godine, kada je crkva gotovo posve stradala u velikom požaru. Prilikom obnove izgleda da se maksimalno pokušavalo sačuvati njezin izgled prije požara.

Izvor: bib.irb.hr/datoteka/123977.Cres.doc

swirl @ 19:30 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 10, 2013

 

Na samoj rivi, pokraj gradske lože, nalaze se glavna lučka gradska vrata. Vode kroz toranj sa satom, na trgić gdje je loža. Na ovom su trgiću, uz samu rivu, nekada postojali crkvica Sv. Ivana od Trga i pretorska palača.

Glavna kopnena vrata ili Porta Marcella datiraju iz 16.st. Imaju krilatog lava Sv. Marka, a građena su u doba kapetana Giovannia Marcella. Do danas su sačuvani zapisi o majstorima koji su ih izvodili. Tako je Zampiero Zvonarić 1584. godine dobio predujam za rezanje kamena dok je kamen dopremio majstor Matej iz Rovinja kojemu je za to plaćeno 150 lira.

Godinu dana kasnije Marko Soldatić i Frane Stošić dobili su novce zbog radova na vratima.

Treća su vrata Porta Bragadina ili Mala vrata. Dovršena su 1581. godine, za vladavine kneza i kapetana Nikole Bragadina. 

Postojala su i zapadna vrata Sv. Nikole te još jedna vrata kroz pravokutnu kulu Turrion.

Srednjevjekovni Cres imao je i četiri oble i jednu pravokutnu kulu od kojih je do danas sačuvana samo jedna obla kula. Zbog neprestanih sukoba i nesigurne prošlosti tijekom 16. i početkom 17.st. zidine su se obnavljale, pojačavale, no priliv novaca iz Venecije nije nikada bio dostatan te su se stanovnici snalazili kako su god umjeli.

Izvor: bib.irb.hr/datoteka/123977.Cres.doc

swirl @ 22:39 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, prosinac 7, 2013

Prije dolaska Rimljana na Cresu je, kao uostalom i drugdje, postojalo niz prethistorijskih gradina. Jedna od gradina nalazila se povrh današnjeg grada Cresa, na brdu Sv. Bartula. Dalje se mišljenja stručnjaka razilaze: većina ih vjeruje da je na istom mjestu nastalo i antičko naselje, dok postoje i oni koji vjeruju da je antičko naselje započelo svoj razvoj niže, na mjestu današnje stare jezgre Cresa. Pobornici prvog mišljenja smatraju da je na mjestu današnje luke postojala samo antička luka, ne i naselje, čemu ide u prilog neuobičajeno zbrkan položaj ulica stare jezgre Cresa (izostanak pravilno položenih ulica i trgova karakterističan za novonastale rimske gradove).

Različita mišljenja prestaju kada se govori i kasnoantičkom Cresu, svi se slažu da je gradić u tom dobu postojao uz luku, na mjestu današnje stare jezgre grada.

Dolaskom Slavena Cres raste i van najstarijeg obruča gradskih zidina pa nastaje i drugi sloj zidina, romanički.

Na zapadnom dijelu stare jezgre sačuvan je do danas nepravilan raspored ulica, a riječ je o starijem, predromaničkom i romaničkom dijelu grada. Gotičko renesansni, dakle ipak nešto noviji dio grada ipak je sređeniji, napravljen planski, negdje iz druge polovice 15. i iz 16.st. U 16.st. grade se i prve plemićke vile, koje nisu sastavni dio stambenih blokova.

Zlatno doba Cresa započinje propadanjem Osora (vidi link).

Izvor: bib.irb.hr/datoteka/123977.Cres.doc

swirl @ 18:19 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 9, 2013

Riječ je o arhiviranom slučaju koji se desio u 17.st., točnije 1668. godine, i to ni manje ni više nego u creskoj župnoj crkvi. Naime, uglavnom je na Cresu korišten hrvatski jezik. Kako je Osor opustio, u Cres se preselio osorski biskup koji je sa sobom donio i neke druge običaje. Dok je fra Jerolim Draž držao korizmenu propovjed pred vjernicima i to na talijanskom, u crkvi se zaorilo „Padre di porco! (Oče prašće). Išlo je to na račun Jerolima, naravno, a usklik je bio od mladog Gaspara de Lia, stanovnika Cresa. Mada se obitelj de Lio doselila na Cres iz Venecije, posve su se udomaćili na Cresu pa su i oni govorili hrvatskim jezikom i smatrali se Slavenima.

Branivši se pred biskupskim sudom mladi je Gaspar usvrdio da cijeli tjedan korizmene propovijedi nije slušalo više od dvadesetak ljudi i da se osjećao kao da je u Osoru, upravo aludiravši na opustjelost Osora. Time je pokušao demantirati optužbe da je riječ o javnoj uvredi jer – javnosti gotovo da i nije bilo. Osim toga, u svoju je obranu naveo i slijedeće: „budući da smo mi Šćavoni (hrvati) malo nam se sviđaju propovijedi na stranom, tuđinskom jeziku“.

Bilo je to prije više od 3 stoljeća.

Izvor: Terra incognita, Branko Fučić

swirl @ 16:36 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, travanj 27, 2013

Podmorje Cresa krije niz ostataka potopljenih brodova. Tu su svoj život završili mnogi čiji je grob plavo more. Pogotovo je velik broj brodoloma u blizini trajekta koji vozi iz Istre za Cres (Brestova – Porozine).

U Kvarneriću je potopljen MTB 655, na dubini od 52-49 metara. Riječ je o motornom torpednom čamcu, potopljenom 21. ožujka 1945. Zapovijedao mu je dvadesetjednogodišnji poručnik Derrick Holden - Brown. Mada su saveznici imali karte s minskim poljima, nisu imali zadnju verziju, nisu imali označene mine iz 1945. koje su postavili Nijemci prilikom povlačenja na sjever. Čamac je naišao na jednu od tih mina. Ubrzo je nestao pod morem. Spašena je većina posade, kao i poručnik, no svoj je život ovdje skončalo sedmero mornara.

Vrlo blizu, u Kvarneriću, potopljen je i Giuseppe Dormio, teretni parobrod stradao 11. kolovoza 1944., također od podvodne mine. Stradao je na Velim vratima gdje su bile mine i iz I svjetskog rata (postavila ih Austro-Ugarska) i iz II svjetskog rata (stavili su mine Talijani, pa zatim i Nijemci). Brod nakrcan cementom naletio je na jednu minu. Da ironija bude veća, bio je baš u službi njemačke vojske. Nestalo je šest članova posade.

Stradala je ovdje i Lina, teretni parobod, potonuo kraj creske obale. Lina je potonula 14. siječnja 1914. Zbog jake magle i loše navigacije brod se previše prebližio obali te ju je nevrijeme bacilo na obalu nedaleko rta Pečen. Ne postoje podaci je li netko stradao u brodolomu.

Blizu Brestove stradao je i jedrenjak Kostrena. Potonuo je 1888., u noći između 19. i 20. veljače. Jaka bura nasukala je i ovaj brod i bakarski jedrenjak Ireneo. Stradali su pedesetak metara od obale, no nisu odmah potonuli. Spašeni su i mornari, pa čak i dio tereta kojeg su prevozili.

U blizini je 20. prosinca 1947. naletio na minu u blizini i teretni parobrod Kalliopi. U to je vrijeme Kvarnerić bio samo djelomično očišćen od mina. Nestao je jedan grčki mornar, a pravodobnom reakcijom kapetana ostali su mornari odmah po eksploziji dobili naredbu spuštanja čamaca za spašavanje u more i napuštanja broda. Mnogi stanovnici Brseča svojim su ribarskim brodovima pomogli u njihovom spašavanju.

Blizu Brestove stradao je i teretni parobrod Vis, također od mine. Potonuo je 13. veljače 1946. U brodolomu je stradalo troje mornara. Ostale je spasio motorni jedrenjak koji ih je potom iskrcao u rapcu.

Tu je stradala i Stella Polare TA 36 (link).

Izvor: Blago Jadrana – ronilački vodič po olupinama hrvatskog Jadrana, Danijel Frka i Jasen Mesić

swirl @ 10:15 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 3, 2013

Ovo je zgodna priča na koju sam naišla u knjizi „Terra incognita“ Branka Fučića.

Kako je vođenje Kandijskog rata protiv Turaka u 17.st. bilo jako skupo, Veneciji je uzmanjkalo novaca te je proglasila mogućnost kupnje plemićke titule. U samoj Veneciji moglo se postati plemićem za 1.000 libara. Naravno da je u manjim mjestima cijena padala pa je tako u Cresu cijena iznosila 600 libara, a u Osoru i manje – 300 libara.

Bilo je to doba kada je fizički rad bio sramota. Tako je na primjer u 18.st. u Osoru opat Alberto Fortis ismijavao osorskog ljekarnika jer je ljekarnik sam orao svoju njivu.

I tada je došla molba za kupnju plemićke titule iz Lubenica, od obitelji Vodarić. Vodarići su tvrdili da su nekada imali plemićku titulu, još u doba austro – ugarskih kraljeva. Kada je na vlast stupila Venecija u određenom se vremenskom roku moralo registrirati plemstvo iz prijašnjeg razdoblja što su Vodarići propustili učiniti i tako je obitelj izgubila titulu plemića. No rasprava u gradu Osoru postala je izrazito burna kada se ustanovilo da Vodarići, bez obzira što nisu siromasi, jesu seljaci, poljoprivrednici. Na koncu su, bez obzira na praznu gradsku blagajnu, odbili Vodarićima prodati plemićku titulu pa su ostali bez 300 libara.

Izvor: Terra incognita, Branko Fučić

swirl @ 20:48 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 25, 2013


Krk? Cres? 

Dugo se mislilo da je naš najveći otok - otok Krk. Tek krajem 20.st. pojavila se nova spoznaja – Krk i Cres potpuno su iste veličine. Napredak u geodetskoj struci tako je doveo do „revizije“ onoga što sam i ja učila kao klinka.

E, ni ova tvrdnja nije dugo trajala jer se početkom 21.st. znanstveno dokazalo da je Cres veći od Krka. Nije riječ o velikoj razlici, negdje o 500 kvadratnih metara, no dovoljno je da ispadnete neznalicom izjavite li da je Krk naš najveći otok ;)

Izvor: Franina i Jurina 2009.

 

swirl @ 17:22 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 14, 2013

Na mjestu gdje su danas crkva i samostan nalazila se u 12.st. mala crkvica Sv. Ivana Krstitelja. U neposrednoj blizini bio je i samostan grčkih bazilijanaca. Napušteni samostan i crkva darovani su redovnicima Svetog Franje Asiškog, vjerojatno negdje sredinom 13.st. Prvotni samostan izgrađen je u 14.st., dok je današnja zgrada samostana s početka 16.st. Do kraja 15.st. samostan nema neku veću ulogu no od tada dao je niz crkvenih odličnika od kojih je dio zaslužan za reformiranje reda Sv. Franje. Osim školovanja mladih, u samostanu je u 16.st. čak otvorena i bolnica. U 16.st. u njemu se dogodio čak i skandal (u crkvenim očima) jer je upravo ovdje labinski svećenik Baldo Lupetina otvoreno propagirao luteranske ideje te izrazio neslaganje s nekim stajalištima crkve.

Kompleks ima dva klaustra. Uz jednu stranu većeg klaustra nalazi se crkva s vrlo vrijednim inventarom. Mali klaustar ima uz dvije strane trijemove s različitim stupovima dok je šternu dobio 1503. I veliki klaustar ima trijemove, jednostavnije stupove i šternu koja se gradila tijekom 16.st. U klaustru se nalaze pokopani članovi poznatih creskih obitelji, a izloženo je i niz poprsja važnih ljudi za samostan.

U samostanu je danas i muzej.

 

swirl @ 18:35 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 10, 2013

U Cresu je toliko crkvi i crkvica zbijenih u uskim uličicama, tako da ćete se lako pogubiti između njih i zaboraviti koja je koja. Imati ćete još jedan problem – fotografiranje. Najčešće su uličice oko njih toliko zbijene pa ćete uspjeti fotoaparatom zabilježiti samo pokoji detalj.

Crkva Sv. Izidora je najstarija sačuvana crkvica do danas. Nalazi se baš u tim zbijenim ulicama stare jezgre Cresa, a sagrađena je u 12.st. Ima malenu preslicu sa zvonom iz 14.st. (najstarije zvono na cijelom Cresu). U njezinoj unutrašnjosti nalazi se nekoliko drvenih skulptura iz 15.st. Inače, Sv. Izidor je i zaštitnik grada Cresa.

Osim Sv. Izidora u Cresu su i male crkvice Sv. Jakova, Sv. Marka, Sv. Barbare, Sv. Gaetana, Sv. Jurja. 



swirl @ 12:35 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, veljača 24, 2013

Na ovom je mjestu u prapovijesti bila gradina čije ostatke možete pronaći na brežuljku Sv. Bartolomea. U doba antičkog Rima ovdje se nalazila Res Publica Crepsa, a zatim su se redali Bizant, dolazak Hrvata, pa Venecija. Upravnu funkciju Cres je dobio 1459., kada ju je izgubio Osor (link).

Cres se smjestio u uvučenom zaljevu. Danas je cijela riva šarena zbog mnogobrojnih obnovljenih zgrada veselih fasada. Na rivi je i Trg Frane Petrića, filozofa koji je rođen u Cresu u 16.st. Zbog naprednih ideja u jednoj je fazi bio masovno osuđivan, no na koncu ga je spasio sam papa. Umro je u Rimu 1597., a njegov se spomenik nalazi u Cresu ispred palače Petris. Palača Petris je predivna, sagrađena je u 15.st., i baš je njegova rodna kuća. Kip Frane Petrića napravila je Marija Ujević.

Na trgu se nalazi i renesansna gradska loža iz 16.st.. Na njezinom se pročelju nalazio stup srama, a o vezivanju osuđenih i danas govore utori na srednjem kamenom stupu na ulasku u ložu. To su tragovi vezivanja prijestupnika. Do lože je toranj gradskog sata u kojem su jedna od nekoliko sačuvanih gradskih vrata. Prolaskom kroz vrata doći ćete na maleni trg na kojem je župna crkva Sv. Marije Snježne iz 15.st. Današnji je zvonik iz 18.st., sagrađen je na mjestu gdje se nalazio stari zvonik. Crkva ima bogat interijer.

Inače i Cres je u srednjem vijeku bio okružen gradskim zidinama, dok je ulazak u grad bio moguć samo kroz gradska vrata. Danas su sačuvana vrata ispod gradskog tornja sa satom (na rivi) koje sam već spomenula, zatim Vrata Bragadina i Vrata Marcela.

Još kada dolazite u Cres, u daljini vidjeti ćete i njegovu obrambenu kulu. Kula je sagrađena u 16.st. u vrijeme Venecije. Danas je jedina kula, nekada je bila samo jedna od obrambenih kula koje su štitile grad Cres. 



swirl @ 09:37 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 27, 2012

Na glavnom trgu nalazi se gradska cisterna. Zgrada u kojoj je muzej nekada je bila Gradska vijećnica s ložom. Zgrada datira iz prve polovice 15.st., a 1964. proglašena je spomenikom kulture. Osim nje, na trgu su i biskupski dvor, dok trgom dominira predivna katedrala.

Nekada je katedrala bila na groblju, a bila je sagrađena u 5/6.st. Prvo su je 9.st. srušili Saraceni, da bi ono što je preostalo srušila Genova u 14.st.

Sadašnja katedrala na trgu je iz 1497., na njezinom vrhu su kipovi Isusa, Sv. Nikole i Sv. Gaudencija (zaštitnik Osora i otoka Cres i Lošinj). Luneta je poput čipke, te ima kip Djevice s Djetetom. Katedrala ima vrlo vrijednu unutrašnjost, njezin barokni oltar te niz slika iz razdoblja od 16. do 18.st. kao i suvremena djela. Lijevo od katedrale je zvonik, sagrađen 1575. Osim katedrale vrlo blizu je i crkva Sv. Gaudencija, sagrađena negdje u 14.st.  

Svako ljeto u katedrali održavaju se Osorske glazbene večeri, u srpnju i kolovozu. U zgradi nekadašnjeg biskupskog dvora nalazi se pak muzej sakralne umjetnosti. 



swirl @ 22:24 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, prosinac 14, 2012

Važnost Osora bila je prvenstveno uvjetovana Osorskim kanalom. Da bi to razumijeli, moramo znati kako se nekada plovilo. Zbog opasnosti koja je na brodove vrebala na otvorenom moru, brodovi su, kada god je to bilo moguće, plovili uz obalu. Kada je vjetar postao nepovoljan, stajalo se na mjestu i čekalo da vjetar okrene i omogući nastavak plovidbe.

Zbog nekadašnjeg načina plovidbe, brodovi su kod Osora koristili prokopani kanal. Prolazak kroz kanal omogućavao im je umjesto plovidbe po otvorenom moru s lošinjske strane, nastavak plovidbe prema jugu uz jadransku obalu. Nekada poznata osorska luka služila im je i za opskrbu broda svim potrebnim za nastavak puta.

Važnost osorskog kanala počela je padati otkrićem „bordižanja“? Bordižanje je tehnika jedrenja koja se koristi kada je vjetar nepovoljan i ne puše u jedra, a počelo se koristiti tek negdje u 15.st. Bordižanje je omogućilo da, umjesto sidrenja jedrenjaka u vrijeme nepovoljnog vjetra, brod ipak napreduje, ali jedrenjem u cik-cak liniji. Mada je bordižanjem plodiba usporena, jedrenjak ipak napreduje.

Upravo otkrićem ove tehnike jedrenja lagano opada važnost osorske luke i gradića Osora. Daljnje propadanje ubrzale su epidemije malarije i kuge.

Izvor: Terra incognita, Branko Fučić

Na slici: Osor

swirl @ 22:25 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, prosinac 1, 2012

Na nadmorskoj visini od 378 metara nalaze se Lubenice, predivno mjestašce u kojem postoji život već 4.000 godina. Kako je na samom vrhu, Lubenice su osim po svojoj ljepoti poznate i po buri. Ovaj listopad, kada sam ih posjetila, bura na Cresu nije baš bila jaka. Prošla sam skoro cijeli Cres, a jedino sam se borila s jakom burom upravo u Lubenicama.

Rimljani su mjesto zvali Hibernicia i ovdje su sagradili jako utvrdu. S istočne strane sagradili su obrambeni zid kroz koji su u gradić vodila dvoja vrata.

Na ulazu u mjesto nalazi se crkvica Sv. Antuna Pustinjaka, a na glavnom trgu je župna crkva Blažene Djevice Marije i zvonik iz 1791. Ulice su uske, mjestašce je zbijeno, a sa svih strana puca predivan pogled, na more, na Učku, na Cres....

Mjesto je poznato i po savršenoj plaži Sv. Ivana ispod mjesta. Mjesto je toliko visoko, a obala tako strma da do plaže možete doći ili pješice, strmom stazom (šetnja traje oko 45 minuta) ili barkom s morske strane. U oblizini je još jedna plaža (uvala Žanja) na kojoj je i modra špilja. Kako stići do Žanje? Pročitajte u komentaru od Maria :).

Po ljeti se u Lubenicama održavaju Lubeničke večeri.



swirl @ 16:59 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, studeni 24, 2012

Na sjevernoj strani nalaze se ruševine crkve i benediktinskog samostava Sv. Petra iz 11.st. Osnovao ga je biskup Gaudencije. Današnji ostaci crkve čak su i manji od sakralne zgrade iz 11.st. Nekada je to bila trobrodna crkva, a jednobrodna je postala krajem 16.st. Na začelju crkve otkriveni su grobovi redovnika i uglednika, također datirani u 11.st. Na ovoj lokaciji provode se istraživanja od 2006. Samostan se napušta u 17.st.

Put koji vodi kraj groblja do uvale Bijar dovesti će vas do još jednih ruševina, onih u uvali Bijar gdje se nalazila crkva Sv. Marije od Anđela te franjevački samostan. Crkva je građena u 15.st., a napuštena u 19.st. kada započinje njezino propadanje.

U antici je Osor bio najveći. Glavna gradska vrata izlazila su na kanal Kavuadu, a u blizini nalazile su se lijepe zgrade i gradski forum. Glavnom ulicom se tada dolazilo i do istočnih vrata, u blizini današnjeg groblja, gdje se nalazio kapitolij i niz kultnih zgrada. Kada je dozvoljeno kršćanstvo tu je sagrađena prva osorska katedrala. Prostor je blago povišen, a vjerojatno je još i prije dolaska Rimljana služio kao kultno mjesto.

Današnja grobljanska crkva Sv. Marije nastala je u 18.st. na ostacima srednjeg broda stare i razrušene katedrale sagrađene u 5/6.st. Ta stara katedrala nastala je adaptacijama i proširenjima antičkih zgrada koje su ovdje postojale. Tako je u 5. ili 6.st. postojećem objektu pridodana apsida, a povišen je pod prezbiterija te se izgrađuju dva reda lukova čime crkva postaje trobrodna. Na južnoj strani pridodan je bočni prostor. Krstionica je bila fizički odvojena od crkve. Imala je šesterostrani „bazen“ koji je punio vodom iz obližnje cisterne, kao i dva ulaza od kojih je jedan nakdano uzidan. Vrata su se morala uzidati jer je između krstionice i crkve naknadno dodana još jedna mala zgradica, kapela koja je imala apsidu. Kapela je vjerojatno sagrađena kada su se relikvije Sv. Gaudencija iz crkve Porto Novo kod Ancone preselila u staru osorsku katedralu.

Izvor: Terra incognita, Branko Fučić



swirl @ 23:15 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 14, 2012

O životu sv. Gaudencija do danas su sačuvane mnoge legende. Vjeruje se da se rodio na Lošinju, odmah nasuprot Osora, u zaseoku Tržić koji danas više ne postoji. Bio je sljedbenik Sv. Romualda (link). Bio je i osorski biskup, u razdoblju od 1018. do 1042. Osuđujući bezbrojne grijehe mnogih stanovnika, zahtijevajući red i disciplinu među tadašnjim svećenstvom te napadajući brakove među krvim srodnicima naišao je na veliki otpor te je na koncu protjeran. Dok sam u jednoj literaturi naišla na podatak da je nakon progonstva otišao prvo u Rim, a zatim u Anconu, neki tvrde da je odmah otišao u Anconu gdje je i umro. No spominje se kao privremeno sklonište i spilja na Osorčici.  Osorčica je na sjevernom dijelu Lošinja. Legenda kaže da je ovdje prokleo sve zmije otrovnice na otoku Cresu i Lošinju te da od tada na tim otocima nema zmija otrovnica. Legenda dalje kaže da, posjetite li ovu spilju i uzmete iz nje kamen, do kraja svog života sigurni ste od ujeda svih otrovnih zmija.

Kako na Lošinju i Cresu doista nema zmija otrovnica mnogi vjeruju u ovu legendu.

U crkvici Sv. Gaudencija kraj osorske katedrale svetac je prikazan kako udjeljuje blagoslov s tri prsta. No mnogi stari ljudi s Cresa tvrde da prikaz zapravo označuje njegovu kletvu nemoralnim stanovnicima Osora. U crkvici se nalazi još jedan prikaz ovog sveca, na kojemu se u pozadini vide jedrenjak i zmija.

Izvor: Franina i Jurina 2011.

Na slici: crkva Sv. Gaudencija

swirl @ 19:36 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, studeni 9, 2012

Naselje je postojalo još u doba Liburna, a u razdoblju starih Grka i Rimljana ovo je zapravo bio najvažniji gradić na Cresu. Tada se zvao Apsoros. Imao je sva obilježja tadašnjeg gradskog života; forum, hramove, kazališta... Biskupija je u Osoru osnovana davne 530. godine. U vrijeme Venecije i cijeli Lošinj zvao se Isola di Ossero (Osorski otok). No s vremenom područje Osora zahvaćaju epidemije malarije i kuge, pa se  biskupija i mletačka uprava sele u Cres, a važnost Osora se umanjuje. Biskupija je konačno i ukinuta 1822. godine.

Prve zidine grad je imao još u predpovijesti. O njima govore nađeni kameni blokovi. U antici su zidine dograđene i obnovljene, a sam Osor je tada bio znatno veći, od kanala Kavuada pa sve do uvale Bijar. Preseljenjem mletačke vlasti u Cres Osor gubi na važnosti i njegova se veličina gotovo prepolovljuje. U najsjajnijim vremenima Osor je imao i po 20.000 stanovnika dok ih danas ima stotinjak.

Samo dijelić bogate povijesti Osora možete vidjeti na glavnom gradskom trgu gdje je u zgradi nekadašnje Gradske vijećnice izložena arheološka zbirka. U prizemlju se nalazi lapidarij (samo djelić je na fotki) dok je na katu izložena kolekcija keramike, stakla i metala, novac, čak iz razdoblja od 3-1.st.p.n.e, Osorski Credo (dva kamena ulomka s tekstom koji se govorio uoči krštenja, iz 5. i 6.st.)...  

Osorski Credo je najstariji sačuvani zapis kršćanske vjere. Sam tekst od kojega je sačuvan samo malen dio nastao je u prvim kršćanskim zajednicama u Rimu. Tekst se učio napamet i smio se izgovarati uoči samog krštenja. Negdje do kraja 5. st. tekst se nije smio zapisivati jer se smatrao tajnom.

O Osoru i njegovoj povijesti najbolje će vas podučiti šetnja, sve u svemu gradić je predivan.

swirl @ 18:38 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 4, 2012



Šetnja po Osoru dijelom je i šetnja među mnogobrojnim skulpturama. Kod zvonika je kip skladatelja Jakova Gotovca, rad Marije Ujević. Sve su ostale skulpture reprodukcije radova na temu glazbe poznatih hrvatskih kipara, među njima Meštrovića, Radauša, Kršinića.

No ima tu i jedna drugačija skulptura, kip kune, malene životinje. Nalazi se kraj crkve Sv. Gaudencija i rad je Belizara Bahorića. Upravo je kuna hrvatska današnja valuta. I upravo je kuna, točnije njezino krzno, bila platežno sredstvo u našoj povijesti. O tome postoji i najstariji nađeni zapis, iz 1018., upravo iz Osora. Dakle, današnja hrvatska valuta i Osor imaju itekakvu poveznicu.

swirl @ 15:20 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, studeni 1, 2012

Kanal Kavuada (Cavanella) prokopan je vjerojatno još u rimsko doba. Razdvaja Lošinj i Cres koji su nekada davno zapravo bili jedan otok. Spajala ih je upravo tanka prevlaka na ovom mjestu.

Preko kanala postoji most koji se ručno otvara dva puta na dan (u 9.00 i u 17.00).  Most je fiksiran na lošinjskoj strani, a otvara se na creskoj strani, kao što otvarate vrata ili prozor. Kanalom mogu prolaziti samo manje brodice maksimalnom brzinom od 5 čvorova. Most se zatvara za 15 minuta kada se njime nastavlja promet automobilima. Tijekom ljeta otvaranje mosta je svakodnevno, dok se u zimskim mjesecima most otvara po potrebi.

Dok je na sjevernoj strani kanal izložen udarima bure, na južnoj pak dominira široko. Katkada je u kanalu izuzetno jaka struja koja može dosegnuti i 6 čvorova.

Jaka struja u kanalu nije uvjetovana plimom i osekom već pojavom koja se zove seche po lokalnom izrazu na Genevskom jezeru gdje je zamijećena. Uzajamnim djelovanjem različitih sila stvara se dugački val kojeg se na pučini gotovo ni ne zamjećuje, a koji uzrokuje da se razine vode na dva dijela Genevskog jezera razlikuju. Tako je i u Osorskom kanalu. Baci li se u kanal papirić, on ubrzano putuje u jednom smjeru. No može i zastati, pa se početi sve većom brzinom kretati u drugom smjeru. Upravo je riječ o pojavi koja se zove seche.

Brzina struje potakla je neke da osmisle način kako da zarade novac. Tako je Francesco Solis de Papia, osorski patricij, osorskom gradskom vijeću uručio zamolbu da mu se odobri koncesija za izgradnju mlina na Kavuadi. Bilo je to u 17.st. Sličnu zamolbu predao je i jedan drugi osorski patricij koji je želio napraviti mlin na morski pogon u Jazu, uz grad Osor, gdje su nekada postojale osorske solane.

Na žalost u osorskom gradskom arhivu ne nalaze se i odgovori gradskog vijeća na ove zamolbe te se ne zna jesu li mlinovi ikada napravljeni. Podatak o mlinovima i pojavi seche našla sam u knjizi Branka Fučića „Terra incognita“.



swirl @ 12:24 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 28, 2012

Po sredini otoka Cresa nalazi se Vransko jezero. Na žalost do njega ne možete jer je zaštićeno - služi za vodoopskrbu cijelog Lošinja i dijela Cresa. No s nekoliko mjesta možete ga vidjeti; kada vozite za Lubenice ili pak vozite li se po otoku glavnom cestom, a vidi se i s niza pješačkih staza kojih ima po Cresu.

To je slatkovodno jezero čija je površina i do 15 metara iznad mora, ali mu je dno  na 60 metara ispod morske površine zbog čega je jezero hidrološki fenomen, kriptodepresija.

No fenomenima vezanima uz Vransko jezero ovdje nije kraj. Pretpostavlja se, bez obzira što je jezero slatkovodno, da postoji njegova veza s morem. Dokaz – u njemu žive jegulje, slatkovodne ribe koje se rađaju i umiru u moru. U razdobljima od 3-4 godine u jezeru se smjenjuju plima i oseka. A fenomen je i samo jezero, veliko, s površinom od 5,5 četvornih kilometara, koje je na kraškom terenu.

Mnogi pokušavaju otkriti njegove tajne. Tako postoji mišljenje da je jezero nastalo u postglacijalnom razdoblju kada se za 100 metara podigla površina mora pa se razina udoline našla toliko ispod morske površine i nastalo je jezero. Neki smatraju da se jezero puni vodenim tokovima koji podzemnim putevima dovode vodu s kopna, neki pak da je riječ o kišnici. Jezero je izrazito bistro te se vidi i do dubine od 60 metara.  

Na slici: pogled na jezero s ceste za Lubenice

Izvor: Franina i Jurina 2003.

swirl @ 14:14 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, listopad 26, 2012

Valun je malo ribarsko mjestašce koje se nalazi nedaleko od Lubenica. Prvenstveno je poznato po Valunskoj ploči iz 11.st. Ova ploča s natpisom na glagoljici otkrivena je na  mjesnom groblju, a danas je uzidana u župnu crkvu Sv. Marije u malenoj luci Valuna.

Ploča je pisana latinicom i glagoljicom te na dva jezika: latinskim i starohrvatskim. Riječ je o dijelu nadgrobnog spomenika gdje su pokopana u 11.st. tri člana iste obitelji, baka, sin i unuk (Teha, Bratohna i Juna).

Blizu crkve nalazi se konoba Toš Juna u čije su zidove ugrađene replike poznatih glagoljaških spomenika. Konoba je nekada bila stara uljara, a danas je, osim po specijalitetitma, poznata i kao svojevrsan valunski muzej.

Staro naselje Bucevciji postojalo je kod crkvice na groblju, dok je današnji Valun bio njihova lučica. Kasnije su se i ljudi preselili u lučicu.

Mjesto je malo, pitomo, sa zgodnim plažama.

 

swirl @ 18:50 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 21, 2012

Kada se iskrcate s trajekta u Porozinama i vozite duž otoka prvo veće raskršće na samom hrptu otoka je ono za mjesto Beli. Isplati se stati jer imate predivan pogled na more, otok Krk, obalu Kvarnera. Umjesto da nastavite prema Cresu, skrenete lijevo i uskom cesticom vozite sve do mjesta Beli.

Mjesto je, pretpostavlja se, dobilo ime po ugarsko – hrvatskom kralju Beli IV koji se ovdje sklonio od Tatara. Njegova glava uzidana je u jednu od kuća starog centra mjestašca.

Beli je jedno od najstarijih mjesta na Cresu. Živjelo se ovdje u prethistoriji, a u rimsko doba Rimljani su ga prozvali Caput Insolae od čega je nastao naziv Caisole. Pred ulazak u mjesto nalazi se maleni most, a nedaleko od njega nalaze se ostaci rimskog mostića koji je služio istoj namjeni.

Gradić je prepun šterni, gotovo da svaka stara kuća ima svoju. Ulice su uske, s pravom primorskom atmosferom. U mjestu je nekoliko točaka s predivnim pogledom. Na glavnom trgu nalazi se romanička crkva Sv. Marije u kojoj je otkriveno nekoliko glagoljaških natpisa. Na groblju (na ulasku u mjesto) nalazi se gotička jednobrodna crkvica Sv. Antona.

Ispod mjesta je lijepa plaža.



swirl @ 12:53 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 18, 2012

Bilo je već krajnje vrijeme za izlet na Cres.

Cres je najveći jadranski otok, za „nijansu“ je veći od Krka. Dok je najduži hrvatski otok Hvar, iza Hvara je Cres sa svojih 66 km dužine. Najviši naš otok je pak Brač, a opet iza Brača slijedi Cres s njegovim vrhom Gorice visokim 648 m.

Voziti se po njemu je gušt jer vas svako toliko mami da stanete i uživate, u pogledu na more, u prirodi otoka koja je puna različitosti, u vizurama niza gradića po otoku od kojih svaki ima neku svoju priču. Mami vas da stanete i pogledate stada ovaca na ispaši jer Cres je poznat i po svojoj janjetini. Isprepleten je mrežom suhozida koji su ipak ponešto drugačiji od istarskih suhozida. Obala mu je prepuna uvalica, s nizom predivnih plaža.

Njegova priroda dom je bjeloglavog supa, izrazito ugrožene vrste. O bjegolavim supovima brine se u mjestu Beli „Eko centar Caput Insulae“. Centar je osnovan 1993., brine o supovima, njihovoj zaštiti, a liječi i bolesne supove. Bjeloglavi supovi mogu imati i do 15 kg, s rasponom krila do 2,8 m. Osamostaljuju se od roditelja tijekom prve godine života, nakon čega lete na velike udaljenosti. Ovaj "avanturizam" traje po 5 godina, nakon čega se vraćaju na Cres i mirno provode ostatak života sa svojim partnerom.

Rad centra može se pomoći volontiranjem, kao i donacijama.

swirl @ 20:46 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare