Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
petak, ožujak 2, 2012

U vrijeme uskočkih ratova (link), kao uostalom i u svim ratovima, postojali su uhode koji su obavijesti o neprijatelju tajnim kanalima slali strani koju su preferirali ili koja ih je plaćala.

U to je vrijeme pićanski biskup bio Antonio Zara. Antonio Zara imao je vrlo neobičnu karijeru. Bez obzira na njegove nesporne umne kvalitete ipak mu je u napredovanju znatno pomoglo njegovo prijateljstvo s nadvojvodom Ferdinandom. Na nadvojvodinu osobnu intervenciju kod pape Klementa VIII kao vrlo mlad čovjek započeo se brzinski uspinjati crkvenom hijerarhijom doguravši do pozicije pićanskog biskupa kao vrlo mlad čovjek.

U to je vrijeme njegov nećak, Domizian Zara, bio u posjedu polovice kaštela Račice. Za razliku od stričeve naklonosti Austriji, Domizian je očito niz obavijesti o austrijskoj strani i uskocima dojavljivao Veneciji.

Protok informacija na relaciji Domizian Zara – Venecija pukao je u travnju 1616. kada su uskoci i kraljevci (stanovnici dijela Istre pod Austrijom) napali Buzet i okolicu. Istražujući napad rašporski kapetan Tiepolo saznaje da je u napadu na neprijateljskoj strani viđen i pićanski biskup i o tome obavještava Veneciju. Niz njegovih izvještaja Veneciji do danas je sačuvano u mletačkim arhivima, a pažljivom analizom tih izvještaja moguće je zaključiti da je istina i nešto drugačija od one u Tiepolovim dokumentima.

Tako je vjerojatnije da je biskup Antonio Zara iskoristio priliku napada Austrije na Račice, Buzet i okolicu kako bi izvukao nećaka iz Račica i preselio ga u Pićan. Također, vrlo je vjerojatno kako je Tiepolo itekako koristio doušničke informacije upravo Domiziana Zare nastojeći prikriti identitet svojeg doušnika. Isto tako, gotovo je sigurno da je Tiepolo shvatio kako je upravo Domizian Zara imao prste u travanjskom napadu uskoka te da ga je Domizian dobrano povukao za nos jer je očito bio dvostruki uhoda. Dok tako Tiepolo sa svoje strane nastoji zakamuflirati informacije i ulogu Domiziana želeći prvenstveno prikriti činjenicu da je sam „nasjeo“ dvostrukom uhodi, isto to sa svoje strane radi pićanski biskup bojeći se da će ga razotkrivanje uloge njegovog nećaka u odavanju tajni Mlečanima koštati prijateljstva s nadvojvodom i daljnjem napredovanju u crkvenoj karijeri.

Povjesni dokumenti više nikada ne navode ime Domiziana Zare pa je potpuna nepoznanica što se dalje s njim zbivalo. Arhivi Vatikana pak navode da je pićanski biskup umro u 48. godini (20. prosinca 1621.).

Izvor: Doba nasilja, doba straha (Miroslav Bertoša)

Na slici: Motiv iz Račica

swirl @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, srpanj 10, 2011

Od 1972. do današnjih dana Draguć je „nastupio“ u 9 filmova, što domaćih što stranih. U nekima je radnja bila baš u ovom gradiću dok je nekim filmovima ovo zgodno mjestašce „posudilo“ svoju ljepotu.

Od stranih glumaca u Draguću su bili Karl Malden („Suton“), Gerard Depardie, Nastassja Kinski. Bio je ovdje i Michael York zbog snimanja „Četiri mušketira“. Od domaćih glumaca Dragućem su šetali Boris Dvornik, Sven Medvešek, Zvonko Lepetić....

Gradić Vižinada „glumio“ je malo francusko selo u filmu (vidi link). U Balama, godine 1986., sniman je film o Garibaldiu. Garibaldia je glumio poznati talijanski glumac Franco Nero.

Limski kanal je „odglumio“ norveški fjord. Riječ je o filmu „The Vikings“ snimanom 1958. godine u kojem su glumili Kirk Douglas i Tony Curtis. Za potrebe filma na početku Limske drage napravljeno je „naselje vikinga“. Mada sam Limski kanal nema veze s fjordom i danas ga neki tako zovu, a jedan od restorana u Limskom kanalu baš se zove „Fjord“.

Bilo je toga naravno još....

swirl @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, listopad 21, 2008
Vječito se po Istri gubim po crkvicama. Kadkad je broj crkvica u selu od par kuća veći od broja kućanstava. 
Primjer su i Račice (možda bi ipak bilo potrebno reći da Račice danas imaju dvadesetak stanovnika, dok su nekad bile središte takozvane Račišćine).
Tu je crkva Majke Božje od Milosti iz 16. stoljeća (odmah na ulasku u selo). Poznata je po kipu Madone s djetetom kojeg je napravio neki domaći majstor u 15.st. 
I Madona i dijete, u lijepim haljinama, zdravog izgleda, rumenih obraza – baš djeluju veselo i simpatično i vjerujem da je kip bio, još u srednjem vijeku, često pogledavan od strane vjernika, unosivši u mračni srednjevjekovni život malo vedrije note.
U sredini sela je crkva Sv. Trojstva s početka 16. st., obnovljena prije nekoliko godina. Za vrijeme ove posljednje obnove 2000. godine na zidovima su otkriveni ostaci fresaka najvjerojatnije iz 15.st, kao i ostaci starijeg sakralnog zdanja koji je prethodio današnjoj crkvi.
Treća je crkva Sv. Stjepana na groblju, također iz 16.st. Same Račice pređete pješice u otprilike 3 minute, a imaju 3 crkve.
Sve tri crkve spomenute su u Valierovom izvještaju o vizitaciji.
swirl @ 19:36 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, ožujak 1, 2008
Kada uđete u Draguć, prošećite se do samog kraja mjesta i crkvice Sv. Roka. Tu zapravo dolazite do najstarijeg dijela Draguća, koji datira iz ranog srednjeg vijeka. I danas možete vidjeti dio obrambenog zida iz tog doba (vjerojatno je bio polukružan).
Vratite li se samo malo natrag, bliže crkvi, dolazite do nešto mlađeg, ali i opet srednjevjekovnog dijela Draguća. Tu je bio kaštel, a danas je sačuvan samo južni zid kaštela (na slici). Dio «građevnog materijala» kaštela kasnije je iskorišten za proširenje crkve, ali i gradnju kuća. 
Sam kaštel bio je jednostavna četverokutna građevina s obrambenom kulom. Za vrijeme mletačke vlasti kaštel je bio proširen, a u tom se razdoblju obnavljaju i zidine tadašnjeg Draguća. Zapadnije od kaštela nalazilo se malo, ali utvrđeno podgrađe. Imalo je dvije paralelne uličice. 
Ostatak naselja od crkve prema izlazu iz današnjeg Draguća nastao je tek nešto kasnije. Možda je pokoja kuća i stajala van utvrđenog dijela i ranije, ali se ostatak neutvrđenog naselja spominje tek negdje u 16.st. Jedan glagoljaški grafit na primjer spominje kako je ovaj dio grada spaljen 1553. godine. Kuće ovog dijela naselja poredane su u pravilnim nizovima te spojene ravnim uličicama s nekada utvrđenim dijelom gradića. Ovaj način gradnje nije bio slučajan, u slučaju bilo kakve opasnosti omogućavao je stanovnicima neutvrđenog dijela brz dolazak u zaštićeni dio Draguća.
Doljnja slika - glagoljaški grafit iz Draguća koji govori o napadu Uskoka na Draguć
swirl @ 20:49 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 3, 2008
Malo selo Račice u Buzeštini još je jedan dokaz (trebamo li dokaza uopće?) o tome kako svako selo Istre priča svoju priču. U Račicama je kaštel, danas u privatnom vlasništvu i u njega ne možete ući. Nakon nacionalizacije grad Buzet je 1999. objavio natječaj i prodao zgradu. Pročitala sam da je u planu obnova kaštela. Ne znam radi li se sada što po tom pitanju jer kada sam bila u Račicama prije otprilike godinu dana ja nisam vidjela da se radi nešto. 
Kaštel je izgrađen negdje u 12. ili 13. stoljeću, a naknadno je proširen (15.st.) dok  današnji oblik dobiva kroz 16. i 18.st. Za razliku od većine istarskih kaštela, ovaj u Račicama nije smješten na prometnom putu, niti je njegova uloga bila prvenstveno obrambena. Jednostavno, kaštel je na lijepom mjestu, plodnom, a njegovi su vlasnici uglavnom i živjeli od poljoprivrede.
Kaštel se prvi put spominje u dokumentu iz 1312. kada ga gorički grof Henrik daje u miraz svojoj nezakonitoj kćeri (danas bi vjerojatno Henrih prvo tražio utvrđivanje očinstva DNK analizom).
Tijekom niz stoljeća vlasnici kaštela bili su iz obitelji Walderstein koji su bili vlasnici i kaštela u Pazu. U nekoliko navrata i Račice su bile uključene u ratne sukobe, ali se u 17.st. situacija smirila i Račice su postale upravo ono za što je kaštel bio namijenjen – raskošno mjesto za ladanje.
Zadnji grof u kaštelu u Račicama bio je Pietro Waldestein (umro 1909.).
No veliki dio povijesti Račica danas je u magli. Iznad Račica, na brdu Sv. Marija, otkriveni su ostaci prapovijesnog naselja, a na području Račica otkriveni su i ostaci rimnjana.
 
swirl @ 13:10 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 23, 2007

 Draguć ili "Istarski Hollywood", na ulasku u mjesto groblje i crkvica Sv. Elizeja

Kao i niz drugih istarskih gradića tako i Draguć svoje postojanje kontinuirano nastavlja još od pretpovijesnog doba. Zbog pogodnog položaja za obranu i kasnije je tu bila utvrda rimljana, pa oglejskih patrijarha i zatim Mlečana. Još se i danas, uglavnom na njegovom južnom dijelu, mogu vidjeti ostaci obrambenih zidova.
Draguć je prije 2. svjetskog rata imao 600 stanovnika pa nam je jasnije zašto Draguć ima čak 4. crkve (danas ima pedesetak stanovnika). 

Na samom ulazu u mjesto nalazi se crkva Sv. Elizeja, specifična po gradnji od dvije vrste kamena različitih boja. Crkvica je građena u 12. stoljeću, a u 13. su napravljene freske po kojima je poznata.

 Crkvica Sv. Roka
Na suprotnom dijelu Draguća crkvica je Sv. Roka. Uz freske u Bermu u Sv. Roku najpoznatije su istarske freske (majstor Antun iz Padove (Padova je brdo kraj Kašćerge, zapadno od Draguća). Crkva Sv. Roka sagrađena je početkom 16.st. Freske u njoj Antun iz Padove počeo je raditi 1529. godine. O početku radova svjedoči natpis na glagoljici: 
"Let rojenija togoje 1529, miseca sektembra na dan 15, bi popisana ta crikav po meštri Antoni s Padove». 
U tom navratu nastale su freske na svodu i zidovima, dok je 1537. isti majstor napravio i oltarnu sliku.

 Freske majstora Antuna iz Padove
Na gradskom trgu nalazi se crkva Sv. Križa iz 15. stoljeća, dok je četvrta crkvica ona Sv. Marije od Ružarija (danas je u njoj smješten mali muzej umjetnina iz srušenih crkvica iz okolice).

 Pogled na Sv. Mariju od Ružarija

Na padinama Draguća, bez obzira što je riječ o središnjoj Istri, ima nekoliko maslinika.
Inače, sedamdesetih i osamdesetih u Draguću, a zbog njegovog posebnog izgleda i atmosfere snimano je niz filmova, pa se ulicama Draguća među inima šetao i Karl Malden i Michael York. Ne vjerujete li, posjetite gostionicu na gradskom trgu. Tamo je vlasnik, G. Gržinić po zidovima  gostionice objesio niz fotografija glumaca sa stanovnicima Draguća. Osim toga, u gostionici se nalazi malena etnografska zbirka (jarmova, tanjura, bukaleta, ferala...) koje je simpatičan vlasnik uspio sakupiti u ovom kraju.

 Glavna ulica drevnog Draguća 



swirl @ 18:41 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare