Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
nedjelja, svibanj 1, 2011

U Istri ima nekoliko malih sela koji se zovu Opatija. Naziv je nastao od latinskog abbatia (samostan na čijem je čelu opat). Pretpostavlja se da su na današnjim mjestima s ovim nazivom nekada doista i postojale opatije benediktinaca.

Jedno selo Opatija nalazi se ispod kaštela Pietra Pilosa (link). U ranom srednjem vijeku ovdje je postojao samostan, ali su na njegovom platou kasnije niknule kuće stanovnika sela. Od samostana je ostala samo crkvica Sv. Antuna Opata, oko koje je bilo groblje. Crkvica je bila u ruševnom stanju još u 19.st.

Iduća je Opatija kod Kršikle (link). Danas je selo napušteno, a zarasla stazica vodi povrh sela na plato na kojem se nalazi crkvica Sv. Ivana i Pavla. Dokumentacija koja ide u prilog tvrdnji da je ovdje postojala opatija nije baš obilna, ali i mjesna predaja spominje postojanje samostana u neka davna, davna vremena.

Konačno, jedna je Opatija u Boljunskom Polju. Dokumentacija je ovdje poprilično bogata. Ovdje je doista postojala opatija, vjerojatno utemeljena u vrijeme franačke vladavine, a postojala je najkasnije do 15.st. Samostan se nalazio na mjestu današnje crkvice Blažene Djevice Marije od Karmela koja je sagrađena na ruševinama opatije u 17.st. Kip iz nekadašnje opatije, takozvana boljunska Madona, napravljen je oko 1420. godine, a danas se čuva u Poreču.

Izvor: Istarska Danica 2010.

Na slici: Pogled iz Kršikle

swirl @ 21:22 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, travanj 1, 2011

Možete imati uza sebe bogatiju kolekciju karata Istre te nekoliko knjižica – vodiča, no ništa vam ne garantira da ćete se snaći.

Gotovo da u Istri postoji pravilo da u selo s tri kuće možete doći s nekoliko strana. Tako je Istra doslovce mreža cesta, cestica i puteva. Nerijetko dio cestica nije uopće ucrtan u karte no imate i drugačije primjere kada karte sadrže ucrtane nepostojeće ceste. Za primjer, moja karta, ona koju najčešće koristim, ima uredno ucrtanu cesticu kod Stare Barbarige koja se penje negdje u smjeru Stancije Manegheti no ja je je još nisam uspjela otkriti.  

Onda možete imati probleme jer na nekoliko karata jedno te isto selo imati će možda sličan, ali nikako i identičan naziv.

A zatim imate i primjere poput Butonige. Osim jezera i potoka Butoniga, isčitavanjem literature o Istri imate dojam da postoji i naselje Butoniga. Čeka vas iznenađenje jer mjesta... nema.

Butoniga je naziv koji potiče od Kelta. Stoga se pretpostavlja da je prvo naselje nastalo u to davno doba, u vrijeme kelta i Histra, a zatim i u antici.

Dokumentiranije je srednjevjekovno naselje Butoniga, koje se nalazilo kraj crkvice Sv. Križa (na slici).  Tako se zna da je prije 1498. godine selo imalo 12 žitelja, a 1498. u Butonigi je živjelo samo 4 stanovnika. Godine 1578. Butoniga je imala 20 stanovnika, a dokumenti spominju i postojanje mlina Sv. Križa (mlinom je upravljala bratovština iz crkvice Sv. Križa).

Dakle Butoniga je bilo malo selo, no bez obzira na svoju „veličinu“ selo je bila zasebna općina. Godine 1597. dokumentacija čak navodi kako je Butoniga imala svojeg župana i podžupana.

Naselje je vjerojatno napušteno u vrijeme Uskočkog rata (1615-1618). No naziv je sačuvan i danas. Lokalno stanovništvo kaže, kada ide u crkvu Sv. Križa ili na maleno groblje oko ove crkvice kako idu u Butonigu. Katkad se Butonigom naznačava nekoliko okolnih naselja, bez obzira što svako od njih ima svoj naziv.

Mala crtica vezana uz crkvu Sv. Križa (link). Od dva zvona u preslici jedno je iz Grdosela (zvono kupljeno za novu crkvu u Grdoselu koja se gradila u radnoj akciji koju je organizirao kapelan Vinko Pikot (link).

Izvor: Franina i Jurina 2011; 168-171

swirl @ 23:52 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, listopad 10, 2008
Dok su ne tako davno istarske domove opskbljivale vodom lokve, potoci, žene  noseći na leđima teške brente, magarci s dvije brente, svaka sa po jedne strane, a u sušnim razdobljima se po vodu išlo i kilometrima daleko, danas je ulogu oprkbe vode preuzelo jezero Butoniga. 
Radovi na brani i popratnim objektima dovršeni su 1987., a 1988. voda je po prvi put napunila jezero, prekrivši polja i šumu prije bogatu tartufima. Puni se uglavnom iz potoka Butonige i još nekih vodenih tokova Istre. Površina mu je 2,5 km2. Od jezera vodi osamdesetak kilometara cijevi kojima voda dolazi čak do Pule. Cjevovod je dovršen devedesetih godina 20.st. Projekt je «težak» oko 110 milijuna dolara.
Osim svoje korisne uloge jezero se baš lijepo smjestilo među istarske brežuljke, a pogled na njega s istarskih gradića na brežuljcima dodatno obogaćuje istarsku ljepotu.
Izvor: Franina i Jurina 2002., «Akumulacijsko jezero Butoniga», Gordana Čalić Šverko
swirl @ 20:28 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 21, 2008
 
Nakon Butunige vratite se na cestu kojojm ste stigli i produžite prema Kršikli.
Malo izdvojena od naselja je crkva Sv. Kuzme i Damjana iz 19.st. (naravno da je prije toga tu bila starija crkva).
Unutrašnjost crkve krije glagoljaški natpis (slika lijevo): 
"Va ime Bože, amen, Let Gospodnjih 1572. miseca pervara dan 24. To je grob župana Martina Kisića. Činju pisati Tomaš Kisić, sin njega». 
Natpis je naslonjen na zid sakristije.
Dok je ovaj natpis sačuvan, za postojanje drugog zna se samo zahvaljujući zarečkom župniku Jakovu Volčiću. Po njemu drugi je natpis glasio: 
"Va ime Božje, amen, let gospodnjih 1572. miseca pervara, dan 25. To je škrila Grgura Petrovića. Va to ime beše vojska....».
Kako je između ovih natpisa samo dan razlike, a spominje se vojska nagađa se da je riječ o seljanima koji su umrli u pobuni koja je tih godina potresala Pazinsku grofoviju.
Možete produžiti i dalje, do Kišića (e dalje ne možete i da hoćete jer više ceste nema) i pogledajte županijski stol (slika gore desno) ispred jedne obiteljske kuće (točnije garaže za traktor ili tako nekako). Ne bi bilo loše imati pravi, originalni županijski stol u svom vrtu. Malo povijesti u vrtu ne škodi.
Izvor: Pazin srce Istre, Mirjan Rimanić,Pučko otvoreno sveučilište, Pazin 2007.
swirl @ 19:12 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, lipanj 21, 2008
 
Od centra Pazina vozite prema Cerovlju. Prije izlaza iz Pazina skrećete lijevo za Grdoselo, a nakon par kilometara (prije Grdosela) imate tablu za skretanje za Kršiklu (ja sam zapravo apsolutna antireklama za mnogobrojne istarske pješačke i biciklističke staze kojih ima i u ovom dijelu Istre, ali zato u autu imam cijelu kolekciju razno raznih karti Istre).
Dakle, vozite prema Kršikli i nakon par malih naselja od po par kuća imate s desne strane cesticu koja vas vodi do još jednog naselja i grobljanske crkvice Sv. Križa poznate po freskama.
Freske su otkrivene 1909. godine (Kornelije Budinić), ali samo one na novijem sloju vapna.
Godine 1942. crkvicu su bombardirali Nijemci pa je ostala bez krova. Kako par godina krov nije obnavljan zidovi su se počeli ljuštiti sami i tako je otkriven još stariji sloj fresaka negdje iz 14.st. Veliki dio je nepovratno izgubljen u godinama koje su uslijedile. Preostali segmenti preventivno su skinuti 1950. (JAZU) i 1951. kada je još djeliće na isti način spasio prof. B. Fučić, dok su iste godine restaurirane freske u apsidi koja je ostala cijela u bombardiranju.
U centralnom dijelu apside nalazi se Maiestus Domini (prikaz Krista na prijestolju), dok je u donjem sloju poredano dvanaest apostola.
Ostatak crkve (lađa) imala je prikaze u dva niza, gornjem i doljnjem. Uglavnom su oslikavali prizore iz života Krista. Prizori su se morali promatrati s lijeve strane na desnu, te prvo gornji niz fresaka, pa zatim doljnji. Prikaz «Posljednje večere» na žalost izgubljen je u nepovrat zbog oštećenja crkve za vrijeme rata, dok su neki spašeni segmenti nakon spašavanja vraćeni u crkvu nakon njezine kompletne restauracije.
U donjem sloju u lađi nalazili su se i prikazi svetaca koje su posebno štovali ljudi s područja Butonige, kao i najstariji prikazi «mrtve prirode» nađeni na istarskim zidovima. Majstor koji je izradio freske ostao je anoniman, ali je, osim svog stila, na interesantan način u religijske prikaze uklopio modu iz 14.st.
Izvor: «Iz istarske spomeničke baštine», Branko Fučić
swirl @ 16:39 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 19, 2008
Od Pazina vodi cesta za Zarečje i Grdoselo. Prije Grdosela s desne strane je cesta koja vodi do Kršikle i završava u malom selu Kišići. Cestica vas vodi malim mostom preko potoka Butunige i ne zaustavite li auto i malo se potrudite spustiti sa ceste proći ćete slap od negdje 20 metara visine. 

Snimak od puzz-a pećine u blizini - klikni na link
Tko želi do pećine - u komentarima je puzz napisao kako stići do tamo
swirl @ 17:51 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 6, 2008
 
Na suprotnom dijelu Zarečja od dijela gdje je crkva rođenja BDM nalazi se crkvica Sv. Antuna Opata. Crkva je vrlo jednostavna, kako izvana tako i iznutra
Kroz prozor vidjeh ono po čemu je poznata: njezin kip Sv. Antuna opata, zaštitnika domaćih životinja. Uz nogu mu je mali praščić. Kip je iz 1457., a zahvaljujući natpisu u podnožju zna se i tko ga je dao napraviti. Napravio ga je meštar Frane, a kip su dali izraditi Križman, Levac, Nikola i Ivan.
swirl @ 19:03 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 5, 2008

Na izlazu iz Pazina prema Cerovlju skrećete lijevo. Cesta vodi do Zarečja pa dalje do Grdosela.
Dolazite li u Zarečje na ovaj način, prva je crkva Rođenja BDM iz 18.st. Na pročelju, iznad malog krovića nalazi se glagoljaški natpis: 
«1475. pop Gregor iz Labina plovan zarečki i novački ki beše v to vreme to pisa». 
Vjerojatno je natpis bio u staroj crkvi na čijem je mjestu izgrađena ova (natpis je na slici gore).
Uz malo pentranja po ruzinavim stepenicama možete doći i do zvonika.
Uz ulaz crkve sahranjen je Jakov Volčić (živio u 19.st.). Bio je zarečki župnik, a jedan je od prvih istraživača Istre. Za niz glagoljaških spomenika kojih više nema danas znamo samo zahvaljujući njegovim zapisima.
 
swirl @ 15:09 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 12, 2008
Uz stari grdoselski kaštel, danas u ruševinama, nalazile su se tri crkve: Sv. Jakov, Sv. Ana i Sv. Ivan. Kako su se i crkve srušile kamen se koristio za gradnju novih kuća. U tako nastalom «građevinskom materijalu» uvijek se znalo naći vrijednih stvari, a vjerojatno je veći dio tih spomenika ugrađen u nekim novijim zgradama i lako moguće izgubljen u nepovrat.
Dio povijesne baštine ipak je sačuvan jer je u ruševinama pokoje dobro oko znalo ugledati pa sačuvati poneku vrijednost. 
Tako je krajem 19.st. župnik ugledao u kamenu zapisan zapis na glagoljici, vjerojatno sastavni dio crkve Sv. Ane. Zapis je sačuvao u župnom dvoru, a 1949. prof. Branko Fučić pomno ga je ispitao i izložio u grdoselskoj crkvi.
Glagoljica, po svom obliku, datira iz 12.st. Kako veći dio zapisa fali nemoguće je rekonstruirati što je zapis sve sadržavao. Vjerojatno je riječ o glagoljaškoj zabilješci nastaloj zbog posvećenja novog oltara u Grdoselu. Po zapisu se zna da je zapis nastao za vrijeme popa glagoljaša Goloba iz Tinjana i grdoselskog feudalca Pangraca.
swirl @ 18:01 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, siječanj 4, 2008

Uz ruševine starog grdoselskog kaštela nalazila se i stara crkva Sv. Jakova. Naselje se nalazilo dalje, gdje je i danas, pa je kapelan Vinko Pikot svaki dan išao pješice od naselja do crkve i nazad, zajedno s grdoselskim vjernicima. Sve se to dešavalo u 17.st.
Očito je Pikotu dozlogrdilo pa je na koncu nagovorio župana Ivana Mogorovića da, umjesto obnove oltara u Sv. Jakovu, za manji iznos naprave crkvu koja bi bila u naselju, bliže i njemu i vjernicima. Zgode oko gradnje nove grdoselske crkve zapisao je Pikot 1688. godine u «Grdoselskoj kronici». U tekstu se opisuje «radna akcija» u kojoj su učestvovali i Pikot i župan i svi stanovnici noseći kamen od jedne ruševine do mjesta gdje se počela graditi crkva. Opisano je i nekoliko fešti kojima su vrijedni radnici «ublažili» građevinske muke... od ića i pića (ovo posljednje se izgleda ponavljalo i nekoliko puta). Kulminacija feštanja očito je bila kad su radovi završili pa je uslijedilo posvećenje crkve.
Vinko Pikot poslije je postao i grdoselski župnik. Na ulazu u današnju crkvu (slika dolje lijevo) nalaze se natpis koji se nalazio na ulazu u crkvu čiju gradnju je Pikot opisao (slika gore), kao i njegova nadgrobna ploča (slika dolje desno, prije se nalazila naravno u podu crkve, kasnije je zbog gradnje nove crkve premještena i sačuvana pod zvonikom). 
 

swirl @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 3, 2008
U blizini Pazina je i malo mjesto Grdoselo.
Današnje je Grdoselo nešto južnije (oko 1-2 km) od prijašnjeg «Starog grada». Ne baš reprezentativan naziv vjerojatno je nastao zbog drugačijeg značenja riječi «grdo» u srednjovjekovnom hrvatskom (jako, veliko). Neki pak misle da je naziv nastao od riječi «Gardazelle» (garda = straža, zelle = stanica).
U povijesnoj dokumentaciji Grdoselo je zapravo područje u koje se ubraja današnje Grdoselo (nastalo od naselja Brdo) i niz okolnih sela. Sjedište je bio «Stari grad» ili «Zelen grad», nešto sjevernije (1-2 km kako sam već spomenula) od današnjeg Grdosela, od kojeg su danas ostale samo ruševine.
Izgleda da je prvi gospodar Grdosela bio Artalupus de Gardosilla koji se spominje 1250. godine. Ostatak dokumentacije iz 13. st. spominje gospodare Bertolda, Henrika i Henrikovog brata Dietrika. Nakon toga slijedi niz vlasnika, pa niz rušenja Grdosela uslijed ratovanja i politike (pitam se donosi li politika ikada nešto dobro).
Današnji «Zelen grad» prijevod je talijanskog naziva za ruševine (Castelverde). Za vrijeme okupacije talijani su ga tako prozvali jer nisu htjeli napraviti doslovan prijevod.  
swirl @ 21:38 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare