Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
srijeda, lipanj 22, 2016



U crkvi Marija od Zdravlja u Labinu (link) nalazi se 9 slika Moreschia koje prikazuju scene iz Bogorodičinog života ili vjerovanja o Bogorodici.

Antonio Moreschi djelovao je kao slikar u drugoj polovici 16.st. Bio je član venecijanske bratovštine slikara Arte dei Dipintori od 1594. do 1609. Zatim se, zajedno s obitelji, seli u Labin gdje je i umro 1633.

Mada su slike nastale nakon otprilike pola stoljeća od održanog Tridentskog sabora, one su sastavni dio izrazitog jačanja kulta Bogorodice, kako u Veneciji tako i u područjima koja su pripadala Veneciji.

Izložba je postavljena 1987., a svih 9 platna prethodno je restaurirano.

Izvor: Franina i Jurina 2016. (tekst „Ciklus slika Antonija Moreschija u Labinu“ napisao Robert Buršić)

swirl @ 11:40 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, veljača 4, 2016



Muzej se nalazi u palači Battiala Lazarini. Zgradu je sagradila obitelj Battiala. Stariji dio zgrade nastao je oko 1630., dok je fasada iz 1727.

Obiteljski grb ima simbole besmrtnosti: sunce i pticu feniks te geslo „Moriendorenascitur“. Udajom Margherite u 19.st. zgrada prelazi u vlasništvo obitelji Lazzarini.

Obitelj Lazarini Battiala napustila je Labin tijekom 2. svjetskog rata. Potom je zgrada nacionalizirana te je prvo bila u funkciji učeničkog internata, a zatim podijeljena u niz stanova.

Kada je osnovan, 1960. godine, muzej se nalazio u manjem dijelu zgrade dok je u ostatku zgrade živjelo niz obitelji. Danas se muzej nalazi na znatno većoj površini, na 1200 m2.   

Izvor: Narodni muzej Labin, Vodič muzeja

swirl @ 18:23 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, listopad 23, 2015

 

U podrumu muzeja između 1961. i 1964. učinjena je rekonstrukcija rudnika. Nakon razgledavanja muzeja možete se uputiti i u ovaj dio da barem malo osjetite koliko je bio težak posao rudara i u kakvim uvjetima su radili, a negdje rade i danas. Mjestimično je prolaz vrlo nizak pa ako ste visoki i niste skloni hodanju u čučnju ili četveronoške radije ostanite vani. Moram priznati da sam u najnižem dijelu imala popriličnu paniku, inače ne patim od klaustrofobije no strah koji sam osjetila nije baš bio ugodan.

Prolazak kroz rudnik omogućiti će vam ne samo klaustrofobiju, nego i neka osnovna saznanja o tome kako je bilo raditi u rudniku. Vidjeti ćete cijevi za provjetravanje, alat koji su koristili rudari (neke alatke se koriste i danas), vagonete kojima se ugljen transportirao  unutar rudnika, trafostanicu, razne sprave kojima je bilo moguće zaustaviti prodor vode u rudnik.

U završnom dijelu pokušalo se predočiti posjetiocima kako se vadio ugljen još u 19.st.

Izvor: Narodni muzej Labin, Vodič muzeja

swirl @ 21:29 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, ožujak 17, 2013

Vilinska pećina nalazi se na obronku iznad Krapna, iznad ceste Labin – Pula. Do nje nije jednostavno stići, a i ulaz je vrlo teško naći tako da morate imati vodiča. Nakon ne baš impresivnog ulaza u pećinu slijedi prošireno predvorje, zatim vrlo uski prolaz, a zatim veliko proširenje.

Trdačina je oko 15 minuta hoda udaljena od sela Bartići. Nalazi se kraj planinarskog puta koji vodi od Sisola do Skitače. Trdačina se nalazila na posjedu obitelji Schampichio. Koristili su je kao hladnjak, za čuvanje namirnica u doba dok nisu postojali frižideri. Pretpostavlja se da je pećina bila i znatno dublja no što je danas, jer je dijelom urušena. U pećini su pronađeni ostaci keramike iz prethistorije, prije no što su ljudi sagradili gradinu koja se nalazi u blizini, Bulingrad.

Negrijeva spilja je velika pećina s vlastitim jezercem. Tu su dva izvora, jedan koji nikada ne presušuje, drugi koji ima vodu samo u hladnijem dijelu godine. Mada zbog šume nemate dojam da je pećina blizu grada, pećina se doista ne nalazi daleko od zidina Labina. Zato jer uvijek u povijesti koristila kao izvor vode njegovim stanovnicima. Ime je dobila po Negriju, jednom od članova bogate labinske obitelji (vidi link na palaču Negri) koje je volio šetati ovdje i razmišljati u špilji.

Do spilje dolazite pješačkim putem koji vodi od Labina do Rapca. Od uređenog puta odvaja se neuređeni putić koji vas dovodi do spilje.

Izvor: Franina i Jurina 2013

Na slici: pogled na potporni zid starog Labina (link)

swirl @ 12:50 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, lipanj 2, 2012



Stignete li u Labin, obavezno provjerite može li se posjetiti labinski zvonik. Sam Labin je na brežulju i s niza lokacija imate predivan pogled na njegovu okolicu, širu i dalju. No nekako je poseban čar doživjeti taj pogled sa zvonika.

No moram priznati da je još interesantnije (barem meni) od pogleda bio sam zvonik. Morate se penjati vrlo uskim i strmim drvenim stepenicama. Trud je nagrađen predivnim starim zdanjem, njegovom unutrašnjošću i čarom.

Zvonik je sagrađen u 17.st. na mjestu nekadašnje crkve Sv. Justa čiji su ostaci vidljivi i danas (vidi link).

Osim pogleda na vrhu ćete vidjeti i lijepa zvona, jedno manje, a jedno veće.

Slika: pogled s dna zvonika na njegovu unutrašnjost

swirl @ 15:58 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, veljača 8, 2012

 

Na Torjonu, kuli koja se nalazi odmah na glavnom gradskom trgu Crću, nalazi se top uz kojeg se redovito slikaju turisti misleći da je top tamo odavno. No top je postaljen tek 1995. godine. Na istom su se mjestu prije nalazila dva manja topa, postavljena u doba fašističke Italije. Čim je Labin ušao u sastav Jugoslavije, topovi su bačeni na smetlište.

Drugi top je na kuli Fortica (slika gore lijevo), s koje puca divan pogled na Učku i na Rabac.

Fontana na poznatom labinskom šetalištu napravljena je 1937. i bila je čest motiv razglednica iz Labina tog doba. Samo šetalište nastalo je nasipavanjem (vidi link) početkom 20.st., a u razdoblju kada je šetalište dobilo fontanu i Labin je dobio vodovod. Bila je to faza procvata, kako Labina tako i Raše.

Izvor: „Vodič Labin“izdavač: Mathias Flacius

swirl @ 22:35 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 22, 2012



U mnoštu predivnih kuća staroga Labina (današnje sjedište Općinskog suda, nekada zgrada podeštata, palača Scampicchio, palača Battiala Lazzarini, palača Francovich...) nalaze se i manje kuće koje predstavljaju veliku vrijednost.  Tako ima stari Labin i kuću s rimskom karijatidom (potporni stup u obliku ženske figure). Kuća je nedavno obnovljena, manja je, ima renesansni prozor. Kako (i kada) se antička karijatida našla na njoj – tko bi ga znao. No očito ju je netko pronašao i ugradio u kuću.

Izvor: „Vodič Labin“ (izdavač: Mathias Flacius)

swirl @ 13:50 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, listopad 23, 2010

U drugoj polovici 14.st. obitelj Lazzarini dolazi u Istru iz Toskane. Dolaze prvo u Pulu gdje se bave bankarstvom, a u 15.st. odlaze u Rijeku gdje su utjecajni građani. U 19.st. Ludovico Lazzarini ženi se s groficom Battiala i tako započinje labinski ogranak obitelji Lazzarini.

U Labinu je obitelj imala svoju palaču, a imanje im se nalazilo u Svetom Martinu (link). Jedno imanje je postojalo i u Svetom Lovreču Labinskom (do njega dolazite vozeći se cestom od Labina prema Koromačnom). Ostaci kuće Lazzarini postoje i danas (na slici lijevo).

U obitelji je postojalo niz poznatih ljudi pa ih spominje povijesna dokumentacija Pule, Rijeke, Labina....

Posljednji barun Lazzarini imao je tri sina. U doba kada je obitelj poprilično osiromašila, uglavnom je obitelj živjela od šume na poluotoku Ubasu. Šuma je nacionalizirana 1948. godine.

Jedan sin, Giuseppe Lazzarini, napustio je naše krajeve pred I svjetski rat, da bi se vratio s Talijanima. Zalagao se za pripojenje Istre Italiji.

U Svetom Lovreču Labinskom je često u svom ljetnikovcu boravio upravo Giuseppe jer je nadgledao prodaju drva s Ubasa. Popularniji u narodu bio je njegov brat liječnik Tommaso, zvan „medig baron“. Naime, bio je liječnik, imao je svoju ordinaciju u Labinu, ali je putovao Labinštinom i liječio i bogate i siromahe. Jednom tjedno dolazio je i u Sveti Lovreč Labinski. Uvijek mu je cijena usluge bila prilagođena imovinskom stanju pacijenta, pa nerijetko najsiromašnijima nije ni naplatio uslugu, dok bi račun bogatima bio pozamašan.

Treći brat Vittorio postao je sveučilišni profesor u Padovi, ali se i on bavio istarskom poviješću.

Izvor: „Sveti Lovreč Labinski i okolica“ Lucijan Diminić, Istarska enciklopedija

swirl @ 16:31 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 10, 2010

Već sam spomenula labinski „Zakon kotla“ (link). Kada je negdje u 16.st. Labin dobio pravi sud, više optuženi nisu trebali tražiti kamenčić u vreloj vodi ne bi li dokazali svoju nedužnost. Da bi dokazali da nisu krivi trebao  im je - odvjetnik. Kako novaca nije bilo odvjetnike se plaćalo kokošima, zecom, jajima, ribama, pršutom, kobasama... I tu je postojalo jedno nepisano pravilo. Kada se odlazilo odvjetniku po pomoć, takav „dar“ trebao je biti vidljiv. Tako su obično iz rucaha virile kokošje noge, dio pršuta... I tek bi tada odvjetnik, procjenivši vrijednost dara, odlučio hoće li braniti čovjeka ili ne.

Postoji i jedna priča vezana za zeca u rucahu. Priča kaže kako je jedan labinski seljak došao kod odvjetnika sa zecom, ali je zec bio preduboko u rucahu i odvjetnik nije vidio isprva svoju „plaću“. Kada ga je odbio, čovjek se okrenuo i htio otići, a u tom je momentu iz rucaha provirio dio zeca. Na to je odvjetnik skočio, odmah pokazao dobru volju i... obrana je mogla započeti.

Izvor: „Sveti Lovreč Labinski i okolica“ Lucijan Diminić

swirl @ 21:09 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, listopad 17, 2009
Od Labina do Rapca danas vodi zavojita cesta, povremeno i poprilično strma. Nekada je veza između Labina i malenog Rapca, kojeg je činilo svega nekoliko ribarskih kuća, bio „cipelcug“.
Želite li se danas vratiti u ta vremena, po mnogočemu teža, ali po mnogočemu humanija, postoji predivna pješačka staza kojom možete propješačiti i spustiti se sve do mora (ili se popeti do Labina, ovisi koji smjer izaberete). Današnja staza samo manjim dijelom ima trasu nekadašnje staze kojom su hodali stari Istrijani. Osim ove staze postoje i druge koje je označilo planinarsko društvo iz Labina.
Takvom jednom stazom može se doći do ruševine crkvice Sv. Hadrijana. Pretpostavlja se da se ona nalazila uz nekadašnju stazu. Crkvica Sv. Hadrijana romanička je crkvica, nastala negdje u 12. ili 13.st. Danas su od nje sačuvana samo dva zida i polukružna apsida. Romanički stil težio je skoro pa nikakvom prodoru vanjskog svjetla u crkveni interijer, a sačuvan je  i „svjedok“ ovakve gradnje, vrlo mali prozorčić na južnom zidu crkve.
Pješačka staza koja vodi od Labina do Rapca u svakom je slučaju odmor za živce. Prolazite kraj stijena, djelovi staze su šumoviti, možete uživati u vodenom toku koji ni za najtoplijih dana ne presušuje, a kojega su nekada stanovnici Rapca koristili kako bi se opskrbili vodom. Postoji i slap na istom vodenom toku, a i takozvana Negrijeva spilja. Ime je dobila po Aldu Negriju, antifašisti iz Labina. Dok je realnije tumačenje naziva spilje njezino postojanje na mogućem posjedu obitelji Negri, postoji i jedno tumačenje kako je naziv nastao jer se Aldo Negri u spilji skrivao pred fašistima.
Izvor: Franina i Jurina 2009. (tekst pod nazivom „Pješačka staza Labin – Rabac“ napisao Kristian Stepčić Reisman)
Na slici: pogled iz starog Labina na Rabac
swirl @ 23:31 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 9, 2009


U knjizi «Labinska kronika» Herman Stemberger navodi povijest niza plemenitaških obitelji koji su živjeli u Labinu. 
Između ostalog navodi se i obitelj Battiala. Stemberger tvrdi da je osnivač porodice bio gusar koji je za Veneciju napadao brodove koji su iz Bakra plovili u Trst i prevozili sol. Kraj Koromačna (pogled na Koromačno na slici) u Sv. Ivanu u Beški imali su kulu koja im je služila kao promatračnica. Nakon uočavanja broda brzo bi pokretali svoj brigantin i uputili se u pljačku. Izgleda da je brigantin stradao u jednoj od morskih oluja, a obitelj je u daljnjem «poslu» omela i zabrana gusarenja pa su počeli ulagati u nekretnine i pokupovali velike posjede na području južno od Labina. Tu su zemlju prodali u 18.st. i kupili velika imanja u Sv. Martinu i Dubrovi te nove čestice zemlje. 
Godine 1727. obitelj se doselila u Labin u veliku palaču izgrađenu na mjestu gdje je prije nje bilo čak 8 skromnijih labinskih kućica. Druga grana obitelji Battiala nastala je vjerojatno krajem 17.st. kada je rođeno jedno vanbračno dijete jedne članice familije s nekim Milevojem iz Viškovića, a ta je grana izumrla 1941.
Sama obitelj interpretira povijest obitelji na potpuno drugačiji način. Tako se tvrdi da su u Labin došli znatno ranije, te su već u 14.st. postali plemići što im je omogućilo izgradnju kule u Sv. Ivanu u Beški. S te kule su u ovoj verziji nadgledali promet brodova, prvenstveno štiteći brodove Venecije, a grofovima su proglašeni zbog svojih zasluga 1742. godine.
Izvor: Labinska povijesna kronika (Herman Stemberger), Istarska enciklopedija
swirl @ 17:49 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, svibanj 29, 2009
 
U starom dijelu Labina zvanom Rialto (sa suprotne strane Crća od stare gradske jezgre) nalazi se rodna kuća G. Martinuzzi. U dvorištu kuće nalazi se mletački lav, samo jedan od sačuvanih mletačkih lavova koje možete i danas vidjeti u Labinu (link).
G. Martinuzzi je živjela od 1844. do 1925. godine. Nakon školovanja posvetila se podučavanju djece pa je radila u Labinu, Galižani, Miljama... Osim toga radila je na nizu tadašnjih udžbenika namijenjenih djeci u osnovnoj školi.
Na najpoznatija je po svojem političkom angažmanu. Borila se za prava radnika, prava žena kao i za potrebu suradnje između hrvatskog i talijanskog naroda na istarskom tlu. Giuseppina Martinuzzi je pokopana na labinskom groblju.
swirl @ 17:46 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, ožujak 27, 2009
Labinski top
Izvor ovih «priča» je «Labinska povjesna kronika» Hermana Stembergera. Mada knjiga obrađuje Labin, naravno da su se slične stvari događale i šire (a interesantno je u nekim stvarima raditi paralelu sa sadašnjošću).
Prva crtica:
Do 1632. godine područje labinske župe bilo je znatno veće, a tada su osnovane četiri seoske župe: Skitača, Sv. Lovreč, Sv. Martin i Sv. Nedjelja. Osim smanjenja površine za koju je nadležna, labinska župa ovime je imala i manji prihod. Zato su uslijedile jadikovke biskupu i Veneciji u kojima se nerijetko spominjalo osiromašenje labinske župe ovom promjenom, a nerijetko se navodilo da je labinska župa «prepuštena gladi i uništenju». Župnik Giovanni Battista Toscan Cargnel bio je jedan od tih župnika koji su poprilično vremena jadikovali nad tužnom sudbinom župe Labin.
Koliko je bilo to siromaštvo vidi se iz njegove oporuke: iza njega ostale su 3 kuće, stada stoke, 8 vreća dukata i drugih zlatnika, 2 čestice zemlje, te inventar pokućstva koji je zauzimao 5 strana oporuke.
Druga crtica:
Imetak umrlih koji su bili bez potomaka i oporuke uvijek se dijelio na tri dijela: jedan bi išao crkvi, drugi podestatu, treći općini. Ukoliko bi čovjek imao potomke i tada su postojala tri dijela oporuke, jedan koji bi (zar ste sumnjali) išao crkvi za spas duše umrlog, drugi potomcima, treći Veneciji. Vrlo često su svećenici istodobno bili i notari, dakle upravo su oni pisali tekst oporuke te mogli «lagašno» sugerirati kako to napraviti. Uopće ne sumnjam da je u pisanju oporuke notar – svećenik vrlo opširno opisivao pakao i muke svih vrsta ne bi li za spas duše čovjek crkvi ostavio i više od planiranog.
swirl @ 22:36 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 10, 2008
Kršanski kaštel
Posljednji je vlasnik kaštela u Kršanu bio Giovanni Tonetti, prozvan «Crveni barun». Plemenitaši roda Tonetti postaju vlasnici kaštela 1860. godine.
Bez obzira na stalešku pripadnost G. Tonetti je za vrijeme Labinske Republike pružao podršku rudarima (link na post o Labinskoj Republici blogera Labina), u 2. svjetskom ratu borio se na strani partizana. Godine 1937. odbio je poziv na svečanu inauguraciju gradića Raše kada je u Rašu došao i Mussolini. Njegove je poglede na svijet naslijedila i kćer Francesca Tonetti, autorica knjige «Il vento del Quarnero» iz koje se može saznati puno o životu njezinog oca i općenito životu tog doba u Istri. Nakon požara 1940. godine obitelj napušta Kršanski dvorac.
swirl @ 18:14 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 23, 2008
U Labinu i danas postoji nekoliko mletačkih lavova (link). Jedan je na bedemu, drugi je bio nad gradskim vratima, a kasnije je preseljen na pročelje župne crkve (na slici). Treći je na podestatovoj palači. Postojao je i četvrti. Bio je nacrtan, kao freska, u gradskoj loži, no njega danas ga više nema. Godine su učinile svoje, freska je nestala sa zida. No upravo je taj lav bio uzrokom sudskog procesa u Labinu.
U ljeti 1633. ovom su lavu iskopane oči. Započela je iscrpna istraga te se razgovaralo s velikim brojem ljudi kako bi se našao «zločinac koji je ovom gestom napao ne samo lava nego i Veneciju čiji je bio simbol. U dane kada se to desilo, u Labinu se održavao sajam. Istraga je pokazala da su u loži svoje tezge imali Juraj Stemberger, Matija Majcan i Petar Pinelli, koji su, kako su na sajam došli iz Rijeke, čak i noćili u loži.
Ubrzo je postalo jasno da su oni i glavni osumljičeni za ovaj «gnjusan čin». No, u toj fazi istrage njih više nije bilo u Labinu.
Prvi je dao svoj iskaz Petar Pinelli, pobojavši se da nikad neće, u slučaju da ne skine sumnju sa sebe, moći prodavati svoja platna u labinu. Tako se on sam odazvao i ispričao kako je tek za vrijeme povratka u Rijeku od Stembergera i Majcana čuo što se desilo. Uglavnom, jedne noći, a dobrano pod utjecajem alkohola, Majcan je malo postrugao fresku i svoju «insipraciju» usmjerio na lavlje oči koje je potpuno izdubio pa je lav ostao «slijep».
Kako je Rijeka tada bila preko granice bilo je gotovo pa čudo da je svoj iskaz odlučio dati i Stemberger te se vratio u Labin. Sa sobom je donio i dokumente koji su bili neosporan dokaz kako je i on nevin. U dokumentima se nalazila i izjava od Majcana gdje je on rastumačio kako je došlo do zbrke. Po Majcanovim riječima, lav je već bio u lošem stanju. Na nekom računu kojeg je pisao nastala je mrlja pa je sastrugao malo freske kako bi ona upila mrlju. A onda je još zagrijan alkoholom jednostavno sastrugao oči.
Presuda je donesena po onom «oko za oko» odnosno bude li Majcan ikada uhvaćen u Labinu ostati će bez oba oka.
No Majcan se više nikada iz Rijeke nije uputio u Labin. Čuvao je on svoje oči pa više nije dolazio na labinski sajam.
Izvor: Fraške, Branko Fučić
swirl @ 17:39 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, studeni 15, 2008
I ovo sam našla u knjizi „Labinska povijesna kronika“ Hermana Stembergera, a tiče se područja Labinštine.
Kako bi smanjili opasnost od kuge podestati su bili nadležni za kontrolu ulaska brodova u luke. U slučaju pojave epidemije mogli su potpuno zabraniti pristajanje ili su mornare stavljali u karantenu dok se ne bi utvrdilo postoji li zaraza. 
Mnogi bi liječnici na samu pojavu kuge bježali iz grada, a nekima je čak u ugovoru pisalo da mogu prekinuti ugovor o pružanju svojih usluga u slučaju pojave kuge.
U opasnim razdobljima, kada bi vladala epidemija kuge, za ulazak u Labin trebalo je pokazati liječničko uvjerenje koje bi potvrdilo da je čovjek zdrav. Bez njega stražar na gradskim vratima nije dopuštao ulazak u grad. 
Tako su 1637. godine pet sati trajali pregovori između podestata i obitelji Scampicchio jer je obiteljski svećenik obitelji Scampicchio na povratku iz Fažane u Labin izgubio svoje liječničko uvjerenje te ga nisu puštali u Labin.
Liječenje sifilisa provodilo se na vrlo osebujan način što je kao «metoda liječenja» postojalo godinama unatoč potpunom nedostatku bilo kakvog učinka. Oboljeli bi se tjednima u ljetnim mjesecima morali namakati u bačvama s vodom u kojoj je bilo glinasto blato. Postupak s „blatnim kupkama“ ponavljao se i ponavljao. Onaj način „liječenja“ zabranila je Austrija 1840. godine, te su od tada oboljeli odlazili u bolnicu u Kraljevici (bolnica za liječenje sifilisa otvorena je u Kraljevici 1818.).
swirl @ 15:45 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, studeni 8, 2008
Crć
24. lipnja 1768. don Zuanne Manzoni, župnik iz Labina, upoznao je gradonačelnika Labina s detaljima krađe. Dva dana prije iz crkve je nestala torba koju je župnik prije mise odložio, a u kojoj je bila hostija.
Neporedno pred krađu pred crkvom je viđena Gasparina, žena Domenika Kolarića iz Labina što je odmah pobudilo sumnju u njezinu krivicu. Činjenica što je nepoznati kradljivac nakon otkrivene krađe u crkvu vratio i torbu i njezin sadržaj nije omela daljnju iscrpnu istragu.
Gradonačelnik je nastavio s ispitivanjem svjedoka, te je na koncu proslijedio dokaze Kopru. Krajem godine službenik gradonačelnika Kopra dolazi u Labin i prikuplja dokaze pod zakletvom. U međuvremenu je Gasparina nestala.
Prikupljanje dokaza pokazalo je i nešto drugo. Uvijek su, kod svih krađa, u Labinu okrivljavali Gasparinu. Naširoko su među tadašnjim stanovnicima Labina kolale i druge priče o Gasparini. Tako se vjerovalo da je Gasparina navodila mnoge mlade žene na nemoral, poslije rješavala problematike neželjenih začeća ili tek rođene neželjene djece...
No vratimo se mi na slučaj krađe torbe iz crkve: sam župnik Manzoni dodatno je «začinio» optužbu njegovim sumnjama kako je Gasparina možda ukrala hostije zbog «vještičjeg posla». Bilo je tu još koječega, ali definitivno nije bilo svjedoka koji su mogli potvrditi kako su vidjeli Gasparinu na samom djelu (nedjelu). No sve to nije spriječilo tadašnje stanovnike Labina, svjedoke u slučaju, kao i župnika, da smatraju kako cijeli slučaj može/mora završiti njezinom smrtnom kaznom.
Službenik odlazi u siječnju 1769. iz Labina u Kopar sa svim prikupljenim svjedočenjima. U studenom 1771. donesena je presuda. Gasparina je osuđena na progon iz svih krajeva pod vladavinom Venecije, a praktični je osuđena za sve nabrojano u raznim iskazima, bez obzira na potpun nedostatak dokaza koji bi potvrdili njezinu krivicu u svim tim nedjelima.
U travnju 1772. Gasparina je otkrivena u Fontani kraj Poreča i dovedena u Veneciju. Nekoliko dana poslije Vijeće desetorice primilo je njezinu žalbu zbog osude te je cijeli slučaj proslijedilo advokatu kako bi on proučio dokaze i izrekao svoje mišljenje. Advokatov zaključak upućen je Vijeću desetorice, a navodi kako je cijeli slučaj na klimavim nogama, nema motiva, hostija je vraćena, a svi iskazi temelje se na rekla/kazala. Vijeće desetorice poziva konačno i samu Gasparinu na davanje iskaza (05. svibnja 1772.). I tu je Gasparina otežala svoj položaj priznavši krađu hostija. Doduše Gasparina je tvrdila kako je ukrala torbu mislivši kako je riječ o torbi nekog vjernika te se nadala da će dobiti nagradu kada vlasniku vrati torbu. No prepala se kada je stigla kući i otkrila što je u torbi. U međuvremenu je krađa kostija već bila otkrivena te je bilo otežano vraćanje torbe u crkvu.
Gasparina je provela još jednu godinu u zatvoru da bi 30. srpnja 1773. donesena konačna osuda: Gasparina je trebala provesti u zatvoru 2 godine i platiti novčanu kaznu zbog - obične krađe. Velika pobjeda Gasparine je njezino oslobađanje od svih ostalih optužbi.
Na koncu je Gasparina, kakva je da je, ovdje moralni pobjednik. Gubitnici su svi iz Labina koji su je bez dokaza teretili baziravši svoje tvrdnje na općem mišljenju o Gasparini, a kojeg su stjecali širenjem neprovjerenih tračeva, slutnji, mišljenja. Konstrukcije priča koje su se raspredale oko Gasparine možda imaju jednu potpuno drugačiju pozadinu. Na primjer, moguće je da je Gasparina stvarno pomagala mladim ženama «u nevolji» čime bi se obrazložio broj mladih žena koje su prodefilirale kroz njezinu kuću. U jednom od iskaza neke susjede izašlo je na svjetlo dana kako su Gasparinin dom posjećivali i razna gospoda i svećenici. Dakle, ukoliko se Gasaprina bavila prostitucijom, otvara se novo pitanje, što su vrli članovi tadašnjeg labinskog društva, oni isti koji su je naknadno optuživale za sve i svašta, radili u njezinoj kući? Dakle, cijelim je slučajem samo isplivala na površinu uobičajena društvena dvoličnost gdje često oni koji imaju putra na glavi optužuju druge ne bi li pred javnošću ispali nedužnima.
Izvor: Acta Histriae 4/96, Una donna «di cattivo concetto». Processo a Gasparina Collarich (1768 – 1773), Mauro Vigato
swirl @ 15:07 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 27, 2008
 
Župna crkva u Labinu s desne strane ima kratki „hodnik“ koji povezuje preko uske ulice susjednu zgradu u razini prvog kata sa crkvom. Ta susjedna zgrada je palača obitelji Scampicchio (na slici desno).
Prijašnja župna crkva u Labinu bila je crkva Sv. Justa (vidi link), a ova je župna crkva građena u 14.st. U 16.st. (godine 1582.) crkva je dodatno proširena. Za njezino proširenje porodica Scampicchio ustupila je svoj teren, a za uzvrat su od pape Urbana VIII dobili dozvolu za gradnju molitvenog prozora koji njihovu palaču direktno spaja sa crkvom. Tako su bez napuštanja vlastite kuće mogli pratiti mise i pomoliti se ni više ni manje nego u župnoj crkvi.
Godine 1735. ovo pravo obitelji Scampicchio potvrdio je papa Klement XII, uz uvjet da se na prozor postavi rešetka.
Izvor: Labinska povijesna kronika, Herman Stemberger
swirl @ 18:56 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 23, 2008
Sudski procesi u 15. i 16.st. odvijali su se u gradskoj loži koja se tada nalazila u starom dijelu grada. U proces je bilo uključeno dvoje sudaca, a konačnu presudu je donosio podestat nakon što je saslušao mišljenja sudaca. Presude su se tada obično izvikivale kako bi ih stanovnici čuli, a obavezno su bile vikane i na hrvatskom jeziku.
Nakon 1556. sudski procesi su se odvijali u gradskoj palači.
Teške prestupnike kažnjavalo se galijom, a osuđenici na galiju čekali bi dok se oformi grupa od 6 prestupnika koje su zatim odvodili u Prlog gdje bi bili ukrcani na galiju. Za najteže kazne nakon galije osuđenike je čekala i smrt, no rijetki su ti koji bi preživjeli i samu galiju. Blaže kazne bile su obično novčane kazne. Evo nekoliko epiloga sudskih procesa:
I.C. i Z.D. pod ložom su bodežima nasrnuli jedan na drugoga. Presudom su oboje morali platiti 10 dukata i troškove liječnika koji ih je „krpao“ nakon obračuna.
M.C. je nakon smrti brata stupio u intimne odnose sa bratovom udovicom te su dobili dijete. Prijavio ih je župan Kunja. Znajući što ih čeka pobjegli su s područja Labinštine, a u njihovoj odsutnosti donesena je presuda; 20 godina izgona s područja Labinštine, a ukoliko se vrate on je morao 5 godina na galiju, dok je udovica osuđena na 5 godina zatvora. 
M.C. je prevario sluškinju svog oca obećavši joj brak, a žena je iz te „veze“ rodila dijete nakon čega ju je on ostavio. Zbog toga je M.C. osuđen na 3 godine strogog zatvora, imovina mu je uzeta i prenamijenjena je alimentaciji za dijete.
Kako ni tada sudstvu i pravdi nisu baš „cvjetale ruže“ i tu je bilo onih koji su više krivi i onih kojima su kazne bile uvijek blaže.
Tako je I.M. ugrizao Z.D. za obraz i uho dok se Z.D. molio u crkvi, a kako je I.M. bio plemić, za kaznu je morao platiti samo troškove suđenja.
Inače za manje sporove advokat se „plaćao“ s dva pileta, većom ribom ili zecom.
Izvor: Labinska povijesna kronika, Herman Stemberger

Na slici: ostaci starih zidina Labina
Današnja stara jezgra Labina uglavnom datira iz mletačkih vremena pa tako svjedoči o izgledu grada u razdoblju od početka 15.st. na ovamo. Za vladavine Venecije u Labinu su obnovljene zidine i obrambene kule. Taj stari pojas zidina bio je znatno bliže župnoj crkvi. Ostaci zidina s kruništem nalaze se u sklopu palače Scampicchio.
swirl @ 17:46 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, rujan 26, 2008

Godine 1938. otvara se rudarsko okno kod Labina i u mjesto dolazi niz rudara s obiteljima tražeći posao. U to je vrijeme ispod stare jezgre Labina bilo svega nekoliko kuća, ali se zbog povećanja broja stanovnika počinje graditi Podlabin. U ovoj su fazi, zajedno s Podlabinom, talijanski fašisti izgradili ukupno 12 novih gradova, a sve s ciljem veličanja fašizma i Mussolinia. Ispočetka kao odvojeni grad, Podlabin se s vremenom stopio s Labinom i postao djelom grada Labina.
Gradnja je, slično kao i kod Raše, imala nekoliko tipova kuća, a tip je određivala pozicija u rudniku. Odmah ispod starog Labina izgrađene su vile za ljude koji su imali najviše funkcije (i danas se taj dio zove Vilete). Zatim slijede kuće s 4 dvosobna stana, također namijenjene šefovima i predradnicima, visokog komfora, mada nešto manje luksuzne od vileta. Zajedno su formirale prsten unutar kojeg su se gradile kuće za radnike. Mada bez luksuza i s betonskim kadama, za ta vremena i te su kuće bile luksuznije od velikog broja seoskih kuća u okolici.
Svih 12 gradova imitiralo je stil gradnje rimskih utvrda. Sve ulice slijevale su se na jedan trg, a u Podlabinu na njemu je napravljena kamena kula s balkonom namijenjenim govorima gdje je bilo sjedište fašističke stranke.
U sklopu novog grada izgrađena je i crkva Sv. Franje Asiškog, kasnije posvećena Gospi Fatimskoj. Crkva je otvorena 1943.
Izgradnja grada trajala je do 1942. godine, a grad je dobio ime Pozzo Littorio d' Arsia. Tek naknadno naziv se mijenja u Podlabin.
Izvor: Labinski album, Marijan Milevoj
swirl @ 19:45 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 22, 2008
Godine 1442. definiran je pravni status Labina i njegovih stanovnika. Uz ostale obaveze stanovnici Labina morali su dio svog vina dati mletačkom predstavniku u Labinu, a podestat bi to vino onda prodavao.
I tako dolazimo do 8. ožujka 1768. Podestatu Pasqualigu istekao je mandat pa je otišao u Veneciju,a u Labinu je ostala supruga Donna Angelica koja zbog visoke trudnoće nije mogla krenuti na put.
Donna Angelica uvela je promjene koje su dovele do prave bune. 
Umjesto dotadašnje cijene za vino od 4 solda vino odlučila je prodavati vino po skupljoj cijeni od 6 solda. I tu je Labinjanima «pukao film» i zavladali su neredi. 
Naoružane stanovnike vodili su Načinović iz Vetve, Gobić iz Labina, Massalin iz Plomina i braća Diminić iz Labina. Vikali su pred kućom Donne Angelice mašući oružjem dok su žene «začinile» atmosferu nabacivanjem psovki na račun podestatice pa se tako u mnoštvu čulo da je kurvetina, kobila....
Podestatica je na koncu spustila cijenu na 5 solda, a Vijeće Mletačkog Senata poslije je dugo vodilo istragu.
U doba konstantnih poskupljenja u Hrvatskoj malo sam se zamislila nad ovom pričom.
Izvor: Istra, Jadran, Sredozemlje – Identiteti i imaginariji» Miroslav Bertoša
swirl @ 12:48 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 18, 2008
Loža na Crću
Kada dođete u Labin i krenete prema starom gradu nećete moći izbjeći Crć, trg koji je «centar» Labina. S jedne strane je stara labinska loža (na slici), a s druge zgrada općine – municipij.
Municipij je izgrađen 1900. godine. Puno prije toga na istom se mjestu nalazila crkvica Sv. Sergeja i Sv. Marinele oko koje je bilo staro mjesno groblje. Groblje se kasnije preselilo prema Sv. Marini gdje se i danas nalazi, a među stanovnicima Labina se i danas priča kako su tijekom gradnje municipija otkriveni ljudski kosturi (kad smo već kod kostura Richard Francis Burton zapisao je priču starih labinaca o kosturu čovjeka koji je bio visok skoro 3 metra, a nađen je kraj Kalića (danas Rialto).
Dio Labina s lijeve strane Crća najviše je stradao za vrijeme gorskih udara (četvrt Svete Katarine gdje se nalazila i istoimena crkvica). Kako se većina kuća srušila danas su ovdje uglavnom nove kuće.
«Znamenitosti» Crća su i «Molo kafe» i «Velo kafe». Dok je u «Velom kafeu» pijuckala labinska elita, «Molo kafe» bilo je okupljalište «običnih smrtnika». Blizu lože nalazio se i «Caffee Vecchio».
Izvor: Labinski album, Marijan Milevoj
Napisala sam nedavno u komentarima kako je lako pisati o Labinu. Zahvaljujući Marijanu Milevoju postoji niz lijepih knjiga koje sam pročitala i proučila s guštom pa ih ovim putem preporučujem:
"Labin tragom vjekova", Marijan Milevoj, Eduard Strenja
"Raša moje mladosti", Marijan Milevoj
"Rabac", Marijan Milevoj
"Labinski album", Marijan Milevoj
swirl @ 18:20 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 26, 2008

Nekada je pogled na staru jezgru Labina bio poprilično drugačiji od današnjeg jer nije bilo potpornog zida. 
Grad je jednostavno prestajao sa zadnjim redom kuća od kuda  su nekadašnji stanovnici bacali smeće, a onda jednom godišnje u natjecateljskom duhu sve odbačeno prikupljali (naravno ne gospoda nego oni koji su za njih radili). Dokaz da je kuća dobrostojeća bila je količina otpada pa što ga je bilo više to su vlasnici bili ponosniji.
Potporni se zid počeo graditi krajem 19.st., a gradnja je trajala tridesetak godina. Radio se u nekoliko faza, dio po dio zida pa su se tako djelovi zida na koncu spojili u poznatu labinsku šetnicu. Prvo se radio vanjski zid pa se naknadno šupljina između zida i prvog reda kuća popunjavala šljunkom. Sve u svemu gradnja zida «progutala» je velike količine kamena. Ova šetnica se polagano uspinje oko grada i vodi do njegovog vrha i Fortice. Gradnjom dijela ovog zida blizu Crća nastao je i labinski trg San Marco sa vodoskokom građenim za vrijeme Italije, 1937.
Neki misle da lukovi s vanjske strane potpornog zida, koji nemaju nikakvog smisla, zapravo simboliziraju inicijale Mussolinia za čije je vrijeme nastao (s obzirom da sam ja slikala naravno da te lukove ne vidite).
swirl @ 17:34 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 21, 2008

Na pročelju župne crkve u Labinu (link na post o župnoj crkvi) krajem 17.st. (1688.) postavljen je barokni kip senatora Antonia Bollania. Bollani se proslavio u borbama protiv Turaka. Poprsje je jedan od najljepših primjera svjetovnog kiparstva Istre 17.st.
swirl @ 18:11 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, ožujak 1, 2008
Onako usput «Allo, allo» mi je jedna od najdražih humorističih serija. 
No vratimo se mi u Istru i posvetimo današnji post «instituciji» javnog zahoda. Razlog - nekako mi samo fali glava od veselog Renea i njegovo uobičajeno «You stupid woman» upućeno madam Edith. 
Ovaj javni zahod slikan je u Labinu, vrlo sličan sam vidjela u Raši. I nekako mislim da zaslužuje svoje mjesto na mom blogu.
I tu je trenutak da spomenem još jedan zahod, ili barem prijeteću zahoda, u kaštelu Pietra Pilosa (Kosmati kaštel). Kada uđete u ruševine kaštela popnite se uz njegov vanjski zid desno i ... vidjet ćete latrinu, prijeteću današnjeg WC-a. Čini ga kamena ploča s rupom u sredini. Ne trebam tumačiti ćemu ta rupa služi. Ta mala «odaja», «niša» kako god hoćete malo je izbačena van, tako da je otvor iznad litice i tamo je išlo to što je već išlo... 
Latrina Kosmati kaštel
swirl @ 12:21 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 13, 2007
 
Kada se cestom penjete prema starom Labinu, malo prije dolaska na trg Crć, prolazite pokraj crkve s trijemom (Marija od Zdravlja). Trijem je napravljen u 17. st., ali je crkva starija. Građena je 1420., doduše kao nešto manja, ali je naknadno proširivana. Danas je ovdje Zbirka sakralne umjetnosti, poznata po drvenim skulpturama i nekoliko ulja na platnu. Za ulja se pretpostavlja da je autor barokni slikar Moreschi iz 17. st. Eugen Kokot, i sam porijeklom labinjon, prije dvadesetak godina dovršio je njihovu restauraciju. 
swirl @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, prosinac 8, 2007

U jednom malom Labinu pogubila sam se od silnih crkvi i kapelica. 
Ovo je mala kapela uz cestu koja vodi od Crća prema labinskom groblju. Datira iz 14. st., gotičkog je stila. Kapela u 15. st. dolazi u vlasništvo obitelji Scampicchio. Kapelu spominju dokumenti iz arhive ove obitelji 1447. godine. Na podu kapele i danas su dva nadgrobna spomenika ove obitelji. Prije nekoliko stoljeća oko nje se pokapala tadašnja labinska elita.
Godine 1947. i ovdje je prof. Fučić skidao friški sloj vapna (vjerojatno su ga mrzili jer se često dešavalo da je grebao po tek sređenim zidovima, ali su mu praštali kada bi ispod niza slojeva otkrio danas toliko poznate istarske freske). Cijela unutrašnjost kapele imala je oslikane zidove, ali se na žalost dio motiva nepovratno izgubio zbog štete koju je nanijela vlaga. Stariji je sloj iz 14. st., a noviji je mlađi za jedno stoljeće. Na žalost danas je kapela u vrlo lošem stanju, barem što se tiče njezine unutrašnjosti.
 


swirl @ 16:53 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 29, 2007
 
Nakon niza naj... evo i storije o najstarijem zidu Labina.
Sam Labin je na brežuljku, a na vrhu brežuljka strši zvonik. Zvonik je visok 33 m i izvrsan je vidikovac, mada iz Labina pogled puca na sve strane i bez penjanja na zvonik. Pa ipak, pravi, najljepši pogled puca upravo s ovog mjesta i zato je baš labinski zvonik najpoznatiji vidikovac. 
Na ovom je mjestu davno, još u 6. stoljeću, izgrađena crkva sv. Justa. Navodno su u njoj 524. godine pohranjene relikvije Sv. Justa, kojih ima i u župnoj crkvi (
link na župnu crkvu u koju su pak relikvije Sv. Justa prenijete iz Rima 1664.). Crkvu Sv. Justa porušili su slaveni po dolasku u labinski kraj (611. godine, zaključak je da nama slavenima uvijek dobro ide rušenje). Od ove prastare crkve ostao je samo jedan jedini zid. I taj je zid danas poznat kao ostatak najstarije labinske građevine.
swirl @ 19:09 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, listopad 2, 2007
 
Porta San Fior izgrađena su u 16. st. Nekada su imala pokretna vrata koja su se noću zatvarala. Iznad Porta San Fior su labinski grb i mletački lav.
Uskočka vrata su manja vrata Labina, na suprotnoj strani od Porta San Fior. Po legendi baziranoj na povijesnim činjenicama (vidi link) kroz njih su u Labin ušli uskoci u noći Sv. Sebastiana (noć od 19. na 20. siječnja) 1599. godine.
Uskočka vrata
swirl @ 18:12 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, rujan 14, 2007

Odmah pokraj palače Manzini i palače Negri (s lijeve strane slike) nalazi se ova mala crkvica (s crvenom fasadom). U doba gorskih udara upravo je ovaj dio Labina najviše stradao pa je i crkvica sv. Karmela bila u jadnom stanju. Sredinom devedesetih godina slikar Vinko Šaina (link) uz pomoć općine radi na obnovi crkvice. Tu je danas njegova galerijica.
swirl @ 19:17 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 5, 2007
Kada od rotora krećete u pravcu Rapca, s lijeve strane prolazite kraj kapele sv. Kuzme i Damjana. Tlocrt kapele sastoji se od dva dijela: većeg u kojem je lađa i manjeg koji je dodan na lađu, a čini manju i nižu apsidu. Godine 1947. i ovdje je prof. Branko Fučić otkrio freske. Ponegdje su bile totalno upropaštene, a negdje su se nazirali nacrtani likovi. Kompletan prikaz freski bilo je nemoguće otkriti zbog sloja vapna koji se uz freske priljubio toliko da bi njegovim struganjem bila sastrugana i freska (nisam bila unutra tako da ne znam kako to danas izgleda). Osim freski, otkrio je glagoljaške grafite, negdje iz 16. i 17.st. (znači freske su definitivno starije od njih).
swirl @ 19:24 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 18, 2007
Na predjelu Kature u Labinu nalazi se ova crkvica. Kada je izgrađena nalazila se uz rub polja što je malo neuobičajeno mjesto za crkvu. Za njezin nastanak vezana legenda koja „tumači“ zašto je crkvica izgrađena baš na ovom mjestu.
Legenda kaže da je bračni par orao svoje polje s volovima. Najednom su, skupa s volovima, propali u zemlju. E sad nije legenda legenda ako bi sad prestala pa ova ide dalje ovako: i bračni par i njihovi volovi kilometre i kilometre su prošli nekim podzemnim tunelima i izašli su van živi i zdravi u blizini mjesta Krapanj. Dakle, u znak zahvale ovaj je bračni par dao izgraditi crkvicu baš na ovom mjestu, na mjestu «ulaska u podzemni svijet».
 
swirl @ 15:02 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 3, 2007

Između župne crkve i palače Battiala – Lazzarini je i crkvica sv. Stjepana. Građena je u 17. stoljeću i poznata je po najbaroknijem crkvenom pročelju u Istri. Na istom se trgiću nalaze i župna crkva (LINK), "Malo kazalište" (Teatrino- LINK) i palača Battiala Lazzarini (LINK).


 

swirl @ 20:55 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 30, 2007

Većina labinskih palača izgrađena je u 17. st. od kamena vađenog u mjestu Presika u blizini Labina. Samo par riječi o najljepšim:
Palača Francovich – u njoj je stalni postav Memorijalne zbirke Matije Vlačića Ilirika, tu je izložen i njegov portret kojeg je napravio Eugen Kokot,

Palača Battiala Lazzarini – u ovoj je palači od 1960. Narodni muzej, palača je sanirana 1994. čime je omogućeno postavljanje novih stalnih postava, u muzeju je lapidarij (uglavnom spomenici iz antičkog doba, nadgrobni spomenici, prvi pisani spomenik koji spominje ime grada s tekstom „Res Publica Albonessium“ iz 3. st.n.e.), rudarski postav u prizemnom i podrumskom dijelu (imitacija rudnika s izloženim predmetima koji su nekoć rabljeni za vađenje ugljena), galerija... Dakle tko želi doživjeti rudnik pravac u Narodni muzej u ovoj palači.
Palača Francovich

Palača Battiala Lazzarini 
Dodatak blogeraša Labina (LINK):
U palači Francovich postavljena je upravo memorijalna zbirka Matije Vlačića Ilirika jer je riječ o njegovoj rodnoj kući. Bez obzira na njegovo prezime Matija Vlačić Ilirik je iz obitelji Franković. Cijeli taj red kuća datira negdje iz razdoblja od 1500 do 1600. godine, a stražnji zid ovih kuća bio je dio obrambenog zida Labina.  
Palača Battiala-Lazzarini ima još jedno pročelje (možda i ljepše od ovoga gore s ograđenim dvorištem)..


swirl @ 17:33 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, srpanj 27, 2007

Vrlo blizu Teatrina je i labinska župna crkva. Napravljena je 1336. na mjestu prijašnje (iz 11. st.). Nakon toga slijedi još niz izmjena i obnova (temeljita obnova napravljena je u u 16.st., a posljednja obnova 1974.). Istodobno s obnovom crkve u 16.st. gradi se i prezbiterij, na terenu kojeg je crkvi dala poznata labinska obitelj Scampiccio.


Razlog posljednje obnove je vrlo loše stanje crkve uslijed podrhtavanja tla prouzročenog rudarskim oknima ispod starog Labina (više o tome u folderu Labin na lijevoj strani bloga).

Godine 1604. na pročelje, ispod rozete, stavlja se mletački lav. Pročelje je dodatno ukrašeno 1688. godine kipom Antonia Bollani-a, senatora i slavnog borca protiv turaka.

Labinov dodatak: s desne strane crkve bio je napravljen poseban ulaz u crkvu obitelji Scampiccio. Kasnije je zagrađen, ali je napravljena posebna "loža" s koje su mogli pratiti misu.


swirl @ 17:47 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 25, 2007

Kao i skoro sva mjesta u Istri, tako i Labin ima svoju ložu. Nalazi se na popularnom trgu Crć, a kada Labin posjetite usred ljetnog dana loža vam djeluje spasonosno ovako utonula u hlad (govorim iz iskustva).

Manja loža nalazila se pokraj Teatrina i danas više ne postoji. Ova je izgrađena 1550. godine i od tada je centar svakojakih događanja; sprovođenja sudskih procesa, čitanja razno raznih proglasa stanovnicima grada, pučkih fešti, umjetničkih događanja. Uz ložu je vezana i završna faza „Zakona kotla“ (LINK).

Loža je temeljito obnovljena 1932. godine kada je u njoj smješten i lapidarij. Za vrijeme propadanja Labina uslijed podrhtavanja tla (LINK) lapidarij je preseljen, ali se dio vraća nakon što je prestala opasnost za Labin.

Labinov dodatak (LINK): Prije izgradnje lože na ovom je mjestu bila crkva s grobljem. U 20. st. je loža bila i terasa jednog restorana koji je zatvoren početkom devedesetih, kao što je loža svojedobno graničila s hotelom koji je zatvoren negdje šezdesetih-sedamdesetih godina. Na mjestu novih zgrada se desne strane nalazile su se stare labinske kuće koje su prve platile "danak" rudarskih tunela ispod grada uslijed čega se grad počeo urušavati. Naime bilo je u planu započeti rušiti staru jezgru Labina, a s dijelom materijala rušenih kuća graditi nove, na drugoj lokaciji. Srećom je grad sačuvan te se nije išlo dalje u rušenje.


swirl @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 24, 2007

Zgrada Malog kazališta (Teatrina) u Labinu prije je bila fontik (skladište za žito). Fontik je sagrađen 1539., a preuređen je u Teatrino 1844. Svečano otvorenje bilo je 26. prosinca te godine.

Na neki način „temelji“ kazališta  postavljeni su i dosta ranije, negdje početkom 19. stoljeća. Tada je nekoliko mladih labinjona započelo održavati predstave koje su stanovnici Labina počeli posjećivati u većem broju i pritom se dobro zabavljati. I muške i ženske uloge glumili su na početku isključivo muškarci (ovo me podsjeća na današnju sinhronizaciju filmova na poljskim programima kada jedan te isti, redovito muški, glas čita sve uloge) jer je ženska gluma bila nedolična. No s vremenom se i to promijenilo.

Početkom 20. st. u kazalištu su se održavale i prve predstave nijemog filma. Nakon toga slijedi niz desetljeća kada je uloga kazališta bila izmijenjena, bila je tu i sportska dvorana i kasarna. Postojali su čak i planovi da se u njemu napravi javno kupalište. Kazalište je definitivno zatvoreno 1938. kada je Labin dobio novu sportsku dvoranu.

Na svu sreću, nakon II svetskog rata (1958.) Teatrino je obnovljen i od tada u njemu i opet gostuju glumci, pjesnici, organiziraju se promocije knjiga...

Mali dodatak blogeraša Labina (LINK na blog): teatrino danas djeluje u sklopu talijanske unije i da nije tako vjerojatno ga ni ne bi bilo, barem ne ovakvog kakav on jest.  U doba dok je Labin bio mulac (ovo je skoro pa citat) davali su ga mulcima na korištenje za dočeke Nove godine i sl... Kasnije je izvedena unutarnja rekonstrukcija tako da je sada iskljucivo kazalište (recitali, predstave, koncerti klasične glazbe, prezentacije knjiga i sl). Dankešen Labine


swirl @ 18:46 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 20, 2007

U noći sv. Sebastiana (noć od 19. na 20. siječnja) 1599. Labin napadaju uskoci no Labin se neda.

Postoje dvije teorije, s primjesama legende, koje tumače što se stvarno dešavalo tu noć.

Teorija 1. koja je srcu labinjona draža pa uglavnom dominira kaže da je te noći gradonačelnik Marino Molim pobjegao ostavivši grad na milost i nemilost napadačima. Obranu grada tada preuzimaju Gianbattista Negri, Pietro de Rino i župnik Priamo Luciani. Legenda kaže da su, u trenutku kada je pad grada izgledao neizbježan, pribjegli lukavstvu. Niz strme ulice Labina pustili su bačve pune željeznih predmeta koje su pri svom koturanju stvarale veliku buku. Ovo je trebalo simulirati veliku vojnu snagu labinjona i... barem po ovoj verziji događaja... definitivno je upalilo.

Teorija 2. govori o poprilično drugačijem razvoju situacije. Naime, njezini pobornici kažu da je 17. siječnja 1599. grad Rovinj opljačkan od strane uskoka. Pri povratku, samo pedesetak uskoka ohrabrenih ratnim plijenom, ulazi u Labin i nanosi manju štetu, dok ih u daljnjem pohodu nije spriječila mala grupa hrabrih labinjona. Idući dan gradonačelnik Negri i župnik Luciani pišu pismo Veneciji veličajući svoju ulogu u obrani grada, a proporcionalno svojoj važnosti, naštimavajući (povećavaju nekoliko puta) broj uskoka koji je napao grad.

 

Sve u svemu, noć sv. Sebastiana slavila se u Labinu do pada Italije u 2. svjetskom ratu. Nakon „pauze“ od nekoliko desetljeća, 1999. godine, na 400-tu godišnjicu od događaja, prvi se put opet organiziralo slavlje.

swirl @ 18:57 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 18, 2007

17. kolovoza 1341. godine grad Labin donosi svoj statut, potvrđen kasnije i od Bertranda, akvilejskog patrijarha.
Statut je sličan statutima tog doba, ali ima svojevrsni specifikum - Zakon kotla. Zakon se primjenjivao kod teških prijestupa.

U župnoj crkvi pripremio se kotao pun vode i čekalo se da voda zakipi. U vrelu vodu stavio se kamenčić. Kotao se tada skinuo s vatre, a prijestupnik je imao 3 šanse (zamislite čak tri) da stavi ruku u vrelu vodu i nađe kamenčić. Ako je i imao sreću da nađe kamenčić, Tantalovim mukama ovdje nije kraj. Na ruku bi mu se navukla navoštena rukavica koja je trebala tu ostati 3 dana (naravno da je bokček bio sva tri dana pod budnim okom stražara). Nakon tri dana u gradskoj loži rukavica se skidala u nazočnosti suca. Ako je ruka bila bez opeklina prijestupnik je bio oslobođen optužbe.

Moja opaska: vrag bi ga znao što je u tom vremenu bio težak prijestup, moguće da su bile i svakojake bedastoće. Uopće ne sumnjam da je "niz ljudi oslobođen optužbe". Pada mi na pamet ovako nešto za kažnjavanje razno raznih mahera u našoj privatizaciji, ali pravite se da ništa nisam rekla.

swirl @ 18:53 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 17, 2007

Šesdesetih godina 20. stoljeća stari Labin bilježi vrlo tužno razdoblje. Rudarska okna pod gradom dovela su do slijeganja tla i staru su jezgru lagano počeli upropaštavati česta podrhtavanja tla. Stare se zgrade počinju lagano urušavati, sve češće pucaju zidovi stari nekoliko stoljeća, ali tadašnja vlast, umjesto da da prednost starom gradu i njegovim ljepotama i bogatstvu, daje prednost - ugljenu. Situacija postaje tako opasna da se donosi odluka zabranjivanja naseljivanja novog stanovništva u taj dio grada, a čak je i napravljen plan iseljavanja ukupnog stanovništva starog Labina. 
Drugim riječima, u ovoj je fazi od otprilike 250 kuća starog grada iseljeno sedamdesetak, urušilo se pedesetak, a daljnje je urušavanje prijetilo nizu zgrada. Ukupno je trebalo preseliti oko 2.500 ljudi.
Osim iseljavanja stanovnika počelo se raditi na preseljenju institucija koje su tamo bile smještene, staračkog doma, zgrade Vodovoda, škole, starog hotela... Neko je vrijeme na ulazu u župnu crkvu stajao natpis koji je vjernike obavještavao da ulaze na vlastitu odgovornost. Dodatno pogoršanje nastupilo je 27. svibnja 1966. kada je u jednom danu grad dodatno ugrožen nizom od tri jaka potresa.
Vrijednost spomenika starog grada zapravo je na neki način spasila grad. Doduše apel za spas starog Labina kojeg je uputila "Skuština konzervatora Jugoslavije" nekako je korelirala s nastupajućom krizom u rudarstvu, ali je bila jak i dobrodošao impuls koji je preokrenuo slijed događaja.
Do tada se već počelo s izgradnjom kompletno novih naselja, napravljeni su planovi za novu gradnju koja je trebala biti novi dom, kako stanovništvu koje je prebjeglo iz stare jezgre tako i onima koji su "trbuhom za kruhom" došli u Labin i našli posao u njegovim rudarskih oknima.
Jačanjem ideje o spašavanju grada napuštena je ideja o njegovom totalnom iseljavanju. Započela je obnova niza kuća, omogućeno je dijelu stanovnika povratak u njihove domove, niz praznih stanova ponuđeno je slikarima i umjetnicima što je dalo novi "štih" Labinu.


P.S. Dragi Labine, ovo je tvoj teren pa je tvoj svaki komentar dobrodošao. 
Slika Labina (svojih) za sada nemam pa ću ih naknadno umetati.


swirl @ 14:52 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare