Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
nedjelja, srpanj 10, 2011

Od 1972. do današnjih dana Draguć je „nastupio“ u 9 filmova, što domaćih što stranih. U nekima je radnja bila baš u ovom gradiću dok je nekim filmovima ovo zgodno mjestašce „posudilo“ svoju ljepotu.

Od stranih glumaca u Draguću su bili Karl Malden („Suton“), Gerard Depardie, Nastassja Kinski. Bio je ovdje i Michael York zbog snimanja „Četiri mušketira“. Od domaćih glumaca Dragućem su šetali Boris Dvornik, Sven Medvešek, Zvonko Lepetić....

Gradić Vižinada „glumio“ je malo francusko selo u filmu (vidi link). U Balama, godine 1986., sniman je film o Garibaldiu. Garibaldia je glumio poznati talijanski glumac Franco Nero.

Limski kanal je „odglumio“ norveški fjord. Riječ je o filmu „The Vikings“ snimanom 1958. godine u kojem su glumili Kirk Douglas i Tony Curtis. Za potrebe filma na početku Limske drage napravljeno je „naselje vikinga“. Mada sam Limski kanal nema veze s fjordom i danas ga neki tako zovu, a jedan od restorana u Limskom kanalu baš se zove „Fjord“.

Bilo je toga naravno još....

swirl @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 27, 2010
 
Kada vozite starom cestom iznad Limskog kanala i skrenete prema Vrsaru, nakon mjesta Kloštar dolazite do mjesta Gradina. Stara jezgra mjesta nalazi se na brežuljku s lijeve strane ceste. Do nje dolazite uskom cesticom kraj groblja. Na groblju je crkvica Svete Djevice Marije.
Mjesto čini svega nekoliko kuća, no i ono ima svoju priču. Priča je počela u pretpovijesna vremena kada je ovdje bila gradina pa od tuda i sam naziv mjesta. Priča se nastavlja u rimska vremena kada se mjesto zvalo Castrum Calixedi. Kastrum je bio zaštićen utvrdom, a služio je prvenstveno za nadgledanje plovidbe Limskim kanalom.
Prva povijesna dokumentacija o Gradini datira iz 1040. godine kada je obitelji Vecelina darovnicom prepustila svoje vlasništvo nad kaštelom tršćanskom biskupu. Godine 1186. vlasništvo prelazi u ruke obitelji Giroldi iz Pule koja je vlasnik ovog područja sve do 1592. U ovom razdoblju mnogi su Gradinu nazivali Geroldia.
Zbog sigurnosti srednjevjekovno je naselje bilo opasano zidinama koje su pratile obrise pretpovijesne gradine.
U mjestu je crkva Sv. Andreja iz 1720. godine (slika lijevo). Uz crkvu je još jedna od zapuštenih istarskih vila, vila Giroldi (slika desno).
Izvor: Korijeni istarskih gradova (Just Ivetac), www.smrikve.com (savršene stranice o Istri, kliknite na link)
swirl @ 18:20 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 31, 2009

I sam je Dvigrad (na slici) u brončanom i željeznom dobu bio prethistorijska gradina. Mada su materjalni ostaci tih davnih stanovnika uglavnom nestali izgradnjom kasnijeg Dvigrada, nešto ostataka keramike ipak je otkriveno 1906. godine kada se gradila cesta Kanfanar – Mrgani (cesta prolazi kraj Dvigrada). Nešto ostataka nađeno je i prilikom arheološkog istraživanja Dvigrada desetak metara od crkve Sv. Sofije.
Jedna gradina postojala je na brdu Marozula sjeverno od Mrgana. Zatim je postojala gradina kraj Limskog kanala te gradina Sv. Martin (link).
Cijeli taj kraj bio je u to davno doba gušće naseljen nego danas.
Posjetite li Kanfanar i produžite prema Vidulinima dolazite do crkve Sv. Agate (link). Ispod crkve (južnije od nje) nalazila se gradina Kašteljir. 
Gradina je imala tri sloja bedema. Gradina vjerojatno nije bila naseljena od rimskog doba pa sve do ranog srednjeg vijeka kada je na najvišem dijelu nekadašnje gradine napravljena crkvica Sv. Jakova čije ruševine postoje i danas. Život cijelog ovog kraja, pa tako i gradine Kašteljir, omogućavao je obližnji izvor vode te još nekoliko manjih izvora u okolici.
Oko Sv. Jakova pretpostavlja se da je u srednjem vijeku postojao samostan. Ruševine samostana vidio je i biskup Tommasini (link) te je i sam pretpostavio kako je riječ o nekadašnjem samostanu. U njegovo doba Sv. Jakov je još bio u uporabi. Područje oko Sv. Jakova bilo je i mjesto održavanja velikog sajma i to na dan sveca Sv. Jakova (25. srpnja). Njegujući tradiciju i danas se u Kanfanaru održava poznati sajam Jakovlja.
Lokalitet Kašteljir nije istražen, mada je ostavio traga u staroj dokumentaciji zaljubljenika u Istru. Anton Meden iz Kanfanara spada u današnje zaljubljenike u Istru pa otkriće niza keramičkih ulomaka na ovom lokalitetu možemo zahvaliti upravo njemu.
Izvor: Kanfanar i Kanfanarština (tekst pod naslovom „Kašteljir“ napisala Kristina Mihovilić)
swirl @ 15:53 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 25, 2009
U samom dnu Limskog zaljeva nalazi se put kojim možete doći do Romualdove pećine (link). 
Iznad pećine se nalazi crkvica Sv. Martina (na slici dolje lijevo), a do nje možete doći i s druge strane, bijelom cesticom koja vodi od posljednjeg sela do same crkvice (ne sjećam se kako se zovu sela, no prema njima skrećete sa ceste Rovinj - Kanfanar).
Preko puta brda gdje je Sv. Martin, dakle na suprotnoj strani Limskog zaljeva, nalazila se gradina. Bila je smještena na izvanrednom mjestu - s pogledom koji je garantirao kontrolu nad okolinom. Na dvije strane od gradine je strma klisura koja je bila dovoljna zaštita naselja pa je samo s druge dvije strane imala obrambene bedeme. Na gradini su otkriveni grobovi iz razdoblja od 11. do 8.st.p.n.e., a postoje dokazi da se u njoj živjelo sve do antike.
Kada vozite prema Limskog zaljevu, dok je s lijeve strane cesta koja vodi upravo u zaljev, s desne je bijela cesta kojom se možete voziti po Limskoj Dragi (slikala sam Limsku Dragu s brežuljka gdje je Sv. Martin). Cestica je idealna za bicikliste, ali se može proći i s autom pogotovo ako je suho. Izaći ćete kod Sv. Marije kod Lakuća (link) ispod Dvigrada (mada se može i dalje, ali je taj drugi dio ipak malo opasniji za vožnju autom). Proći ćete i ispod onog visokog vijadukta kod Kanfanara (slika dolje desno).
Sama Limska Draga završava tek kod Berma tako da joj je dužina oko 30 km. Pretpostavlja se da je to nekada davno bio tok rijeke Pazinčice.
 
swirl @ 18:07 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 13, 2009



Gusarska spilja (prva slika) je jedna od nekoliko spilja uz Limski kanal. Može joj se pristupiti samo s mora. Naziv je dobila po gusarima koji su se u prošlosti često skrivali u ovoj spilji. Pogled koji su imali iz spilje omogućavao im je dobru kontrolu nad zaljevom pa bi lako uočili eventualni dolazak onih koji su ih progonili. osim toga, pogled im je omogućavao i motrenje dolaska novog plijena njihovih pljačkaških napada.
Inače uz Limski kanal ima i okomitih stijena koje su cilj mnogih penjača, naravno onih koji su sposobni za ovako nešto. Na doljnjoj slici vidi ih se nekoliko.  
swirl @ 18:14 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, listopad 30, 2007
U mjestu Kloštar u blizini Limskog zaljeva nalaze se ruševine samostana Sv. Mihovila. Prvi put sam o samostanu čitala u knjizi "Vilinska Istra". Pa eto, dogurala ja i do tamo
Na mjestu samostana prvo je izgrađena crkvica Sv. Marije ( u 6.st.), a od 1001. do 1002. godine ovdje Romualdo gradi crkvu Sv. Mihovila. Romualdo je osnivač benediktinskog reda kamaldonjana (zavjet reda je šutnja i samoća). O njegovom životu u Istri nakon gradnje samostana možete više pročitati u
postu "Romualdova spilja" (LINK). 
Godine 1771. godine braća Colleti mijenjaju vlasništvo nad svojim posjedom u blizini Venecije za kompleks samostana. Na žalost njihov je dvorac danas samo ruševina, ali... čarobna ruševina koju vrijedi posjetiti. Nadajmo se da će doživjeti i bolje dane u skorijoj budućnosti (u nadi je spas).
swirl @ 18:10 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, listopad 9, 2007
 
Slika lijevo - ulaz u spilju, slika desno je nastala kad sam fotić progurala kroz rešetke na ulazu (na stijeni gore je šišmiš)

Oko 1000. godine na područje Istre dolazi Romualdo iz Ravene. Od 1001- 1002. gradi samostan Sv. Mihovila  (ruševine samostana u mjestu Kloštar). Nakon gradnje samostana potpuno se povlači u samački život pa se prvo nastanjuje u Kapetanskoj spilji blizu obale u Limskom kanalu. Spilja je valjda bila previše pristupačna i nije omogućavala mir i osamu pa je Romualdo ostavlja i odlazi u spilju koja je kasnije prozvana Romualdovom spiljom. Izgleda da je tajna «uspjeha» ove spilje bilo vjerovanje kako su unutra mračne sile (i što li sve ne) pa su ga pustili na miru. Romualdo živi u Romualdovoj spilji do 1005. godine.
Do spilje se penjete pješačkom stazom oko 370 metara, ali je uspon poprilično strm (drugim riječima, s mojom kondicijom je to bilo malo naporno).
Spilja je bogato ukrašena pećinskim ukrasima, a temperatura je cijelu godinu između 14 i 17°C. U spilji žive šišmiši (eto jednog sam uhvatila na slici). Unutra su nađene mnogobrojne kosti životinja iz pleistocena kao i dokazi da je u spilji živio čovjek (starije kameno doba).
Za razliku od vrlo niskog ulaza (na slici) spilja ima ukupnu dužinu od 105 m, s nekoliko dvorana, a neke dosižu visinu od 5 do 6 metara. Romualdova pećina je speleološki fenomen, naime spiljski ukrasi nalaze se samo s lijeve strane dok ih s desne strane uopće nema.
 
Pješačka staza koja vodi prema spilji
swirl @ 20:21 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 8, 2007

tal. caricare = ukrcavati

Uz Limski kanal ima nekoliko karigadura. To su nekoć bila pristaništa, izgrađena od kamena. U njima su se na brodove ukrcavali ljudi, stoka, kamen, drva, a već s obzirom na to što se (ili tko) ukrcavao do karigadura vodili su strmi putovi uklesani u stijenu, a koji su ih spajali sa obližnjim selom, šumom, kamenolomom…

U stijenu bile su uklesane i stepenice koje su vodile do samostana sv. Mihovila koji je već odavno srušen, a o kojem možda neki drugi put.

Od nekoliko punti u Limskom kanalu posebno su poznate dvije. Prva je Punta mrtve žene. To je strma stijena koja se spušta prema moru specifične crvenkaste boje. Je li ta „krvava“ boja razlog zašto je punta dobila naziv ili je stvarno neka žena ovdje stradala – ne zna se, ali zvuči poprilično dojmljivo.

Druga poznata punta je Punta od biskupa. Ovdje ima manje primjesa legende, a više realnosti. Na tu je puntu dolazio porečki biskup kada su se izvlačile mreže iz mora. Razlog nije bio samo blagoslov mreža već i (nisam ni sumnjala) uzimanje djela ribe za crkvu.

Limski je kanal inače bio u vlasništvu porečkih biskupa koji su ga često davali u najam ribarima. U nekoliko navrata godišnje ulaz ribe u kanal počeo bi se kontrolirati, izlaz ribe blokirati, a s posebnih izvidnica motrile su iskusne oči kretanje ribe i brojnost jata. I tada bi se dao znak koji su čekali ribarski brodovi, a koji bi označio spuštanje mreža u more. Sam ulov trajao bi danima. I ovo je s vremenom izumrlo tako da se danas na taj način ne lovi riba u kanalu.

Kanjon u kojem je smješten Linski kanal nastavlja se duboko u kopno, sve do Pazina i rijeke Pazinčice. I danas Pazinčica dijelom nalazi put do istjecanja u Limski kanal, dok dio vode odlazi u rijeku Rašu.


swirl @ 23:08 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 4, 2007

Jeste li ikad ušli brodom u Limski kanal i stigli do njegovog kraja? Ako niste, nije kasno da se i ovo ljeto utrpate na neko plovilo, a ako jeste – uživali ste kao i ja.


Kanal je dug oko 10 km, dosta uzak, pun „zavoja“, a završava u Limskoj guzici (ne zezam, njegovo dno često se zove Cul da Limo ili Limska guzica). Izjava da je riječ o hrvatskom fjordu graniči sa zdravim razumom. Nastanak Limskog kanala nije uopće vezan za djelovanje ledenjaka pa zaboravite fjord.

Kako je nastao? Prije nekoliko milijuna godina, za vrijeme miocena, ovdje je tekla prarijeka. Razina mora bila je znatno niža od sadašnje (oko 50 metara), a miocenske obilne kiše rijeku su radile snažnom tako da je voda i dalje ispirala vapnenac i dodatno produbila riječno korito. Dizanjem razine mora, more je doslovno potopilo prarijeku, a miocen sa svojim kišama je prestao pa je i rijeka presušila. I ovo je objašnjenje nastanka Limskog kanala.

Naziv mu vjerojatno potiče od riječi „limes“, latinska riječ koja označava granicu, a Limski je kanal granica između teritorija Rovinja i Vrsara.

Danas se ovdje uzgajaju ribe, a posebno je poznat po uzgoju dagnji i kamenica (možete ih probati na licu mjesta u restoranima, i ne da nisu loše nego uopće nisu loše).

Dno kanala skriva mnogobrojne komade antičkih predmeta, ali niti jedan nije nađen cijel. Tumačenje – vjerojatno su se u kanalu za vrijeme „nevera“ skrivali antički brodovi koji su u iščekivanju prestanka nevremena imali „generalno čišćenje“ pa su u more bacali sve što na brodu nije izdržalo plovidbu nemirnim morem.

swirl @ 20:50 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare