Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
nedjelja, srpanj 22, 2012

U vrijeme uskočkog rata Lindar je bio prepun uskoka. U Lindar su dovodili mnoge uhapšene, ali i dijelili plijen do kojeg bi došli pljačkanjem mletačkog dijela Istre. Uskoci su većinu svog plijena slali u Senj, a u te su svrhe imali na raspolaganju šesdesetak konja. Stanovnici Istre koji su živjeli u austrijskom dijelu Istre (Kraljevci), a koji su sudjelovali u ovim ratnim/pljačkaškim pohodima slali su plijen svojim kućama, dok su plaćenici također pronalazili načine da plijen pošalju svojim obiteljima.

Detaljniji opis Lindara, uskoka i tadašnjeg načina života dokumentiran je i nalazi se u mletačkim arhivima u vidu vrlo detaljnih zapisnika s preslušanja Jele Medešić. Prvo saslušanje Jele bilo je u četvrtak 5. svibnja 1616. Dan nakon toga uslijedilo je i drugo. Sama Jela bila je rodom iz Savičente, no odrasla je u Karojbi. Neko je vrijeme služila u Veneciji, a svjedokom uskočkog rata postala je kada se vratila u Istru da posjeti rođake. Nabasavši na Kraljevce i sama je izjavila da je iz njihovog dijela Istre. Nekoliko je dana provela u kući u Lindaru u kojoj je boravio uskok Mihalić iz Senja. Tu je odgovarala, već kako je znala i umjela, na niz postaljenih pitanja o Veneciji, njezinoj snazi, ljudstvu, planovima. U kratkom razdoblju koje je provela s Kraljevcima izgleda da nije i sama sudjelovala u pljačkaškim pohodima na mletački dio Istre, no njezino svjedočanstvo navodi koliko je stoke opljačkano, koliko ima uskoka, Kraljevaca i ostalih u napadima, kojim naoružanjem se koriste... Jela navodi kako je u kraljevačkim pljačkaškim pohodima sudjelovalo i dosta žena. Svjedočila je o plijenu kojeg su doveli u Lindar nakon napada na područja Motovuna, Pule i Zamaska. Poprilično kratka Jelina „kraljevačka epizoda“ završila je kada su je iz Lindara poslali u mletački dio Istre, sa zadatkom da prikupi što više informacija o ljudstvu, snazi i eventualnom plijenu na drugoj strani.

Arhivi Venecije ne otkrivaju kako je skončala Jela.

Izvor: Doba nasilja, doba straha (Miroslav Bertoša)

Na slici: ostaci zidina lindarskog kaštela

swirl @ 11:34 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, srpanj 3, 2009

Na poprilično velikom lindarskom groblju je manja romanička crkva Sv. Martina. U njoj je sačuvan nadgrobni natpis popa Marušića iz 1588. pisan glagoljicom.
Inače, za šumu kraj groblja veže se i jedna komična priča (nije bilo ljudskih žrtava pa mogu reći da je bila komična) s početka 20.stoljeća.
U šumi su 1906. godine lindarci slavili obnovu crkvenog zvonika svoje župne crkve (link). Tu su dovukli top za kojeg se vjeruje da je ovdje ostao još od bitke kapetana Lazarića (link).
I stari top nije izdržao lindarsko slavlje, kada su ga napunili barutom top je grunuo, pri tome je i pol topa ovom eksplozijom otišlo u zrak, a priča se da su djelovi lindarskog topa padali sve do Pazina. I danas je pokraj župne crkve izložena samo "preživjela" polovica topa.
Danas je top fiksiran i stoji na mjestu ostatka jedne od obrambenih kula Lindara (kraj župne crkve). Dok nije bio učvršćen, ostatak topa služio je svojevrsnoj "inicijaciji" dječaka u svijet muškaraca. Tko je mogao dignuti preživjeli dio topa smatrao se muškarcem i, bez obzira na godine, mogao mu se točiti alkohol.
swirl @ 17:45 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 28, 2009

Iz Lindara u smjeru Lindarskog Katuna (na brežuljku u blizini sela Funčići i Bazgalji) nalazi se crkva Svete Marije Magdalene. Crkva je sagrađena u 13. st., a posvetio ju je biskup iz Novigrada 1245. godine. Zapis o posvećenju crkve otkriven je na pergamentu u niši starog oltara prilikom zamjene oltara 1966. godine. Na navratniku je upisana 1714. godina kada je crkva produžena i obnovljena.
Dio zidova crkve krase freske iz 17.st., rad nekog domaćeg majstora. Ispod njih se nalaze djelovi još starijih fresaka, a na zidovima je nekoliko glagoljaških grafita.
Oko crkve nalazilo se poprilično veliko crkveno imanje, prodano početkom 20.st. kako bi se namaknula sredstva za obnovu župne crkve u Lindaru.
Izvor: «Lindar – sjećanja, zapisi, dokumenti o Lindaru dvadesetog stoljeća» Josip Fabris, «Lindarski zbornik» - «Lindar gledan s crkvene strane», Ivan Bartolić
swirl @ 15:59 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
petak, siječanj 30, 2009
Osim crkvice Sv. Katarine (na slici), najpoznatije po freski «Živi križ» (vidi više u «folderu» Lindar s lijeve strane), župne crkve, crkvice Sv. Sebastijana, na groblju je i crkva Sv. Martina, a u blizini je i crkvica Sv. Marije Magdalene.
Grobljanska crkvica Sv. Martina izgrađena je u 16.st. Na nadgrobnoj ploči popa Matušića u njezinoj unutrašnjosti nalazi se glagoljaški grafit s tekstom:
«Ja pop Matušić, plovan lindarski, prvo bi 13 let (i meseci)..., potem toga kanonik i plovan brbanski, stori storit svoj grob sebi i svojim eredom 1588.»
U crkvici Sv. Katarine tekst napisan glagoljicom nalazi se na svicima bijele boje koji su sastavni dio freske, a tumači upravo prikaze na freski. Slova su danas jako izblijedila te se može pročitati samo godina 1409. kada je freska nastala.
Ispod «Živog križa» uparano je niz glagoljaških grafita, uglavnom imena i prezimena osoba koje su u davna vremena bile u crkvi. Ispod prikaza Limba nalazi se i tekst: «1532 to pisa pop Grgur Benković z Drivenika rodom. To leto bih kapelan v Lindari».
Glagoljica je i na crkvici Sv. Sebastijana i Sv. Roka gdje je na pročelju, iznad ulaznih vrata, ploča s latinskim i starohrvatskim tekstom koji je pisan glagoljicom. Tekst glasi: «Ivan Jedrejčić... vo va ime Božje i svetoga Šebastjana i ovo zavećanje (čini?) učinit 1559.»
Zvonik župne crkve iznad vrata imao je glagoljaški natpis: «Na čast i slavu Božju», a zatim je slijedilo na latinskom «Sagradila općina» 1906. Sve osim godine uništili su talijanski fašisti 1919. godine. Jedan glagoljaški grafit uparan je na stepenicama iza crkve., a potječe iz 1607. godine.
U crkvici Sv. Marije Magdalene uparan je grafit: «1596. Pop Vid Orlić, kurat v Lindaru». Isti pop koristio je glagoljicu i kod upisa u Lindarsku maticu krštenih. U apsidi piše na glagoljici «Mate Č 1592».
Izvor: Lindarski zbornik
swirl @ 16:56 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 27, 2008
Feštu je započela udruga Histriart iz Pule s osnivačem Brunom Krajcarom. 
Ljubitelji «Ubojstva u Midsomeru» (ta sam) u nekoliko su epizoda serije mogli pratiti natjecanja u kampelanju na crkvenom zvoniku. No i istarski zvonari za vrijeme fešte pres štrumenti kampelaju na zvoniku lindarske župne crkve.
Na fešti se izvode istarske melodije, ali s, možemo ih tako nazvati, "neinstrumentima", jer se samo tako mogu nazvati «glazbala» čiji zvuci taj dan odjekuju Lindarom. Ima tu «instrumenata» učinjenih od trske, drva, nekih varijacija na temu sopila, ali i predmeta koji se koriste u poljoprivredi ili kućanstvu, a uz minimalne izmjene proizvode originalne zvukove koji nekad više nekad manje nalikuju istarskoj tradicionalnoj glazbi. 
Vrijedi posjetiti, kao i probati domaće delicije kojima lindarci časte posjetioce ove vesele fešte.



Slike mi naknadno poslao Kljujuć
swirl @ 19:35 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 29, 2008
Lindarski krov za škriljama
U ratovanju između Venecije i Habsburgovaca u Istri je na obje strane uključen hrvatski narod. Dok se nije aktivno ratovalo nastojalo se pljačkati u pograničnim područjima te su djelovi Istre pod Venecijom često bili opljačkani od onih koji su živjeli na austrijskom dijelu i obrnuto.
U prosincu 1615. godine uhićen je Frane Hlaj iz Gračišća koji je rašporskom kapetanu Tiepolu svjedočio kako su i seljaci iz Lindara odlazili na mletački dio Istre i pljačkali okolna sela.
Uhapšena je i Jela Medešić iz Karojbe i to godine 1616. kada je odvedena u Lindar. U njezinoj izjavi stoji kako su osim muškaraca i odvažnije i jače žene sudjelovale u pljačkaškim pohodima, a sam Lindar bio je svojevrsni «centar» gdje se dovozio ratni plijen kojeg su poslije uskoci slali u Senj, plaćenici svojim kućama od kuda su dolazili, a domaći ljudi nosili su svoj plijen obitelji kako bi se prehranili u tim teškim razdobljima u povijesti Istre.
Izvor: Lindarski zbornik, Povijesni fragmenti o Lindaru, Miroslav Bertoša
swirl @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, svibanj 30, 2008

U istarskim pučkim vjerovanjima ima ogroman broj priča o štrigama, štrigunima, tako da Kringa i Lindar nisu iznimke. Jedina je razlika što su u Kringi priču o Juri Grandu (link), njihovom vampiru, počeli koristiti i u turističke svrhe pa je i Jure grando postao poprilično "poznat". Ideja daleko od toga da je loša, pa sam i ja nekako na početku mojih obilazaka Istre uzduž i poprijeko upravo započela s Kringom.
Priču o Juri Grandu zabilježio je Valvasor u 17.st. No Valvasor je (njegov crtiže Lindara je gore) zabilježio i sličnu priču o Lindaru:
Prije nekoliko godina tamošnji su seljaci iskopali iz groba jednoga mrtvaca i proboli ga kolcem od trnovine. Tako su s njim postupili, jer su praznovjerno vjerovali da je taj pokojnik izišao na nekoliko dana iz groba i požderao ili pohlepno pojeo neke ljude. Takvim govorenjem htjeli su naznačiti da je on prouzročio što su razni ljudi poumirali. A to stoga što je bio vještac, pa da i u grobu nije prestao sa svojim štetnim djelovanjem....»
Iz knjige: "Sjećanja, zapisi, dokumenti o Lindaru dvadesetog stoljeća» Josipa Fabrisa.
Prije posjete Lindaru obavezno je nabavite i pročitajte. Naučiti ćete dosta o povijesti Lindara. Knjiga je pisana zabavno i za čitanje pred spavanje, a s toliko ljubavi da će u vaš posjet Lindaru unesti dozu osobnosti i nostalgije za nekim drugim vremenima ma koliko god ni ta vremena nisu bila idealna.
swirl @ 18:23 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 12, 2008
Zahvaljujući priči unuka Cirila Klenovara iz Lindara, pa knjigama «Sjećanja, zapisi, dokumenti o Lindaru dvadesetog stoljeća» Josipa Fabrisa i «Istarskim raskrižjima» Ive Rudana iz 1967. kada je Ciril Klenovar pričao svoje crtice iz života Ivi Rudanu nastao je i moj ovaj tekstić.
Ciril Klenovar bio je svojevrsna legenda Lindara, legenda kakvih ima i niz drugih istarskih sela (i sela uopće), kada su povjesne okolnosti od malog čovjeka stvarale velike junake.
Još 1918. godine Ciril je vodio knjige Posujilnice koja je kreditirala stanovnike Lindara. Bio je poznat fašistima po nizu svojih dišpeta. Tako je u ljeto 1919. zajedno s prijateljem Zidarićem usred noći skinuo talijansku zastavu sa zvonika i umjesto nje stavio našu trobojnicu. Kako je jedino pop Vanik (link) imao ključ od zvonika jedva je i Vanik spasio živu glavu.
Od tada na dalje fašisti bi svako toliko imali posla s Cirilom. U travnju 1924. za vrijeme izbora znalo se unaprijed da Ciril neće glasati za fašiste. Prvo ga je Marketo Baxa pokušao odvratiti od glasanja poslavši ga u zadnji čas po krsni list jer da on nije Ciril nego Giovanni. No Ciril, oboružan s krsnim listom, odglasao je svoje, a odmah nakon glasanja našli su ga talijani i dobrano istukli. Sve u svemu Ciril je u 16 navrata bio «gostom» talijanskih zatvora.
Posebnu epizodu u ovim crticama imaju Ciril i Marko Baxa, Ciril narodnjak, a Marketo talijanski fašist.
Kada je pala Italija 1943. vlast u Lindaru preuzeli su partizani. I tako je Ciril dobio važnu ulogu, kao pismen čovjek i čovjek dokazane hrabrosti. Dan-dva nakon pada Italije usred večere u kuću Cirila upao je neki partizan iz Lindara (Ciril nije nikada rekao njegovo ime) i tražio da se obračuna s Marketom (da se ubije Marketa). Ciril je preuzeo na sebe zadatak «likvidacije Marketa», odmah pohitao prema kući Baxa i rekao Marketu da ga slijedi. Na koncu ga je na tjedan dana smjestio u pazinski zatvor i tamo su pričekali dok se ne slegne barufa i vratili ga doma živog i zdravog.
Kada su pak u Lindar došli Nijemci odmah su zarobili sve partizane, pa među njima i Cirila Klenovara. Samo rijetki lindarci pušteni su kućama, ostali su ubijeni ili poslani u logore. Kada je došao red na Cirila, Marketo je odmah rekao «Ciril je pošten i vrijedan poljoprivrednik, pustite ga kući».
I tako je i Ciril bio spašen.
Ciril Klenovar umro je u Lindaru u 94. godini, a Marko (Marketo) Baxa umro je u Trstu u 84. godini.
swirl @ 17:50 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, veljača 16, 2008
Govoreći o srednjevjekovnom Lindaru, ostacima njegovih zidina, glagoljaškim natpisima i freskama potrebno je spomenuti još nešto.... glagoljaša Petra Fraščića.
Upravo u Lindaru nastao je jedini glagoljski komentirani psaltir (psaltir = zbirka pjesama) kojega je 1463. godine napisao pop Petar Fraščić. I godinu i njegovo ime možemo zahvaliti upravo tim njegovim komentarima. Psaltir je pisan za kubedskog plovana Matiju.
«To pisa pop Petar s grešnim pridjevkom Fraščić komu je zemlja mat, a otačatstvo grob, a bogatstvo grijesi...»
«... Pisah ja v Lindare sedešći, i v to isto ljeto biše po Istre malo žita i gladno biše i ja dovole krat lačan bih...».
Danas se ovaj glagoljski rukopis čuva u Beču u nacionalnoj biblioteci.
Uz glagoljicu te vrijedne komentare koji svjedoče o nekom drugom vremenu, spomenula bih i zabilješke koje je vodio u Lindaru župnik Josip Vanik. Ne, ovdje nije riječ o glagoljici, «datumi» zapisa znatno su noviji (Josip Vanik bio je u Lindaru od 1905.-1931.), ali i ovi zapisi kriju niz crtica iz lindarskog života. Zabilješke su uklopljene u Lindarske kronike, a kriju niz podataka o domaćim ljudima, njihovom životu, nesrećama i bolestima, igranju prirode s lindarcima (jaka zima, suša,...). Detaljnije su pokrivene ratne godine pa tako možemo pratiti tko je od lindaraca išao u Prvi svjetski rat, tko se od njih vratio. Vrijednost zapisa Petra Fraščića i Josipa Vanika ne može se uspoređivati, ali vjerujem da će se emotivno većina lindaraca prikloniti Vaniki... jer tu će naći zapise o svojim precima, kojih se možda sjećaju iz priča nona i nonića.

swirl @ 15:39 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 14, 2008
Uz rub nekadašnjih zidina nalazi se lindarska župna crkva Sv. Mohora i Sv. Fortunata. 
Izgrađena je 1600. godine kao jednobrodna, ali je naknadnim obnovama proširena u trobrodnu. Dozidana je kamenom s ruševina dviju starih crkvica koje danas više ne postoje: Sv. Antona Pustinjaka i Sv. Ivana Krstitelja. Zvonik crkve je početkom 20.st. srušen, a novi, samostojeći, dovršen je 1906. godine.
Poput niza istarskih zvona i zvona Sv. Mohora i Fortunata nestajala su u ratu i služila proizvodnji oružja. Tako je bilo i za vrijeme Prvog i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon potonjeg kao «privremeno» riješenje na zvonik su stavljena zvona iz crkve Sv. Martina (na groblju) i Sv. Katarine (link). Ova «privremena» zamjena traje i dan danas.
Kada je proslavljen dovršetak zvonika, u veselom lindarskom feštanju «platio je glavom» francuski top (vidi link).
 
swirl @ 18:26 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, veljača 5, 2008

Ovo je zapravo nastavak priče o vješalima kod Lindara (vidi post Sohe). U blizini raskršća za Potpićan i Pulu kod Lindara nalazi se dio koji se zove Križ. U blizini, na strmom brežuljku osuđenici pazinske grofovije bili su kažnjavani vješanjem. Kako je brežuljak poprilično gol možemo samo zamisliti pogled na njega »načičkanog« ljudima koji se njišu na vjetru. Vrlo efektno, pogotovo imajući u vidu da se, po nalogu, još dugo vremena po vješanju jadnici nisu smjeli skinuti s vješala. Po nalogu iz Beča, a prije samog čina vješanja, osuđenicima su davali čašu vode i komad kruha. Tako se barem još i danas priča među ljudima ovog kraja.
Nedaleko od Križa nalazi se izvor vode. Zovu ga Bojski puč (tj. krvnikov izvor). Priče kažu da su krvnici, nakon vješanja, na tom izvoru uvijek prali ruke.
Izgleda da se nitko od domaćih ljudi nije javljao za posao krvnika bez obzira što je to bio dobro plaćen posao u to vrijeme. To su obično radili stranci. Priča kaže kako se  jednom nekakav »nestašan« domaći tip htio javiti za krvnika, ali je odustao zbog straha da će na njega baciti uroke.
Nisam uspjela nabaviti knjigu u kojoj se spominje Bojski puč (»Istarskim raskrižjima«, Rudan Ive, Istarska naklada, Pula 1983) pa zahvaljujem Branku Luciću na pomoći.
swirl @ 16:59 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 23, 2008
Nekako u centru stare jezgre Lindara, na trgu kojeg formiraju okolne zgrade, nalazi se crkvica Sv. Sebastijana i Sv. Roka (naravno da nije nahero, kako sam je ja slikala, pa to ignorirajte). Sagrađena je 1559. godine, a iznad vrata ima uklesanu poruku u kamenu, na latinskom i na glagoljici. 
Uz vanjski zid s desne strane nalazi se kamena klupa na kojoj su stoljećima sjedili i družili se stari Lindarci. U Fabrisovoj knjizi koju sam već spomenula jedna je zgodna stara fotografija, gdje su na kamenoj klupi pošlihtani stari Lindarci.
Iza crkvice, na istom ovom trgu, nalazila se gradska loža. Sagrađena je u 17.st. Za vrijeme 2. svjetskog rata u njoj su njemci imali vojnu kuhinju, a nakon rata služila je i za popravak traktora. Na žalost, loža je bila u lošem stanju te je prijetila opasnost da se njezini zidovi i lukovi sruše na nekog. Na koncu su je Lindarci 1961. godine srušili, a kamen od kojeg je sagrađena iskoristili za obnovu svojih kuća. Šteta da nije sačuvana.
swirl @ 17:55 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 16, 2008
U 17.st. u jednom dijelu Lindara radila su se smaknuća vješanjem (sohe = vješala). Ukoliko se donijela takva presuda, na brdašce kod raskršća za Potpićan i Pulu dovodili su se svi osuđeni na smrt vješanjem iz cijelog kraja. Nakon vješanja tijela se nisu micala danima, vjerojatno kako bi se stanovnicima utjerao strah u kosti. Vješanja su bila često.
Prije 2. svjetskog rata stanovnici Mačinića pripremali su na ovom dijelu zemlju za oranje. I pri tom su našli solidan broj ljudskih kostiju, vjerojatno još iz tog doba kada su sa stabala danima visila ljudska tijela.
I još ponešto o Sohama i Bojskom puču potraži ovdje
 
swirl @ 21:51 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 7, 2008
 
U crkvici Sv. Katarine u Lindaru (pokraj vile Karla Baxa) nalazi se poznata freska napravljena 1409. godine. Ne zna se koji je to bio majstor. Freska prikazuje «Živi križ».
Ovakav naziv («živi križ») dan je svim prikazima križa gdje se 4 kraja križa pretvaraju u ruke i tako aktivno uključuju u religijsku tematiku cijelog prikaza. Uloga «živog križa» bila je prvenstveno oživljavanje religijskih prizora nepismenim ljudima.
Što rade 4 kraja križa u Lindaru? Jedna ruka razbija vrata Limba, druga ključem otvara vrata raja, treća ubija starozavjetnu sinagogu nožem, a četvrta blagoslivlja Kristovu crkvu. Na fresci su i anđeo i vrag. Vrag je prikazan kao polučovjek – poluživotinja, a crticama ispod repa prikazano je da vrag prdi.
Na freski je i Sv. Katarina, ali prvenstveno zbog toga što je cijela crkvica posvećena Sv. Katarini.
Sa stražnje strane crkvice nalazi se rozeta sa slike. S obzirom da su rozete obično na pročeljima, jedna od pretpostavki je da je rozeta uzeta s nekog starijeg objekta te ugrađena u crkvicu Sv. Katarine.
swirl @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 2, 2008
Lindarci ovu kuću zovu Poldinovom kućom. 
Ne zna se točno kada je sagrađena, a poznata je upravo po svom specifičnom visokom dimnjaku. Ispod ove kosine posred koje je dimnjak (sada prekrivena daskama), nalazi se najveće ognjište u Lindaru (dimenzije odgovaraju ovoj kosini). 
Priča se da je dimnjak prije otprilike 200 godina napravio neki majstor iz Furlanije. Tadašnji vlasnici, obitelj Stefanuti, i sami su došli iz Furlanije pa možda u ovoj priči ima i istine.
Još lani kada sam bila u Lindaru krov je bio pokriven škriljama (kamenim pločama), ali je bio u vrlo jadnom stanju. Završe li popravak, dimnjak koji je postao simbol Lindara i dalje će biti meta posjetioca Lindara i njihovih foto aparata.
swirl @ 17:48 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 1, 2008
Za vrijeme Napoleonovih ratova, točnije 04. rujna 1813. godine Lindar je odigrao veliku ulogu.
Austrijski general grof Nugent krajem kolovoza osvojio je Rijeku, a zatim je htio spriječiti prodor francuske vojske prema Trstu. Nugent je dao, za ostvarenje ratnog plana, Josipu Lazariću 47 vojnika i 6 konjanika. Svjesan poprilično slabe «vojne moći» Lazarić se poslužio lukavstvom. Prvo je angažirao veliki broj seljaka dobrovoljaca iz skoro cijele austrijske knežije, a zatim su na njegovu stranu prešli i hrvati koji su bili u francuskoj vojsci. I svima njima dodijelio je uloge. Oni rijetki koji su imali oružje i znanje bili su angažirani na ključnim mjestima, dok su drugi, nenaoružani i bez znanja, zapravo imali ulogu (ukoliko sam dobro shvatila) svojevrsnih statista. Trebali su zavarati Francuze, pokazati se kao brojna jaka vojska i na neki način smicalicom obraniti svoj kraj od francuza.
Rano ujutro, 04. rujna, na zvonjavu crkvica i crkvi Pazinštine, svi ljudi angažirani u ovoj «scenografiji» počeli su nadirati prema Lindaru. Spring koji je bio u Lindaru bio je zavaran brojnošću «vojske» te je mislio da ga napada glavna vojna snaga Nugenta. Francuzi napuštaju Lindar, bježe, bacaju dio oružja u Pazinsku jamu, i na koncu su zarobljeni kod Berma (29 francuskih časnika i 900 vojnika zajedno s tehnikom koju nisu uspjeli baciti u Pazinsku jamu). Lazarić je zbog ovog uspjeha odlikovan, a osim odlikovanja austrijska carica Marija Terezija dodjeljuje mu titulu baruna od Lindara.
Iz ovog sukoba je vjerojatno baš ovaj top (lumbarda) pokraj župne crkve. Uz top se veže jedna poprilično komična zgoda. 

Kada je obnovljen zvonik 1906. godine, stanovnici su stavili top na kola i doveli ga u blizinu groblja. Stavili su barut i zapalili. Osim silnog praska i dima, razletio se i sam top, pa se dio cijevi našao iza crkvice Sv. Martina, a neki su čak pričali da su se djelići topa nalazili u Pazinu. Ostatak topa danas je pokraj crkve.

Dodatak čitatelja ovog bloga, porijeklom Lindarca: Kapetan Lazarić je napravio još jedan trik. kako bi zavaro neprijatelja, pokazao mu svoju vojnu silu, žene iz Lindara naslonile su na gradske zidine svoja vretena (preslice). Na taj način su vretena izgledala poput bajuneta na puškama. (hvala Branko na informaciji)
swirl @ 13:02 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 31, 2007
Vila Karla Baxe
 
U Lindaru pokraj crkvice Sv. Katarine nalaze se velika kamena vrata koja su nekada vodila u park oko vile Karla Baxe. I inače je obitelj Baxa bila među najbolje stojećim stanovnicima Lindara i u vlasništvu članova ove familije bilo je nekoliko kuća Lindara. Sve do 2. svjetskog rata oko vile je bio lijep park. U ratu je nastradala lindarska škola (mada je uglavnom Lindar pošteđen ratnih šteta) pa se neko vrijeme u ovoj kući održavala nastava.
I danas vilom dominira kula s prsobranima. Mada je zdanje vrlo zapušteno, kao i okolica kuće, još se i danas može zaključiti da je bila riječ o interesantnom zdanju nekada dobrostojećeg stanovnika Lindara.

"Neboder" u Lindaru

Zgrada na slici izgrađena je 1869. godine. Lindarci su je odmah prozvali «grattacielo» ili «neboder» jer je bila najviša kuća u Lindaru. I ona je pripadala familiji Baxa, točnije Vittoriu Baxa. 
Uz prizemlje i dva kata upravo krov čini ovu kuću jedinstvenom. Na vrhu je bila natkrivena terasa jer su stupovi nosili krov koji je štitio terasu od kiše ili jakog sunca. A na terasi je bila staza za boćanje.

Podatke o ovome našla sam u knjizi «Lindar sjećanja, zapisi, dokumenti o Lindaru dvadesetog stoljeća» Jopisa Fabrisa (C.A.S.H. Pula – Biblioteka Histria Croatica), kao i niz drugih interesantnih podataka o ovom malom mjestu pokraj Pazina.
swirl @ 15:25 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Ostaci kule iza župne crkve
U središnjoj Istri, oko 2 km od Pazina, nalazi se Lindar.
U razdoblju prije Rimljana ovaj su brežuljak naselili Seccusi (keltsko pleme) i vjerojatno naziv «Lindar» datira iz ovog doba. Doduše ima i tvrdnji da je naziv mjesta nastao po hrvatskom «Vilin dar». 
Nakon tisućljeća šutnje, jer pisanog traga o Lindaru nema, Lindar se opet spominje u 12. i 13.st. kada je sastavni dio Pazinske grofovije. Buran srednji vijek obilježile su mnoge borbe oko Lindara, najčešće između Mletačke Republike i Austrije. Napadali su ga i Turci, a u 17.st. oko Lindara je bjesnio Uskočki rat. U svim tim sukobima Lindar je uglavnom odolijevao i pobjeđivao. Srednjevjekovni Lindar gotovo da ne sliči današnjem. Lindar je imao manji kaštel nasuprot današnje crkve, a gradić su branile gradske zidine i kule. Ostatak jedne obrambene kule vidi se i danas, iza crkve Sv. Mohora i Sv. Fortunata. Zidine su počinjale oko ove crkve,a protezale se sve do crkve Sv. Katarine.
Nekadašnje bogatstvo Lindara ipak se vidi i danas, u njegove 4 crkve od kojih je namlađa ona iz 17.st.
swirl @ 10:30 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare