Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
utorak, veljača 9, 2016



Teretni parobrod Etnea stradao je 8. studenog 1894. u blizini otoka Unije, na hridi Školjić. Dugo se mislilo da ostaci broda pripadaju brodu Tihany, no naknadno je utvrđeno da je ovo mišljenje bilo potpuno pogrešno.

Hrid Školjić očito je fatalna hrid jer su u blizini ostataka Etnee nađene i potopljene amfore. Amfore govore o brodolomu antičkog broda. Njegova je drvena građa odavno propala, a o mjestu stradavanja govore samo amfore u morskim dubinama.

Blizu Lošinja potonuo je patrolni brod Pelagosa. Stradao je 12. veljače 1918. od torpeda talijanske podmornice. Brod su pokušali spasiti tegleći ga prema kopnu, no nije bilo spasa. U stradavanju broda Pelagosa ipak nitko nije izgubio život.

Kraj Lošinja stradao je i teretni njemački motorni brod Kapitan Diederichsen. Stradao je u topničkom napadu francuskih lakih krstarica 29. veljače 1944. U napadu je stradala i torpiljarka TA 37, ali je nekako uspjela stići do Pule.

Južno od Suska nalazi se potopljen Pascoli, trgovački parobrod stradao od mine 7. svibnja 1941.

Izvor: Blago Jadrana – ronilački vodič po olupinama hrvatskog Jadrana, Danijel Frka i Jasen Mesić

swirl @ 18:23 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, kolovoz 28, 2015

Na brežuljku iznad rive nalazi se velika župna crkva Male Gospe. Trobrodna je, a građena je u razdoblju između 1696. i 1775. godine. Do 19.st. poprilično velik trg ispred crkve – pjacal – bio je glavni trg u Malom Lošinju.

Cesta prema Čikatu dovesti će vas do kalvarije. Čini je 14 kapelica napravljenih u 18.st. Križni put završava malom crkvom i golgotskim križem. Kapelice su posvećene 1752. godine.

Na groblju se nalazi crkva Sv. Martina. Sagrađena je 1450. godine. U njoj su prije uvijek bili glagoljaši koji su osim vjerske uloge redovito obavljali i ulogu notara. Tako se u arhivima može pronaći niz glagoljaških zapisa koji svjedoče o nekadašnjem Lošinju i njegovim stanovnicima.

Uz more, na rivi, nalazi se i mala crkvica Sv. Nikole iz 1857. godine. Kada šećete rivom prema Sv. Nikoli s druge strane rive ugledati ćete i malu crkvicu Srca Isusovog.

Blizu rive je i Sv. Anton, a kraj Trga Republike Hrvatske je Sv. Josip.

Izvor: web stranice Turističke zajednice Lošinj

swirl @ 23:15 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 10, 2014
Dok su u antici iz Italije na Lošinj i Cres dolazili brodovi s vinom i uljem, u Italiju su se vraćali nakrcani solju i stočarskim proizvodima.

Garum je bio specijalitet bogatih starih Rimljana. Dobivao se fermentacijom crijeva sitnih riba. Djelovi ribe, dobro usoljeni, prvo su tri mjeseca bili na suncu, zatim se dobivala mješavina na dnu pokrivena slojem „mirišljive“ tekućine. Tekućina se izdvajala cijeđenjem i tako dobiveni garum, uz dodatak začina, predstavljao je cijelo bogatstvo u kojem su uživali bogati. Siromašni su pak jeli „pastu“, smjesu ostalu nakon izdvajanja tekućeg garuma.

Priprema garuma, ali i tadašnje skladištenje hrane, zahtijevalo je puno soli. Stoga su postojale mnoge solane, malene i velike, koje su opskrbljivale antičke stanovnike solju. Niz rustikalnih vila smještenih uz more bavilo se proizvodnjom soli, pa tako i vile na Lošinju i na Cresu. Uz Jaz u Osoru bila je veća solana.

Niz antičkih mjesta na Cresu i Lošinju nastao je razvojem pretpovijesnih gradina. Gradina je na Cresu bilo 19, na Lošinju 18. Same gradine bile su zbog sigurnosti smještene na povišenom, dok su uz more bile luke. Slično je bilo i u antici. Antičke luke osim pristaništa imale su obično tržnicu i skladišta. Jedna je luka bila ispod Belog. U Meragu od kuda danas vozi trajekt za Krk, nalazila se druga luka. Luke su bile i Cres, zatim ispod današnjeg naselja Loznati, ispod Lubenica. Ostaci rimskih vila i manjih pristaništa otkriveni su u Miholašćici, Nerezinama, ispod Ustrina, ispod Svetog Jakova i Ćunskog te na nekim lošinjskim otocima. Osor je imao čak tri luke; Jaz (zatrpan početkom 19.st.), Kavuadu i Bijar.

Izvor: Antički plovidbeni putevi i luke na Cresko_lošinjskom otočju, Jasminka Ćus-Rukonić

Na slici: detalj iz Svetog Jakova na Lošinju

swirl @ 21:34 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, ožujak 11, 2014

  

   

Oko 2 km od Nerezina nalazi se malo mjesto Sveti Jakov. Još nakon II svjetskog rata imalo je 261 stanovnika, danas svega četrdesetak. Težak život uzrokom je masovnog iseljavanja, u Ameriku, u Australiju, Italiju...

Mjesto je poprilično razvučeno, a leži na brdašcu povrh dviju uvala. Sjevernija uvalica zove se Studenac, po izvoru vode, a u njoj je i mala lučica.

U mjestu su dvije crkve. Starija je crkva Svetog Jakova na groblju. Ima apsidu, romanička je, a nadograđena je 1624. Upravo ova godina uklesana je glagoljicom iznad ulaza u crkvu.

Župna crkva Svete Marije je velika, sagrađena je u 19.st. na mjestu starije crkvice. Starija crkvica koje više nema bila je posvećena Sv. Mariji od Oklada, a biskup Andrija Piperari 1517. godine proglasio ju je župnom crkvom. 

Izvor: Franina i Jurina 2001.

swirl @ 22:38 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, veljača 8, 2014



Na rivi Malog Lošinja nalazi se spomenik Josipu Kašmanu, svjetski poznatom baritonu. Rođen je u Malom Lošinju 1850. godine.

Kašman je u Padovi studirao pravo, a pjevanje je učio u Zagrebu kod Ivana Zajca te u Milanu. U Zagrebu je nastupao već 1869., s devetnaest godina. Godinu dana kasnije pjevao je naslovnu ulogu u operi „Mislav“ Ivana Zajca. Nastupao je u nizu europskih gradova, otpjevavši predivne arije. Umro je u Rimu 1925. godine.

Izvor: Turistička zajednica Malog Lošinja

swirl @ 16:38 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, prosinac 23, 2013

Najvjerojatnije 1510. godine sagrađena je velika trobrodna crkva Majke Božje (Gospe od Anđela). Nalazi se odmah ispod parkirališta gdje vam je najednostavije ostaviti auto pa započeti silazak prema velološinjskoj luci.

Crkva je 1730. godine proširena, dobila je barokni štih, a zvonik je dobio izgled kojeg ima i danas (ima specifičnu kupolu poput žira). Crkva ima bogati interijer kojeg su joj najvećim dijelom donirali velološinjski kapetani.

Iznad parkirališta, uz cestu kojom ste došli, nalazi se palača Petrina. Sagrađena je u prvoj polovici 18.st., najvjerojatnije na mjestu gdje se nalazila i stara kuća ove poznate velološinjske obitelji. U blizini je i vila Podjavori koju je dao sagraditi nadvojvoda Karlo Stjepan. Danas je tu klimatsko lječilište, a vrt oko njega je i dalje predivan. U njemu je zasađeno 200 biljaka koje su specijalno dopremljene na otok iz cijelog svijeta.

U blizini nalazi se i crkva Sv. Josipa i župni dvor.

Općenito je područje Velog i Malog Lošinja predivno.

Na otoku je oko 1018 biljnih vrsta, od toga su 939 autohtone. Oko devedeset biljaka donijelu su na otok pomorci, iz svih krajeva svijeta, tako da je danas na Lošinju agava, meksičkih kaktusa, mimoza, pistacija, limuna, naranči, mandarina, palmi.... Uz veliko zalaganje profesora Ambroza Haračića krajem 19.st. pošumljena je okolica Velog i Malog Lošinja koje danas krase velike borove šume dajući poseban gušt šetanju mnogobrojnim šetnicama na Lošinju.

Izvor: Turistička zajednica Mali Lošinj  

swirl @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, studeni 8, 2013

Šećete li Velim Lošinjem, nailaziti ćete na predivne vile, najvećim dijelom vlasnici su im bili naširoko poznati pomorci Velog Lošinja.

Povijest pomoraca počela je još na mletačkim galijama, kada su bili veslači – galioti. No ubrzo su započeli dobivati i znatno važnije (i bolje plaćene) funkcije. Tako je vjerojatno prvi vlasnik broda bio Blaž Gladulić (Blasius Gladulich) na čijoj nadgrobnoj ploči iz 1604. piše da je bio velološinjski paron (vlasnik broda).

Krajem 18.st. u Velom Lošinju bila su čak 24 kapetana. Od mnogobrojnih familija pomorskom tradicijom ističe se i obitelj Petrina. Prvi velološinjski kapetan ove obitelji bio je Petar Petrina (17 st.). Aldebrand Petrina je, početkom 20.st. potukao rekord otplovivši od Trsta do Taltala u Čileu u samo 94 dana.

U pomorstvu ne zaostaje niti Mali lošinj. U doba Austrije upravo je Mali Lošinj dao čak 4 admirala ratne mornarice. Ivan Vitez Skopinić rođen je u Malom Lošinju 1815. godine. Umro je u Veneciji 1898., a u svojem dugom pomorskom stažu postao je i kontraadmiral. Dobio je i titulu viteza.

Federico Marco Fedrigo rođen je u Veneciji 1820., no svoje je školovanje završio u Malom Lošinju. Potomak je lošinjske obitelji, a umro je 1886. I on je bio admiral.

U Malom Lošinju 1858. godine rodio se Emanuel Haracich. Godine 1917. postao je kontraadmiralom. Umro je 1922., a pokopan je u Malom Lošinju.

Još jedan admiral bio je Agostino Tino Straulino, rođen u Malom Lošinju 1914. To više nije bilo doba Austrije, već doba Italije. Plovio je gotovo cijeli život, dobio niz odličja, a u mirovinu je otišao 1972. s činom admirala. Živio je u Rimu, no često je dolazio na Lošinj svojim brodom Kerkyra. Umro je u devedestoj godini u Rimu, a poštujući njegovu želju helikopterom ratne mornarice tijelo ovog pomorca prebačeno je na Lošinj gdje je pokopan u obiteljskoj grobnici.

Izvor: Turistička zajednica Lošinj, Franina i Jurina 2012.

Na slici: Mali Lošinj

swirl @ 18:43 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, rujan 1, 2013

 

 

Dok je nekada Veli Lošinj (Velo Selo) bio najveći gradić na otoku Lošinju, danas je najveći grad Mali Lošinj.

Sam Veli Lošinj nastao je oko uske uvale (slika lijevo u gornjem redu), danas prepune turista i s obnovljenim starim kućama sa šarenim fasadama.

Oko luke nalazi se niz zbijenih uličica. Tu je i kula iz 15.st., sagrađena početkom razdoblja vladavine Venecije. Nekada je dominirala lukom, branila je od mnogobrojnih gusara, a danas gotovo da jedva viri između kuća koje su se stisnule oko kule (slika lijevo u doljnjem redu). Kada je izgubila obrambenu funkciju u 19.st. počela je propadati, no u razdoblju od 1997.-2000. temeljito je obnovljena dok je 2001. u nju smješten muzej.

Lukom dominira i župna crkva Svetog Antuna Opata, treća crkva na istoj lokaciji (slika desno u gornjem redu). Prva crkvica ovog titulara sagrađena je sredinom 15.st. Kako je Veli Lošinj postao župa 1662. godine, proglašena je župnom crkvom. Crkva je stradala u požaru samo nekoliko godina nakon toga pa je 1676. godine sagrađena na istom mjestu veća crkva sa zvonikom. U međuvremenu Veli Lošinj je narasao, pa je i ova crkva, druga po redu, srušena i 1774. na istom je mjestu sagrađena veća, raskošnija crkva koja danas dominira malom uskom lučicom. Šetnjom  do svjetionika na Punta Leva naići ćete i na kapelicu Navještenja Marijina iz 18.st. (slika desno, doljnji red). Između župne crkve i kapelice nekada se nalazila vila Wartsee (Morska kula). Godine 1885. kupio ju je nadvojvoda Karlo Stjepan. Oko vile bio je predivan park. Zbog bure je dao sagraditi novu vilu, dvorac, na zaštićenim predjelu koji se zove Podjavori. U svakom slučaju upravo je njegov dolazak u Veli Lošinj imao veliku ulogu u razvoju turizma. Krajem 19.st. otvara se U velom Lošinju niz restorana i pansiona, a mnogobrojni gosti su upravo austrijske bogate familije. Sam Karlo Stjepan dolazio je u Veli Lošinj tridesetak godina.

Danas je u toj zgradi klimatsko lječilište.

Izvor: Turistička zajednica Mali Lošinj  

swirl @ 10:25 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, kolovoz 28, 2013



Prije je cijeli Lošinj spadao pod Osor, a zajedničko vijeće za Mali i Veli Lošinj osnovano je 1806. godine. Time je konačno Lošinj došao u ruke Lošinjana i postao neovisan o Osoru. Dvije godine kasnije Veli Lošinj postaje zasebna općina, a prvi mu je načelnik bio Šimun Budinić. Te godine, 1808., u luku je postavljeno kameno postolje za štandarac, drveni stup za zastavu.

Izvor: Turistička zajednica Mali Lošinj (link) 

swirl @ 18:35 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 29, 2013

I na ovu priču naišla sam u knjizi „Terra incognita“ Branka Fučića. A priča govori o tome koliko je Lošinj bio hrvatski, o njegovoj tradiciji, ali i pobuni do koje je došlo kada su se ispriječile neke druge, ne-hrvatske, ideje.

Stoljećima je naime bogoslužje na Lošinju bilo na starohrvatskom jeziku. Notari su pisali dokumente također rabeći hrvatski jezik i glagoljičko pismo. Manje više je većina ljudi govorila hrvatski. No onda je osorski biskup Rakamarić došao na ideju da će modernizirati  biskupiju i iskorijeniti staroslavenski jezik iz liturgije.

Naravno da ljudi na Lošinju nisu znali što ih čeka nego su jednostavno, kao i svake nedjelje, došli na misu.  No ova misa 1802. godine bila je drugačija. Velološinjski župnik Fedrigo i njegovi kapelani održali su misu na latinskom.

Naravno, nastala je skoro pa pobuna, bilo je mnogo razočaranih, ljutih, tužnih.

03. veljače 1803. godine, kada se kao i svake druge godine održavao u Velom Lošinju godišnji sastanak, zatraženo je glasovanje o jeziku koji se ima koristiti u crkvi.

Čak 156 glasa (81,4%) bilo je protiv liturgije na latinskom, 9,3% bilo je suzdražanih, a 9,3% bilo je za latinski u crkvama. Na žalost (kako to već biva) nije se poštovala volja većine, poštovala se i dalje odluka osorskog biskupa pa je još neko vrijeme latinski jezik odzvanjao u crkvama.

Izvor: Terra incognita, Branko Fučić

swirl @ 21:48 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 16, 2013

Ispod Osoršćice, najvišeg brda na Lošinju, nalaze se Nerezine. Do danas imaju škver, malen, ali radi. Mjestom dominira zvonik franjevačke crkve sa samostanom (iz 15.st.).

O nekadašnjem životu u Nerezinama saznaje se poprilično iz „Nerezinskih kronika“, rukopisa kojeg je prof. Branko Fučić otkrio u trezoru Sveučilišne biblioteke u Rijeci. Rukopis je napisao Krizogon Karavanić na talijanskom jeziku, inače franjevac, koji je u nekoliko navrata bio gvardijan samostana u Nerezinama u razdoblju između 1857. i 1882.

U rukopisu nije zabilježeno samo kako se tada živjelo u Nerezinama već i predaja  iz još starijih vremena.

Tako je dio rukopisa posvećen načinu gradnje nerezinskih kuća, potpuno netipičnom za podneblje gdje se gradilo od kamena jer jedino je kamena bilo mnogo. Stari stanovnici Nerezina nekada su radili „cigle“ nabijanjem zemlje i slame te ih sušili na suncu. No način gradnje zapravo nas ne bi trebao iznenaditi. Ljudi koji su naselili Nerezine došli su iz unutrašnjosti Balkana, gdje je ovakav način gradnje bio uobičajen. Karavanić je opisao i stanovnike Nerezina, kao lijepe no često i vrlo visoke ljude, kakve su ćudi, a posebno je istaknuo Nerezinke. U vrijeme dok je najčešće udaju sklapala obitelj, odgovaralo to ili ne mladencima, nerezinke su i tada imale slobodu i nitko im se nije upletao u odabir muškarca. Odluka je bila samo supružnika, i presudna je bila – ljubav.

Opisani su i običaji stanovnika Nerezina. No ima i nekih drugih crtica iz života pa je tako zapisano kako je 17. kolovoza 1882. Nerezine, Sveti Jakov i Unije poharalo jako nevrijeme s pijavicom. Srećom – nije bilo ljudskih žrtava.

Izvor: Terra incognita, Branko Fučić

swirl @ 18:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 12, 2013

Nešto veća luka od one u staroj jezgri Velog Lošinja je Rovenska. Dobila je ime po buri koja „rove“ (ore).

Upravo zbog bure sagrađen je lukobran 1856. godine. Kamen temeljac dao je postaviti nadvojvoda Maksimilijan Habsburški.

Ovo je oduvijek prvenstveno bila ribarska luka, kao što je i cijelo naselje bilo prepuno ribara. U luku Rovenska stigao je incognito 6. svibnja 1885. nadvojvoda Karlo Stjepan čiji je dolazak totalno promijenio smijer razvoja Lošinja.

Nekada je Rovenska bila poznata i po proizvodnji bijele ribe konzervirane u želatini. U 17. i 18.st. ova je riba bila vrlo cijenjena i prodavala se u Veneciji za zlatnike. S obzirom na ograničen broj dozvola za ribarenje ribari su na lutriji izvlačili dozvolu za ribarenje za cijelu godinu.

Izvor: Turistička zajednica Mali Lošinj (link) 

swirl @ 19:42 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, svibanj 4, 2013
U moru oko Lošinja živi najveća kolonija dobrih dupina (Tursiops truncatus).

Često se mogu vidjeti, pogotovo idete li brodom prema Unijama. Odrasli dupini mogu biti dugački do 3 m, teški i do 300 kg. Plivaju i brzinom do 40 km/h, a mogu, mada rjeđe, doživjeti i 50 godina. Dišu kroz nosni otvor na gornjoj strani glave pa svako toliko (svakih 4 do 5 minuta) moraju izroniti zbog zraka.

U Velom Lošinju nalazi se edukacijski centar u kojem možete naučiti mnogo, kako o dupinima tako i općenito o lošinjskom moru i podmorju. Možete i „usvojiti“ dupina, a sredstva koja pritom uplaćujete potpomažu centar i skrb o dupinima. Pomažete i kupnjom suvenira. Također, postoji mogućnost volontiranja, koje obično traje po 2 tjedna.

I ove predivne životinje ugrozili su ljudi, svako toliko pogibaju zaplitanjem u ribarske mreže, pretjeranim izlovom ribe, štetama kojima smo tako skloni, onečišćenjem. Kako bi ih bolje upoznali, ali i zaštitili, na Lošinju je 1999. osnovan Institut za istraživanje dobrih dupina na Jadranu, Plavi svijet. Nalazi se u Velom Lošinju.

Posvećena im je i malena fontana na rivi u Malom Lošinju. Rad je riječkog kipara Vinka Matkovića.

Izvor: Upoznajte Kvarner - rivijere, otoci, gorje

Na slici. Fontana na rivi u Malom Lošinju

swirl @ 22:33 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 1, 2013

U antici zvali su se Apsyrtides (link na legendu o Jasonu i zlatnom runu).

Otok Lošinj bio je spojen s Cresom, ali su zbog plovidbe razdvojeni prokopanim prolazom kraj Osora (link).

Za razliku od Cresa koji je bio nastanjen još u davna vremena Lošinj je praktički nenastanjen sve negdje do 12.st. U 19.st. razvio se u vodeću pomorsku silu u regiji, a Mali Lošinj je, nakon Trsta, bio najvažnija jadranska luka. Pogotovo su bili cijenjeni ne samo kao pomorci nego i graditelji vrlo kvalitetnih jedrenjaka. Mali Lošinj je u 19.st. imao čak 6 brodogradilišta (kada vidimo što je preostalo od brodogradnje u Hrvatskoj danas možemo „sjest pa plakat“). U istom tom 19.st. Lošinj je imao čak 150 jedrenjaka što je više od ukupnog broja jedrenjaka u cijeloj Istri u istom razdoblju.

Danas je najveći grad na Lošinju Mali Lošinj koji ima 7000 stanovnika. Prvi stanovnici Malog Lošinja naselili su uvalu Sv. Martina, bili su poljoprivrednici, a misli se da je istodobno uvalu naselilo 12 hrvatskih obitelji.

Veli Lošinj danas ima oko 1000 stanovnika, no nekada je stanovnika bilo više nego u Malom Lošinju. Ovo ujedno obrazlaže zašto je Mali Lošinj veći od Velog Lošinja.

Turizam je započeo razvoj 1885. kada je dolazak nadvojvode karla Stjepana i njegova kupnja vile u Velom Lošinju cijeli otok učinila interesantnim austrijskoj aristokraciji. Njegov je dolazak uslijedio svega tjedan dana od vjenčanja za Mariju Tereziju, a kćeri Eleonora, Renata te sin Karl Albrecht pričešćeni su u župnoj crkvi u Velom Lošinju. Godinama su povremeno dolazili na otok.

Predivna blaga klima, pošumljavanje, sađenje biljaka donesenih iz cijelog svijeta, učinili su okolicu Malog i Velog Lošinja prekrasnima. Danas je cijeli otok premrežen šetnicama, nudi različite sadržaje i obara rekorde u broju turista.

Na slici: pogled na Mali Lošinj

swirl @ 09:36 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, travanj 23, 2013

Početak turizma Nerezine mogu zahvaliti Rudolfu Habsburgu. Još 1920. U Nerezinama se održala prva regata drvenih pasara. Odvijela se redovito do II svjetskog rata. Nakon godina izostanka regata je obnovljena u razdoblju od 1954. do 1965. No u noje vrijeme je opet obnovljena ova tradicija tako da je u Nerezinama živo početkom rujna kada se odvija regata. Drvene pasare natječu se u nekoliko kategorija: guc, gajetana, leut i batela.

Nerezine su često i polazišna točka za pješake koji se penju do vrha Osorčice gdje se nalazi malena kapela na vrhu Sv. Mikule.

U samim Nerezinama nalaze se velika župna crkva Gospe od zdravlja iz 1877., stara crkva Sv. Marije Magdalene (na slici), sagrađena 1534., koja je nekoć imala ulogu župne crkve. Tu su i kaštel osorskog patricija Kolana Draže iz 15.st., franjevački samostan sa zvonikom (16.st.).  

swirl @ 22:40 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, travanj 17, 2013
Na otoku Lošinju nalazi se malo mjesto Nerezine, prvo mjesto kada pređete s Cresa na Lošinj. Mada izložene jakoj buri, Nerezine su nastale upravo na ovom mjestu zbog izvora vode.

Prve nedjelje u svibnju odavno se u Nerezinama odvija proslava plodnosti. Vrlo vjerojatno ovaj je običaj praslavenski te se, uz neke modifikacije, slavi u Nerezinama i danas.

Prvi simbol plodnosti je hrast kojeg Nerezinci zovu Muaj. Mada pripreme ovog slavlja traju i prije te nedjelje, sve se odvija pod velom tajni tako da nitko tko nije uključen u organizaciju ne zna detalje. Oni uključeni čuvaju dogovore među sobom, a noć sa subote na nedjelju provode vrlo zaposleni. Tijekom noći prvo je potrebno dopremiti Muaj, deblo hrasta, na trg Studenec. Nije riječ o lakom zadatku, jer hrast mora biti što veći, a mora ga se ne samo pronaći nego i dopremiti na trg.

Kada se na trg smjesti Muaj, treba na trg smjestiti i drvenu barku, kaić, i to ne bilo čiju, već iz obitelji neudate djevojke – najpoželjnije udavače. Važno je da je barka drvena. Barku je potrebno dopremiti na trg, pa zatim smjestiti pod Muaj.

A zatim slijede detalji potrebni za dekoraciju, jer trg mora u nedjelju osvanuti sav sređen. I opet, važno je čiji su detalji jer se iz kuća ili vrtova gdje žive neudate djevojke na trg nose stolci, portuni, cvijeće u posudama, cijele vrtne garniture.... Zna se tu pronaći i koja mješalica za beton, kosilica, pa čak i pokoji kućni ljubimac, a nekada se na trgu nalazilo mnogo stoke. Ljudi bi čak pokušavali spriječiti nepodopštine te maksimalno onemogućiti da im nestanu stvari preko noći – no nema tog načina koji će onemogućiti „nestašluke“.

U nedjelju nakon mise svi se upute na trg Studenec. Trg postaje veseo, pun žamora, a ljudi među masom stvari koje su preko noći dovedene na trg, nastoje pronaći svoje; svoje cvijeće, svoje vrtne garniture, alat.... Najveći je problem kako drvenu barku vratiti u more. Vlasnici barke obično plaćanjem pića „otkupljuju“ svoju barku, a zatim i momci koji su donesli barku na trg i vlasnik vraćaju barku u more.

No ipak, nitko nije loše volje, riječ je o običaju i na taj dan treba biti dobre volje, a u vraćanju teških stvari redovito pomaže veći broj ljudi.

Već nedjeljom popslije podne trg Studenec poprima sasvim običan izgled i nitko ne bi rekao da je samo par sati ranije trg bio prepun stvari, cvijeća, pa i barki.

Izvor: Franina i Jurina 2008.

swirl @ 19:44 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, travanj 13, 2013

Prije niz godina provodila se restauracija crkve Sv. Antuna Opata u Velom Lošinju. S visokih su stepenica restauratori ugledali i detalj na jednoj od prozorskih klupčica koji se, osim ovako s visoka, nije niti mogao vidjeti.

Za izradu klupčice poslužila je kamena nadgrobna ploča, ugrađena ovdje vjerojatno 1774. godine kada je sagrađena današnja crkva. Nadgrobna je ploča pak bila u crkvi koja se na ovom mjestu nalazila prije današnje. Kako je ploča ponešto skraćena i time prilagođena dimenzijama prozora tako se točan datum nije vidio. Na ploči piše:“ CIV BLASIVS GLADILICH“ tj. „104 Blaž Gladulić“. Na ploči je urezan medaljon koji prikazuje brod na moru, tipa grip. Na brodu je vidljiv kapetan s bradom i drugi mornari.

Naravno, pretpostavilo se da su nedostajala prva dva slova koja označuju godine; M i D te da točna godina glasi 1604. Točnost godine smrti Gladulića potvrđena je dokumentima koje su na glagoljici vodili popovi glagoljaši Mikula Krstinić i Ivan Božićević. U njihovim je zapisima evidentirana oporuka bolesnog Gladulića. Oporuka je sastavljena 28. rujna 1603. godine. Iduće spominjanje Gladulića je iz godine 1607., točnije 28. veljače 1607., kada se spominje njegova žena, tada već udovica.

Iz crteža je moguće zaključiti da je Blaž Gladulić bio vlasnik broda, mornari su možda i njegovi sinovi. Stoga je vrijedan dokaz prošlih vremena i jačanja pomorstva Lošinja.

Izvor: Terra incognita, Branko Fučić

swirl @ 19:18 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, travanj 11, 2013

Godine 1992. Čikat je proglašen park-šumom. Predivan je dio Malog Lošinja, a ovdje je naravno i nekoliko vila s početka 20.st. Između ostaloga, tu je i vila Karolina.

U doba kada se brak cara Franje Josipa I i njegove slavne žene Sissi raspadao, Sissi je imala svoje zanimacije, putovanja, hobije. Car je osim niza obaveza imao i svoj „hobi“ – vezu s bečkom glumicom Katharinom Schratt. Veza je bila javna „tajna“, nije se baš prikrivala, a glumica je čak dobila na carskom dvoru posao čitateljice Njegova veličanstva.

Carica Sissi umrla je 1898. na Ženevskom jezeru, kada je stradala u atentatu. Taman te godine na Čikatu započinje gradnja predivne vile. Službeno naručitelj radova bio je neki Josef F. Lovasy. Nacrt je izradio poznati bečki arhitekt Wiedenfeld. Kuća je predivna, u secesijskom stilu, s predivnim dekoracijama, a oko nje bio je pažljivo njegovan vrt. Povremeno su u nju dolazili car i glumica Katharina.

Park šuma inače označuje ekosustav stvoren ljudskim rukama.

Presudno za park-šumu Čikat bilo je osnivanje Društva za pošumljavanje i poljepšavanje Malog Lošinja 1886. kojega je vodio prirodoslovac i domoljub Ambroz Haračić. Dok je danas cijeli Čikat u predivnoj šumi alepskog bora, još krajem 19.st. tu je bio zapušten teren. Osim alepskog bora posađeno je i niz drugih biljaka.

Predivan je za šetnje, uživanje u miru (pogotovo van sezone).

Izvor: Franina i Jurina 2009., Turistička zajednica Lošinj

swirl @ 19:34 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, travanj 6, 2013

Obitelj Leva (De Leyva) potječe iz španjolske Galicije, a negdje tijekom 17.st. prvi pripadnici ove obitelji došli su na otok Lošinj. Zbog Petra Jakova Leva, slavnog kapetana, rt na kojem je svjetionik (istočni rt luke u Velom Lošinju) zove se Punta Leva.

Petar Jakov Leva rođen je u Velom Lošinju 1769. Prvi put je krenuo na plovidbu još kao dječak od 12 godina. Nakon popriličnog pomorskog iskustva, ali i školovanja u dvadesetprvoj godini polaže ispit za kapetana duge plovidbe pri C.K. pomorskoj akademiji u Trstu.

Godine 1829. bio je kapetan prvog austrijskog broda koji je oplovio Cape Horn i stigao do Čilea. Ovime je prvi uveo trgovačke odnose između Trsta i Čilea. 

Nakon mnogih plovidbi sudjelovao je u prijevozu ratnog materijala u Krimskom ratu od 1854. do 1856.

Imao je dva braka, a sa drugom suprugom, Marijom Budinić, imao je desetero djece. Od njih su čak  petero postali kapetani.

Osim kao slavni pomorac bio je poznat i kad lijep, dotjeran čovjek, te su mnogi njegovu suprugu i njega smatrali najljepšim bračnim parom na Lošinju.

Umro je 1879. u Velom Lošinju, a pokopan je na gradskom groblju.  

Izvor: Franina i Jurina 2011.

Na slici: Rt Leva s kapelicom

swirl @ 15:07 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 1, 2013

Prije otprilike 2000 godina u nevremenu u Lošinjskom kanalu potonuo je  Apoksiomen. Slučajno ga je 1996. na dubini od 45 metara otkrio ronilac i amaterski podvodni fotograf iz Belgije. Ovime je počela priča o Apoksiomenu koja je postala poprilično slavna u cijelom svijetu, barem onima koji iole prate kulturu.

Imala sam čast vidjeti Apoksiomena na izložbi u Zagrebu. Predivan je.

Apoksiomen je inače jedna od uobičajenih poza atletičara koju su prikazivali stari Grci. Nastupali su goli, nauljenih tijela, a po završetku treninga ulje su s tijela skidali strugaljkom koju su Grci nazivali ksistra (Rimljani su je zvali strigil). Grčka riječ apoksyomenost označava onoga koji se struže, a kipovi apoksiomena prikazuju mladiće upravo u tom trenutku, kada su im struganjem s njihovih tijela skidali ulje.

Kip je slučajno otkrio Rene Wouters iz Belgije, a fotografije je pokazao belgijskom podvodnom arheologu Robertu Stenuitu. Dvije godine kasnije obaviještena je Hrvatska, a kip je izronjen 27. travnja 1999., potom i restauriran. Pokraj kipa u podmorju nađeno je nešto amfora i sidro, no nikakvi drugi tragovi brodoloma te se pretpostavlja da nije stradao cijeli brod već da je u vrijeme nevremena brod našao zaklon kod otoka Vele Orjule te je, ili da se riješi viška tereta ili je pak popucalo uže koje je učvršćivalo kip i amfore na palubi, kip završio u moru.

Kip je napravljen negdje u 2. ili 1.st. p.n.e., vjerojatno po znatno starijem predlošku iz 4.st.p.n.e.

Mada postoje mišljenja da je riječ o helenističkoj kopiji neki zastupaju i mišljenje da je riječ o grčkom originalu, pa čak i da ga je možda napravio Lizip, kipar Aleksandra Velikog. Kako god, napravljen je vrhunski. Danas je u svijetu poznato još 8 apoksiomena, no ovaj lošinjski spada u najbolje sačuvane. Interesantna mala priča koja je uvelike pripomogla datiranju je i jedan miš. Naime, prilikom restauracije u nozi i ruci kipa otkriveni su slama, lovorov list, koštice trešnje i masline, vjerojatni ostaci mišjeg gnijezda iz razdoblja prije potonuća. U pripremi je i muzej u Malom Lošinju gdje će Apoksiomen biti izložen. Apoksiomen se vraća kući :)

Izvor: Upoznajte Kvarner - rivijere, otoci, gorje

Slika preuzeta s web stranica Arheološkog muzeja u Zagrebu

swirl @ 11:45 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, ožujak 30, 2013

Mali Lošinj je stoljećima dao mnogo pomoraca. No u doba kada je plovidba bila vrlo nesigurna - i izgubio je mnogo pomoraca za koje se nikada nije saznalo ni gdje ni kada su stradali.

U uvali Čikat, predivnoj uvali kraj Malog Lošinja, na rtu Annunziata, još 1534. podignuto je prvo zavjetno svetište. Crkvica je posvećena Navještenju Marijinom. Zbog velikog broja pomoraca sagrađena je pokraj nje nova, veća crkva 1858. godine. Tu se se ispračali brodovi i njihovi pomorci, a crkvica je bila prepuna darova – zavjeta. Sam Čikat dobio je naziv od glagola „čekati“ jer tu su mnoge majke, žene i djeca čekale na povratak pomoraca.

Nerijetko bi brod koji je netom isplovio iz luke, stao na rtu Annunziata, a mornari bi u crkvi izmolili krunicu, često s članovima njihove obitelji, pa se tek tada otisnuli na pučinu. Čak se i danas pokoji brod koji prolazi blizu crkve oglasi svojom sirenom. Obično je kapetan Lošinjanin.

Inače prije tridesetak godina niz vrijednih zavjeta je opljačkano, pogotovo slika čiji su okviri pronađeni u okolici. No mnogi donatori nadomjestili su gubitak i vratili svetištu nekadašnji sjaj.

Nad ulaznim vratima crkve latinski je natpis „Ne skreći pogled s ove sjajne zvijezde ne želiš li u oluji stradati“.

Kako mnogi mornari s otoka Suska nisu prije plovidbe mogli doći u Čikat, na Susku su sagradili kapelu Gospi od Najveštenja, upravo na rtu s kojega se vidi Čikat.

Izvor: Franina i Jurina 2008.

swirl @ 17:08 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare