Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
subota, studeni 21, 2015



Bez obzira na težak život seljaka, ljudi su jednostavno znali stvoriti slobodno vrijeme za ono što su voljeli.

Tako su se krajem 19.st. (1884. godine) stanovnici Svetog Lovreča Pazenatičkog počeli baviti limenom glazbom. No nije sve bilo tako jednostavno jer je „škola“ bila u Višnjanu kod maestra Močiboba. Ljudi željni glazbe obično bi rano ujutro krenuli na put prema Višnjanu, bilo pješice bilo zaprežnim kolima, a iz „škole“ bi se vraćali kasno navečer tako da je cijeli dan bio „rezerviran“ za limenu glazbu. Po putu bi jeli ono malo što su odnijeli sa sobom od kuće, ili bi glad pobjeđivali plodovima koje bi nalazili uz put prema Višnjanu.

Kako su savladali osnove sviranja, tako im je ipak bilo lakše. Naime, po putu su znali svirati i zabavljati ljude koji bi su živjeli u selima kojima bi prolazili, a oni su ih za uzvrat nudili hranom i vinom. Tako im je, nakon nekog vremena, put ipak postao lakši. Ovako je nastao KUD „Matko Laginja“ u Svetom Lovreču.

Izvor: Pod starim voltama (Daniel Načinović, Eduard Strenja)

Slika: Narodni muzej Labin – istarski tradicionalni instrumenti

swirl @ 16:16 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, lipanj 22, 2010
Kako u Istri postoji veći broj naselja s istim nazivom (Sv. Ivan), tako se među njima radila razlika dodajući nazivu neku specifičnost tog kraja. Tako je npr. Sv. Ivan kraj Umaga nazvan S. Giovanni della Corneta (corniolo znači dren, a riječ je o području s puno drenova). Ovaj Sv. Ivan zvao se (zove se i danas) S. Giovanni della Cisterna (Sv. Ivan od Šterne) i to zbog njegovog izvora pitke vode. Sveti Ivan se nalazi blizu Baderne.
Crkva Sv. Ivana Krstitelja (nalazi se uz cestu koja vodi kroz mjesto) sagrađena je 1670. godine. Na istom mjestu postojala je starija crkva iz 14.st.
U mjestu se nalazi kaštel sagrađen krajem 17.st. u čiji su sklop ugrađeni djelovi srednjevjekovnog zamka. Kaštel je dala sagraditi obitelj Polesini. Prije toga je posjed bio u vlasništvu obitelji Scampicchio, a postao je vlasništvom obitelji Polesini mirazom 1688. godine. Pretpostavlja se da je još u vrijeme obitelji Scampicchio nacrt za kaštel napravio slavni Andrea Palladio. Villu Polesini čini kompleks zgrada. Glavna, rezidencijalna zgrada je najveća, dok su okolne zgrade bile gospodarske. Stražnji izlaz iz vile vodi do šterne. Originalno stubište rezidencijalne palače krajem 19. st. obitelj Polesini preselila je na otok Sv. Nikole kraj Poreča gdje je također imala svoj posjed.
Inače, u antici je cijela Istra bila gusto naseljena, a imanja su se dodjeljivala kao nagrada rimskim vojnicima nakon uspješnih ratnih osvajanja. Tako je i ovo područje bilo naseljeno obiteljima rimskih vojnika. U 17.st. je tako ovdje otkrivena kamena ploča iz antike s uklesanim tekstom „Volginia kći Marcelle“.
Izvor: Korijeni istarskih gradova, Just Ivetac
swirl @ 17:14 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 5, 2009
U staroj jezgri Sv. Lovreča Pazenatičkog je župna crkva Sv. Martina, ujedno i najveća romanička građevina na tlu Istre. Crkva je trobrodna, s tri istaknute apside.
S unutrašnje strane su u apsidama ostaci fresaka. Stariji sloj sačuvan je tek u manjim segmentima, a učinjen je u 11.st. Mlađi sloj je ipak nešto vidljiviji, a datira s kraja 14. ili početka 15.st. Današnje je pročelje crkva dobila 1838. godine.
Pomoću starijeg sloja fresaka kao i načina izrade i dekoracije kapitela u crkvenoj unutrašnjosti cijela se crkva datira u 11.st. U crkvi je kip Bogorodice (14.st.) i poliptih iz 15.st.
Zvonik crkve je odvojen i nekada je bio sastavni dio gradskih zidina pa još i danas na vrhu ima prsobrane. Kroz zvonik su vodila još jedna gradska vrata koja su kasnije zazidana, ali se i danas s vanjske i unutrašnje strane grada vide lukovi nekadašnjih vrata. Uz bočni dio crkve postoji gradska loža, danas lapidarij.
U blizini gradskih vrata Sv. Lovreča, u glavnoj ulici kojom prolazite kraj stare jezgre nalazi se i mala crkvica Sv. Blaža iz 15.st. I ovdje se nalaze ostaci fresaka u koje su uparani glagoljaški grafiti.
Na groblju je pak crkva Sv. Lovre, datirana u predromaniku (8.st.).
I, na koncu, spuštate li se od poznatih gradskih vrata s Atilinom glavom po glavnoj ulici, nakon Sv. Blaža s desne strane ceste je ruševina Sv. Dorliga, točnije njezin južni zid s tri uska prozora jer je ostatak crkve srušen.
Crkva Sv. Dorliga je bila pravokutna crkva, a samo u temeljima je sačuvana i istaknuta polukružna apsida, Izgrađena je negdje u 11. st. tako da pripada u niz romaničkih sakralnih objekata Istre.
Izvor: Romaničke crkve u Istri, Damir Demonja
swirl @ 18:39 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 22, 2007

Osim visokog zvonika-kule znak Lovreča je i utvrda na slici (LINK). U sklopu te utvrde napravljena je šterna. Izgradio ju je 1331. godine kapetan Giovanni Contarini. Ima grb obitelji Contarini te mletačkog lava.

Jedna je od 3 šterne kojom su stanovnici Lovreča nastojali riješiti problem nedostatka vode. U staroj gradskog jezgri nalazi se trg s još nekoliko simbola Lovreča: stup srama, loža s desne strane crkve sv. Martina i crkva. 
U gradskoj je loži danas lapidarij. Sama crkva izgrađena je definitivno u 11. stoljeću mada postoje i mišljenja da je starija (6. st.). U crkvi je ratni plijen iz Dvigrada, kameni sarkofag s relikvijama egipatskih mučenika, sv. Viktora i Korone. Sarkofag je iz crkve sv. Sofije u Dvigradu prenesen ovdje nakon pobjede Genove u ratu s Venecijom (na strani Genove bio je Lovreč, a Dvigrad na strani gubitnika - Venecije). Crkva ima 3 polukružne apside, a na zidovima sjeverne i južne nađene su freske. Starije freske datiraju iz 11. stoljeća, a presvučene su novijim slojem iz 16. stoljeća. Stup srama je koliko sam shvatila zapravo postolje stupa pa ne bih znala reći kako je to točno izgledalo. BTW ovo je drugi stup srama na kojeg sam nabasala u Istri, prvi je u Saležu (LINK).
Stup srama
Nekadašnji centar župe je crkvica sv. Lovre na groblju po kojoj je Lovreč dobio ime. Podigli su je hrvati u 8. stoljeću.


swirl @ 13:13 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, travanj 21, 2007

Glavna vrata kroz koja se ulazilo u Lovreč postoje i danas. Izgrađena su u gotičkom stilu 1407. godine. Naknadno je (1547.) pokraj ulaza dodana kamena ploča s natpisom: VIDISTIS, VIDETIS, VIDEBITIS (vidjeli ste, vidite, vidjet ćete). 
Gradska vrata
Natpis ima inicijale F.M. Na vršku gotičkog luka nalazi se plosnata kamena glava (i to je s one druge strane koju nisam slikala) za koju se od davnine priča da prikazuje Atilu.
Druga se vrata nalaze u kuli-zvoniku, ali su na žalost zazidana mada se i danas naziru. Postoji želja stanovnika Lovreča da se i ova vrata ponovno otvore.
Kula zvonik

 
Natpis nad gradskim vratima i glava Atile


swirl @ 17:53 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare


U Poreštini je još jedno mjesto vrijedno pažnje, Sveti Lovreč, jedan od najsačuvanijih istarskih utvrđenih gradova. Do njega dolazite ili ipsilonom (izlaz  Lovreč) ili cesticom od Dvigrada preko Mrgana.
Ime je Lovreč dobio po crkvici sv. Lovre. "Pazenatički" datira iz 14. stoljeća kada je u njemu smješten kapetanat Venecije.
Gradić je nastao na mjestu prethistorijske gradine (koliko li sam puta ovo isto do sada napisala za druga mjesta u Istri). Od tuda i njegov ovalni tlocrt, dok su unutar njega dvije koncentrične ulice. 
I prije nego li počnem, malo o njegovoj povijesti.
Vjerojatno je naseljen u rimsko doba. Postoji i legenda koja kaže da je Lovreč tada bio znatno veći no što je danas, s tisućama stanovnika, a u istoj se legendi uspoređuje s Rimom. Ima li u tome istine ili nema - za sada se ne zna. Novija istraživanja zapravo mogu ići u prilog ovoj tvrdnji jer su u okolici Lovreča, a i prilikom obnove crkvice sv. Lovre, nađeni dokazi iz rimskog doba. 
Utvrda se gradi između 9. i 12. st. U pisanim se dokumentima Lovreč prvi put spominje 1030. godine u darovnici porečkog biskupa Engelmara. Godine 1271. i Lovreč priznaje vlast mletačke republike, a svojevrsni vrhunac doživljava u razdoblju od 1304. i 1394. godine
.
Od 1304. pa do 1356. u njemu je mletački kapetanat. Uloga jednogodišnjih mandata kapetana smještenih u Lovreču zapovijedanje  je manjim mjestima (ne gradovima) pa od tuda i "pazenatički" (il paese = tal. mjesto).  Od 1356. do 1394. kapetanat za područje južnije od Mirne i dalje ostaje u Lovreču, dok se za područje sjevernije od Mirne seli u Grožnjan. Godine 1394. jedinstveni kapetanat seli u Rašpor u Ćićariji.
Zidine grada u nekoliko se navrata obnavljaju te su ove koje vidimo danas mlađe nekoliko stoljeća od prvih. U 17. stoljeću smanjuje se broj stanovnika Lovreča zbog velikog broja umrlih (kuga) te mlečani naseljavaju grad ljudima koji su iz Dalmacije bježali pred turcima. I konačno, uloga Lovreča i njegova ekonomska moć slabe te se, u duhu laganog propadanja grada ruši i guvernerova palača.
Poput mnogih drugih mjesta u istri danas su kuće Lovreča u velikom broju obnovljene mada ima dosta kuća koje u ruševnom stanju čekaju nove vlasnike i obnovu.


swirl @ 17:27 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare