Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
nedjelja, kolovoz 13, 2017



Penjete li se cestom prema staroj jezgri Motovuna, od groblja prema gradu s lijeve strane nalazi se ova crkva. Vrlo vjerojatno je i ona, poput većine crkvi, sagrađena na mjestu starijeg sakralnog objekta. Sagrađena je 1521. godine, te je ova godina upisana nad ulaznim vratima. Zvonik je sagrađen naknadno, 1898., a visok je 15 m.

Za lokaciju gdje je sagrađena postoji mjesna predaja o tome kako se upravo ovdje ukazala Gospa na smokvinom stablu.

Inače, groblje u blizini nastalo je 1818. godine, kada su spojena tri malena motovunska groblja u ovo današnje. Tri groblja bila su posvećena Svetom Franji Asiškom, Svetom Vidu i Svetom Šimunu. Na groblju se nalazi crkva Svete Margarete. Izgrađena je početkom 19.st.

Izvor: Župa svetog Stjepana u Motovunu (Ivan Milotić)

swirl @ 13:56 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, prosinac 26, 2015

Poput niza sakralnih objekata tako je i ovdje na istom mjestu postojala još starija crkva istog titulara, Svetog Stjepana. Nije poznato kada je sagrađena, no pretpostavlja se da je nastala u bizantsko doba. Sigurno je doživjela i neke preinake. U doba Valierove vizitacije 1580. Valier je ustanovio da su mnoge istarske crkve u vrlo lošem stanju. Pretpostavlja se da je upravo Valierova „packa“ dovela do velikih radova u Motovunu te je, neposredno nakon njegove vizitacije, započela izgradnja nove crkve. Izgradnja je trajala 34 godine. Crkva je dovršena 1614. U nastavku današnje crkvene lađe nalazio se prezbiterij koje je poslije stradao u požaru.

Crkva je posvećena 3. kolovoza 1614., kada je u Motovunu bila velika procesija. U spomen na taj događaj na isti se dan svake godine u Motovunu održavala procesija, sve do 1827.

Izvor: Župa svetog Stjepana u Motovunu (Ivan Milotić)

swirl @ 20:25 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, ožujak 7, 2015



U doba Venecije, već u 15.st. Mletačka je Republika zaštitila sve hrastove šume na njezinom području. Za dvije šume izdan je poseban proglas, naredba kojom se zabranjuje uporaba drva za bilo koju drugu namjenu osim za potrebe izgradnje brodova. Bili su to proglasi za šumu u Montellu kraj Trevisa i za Motovunsku šumu. Dok su hrastovi iz Montella bili ravni, iz Motovunske šume dolazili su savinuti. I jedni i drugi bili su potrebni za izgradnju brodova. Savinuti su se uzgajali posebnim načinima kako bi njihove krošnje bile što bogatije. Zbog svoje važnosti i jednom i drugom šumom upravljali su posebni magistrati koji su polagali račune Vijeću desetorice.

Sva stabla koja su se mogla koristiti isključivo za brodogradnju već su u šumi označili posebnim oznakama.

Godine 1542. dokumentiran je posjet Motovunskoj šumi od strane providura za drvo, Domenica Faliera, i Leonarda Loredana, vlasnika Arsenala. Tada su zamijetili probleme koje šumi čini neregulirana Mirna sa svojim neodržavanim kanalima zbog čega poplavljuje dio Motovunske šume pa se neka stabla suše.

Godine 1566. po naredbi Vijeća desetorice šuma je izmjerena, a dodatna je pažnja posvećena upravo održavanju kanala i toka rijeke Mirne.

Briga oko Motovunske šume trajala je za cijelo vrijeme postojanja Mletačke Republike. Tako je vrlo kratko pred raspad države upravo u Istri provedena velika reforma šumarstva.

Kako su mnogi vlasnici zemljišta u blizini upadali u šumu te uzimali drva, odlučeno je da se granice šume dodatno označe. Za to je bio zadužen inžinjer Bighignato. Godine 1799. postavljeno je niz oznaka u koje je uklesana ova godina.

Do sada je otkriveno stotinjak ovih oznaka, velika većina na mjestu gdje su i izvorno postavljene dok je nekolicina dislocirana po privatnim kućama i muzejima.

Izvor: Histria archaeol., 44/2013, p.143-160

Na slici: uz Mirnu 

swirl @ 12:15 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, ožujak 16, 2012

Nekako se najveći broj posjeta Motovunu svede na penjanje ulicom Gradiziol do vrha grada, šetnjom po glavnom trgu, gradskim zidinama i spuštanjem istim putem. Naravno, ukoliko nismo entuzijasti pa dolazimo do vrha penjući se 1052 stepenice.

Odlučimo li malo dopuniti uobičajenu rutu nakon šetnje središnjim dijelom gradića možemo se spustiti ulicom koja započinje uz gradsku ložu. Ulica se zove Borgo, a završava kod još jednih gradskih vrata, „Porta della Madonna“, iz 14.st.

Uličica je puna vrlo starih kuća, od kojih su neke čak iz 14.st. Veseli što je veliki broj njih obnovljen, sređenih fasada, ali sa „štihom“ davnih vremena i nekog potpuno drugačijeg života srednjevjekovnog gradića. Šetnja niz ulicu dovesti će nas do najstarije crkvice u Motovunu, Sv. Antuna Padovanskog iz 15.st.  U malenoj uličici do crkve je i kuća gdje je živio Mario Andretti, poznati vozač i pobjednik Formule 1 i niza drugih kategorija u automobilističkim trkama. Andretti se rodio u Motovunu 1940. Postoje priče kako se, zajedno sa svojim bratom blizancem kao dječačić star nekoliko godina spuštao strmim ulicama Motovuna na drvenim kolicima s kotačićima. Tko zna – možda je upravo tako započela njegova bogata karijera. Andretti se sa svojom obitelji nakon povrata Istre Hrvatskoj odselio u Italiju, u Luccu pa zatim u Ameriku.

Uz ulicu Borgo, nasuprot crkvice Sv. Antuna Padovanskog, nalazi se i stara zgrada s crvenom fasadom. Sagrađena je 1622. i bila je hospicij. Obnovljena je, a izgleda fenomenalno.

Kraj gradskih vrata Porta della Madonna nalazi se još jedna crkvica, crkva Sv. Ivana Krstitelja i BDM od vratiju, sagrađena 1521. Zvonik joj je poprilično mlađi, sagrađen krajem 19.st.

Izvor: Motovun – vodič grada, Zoran Vladimir Radojčić (vodič možete kupiti u galeriji uz zidine)



swirl @ 19:20 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 14, 2012

Nekako najčešće posjeta Motovunu započne kraj groblja gdje je grobljanska crkva Svete Margarete.

Od groblja se penjemo strmom ulicom Gradiziol i vrlo brzo na lijevoj strani nalazi se još jedna crkva, crkva Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije iz 16.st.. Zvonik je sagrađen naknadno, u 18.st. Do crkve je 1595. sagrađen samostanski kompleks reda Servita, a postojala je i kula s vratima u grad (više ne postoje).

Nakon još malo penjanja dolazimo do javne špine. Tu su se nekada nalazila još jedna gradska vrata zvana „Portizza“. Slijedi prolazak kroz „Nova vrata“ ili „Porta Nuova“ iz 16.st. koja su nekoć imala drvene jake vratnice, a dodatnu zaštitu činili su branitelji grada koji su s kule iznad vrata bacali na neprijatelje vrelo ulje, kamenje ... Kada prođemo ova vrata dolazimo na Donji plac. S lijeve strane uskog trga nalaze se zidovi gradske palače građene još negdje u 12. ili 13.st. Tadašnja uloga zgrade bila je prvenstveno obrambena te je bila u sastavu gradskih zidina. Tek u 16. i 17.st. zgrada se adaptira i probija se veći broj prozora na trg ispred nje.

Konačno prođemo i kroz Gornja vrata iz 14.st. i dolazimo na veliki trg s lijeve strane. Na trgu je župna crkva koja se gradila od 1580. do 1614. na mjestu starije bazilike iz 14.st. Ispred crkve je bunar iz 1453. Trg zatvara komunalna palača koju smo vidjeli na Donjem placu.

Skrenemo li pak od Gornjih vrata desno za čas smo ispred lijepo uređenog i zgodnog hotela „Kaštel“ koji je nekada bio palača obitelji Polesini. Ispred hotela nalazi se prastara šterna iz 1322. Na njoj je vrlo stari grb grada Motovuna koji još pokazuje grad s jednim pojasom gradskih zidina i jednom kulom. Tek poslije nastanka ovog grba Motovun je dobio dodatne 4 kule i još jedan pojas zidina grada pa su grbovi novijeg datuma promijenili i prikaz grada.

Naravno da je nezaobilazno prošetati se znamenitim zidinama Motovuna. U sadašnjem obliku sagrađene su u 13.st. i odolijevaju vremenu. Na zidinama se nalazi tri proširenja, poput terasa, s kojih su nekada branitelji imali još bolju preglednost. Ma s koje god strane stanete uživate u pogledu. Volte koje povremeno vidite s unutarnje strane zidina služile su zaštiti branitelja grada, ali i kao prostori za skladištenje oružja.

Izvor: Motovun – vodič grada, Zoran Vladimir Radojčić (vodič možete kupiti u galeriji uz zidine)



swirl @ 22:48 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 23, 2012

Svako mjesto ima svoje legende. Neke od njih vezane su uz velike događaje i ljude od značaja, dok su neke vezane za male ljude i događaje koji nisu obilježili povijest, ali su obilježili život nekog drugog doba.

Tako je na području Motovuna u legendu ušao i Rade. Rade je bio rodom iz Tinjana, a bio je štracer negdje tridesetih godina 20.st. Štraceri su kupovali stare štrace, krpe od pamuka ili vune koje se više nisu koristile, a prodavali bi ih najviše na području Trsta ili Pule za daljnju preradu u tekstilnoj industriji.

Rade je bio izrazito visok čovjek, imao je crnu bradu, a u uhu naušnicu u obliku žira. Kada je ulazio u selo vikao bi „Mali Rade štrace bere“. Je li taj „mali“ značio da se tim poslom bavio još kao dijete ili je pak riječ o šali s obzirom na njegovu visinu – nitko nije znao. No uz Radu su bile vezane priče koje su prepričavali mnogi. Tako se pričalo da je Rade još 1929. dobio veliki novac na lutriji, ali ga je spiskao na razne načine, među kojima je bilo i putovanje vlakom od Pazina do Pule kada je za sebe iznajmio cijeli putnički vagon. Pričalo se za Radu da je i bez toga „ležao na lovi“ jer da je bio vrlo iskusan štracer.

Nije Rade jedini. Sjećam se da je u selo na Ćićariji gdje je živjela obitelj moga tate dolazio jedan čovjek koji je krpao gume od bicikla. Dolazio je, a kako drugačije nego... na biciklu, a i on i bicikl bili su puni guma i njegovih „alata“. No ni on nije dolazio u tišini. Njegov dolazak bio bi popraćen pjesmom na talijanskom jeziku, njegovim bučnim šalama.... a tada su se oko njega svi brzo skupili sa svojim biciklima i gumama koje bi Tonino popravljao.

Izvor: Žuti kruh (Just Ivetac)

Na slici: Motovun

swirl @ 16:34 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, studeni 12, 2010

Josip Ressel rođen je u Češkoj. Nakon osnovnog obrazovanja i topničke škole završio je studij šumarstva u Austriji.

Osim što je radio kao šumar bio je jedan od darovitih ljudi čija vječita potraga za inovacijom rezultira mnogim izumima, od kojih se neki i danas koriste.

Vjerojatno je najpoznatiji po izumu brodskog vijka. Prvi nacrt o tome kako bi trebao izgledati brodski vijak napravio je još 1812. Rad na vijku bio je dugotrajan, a prvi brod s njegovim vijkom zaplovio je morem 1839. godine. Mnogi smatraju da je ideju o izgledu vijka dobio u Motovunskoj šumi, promatrajući kružno kretanje pri padu sjemenke javora.

Napisao je dva djela koja se baš bave Istrom: „Plan ponovnog pošumljavanja za općinsko zemljište u Istri“ i „Povijest mornaričkih šuma“ gdje se ponajviše bavi upravo Motovunskom šumom. Ressel je smatrao velikim problemom u Motovunskoj šumi upravo - neodržavanje kanala. Dao je prijedlog da se dozvoli ispaša uz kanale, a ljudi čija bi stoka tamo pasla plaćali bi dozvolu ispaše čišćenjem kanala. Plan nikada nije prihvaćen.

Niti je Ressel bio samo šumar, a niti je bio samo izumitelj brodskog vijka. U „Franini i Jurini 2007“ tekt pod nazivom „Brodski vijak izumio u šumi“ napisao je Christian Gallo. Nadam se da mi neće zamjeriti na citatu jednog poglavlja:

„Kada govorimo o njegovom nešumarskom radu, osim najvećeg izuma, brodskog vijka, bavio se i čitavim nizom drugih stvari. Primjerice, dobio je patent za valjaonicu vrućeg željeza, proučavao je načine dobivanja boja iz biljaka, konstruirao je napravu za ishlapljivanje vode u procesu dobivanja soli koja je trošila znatno manje topline, izradio je nacrt za riječki tramvaj, izradio je geološku kartu Istre, proučavao je načine konzerviranja hrane, konstruirao je novi tip pluga, u njegovim raznim gospodarskim planovima dolazila je do izražaja njegova bliskost s ekonomijom.“

Prilikom 200. godina od njegovog rođenja Josipu Resselu postavljena je spomen ploča u Motovunu, a i jedan je trg dobio njegovo ime.

Izvor: Franina i Jurina 2007. („Brodski vijak izumio u šumi“ Christian Gallo)

Na slici: stado uz Mirnu

swirl @ 21:16 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, rujan 8, 2007
Čitajući o Motovunu opet sam naišla na pojam «Zmajeve brazde». Prvi put sam na taj pojma naišla kad sam pisala o istarskom «Stonehenge» (link), zatim se pozitivna zračenja spominju kod crkve Svete Foške u blizini Peroja (link). I još ponegdje, ali o tome nisam pisala... još.
Ne mogu reći da baš to razumijem, ali eto što piše o «Zmajevim brazdama». «New age» znanstvenici tvrde da se kod Motovuna križaju zemljini energetski meridijani ili Zmajeve brazde. Ovi bi meridijani trebali, kako piše, prenositi pozitivnu energiju zemlje, a na području gdje se oni sjeku, dakle i u Motovunu, nastaje jak izvor pozitivne energije. Na tim mjestima čovjek bi se trebao osjećati relaksirano, trebala bi biti bolja koncentracija, veća kreativnost, tolerancija.
Mislim da se selim u Motovun!
swirl @ 17:06 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 6, 2007
Šetate li se jednim od najljepših vidikovaca Istre, Motovunskim zidinama, sa svih strana imate pogled na motovunske krovove i predivnu okolicu.
Motovun je poznat po njegovim šumama. Motovunske šume su šume hrasta lužnjaka, brijesta, jasena..., a uz korijen stabala nalase se tartufi. Niz motovunjana ima posebno dresirane pse za traženje tartufa, crnih (malo manje skupih) i bijelih. Nije ni čudo da Motovun i okolica u listopadu imaju i «Dane tartufa» kada možete isprobavati tartufe na 100 načina (osobno ne znam što mi je bolje, ali definitivno najbolji mi je sladoled od tartufa (nisam inače ljubitelj sladoleda, recepta za sladoled jedva smo se dokopali, a stavljam vam link na recept koji je na blogu tajanstvenog Kljujuća.
Nekada je Motovunska šuma bila znatno veća, a na deblima iz ove šume nalazi se niz zgrada sagrađenih u Veneciji. Nekada je i rijeka Mirna izgledala potpuno drugačije, a u davno doba je veći dio doline Mirne bio potopljen i morskom vodom.
No nisu samo Motovunske šume bogatstvo u okolici, ima tu vinograda iz kojih potječu najkvalitetnija istarska vina; teran i malvazija.
Carica Livija (Livia Drusilla, žena cara Augusta i majka cara Tiberija) svojih 86. godina tumačila je tajanstvenim vinom "Vinum pucinum" iz Istre. Najvjerojatnije je riječ o teranu i to s područja Motovuna ili Sovinjaka (link na moj post «Počeci vinarstva u Istri").
Pogled na Livade
swirl @ 17:55 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, rujan 4, 2007
Prolaskom kroz unutarnja vrata Motovuna odmah dolazite na prostran trg. Naziv je dobio po renesansnom skladatelju i tiskaru nota rođenom u Motovunu u drugoj polovici 15. stoljeća. 
Na trgu je barokna crkva Sv. Stjepana izgrađena 1614. na mjestu starije crkve. Uz crkvu je zvonik – kula iz 13. stoljeća s nazubljenim prsobranima, građen kada i prva crkva na čijim temeljima je sagrađena sadašnja. Malo ljudi zna da je na istom mjestu u kasnoj antici bila starokršćanska bazilika, još veća no što je današnja crkva Sv. Stjepana.
Nasuprot crkve je Komunalna palača, građena u 12. stoljeću, a u 16. i 17. stoljeću proširivana i obnavljana. Ispod trga je velika cisterna koja je opskrbljivala vodom Motovun. Želite li stići do vrha Motovuna stepenicama, znajte da vas čeka uspon od preko 1000 stepenica.
   
swirl @ 20:38 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 3, 2007
swirl @ 20:49 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 2, 2007
Motovun čine tri dijela grada. Na samom vrhu najstariji je dio, ispod njega je «Podgrađe», a noviji se dio spušta niz padinu («Gradiciol»). Gradić je do danas sačuvao srednjevjekovni izgled.
Obranu Motovuna činila su dva prstena zidina. Unutarnji prsten oko najstarijeg dijela grada datira iz 13. i 14.st. Kroz njega vode unutarnja vrata grada.
Oko podgrađa nalazio se drugi prsten gradskih zidina u koji se ulazi kroz vanjska gradska vrata (15. st.). U njima je danas lapidarij. Između dvoje vrata nalazi se vanjski gradski trg. Na trgu je, pokraj unutarnjih vrata i gradska loža iz 17. st., predivan vidikovac na okolicu.
Povijest Motovuna započinje prije rimljana kada su na ovom mjestu digli svoje naselje sekusi, keltsko pleme.
 
  
  
Slike od gore prema dolje: 1. vanjska gradska vrata, 2. i 3. lapidarij unutar vanjskih vrata, 4. unutarnja vrata, 5. loža, 6. vanjski trg, 7. grb i mletački lav na vanjskim gradskim vratima
swirl @ 19:30 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, rujan 1, 2007

Stara legenda kaže kako su nekad davno, prije nego su Istru naselili ljudi, u dolini Mirne živjeli divovi. Glavni div bio je div Dragonja. Zvali su ga i div orač jer je zaorao brazdu od Ćićarije prema moru (link na legendu o pazinskoj jami i divu Dragonji). Ista legenda kaže da je voda kroz brazdu počela teći vrlo polagano i da je zato div Dragonja prozvao rijeku Mirnom (a i žena diva Dragonje zvala se Mirna).

Divovi su izgradili niz gradova u Istri: Motovun, Vrh, Sovinjak, Oprtalj, Završje, Roč, Grožnjan... Bili su toliko veliki da su, radeći svaki na svom brdu, jedan drugom dodavali alat. Po legendi, nakon što su napravili sve gradove, ostalo je još malo kamenja i tako je nastao Hum – najmanji grad na svijetu (link na Hum).

U bogatstvu istarskih legendi postoji još i ona koja kaže da je dan danas živ sin diva Dragonje, div Gorazd i da se skriva u istarskim šumama.

A postoji još jedna priča. Priča tvrdi da je po nalogu biskupa Tomasinija uređivano korito rijeke Mirne, a prilikom radova na rječnom koritu nađeni su divovski kosturi.
Krovovi Motovuna
Legende o divovima i priče o nađenim divovskim kosturima inspirirale su i Vladimira Nazora pa je nastao "Veli Jože", div koji je mogao rukama tresti zvonik crkve u Motovunu.


swirl @ 19:09 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare