Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
subota, travanj 29, 2017



Ime Epulona, posljednjeg histarskog vladara, pod čijom je vlašću tragično završio histarski rat s rimskom vojskom ujedno je i najstarije poznato ime nekog stanovnika Istre.

Ipak, nije sve tako kristalno jasno, oko njegovog imena postoje razna tumačenja i razmimoilaženja stručnjaka. Ime Epulon nije nađeno niti na jednom arheološkom spomeniku u Istri već je poznato ponajviše putem najtemeljitijih zapisa o histarskim ratovima od Tita Livija.

Treba napomenuti da su Rimljani često znali davati pogrdna imena njihovim neprijateljima. Time su istodobno omalovažavali neprijatelja i jačali svoje samopouzdanje. Tako riječ „aepulo“ znači i pijanac, pa bi Rex Aepulo, kako je u zapisima naveo Tit Livije, moglo značiti i „kralj pijanaca“. Ovakvo tumačenje dobiva na značaju sjetimo li se da je u prijašnjim ratnim sukobima s rimskom vojskom, prije konačnog pada Nezakcija, sreća mijenjala strane. Tako su tijekom drugog histarskog rata Histri uspjeli osvojili jedan rimski logor. Omađijani ratnim uspjehom izgleda da su pobjedu jako dobro proslavili, ponapijali se, a totalno pijanstvo iskoristili su Rimljani, ponovno osvojili svoj logor i poubijali niz histarskih ratnika.

No, naravno, lako je moguće da se Epulon doista i zvao Epulon. U Istri, ali i u Liburniji, pronađeno je niz arheoloških ostataka koja navode ime slično Epulonovom (Aplus, Opla, Aeplus, Oplus….) koja bi mogla biti izvoran oblik njegovog imena, dok bi Aepulo (kako je njegovo ime zapisao Tit Livije) bio jednostavno rimski „oblik“ kojim je Tit Livije zapisao stvarno Epulonovo ime.

Izvor: Etnogeneza Histra (Ali El Baghdadi)

Na slici: ostaci Nezakcija

swirl @ 19:42 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, listopad 25, 2014

Sjevernije od Foruma, na mjestu antičke ruševine, u Nezakciju je u 5.st. sagrađena ranokršćanska dvojna crkva. Naime, slabljenjem rimske države Nezakcij postaje kasnoantičko utvrđeno naselje. Na mjestu gdje su u antici postojale terme sagrađeno je niz stambenih i gospodarskih objekata, među njima i postrojenje za preradu maslina.

Sjeverna je crkva manja, ali i starija. Arheološko istraživanje okrilo je da je imala kamenicu za relikvije i jednostavnu pravokutnu krstionicu. Bila je ukrašena podnim i zidnim mozaicima.

Južnija je crkva veća, složenije arhitekture i pretpostavlja se da je bila ključna za vjerske obrede stanovnika Nezakcija, dok je manja imala ključnu ulogu u vjerskoj poduci. Crkve su bile spojene nizom uzdužnih prostorija.

Na mjestu gdje su ostaci crkvi otkrivene su dvije željezne strelice, dodaci pregradnih zidova, ostaci ognjišta – no to su ostaci koji govore u prilog dolasku Slavena. Ostaci koji bi datirali u neko kasnije razdoblje nisu pronađeni te je to još jedan od dokaza kako je život u Nezakciju prestao dolaskom Slavena u Istru.

Slika: Fotografiran zračni snimak ostataka dvojne crkve (sastavni dio edukativnih ploča postavljenih po Nezakciju)

swirl @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, listopad 18, 2014

Tit Livije ostavio je zapis o postojanju Nezakcija no dugo nije uopće bilo poznato gdje se ovaj histarski grad nalazio. U 20.st. otkriven je na ovoj lokaciji spomenik caru Gordijanu III (3.st.) kojega su mu posvetili stanovnici Nezakcija (Res Publica Nesactiensium) čime je utvrđena točna lokacija Nezakcija.

Nakon pada histarskog Nezakcija u rimske ruke Nezakcij je neko vrijeme bio beznačajno naselje, u sjeni puno važnije Pule. No u doba Augusta Nezakcij poprima sva obilježja rimskog grada. Antički Nezakcij bio je u potpunosti uvrđen grad. Glavni ulaz u grad na istom je mjestu gdje i danas ulazite u Nezakcij. To su takozvana „Porta Polensis“ jer je kroz njih vodio glavni put za Pulu. Uz cestu, što je i opet tadašnji običaj, nalazila se nekropola stanovnika antičkog Nezakcija. Dok su se bogatiji ljudi pokapali odmah uz cestu i u blizini zidina, siromašniji su imali udaljenije lokacije za pokop. Većina grobova je paljevinska, no otkriveni su i kosturni grobovi. U grobovima je otkriveno niz predmeta; novčići, uljanice, staklene bočice, keramičke posude...

S unutrašnje strane zidina sagrađena je trijada hramova (najvjerojatnije hramovi Jupitera, Junone i Minerve), a ispred njih nalazio se Forum, glavni gradski trg.

 


Uz Forum nalazile su se taberne (tabernae): prostorije koje su služile poput dućana i taverni i stanovnicima omogućavale opskrbu, jelo i piće u samom centru naselja.

Sjevernije od Foruma nalazilo se kupalište, terme. Imale su veći dio za muškarce i manji dio za žene, te su bile tipične za sve rimske gradove; sadržavale su frigidarij (s hladnom vodom) te tepidarij i kaldarij (s mlakom i vrućom vodom). Uz njih je bila cisterna koja je opskrbljivala terme, ali i cijelo naselje vodom, te sastavne prostorije koje su i inače bile nezaobilazan dio termi.

Na lokaciji su okriveni ostaci niza kuća, od kojih su neke očito pripadale i vrlo bogatim ljudima jer su sadržavale vlastitu cisternu i kupaonicu. 

Slike: lijevo - današnji ostaci trijade hramova slikani iz zraka, desno - rekonstrukcija izgleda hramova, oboje slikano s edukativnih panela u Nezakciju

swirl @ 12:48 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, listopad 10, 2014

O strašnom osvajanju Nezakcija, smrti histarskog kralja Epulona i mnogih stanovnika Nezakcija, te pobjedi Rimljana nad Histrima zapis je ostavio Tit Livije.

Liv. 41,11... Junije i Manlije počeli su svom silom napadati gradinu Nezakcij u koju su se bili sklonili prvaci Histra i sam njihov kralj Epulon. Onamo je Klaudije doveo dvije nove legije, a staru je vojsku s njenim vođama poslao kući. Podsjeo je gradinu i stao jurišati  na nju bojnim štitovima; rijeku pak, koja je tekla uza zidine i koja je ne samo priječila napadače nego i Histre opskrbljivala vodom, svrnuo je nakon mnogo dana teškog truda u novo korito i skrenuo joj tok. To čudo s odsijecanjem od vode prestravilo je barbare; no ni tada nisu pomišljali na mir nego su stali ubijati svoje žene i djecu, a da bi i neprijatelji vidjeli to gnjusno nedjelo, klali su ih otvorenom na zidinama i odande ih strmoglavljali. Usred zapomaganja žena i djece i tog neizrecivog pokolja vojnici se popnu preko zidina i uđu u gradinu. Buku njezina zauzeća shvatio je kralj po preplašenim kricima onih koji su bježali; zario je sam sebi mač u prsa, da ga ne zarobe živa; ostali su zarobljeni ili pobijeni. Još su dva grada zauzeta na juriš i razorena – Mutila i Faverija. Plijen je bio veći negoli je bilo očekivati od toga siromašnog svijeta, i sav je prepušten vojnicima. Pet tisuća šest stotina trideset i dvije glave prodane su u roblje. Kolovođe rata išibane su i poslane pod sjekiru. Nakon razaranja onih triju gradova i kraljeve smrti sva je Istra smirena, sva su plemena sa svih strana predala taoce i priznala rimsko gospodstvo.

Tit Livije (Od osnutka Grada)   

Slika: gravura Giuseppea Riegera iz 1863. koja prikazuje pad Nezakcija (fotografija reprodukcije izložene u malenom Muzeju u Nezakciju)

swirl @ 22:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 17, 2010
 

Blizu Valture, poznate po Nezakciju (pogledati "Nezakcij" na lijevoj strani bloga (TagList)) nalazi se i malo mjesto Kostanjevica. U antička vremena ovdje je postojala antička vila, a u srednjem vijeku selo se nazivalo Vicus Castaneus.

Kraj sela se nalazi crkvica Blažene Djevice Marije s apsidom (slika gore lijevo). Dokumenti spominju crkvicu u 16.st. Na pročelju crkve nalazi se natpis napisan goticom, nastao 1300. godine (slika gore desno), te ulomak antičkog nadgrobnog natpisa. U crkvi je nađen vrlo vrijedan inventar, a pripadaju joj i stara zvona iz 1454. i 1521. godine.

Kostanjevicu spominje legenda kao mjesto pogibije Sv. Germana, mučenika pogubljenog 284. Godine, u fazi žestokih progona kršćana.

Izvor: Istarska enciklopedija

U Zagrebu u Klovićevim dvorima otvorena je izložba Antički Grci na tlu Hrvatske (link na stranice galerije). Izložba traje do 12. prosinca. Izloženo je niz predmeta iz ovog razdoblja s naše obale. Najpopularniji izložak je naravno Apoksiomen, a među izlošcima nalazi se nekoliko njih nađenih u Nezakciju i okolici, među ostalima i dvojna glava. Preporučujem.

swirl @ 13:32 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 28, 2009
Osim proizvoda, trgovačkim putevima na neka je  područja Istre došao i Kibelin kult, koji se ovdje nazivao Magna Mater (Velika Majka) ili Mater Deum magna idaea. 
Kibelin kult nastao je na području Male Azije, a prvo je prihvaćen u Grčkoj da bi potom stigao u Italiju.
Kibela se smatrala majkom svih ostalih bogova, ali i općenito sveg života na zemlji. Uz Kibelin kult vezana je legenda o Kibeli i Atisu koja govori o njihovom incestuoznom odnosu koji je doveo do njegovog samoranjavanja (da budem preciznija – do njegove kastracije). Na početku je ovaj kult bio izuzetno brutalan, kadkad su se u Kibelinim svečanostima prinosile i ljudske žrtve, a s obzirom na odnos između Kibele i Atisa nerijetko su u svečanostima sastavni dio bile orgije. Poslije je kult postao nešto «mekši», mada je i dalje imao notu mističnog i poprilično krvoločnog. U tom «omekšanom» kultu za vrijeme Kibelinih svečanosti sjekla se borova grana što je simboliziralo kastraciju Atisa.
U Istri je kult Velike Majke prihvaćen na području Pule, Nezakcija i u dolini Raše.
U Puli su otkrivena tri natpisa; dva natpisa spominju dendrofore koji su u kultu Magne Mater imali veliku ulogu, tako da njihovo spominjanje indirektno dokazuje postojanje kulta u Puli. U trećem je spominjana baš Magna Mater. Riječ je o bazi statue koja je bila postavljena na Forumu za vrijeme vladavine Septimija Severa (prijelaz 2. u 3. stoljeće nove ere). Vjerojatno je u okolici antičke Pule postojalo i svetište ovog kulta.
Blizu Pule otkriveni su kamena glava i veći kip muškarca koji prikazuju Atisa. Atisov kult, koji je postojao u nekim zemljama kao nezavisan od Kibelinog kulta, vjerojatno je ovdje ipak bio sporedniji jer je dominirao kult Velike majke. Dok se Atis češće prikazivao na nadgrobnim ili zavjetnim pločama, njegov kip je vrlo rijedak, a na području Istre otkriven je jedino u Puli.
Mali brončani kip Atisa otkriven je i u Nezakciju (na slici) gdje je otkrivena i velika statua žene za koju se pretpostavlja da prikazuje Veliku Majku. Zavjetni natpis iz Jasenovika u dolini Raše također spominje Veliku Majku. U ostalim djelovima Istre, s iznimkom Modrušana u unutrašnjosti Istre gdje je uz ostatke vile rustike otkriveno i slavnjenje kulta Magne Mater, kult nije bio prihvaćen.
Nezakcij je jedinstven i po otkriću Dvojne glave (link na stranice Arheološkog muzeja u Puli gdje možete vidjeti Dvojnu glavu iz Nezakcija). To je kamena skulptura koja ima spojene dvije glave, izraz jedne je ozbiljan, dok je druga nasmiješena. Vjerojatno je riječ o širenju vjerovanja u boga svih početaka, Jana Bifronsa (Janus Bifrons) koje je nastalo nekoliko stoljeća prije naše ere u Italiji, a Rimljani su ga štovali do kasne antike.
Izvor: Duhovna kultura antičke Istre, Vesna Girardi Jurkić
swirl @ 19:16 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 30, 2008
Velikim porazom Histra u ratu s Rimljanima (177.p.n.e.) u ruke Rimljana dolaze i tri histarske gradine na jugu Istre; Nezakcij (Vizače), Mutila (Medulin) i Faverija (vjerojatno Mutvoran).
Nakon toga život u Nezakciju doživljava promjene. Dio Histra koji je preživio sukobe i ostao ovdje živjeti postepeno se romanizira, dolaze neki novi stanovnici, novi običaji, nova vjerovanja… Život u Nezakciju nastavio se i nakon 177.p.n.e. tako da je Nezakcij nastavio svoju egzistenciju kao antički grad.
Istraživanja Nezakcija započela su početkom 20.st. kada je i otkriven, traju s većim ili manjim prekidima do danas, a odvijati će se i dalje jer mnogi dijelovi Nezakcija još nisu istraženi. Temeljitija istraživanja samog Foruma kao i trijade rimskih hramova uz Forum (na slici, slikano sa stražnje strane hramova) započela su uoči Drugog svjetskog rata, nastavila su se osamdesetih godina, a traju i danas.
Zamijećeno je kako se južni bočni hram (onaj najbliže Budavi, na slici desno) u svojim temeljima te dijelovima nekih zidova po tehnici gradnje razlikuje od ostala dva hrama. Osim toga, hram se razlikuje od ostala dva hrama po pregradnji njegove unutrašnjosti.
Na koncu je zaključeno kako je na mjestu južnog hrama postojalo svetište lokalnim božanstvima, izgrađeno nekako po padu Nezakcija 177.p.n.e. Histarsko svetište doživjelo je promjene te je naknadno poprimilo obilježja antičkih hramova. Također, tek poslije izgrađena su ostala dva hrama rimske trijade hramova čime je južni hram uklopljen u trijadu i postaje sastavni dio rimskog foruma.
Tek negdje krajem 1. i početkom 2.st. gradi se prvo sjeverni hram (na slici lijevo) koji je po dimenzijama identičan ovom južnom (tada se i južni hram donekle mijenja, a lokalnim božanstvima južnog hrama vjerojatno su već prije toga dodana antička božanstva), a tek se nakon toga između njih gradi centralni hram. U 3.st. je taj centralni hram dodatno povećan sa zapadne strane (sa strane gdje su vrata kroz koja ste ušli u Nezakcij) čime definitivno centralni hram postaje najveći hram rimske trijade.
Sam centralni hram napravljen je na mjestu prapovijesne nekropole pa je ispod njegovog poda otkrivena nedirnuta žarna grobnica.
Izvor: Kultna središta antičke Istre, prof,dr. sc. Vesna Girardi Jurkić

I mala dopuna: tko putuje u Njemačku preporučujem ovaj blog
swirl @ 13:51 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 5, 2008
Nalazite li se kraj Pule, obavezno posjetite Valturu i Vizače, malo mjesto pokraj Valture gdje se nalaze ostaci histarske gradine Nezakcija (više o histrima i Nezakciju u "folderu" Histri s lijeve strane bloga). Konačnim slomom Histra 177. p.n.e. i tragičnim krajem histarskog kralja Epulona Nezakcij ne prestaje egzistirati već samo ulazi u novu, antičku fazu svog postojanja.
Pješačkim stazicama možete se spustiti iz Nezakcija prema moru u zaljevu Budava (mada ako dolazite iz smjera Šišana prije Valture imate s desne strane bijelu cestu kojom možete doći i s autom).
U svakom slučaju zaljev vrijedi posjetiti. Dug je oko 2,5 km, a potpuno nedirnute prirode. Vjerojatno to možemo „zahvaliti“ JNA koja je godinama zabranjivala pristup zaljevu pa nije došlo do njegove betonizacije i inih „mudrih proizvoda naše nedavne prošlosti“.
No nije samo JNA držala Budavu važnom jer Budava je nekada davno bila i histarska luka odnosno luka Nezakcija čime i sam Nezakcij dobiva jednu „novu dimenziju“ kako je zapravo riječ o lučkom gradu (Budava je otprilike 2 km udaljena od Nezakcija, ako ne i manje). Kako je nekadašnje brodovlje imalo poprilično male tehničke mogućnosti tako su i plovni pravci uglavnom vodili uz samu obalu, a svaka uvala koja je nudila zaštitu od vjetra i nevere bila je vrijedna kao zlato. Jedan je od antičkih pravaca iz Dalmacije vodio uz samu obalu sve do Trsata, pa dalje uz istočnu istarsku obalu i Budave preko zapadne obale Istre prema Italiji. Drugi plovni put direktno je povezivao Cres i Lošinj s Budavom te se nastavljao dalje prema zapadnoj obali Istre ili pak u smjeru Trsata.
Područje Budave nije bolje istraženo mada postoje zapisi o nađenim ostacima antičkih lučkih uređaja.
Danas je u Budavi jedino uzgajalište riba i školjki. Zaželite li se mira i prirode koju još nismo upropastili – pravac Budava! 
swirl @ 18:50 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 8, 2007

Cezar
Kada je pao Nezakcij, područje kojim su vladali histri pripojen je Cisalpinskoj Galiji. Gaj Julije Cezar, zbog zasluga, postaje upravo namjesnik Cisalpinske Galije i to 59.p.n.e.
U posljednjih nekoliko godina prevladava mišljenje da je upravo Cezar (a ne kako se prije mislilo, August) zapravo osnivačem Pule. Nešto o tome sam spomenula
u postu o Herkulovim vratima u Puli (LINK). Ukratko, Lucije Kasin Longin, brat jednog od ubojice Cezara, bio je duovir sa zadaćom osnivanja rimskog grada Pule. Teško da bi mu takva uloga bila dodijeljena nakon što je Cezar ubijen, a i sama godina njihovog dolaska na područje Pule nije sigurna pa sve više jača mišljenje da se s osnutkom Pule započelo i nešto ranije no što se mislilo prije, za vrijeme Cezara.
Građanski ratovi Rima u to su doba bili mnogobrojni. Na primjer, 52 p.n.e. Cezar ratuje s Vecingetorix-om u Transalpinskoj galiji, a ovaj rat koriste japodi (pleme sjevernije od histra) i napadaju Akvileju. Ishod - jačanje Akvileje stacioniranjem jedne rimske legije u Akvileji.
U svim građanskim ratovima histri su (već ih prije nazvah pegulama) na strani gubitnika. I dok je Pula bila na strani Cezara, histri su bili kontra pa je Cezarova pobjeda kod Farsale (Grčka) indirektno još jedan poraz histra.
Slijedi još jedan poraz histarske struje. Godine 44. p.n.e. Brut i Kasije ubijaju Cezara, a i sami su ubijeni 2 godine kasnije (bitka kod Filipa). I ovo je pobjeda nad republikancima i opet poraz struje za koju su bili histri.
40. p.n.e. Antonije i Oktavijan dijele rimske provincije u dva dijela, a Oktavijan (August) dobiva cijeli Balkan. I opet mir ne traje dugo. Antonije i Kleopatra poraženi su 31.p.n.e. i Oktavijan postaje jedini nositelj vlasti. Pobjedu je izvojevao bitkom kod Akcija u Grčkoj, a upravo spomenik nastao veličajući ulogu nekih u ovoj pobjedi je
Slavoluk Sergijevaca u Puli (LINK). 
Pobjeda Augusta kod Akcija početak je carske epohe. Procvat Istra doživljava upravo za vrijeme prve carske dinastije (dinastija Julijevca - August, Tiberije, Kaligula, Klaudije, Neron) u trajanju od 27 p.n.e. do 14. n.e.
August


swirl @ 18:25 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 7, 2007

Kako sam već niz puta spomenula histre (jer pisati o Istri bez njih je nemoguće) malo sam se pozabavila i onim što  se o njima zna. Pa koga zanima you are welcome (ostali sorry). Slike sam napravila u Nezakciju.
Legenda o argonautima je
prvi zapis o histrima (LINK). No kako je riječ o legendi, idemo dalje - na povjesne činjenice. 
Dion Kasije prvi je pisao o histrima, uglavnom se koncentriravši na prvi histarski rat (221.p.n.e.). O drugom i trećem histarskom ratu ima više zapisa (Enije, Hostije, Livije). Dok Lukan opisuje borbu Cezara i Pompeja (a koja se zbivala pred obalama Istre), Plinije baš piše o ratovima koje su vodili rimljani ne bi li osvojili Istru i zagospodarili (barem za početak) njezinom obalom.

U svakom slučaju, bez obzira na neke djelove opusa Tit Livija koji su izgubljeni, upravo najviše povjesnih činjenica možemo zahvaliti Liviju.
Prvi histarski rat (221 p.n.e) bio je posljedicom njihovog gusarenja i pljačkanja rimskih brodova. Rimljani su histre napali s mora (jedina solucija koju su tada imali) pa se i rimska pobjeda nad histrima zapravo ograničila na priobalje. Pretpostavlja se da je u ovom sukobu nestalo histarsko naselje na mjestu današnje Pule jer se nakon toga više ne spominje. O tome kako su histri funkcionirali u razdoblju koje je prethodilo ovom sukobu ne zna se puno, ali izgleda da su imali neku vrstu organizacije i prije kralja Epulona.
Godine 183 p.n.e. rimski Senat donio je odluku o osnivanju nove kolonije, Akvileje. Svrha Akvileje bila je zaštita od prodora plemena u padsku nizinu, ali i novo, ovaj put kopneno, uporište za daljnje ratove protiv histra. Prvi pohod na histre započinje iz Akvileje već 178.p.n.e. Rat je trajao godinu dana, a po Liviju histri su pod oružjem imali oko 12.000 boraca. Procjene tadašnjeg broja histra u Istri (po Liviju) kreću se oko 160.000 histra. Ako i jesu pretjerane (jesu li???) umjerenije procjene današnjih povjesničara svađaju se na broj od 100.000 do 120.000 ljudi (do sada je otkriveno oko 520 histrarskih gradina u Istri). 
Za vrijeme ovog drugog histarskog rata izgleda da je sreća mijenjala strane. U jednom su navratu histri čak osvojili rimski logor. Izgleda da je histarska fešta potrajala malo predugo i po intenzitetu bila malo prežestoka jer su rimljani pospane i polupijane histre opet porazili i ušli u svoj logor (izgleda da je platilo ovu feštu životom oko 8.000 histra). 
Sukob završava 177.p.n.e. pobjedom nad Nezakcijem, Mutilom (na području današnjeg Medulina) i Faverijom (vjerojatno negdje oko današnjeg Mutvorana).
Opis pada Nezakcija, masovno samoubojstvo histra i histarskog kralja Epulona također možemo zahvaliti zapisima Tit Livija. 
Konačna pobjeda nad histrima cijelog poluotoka pripisuje se Gaju Semproniju Tuditanu koji je pod rimsku vlast stavio područje od Akvileje do rijeke Krke (129.p.n.e.).
Strabon, Pomponije Mela, Ptolomej i Plinije u svojim su djelima ostavili podatke na osnovu kojih se mogu zaključiti granice područja kojim su vladali histri prije rimskih osvajanja (granice od današnjeg Trsta jer su zapadnije bili karni, do vrha Učke i rijeke Raše). Na Ćićariji bila je granica prema Japodima, dok su dalje od Učke i Raše bili Liburni.
I kako mene ovo interesira, nastavak ide u slijedećem broju (ovo je najava o vrlo vjerojatnoj ulozi Cezara u osnivanju Pule, histrima koji su pegule pa su nekako uvijek bili na strani gubitnika, Julijevcima kao prvoj carskoj dinastiji....). I mala zahvala knjižari Castropola u Puli (ili bi oni morali zahvaliti meni jer im spadam u bolje kupce).
 


swirl @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 18, 2007

Za razumijevanje mita važno je znati kako su antički zemljopisci smatrali Dunav rijekom s dva ušća. Imajući čak ovo u vidu i tako ćemo malo teže shvatiti čudni put Argonauta. Bez obzira, i ovo je mit koji se veže za Istru.
Dakle počinjem:
Po legendi tesalski kralj Pelija šalje grupu odvažnih ljudi pod vodstvom heroja Jasona iz Tesalije u Kolhidu. Cilj putovanja bio je oteti kolhiđanima runo zlatnog ovna. Argonauti kreću na put lađom Argo. U krađi zlatnog runa pomaže im kći kralja Kolhide, Medeja, koja potom, zajedno s Argonautima bježi lađom Argo te se vraćaju u Grčku.
 
Po otkriću pljačke njihovog blaga, kolhiđani organiziraju potjeru za Jasonom, a potjeru vodi Medejin brat Apsirt. Argonauti bježe Dunavom do Save pa manjim rječnim tokovima dolaze nekako do Istre (podsjećam vas, ovo je mit, a ne predavanje iz zemljopisa).  Konačno stižu do Cresa i Lošinja. No, kolhiđani ih prate u stopu i kod ovih otoka dolazi do nove bitke. Medeja, namamivši brata Apsirta, omogućuje Jasonu da Apsirta ubije. Jason, Medeja i ostali Argonauti bježe dalje, a  Kolhiđani, zbog straha od poraza, ali i zbog straha jer je ubijen Apsirt odlučuju ostati na području Istre, a otoke Cres i Lošinj, u čast Apsirta, prozivaju Apsirtidima.
U to se vrijeme Dunav zvao Ister, te se na ovom mitu temelji mišljenje mnogih da je tako nastao i naziv Istre. U izvornom se mitu Pula, kao mjesto naseljavanja poraženih kolhiđana ne spominje. Naknadno su grci nastojali rastumačiti svoje mitove te se tako javlja tumačenje Strabona (grčki zemljopisac i povjesničar iz 3. st.p.n.e.) o nastanku Pule kao grada izbjeglih i poraženih kolhiđana. Pri tom se njegovo mišljenje vezuje na dvostih Kalimaha Kirenjanina, helenističkog pjesnika iz Aleksandrije (3.st.p.n.e.).
Dodatak perfekcionistima: naravno da ima i drugačijih mišljenja, kao što sam nabasala i na neke malo drugačije verzije mita o Argonautima.

swirl @ 19:49 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 8, 2007

Najstariji grad u Istri je Nezakcij pokraj Valture (u oblizini pulske zračne luke).
Kao predpovijesna gradina naseljen je negdje u 15. st.p.n.e., dok u željezno doba postaje centar histra. Kobne 177. p.n.e. osvajaju ga rimljani i Nezakcij postaje važno rimsko središte. Ne spominje se na Rižanskoj skupini, a pretpostavlja se da je grad jednostavno napušten negdje u 7. i 8. stoljeću zbog napada avara i slavena.
Iskapanja Nezakcija započinju 1900. godine te se svako toliko nastavljaju. Radovi su otkrili niz nalaza iz najstarijeg histarskog doba te  kasnijeg antičkog doba.
Iz histarskog razdoblja (uz bedeme na strani gdje ulazite u Nezakcij) otkrivena je nekropola s mnogobojnim žarama (histri su spaljivali svoje mrtve, pepeo stavljali u žare i žare pohranjivali u grobove isklesane u stijenama). Osim nekropole otkriveni su i bedemi koji u širokom krugu štite današnje ostatke.
Otrivena je nekropola i iz antičkog doba (uz cesticu koja od zidina vodi prema Puli), zatim terme (manje ženske i veće muške), ostaci foruma, veći centralni hram te dva manja uz njega, niz zgrada oko foruma. Negdje u 6 st., nakon prihvaćanja kršćanstva, grade se i dvije bazilike.
Neki prapovjesni i antički nalazi danas se mogu vidjeti u Arheološkom muzeju u Puli. 
Želite li saznati više ili vidjeti mapu Nezakcija koja će vam pomoći u njegovom obilasku preporučujem ovaj link.

Legenda o kralju Epulonu:
Nakon dana i dana rimske opsade Nezakcija i sprečavanja dovoda vode u grad, vidjevši da neće uspjeti obraniti ovaj put Nezakcij, branitelji odlučuju da nikako neće živi dospjeti u ruke neprijatelja.
Poubijali su svoje obitelji, a potom i sami sebe, te mrtve bacali sa zidina. Među posljednjima umro je kralj Epulon, nasrnuvši sam na vlastiti mač. Odluka o nepredavanju neprijatelju poslije je opisana u nizu djela, a kralj Epulon postao je simbolom otpora.


swirl @ 18:55 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare