Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
subota, listopad 21, 2017



Morate proći selo Srbani (kraj Nove Vasi nad Mirnom) sve do groblja na kojem se nalazi ova crkvica. Sagrađena je u gotskom stilu i sve do 1540. bila je župna crkva. Nekada je na oltaru imala drveni kip Sv. Mihovila Arkanđela iz 16.st. no naknadno je ukraden. U tabernakul crkve ugrađena su dva grba, obitelji Briani i Canal, odvojeni glavom Kerubina.

Naknadno je u samom mjestu Nova Vas sagrađena nova crkva, nekada nazvana Blažena Djevica od Milosrđa, a danas isto Sveti Mihovil.

Izvor: edukativna ploča kraj crkve

swirl @ 14:14 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, listopad 14, 2017

Vozite li se od Pule prema sjeveru Istre, s vijadukta preko rijeke Mirne na desnoj strani ugledati ćete ruševine. Najbolje se vide ostaci crkvice Svetog Jurja.

Do ruševina možete doći cestom koja vodi kroz mjesto Srbani prema groblju. Ubrzo nakon Srbana skrenete desno, na malu bijelu cestu koja će vas odvesti direktno do ruševina.

Ostaci crkvice najbolje su očuvani pa zato i dominiraju, no nekada je oko crkve postojao cijeli kaštel zaštićen zidinama. Naravno, zidine (njihovi ostaci) vidljiviji su u jesen i zimu kada ih ne prekriva zelenilo.

Zbog plovidbe Mirnom kaštel je bio naseljen i u prapovijesti, ali i u doba starih Rimljana. Kroz cijeli srednji vijek neprestance se mijenjaju vlasnici kaštela. Posljednji vlasnici su Bartolomeo i Bertuccio Manzini iz Buja koji imaju kaštel u njihovom posjedu sve do sredine 19.st.

Crkvica je romanička, a u njoj su se držale mise sve do 1820.

Godine 1622. novigradski biskup Euseibo Caimo dao je urediti vanjski izgled crkve te naložio da joj na vrhu bude postavljen veliki križ, kako bi ga vidjeli i pomorci s njihovih brodova. Inače, i u doba kada je cijelo područje gotovo pa ostalo bez stanovnika zbog epidemije kuge 1476. ova crkvica ostala je župna.

Izvor: edukativna ploča postavljena ispred ostataka kaštela




swirl @ 15:15 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, lipanj 24, 2015



Jedno prethistorijsko naselje u blizini bio je Valaron. Bio je prirodno zaštićen strminama sa dvije strane; s jedne prema potoku Lavre, a s druge prema dolini. Ovakav prirodni jarak omogućio je Valaronu da na ove dvije strane uopće nema obrambene zidove. Prva iskapanja na lokaciji rađena su još 1890. i 1892. kada je dr. Moriz Hornes istraživao Valaron. Inače, Valaron je spadao među najveće gradine ovoga kraja.

Druga gradina je bila pokraj današnjeg groblja Nove Vasi, gradina Svetog Dionizija. Do danas gotovo da nema ostataka ove gradine, ali postoji opis ruševina s početka 20.st. Unatoč nesačuvanosti ostataka, još i danas iz zemlje zna povremeno „izroniti“ poneki dijelić te davne prošlosti. Na osnovu nekih od niih poznato je da je na području prethistorijske gradine poslije postojalo i antičko naselje.

Treća je gradina Svetog Jurja, a nalazila se iznad doline Mirne. Sveti Juraj nije bio samo naselje u prethistoriji, i tu je bilo naselje u doba staroga Rima, ali i u srednjem vijeku. Tako se zna da ga je u 13.st. dao obnoviti oglejski patrijarh.

I sama Brtonigla u prethistoriji bila je gradina. No uz Mirnu se nalazio i kašteljer Gromače ili Soline (danas lokacija pripada općini Brtonigla) koji je imao dva reda zidina, kao što je očito postojalo i malo naselje iz prethistorije i rimskog doba na lokalitetu Babe.

Izvor: Brtonigla i okolica, Niki Fachin

Na slici: pogled na Mirnu

swirl @ 21:32 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, siječanj 9, 2015

Mnogi ga zovu i Žmergo. Riječ je o brežuljku na čijem je vrhu 1936. izgrađena vodoopskrbna stanica koja je i danas u funkciji. Zovu je i „starim akvaduktom“.

S brežuljka puca pogled na sve strane. Do Žmerga možete doći i pješice, šečući se stazom Zenon, jednom od mnogobrojnih pješačkih staza po Istri.

Brežuljak je bio nastavljen u doba starog Rima pa su na nekoliko mjesta otkrivena nalazišta. Na južnom obronku postojala je vila rustika iz 1.st.n.e., a rimska građevina je otkrivena i na jugozapadnoj padini. U 19.st. na lokalitetu Lokvica pronađena je grobnica i ostaci rimske zgrade, te dio spomenika Prijapu, božanstvu plodnosti zemlje. 

Izvor: Brtonigla i okolica, Niki Fachin

swirl @ 19:32 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 25, 2014

U antička vremena na području općine Brtonigla živjelo je dosta ljudi. O njima pričaju ostaci otkrivani u dužem razdoblju. Većina ih je otkrivena krajem 19. i početkom 20.st. Na žalost, za mnoga otkrića iz ovoga razdoblja ne znaju se točne lokacije, no ostali su barem zapisi. Uglavnom se istraživanjem lokacija bavio Pusci.

Postoje i novija otkrića iz antičkog razdoblja, no danas se sve pažljivo dokumentira,a pronalasci čuvaju.

Na predjelu oko Turina otkriveno je niz grobova. Uglavnom im je sadržaj bio skroman, nisu paljevinski jer je otkriveno čak tridesetak kostura. U naselju Turini 1995. godine otkriven je i jedan grob u kojem su pronađena četiri kostura. Iste godine u polju Bošćak kod Fernetića otkriven je jedan paljevinski grob, a sadržavao je i par staklenih bočica, uljnu svjetiljku i novčić.

Grobnice, ali i ostaci podova s mozaikom, otkriveni su na području Zidovišća, ali i prilikom gradnje zapadnog kraka „Ipsilona“.

Pusci je tako spominjao grobnicu u polju Bošćak, pronalazak niza djelova ulomaka posuđa u polju Njiva blizu Fiorina...

Ostaci rimskih građevina otkriveni su u poljima sjeverozapadno od Pedrole, kao i četiri grobnice, tri s kosturima muškaraca, jedna s ostacima dva djeteta. Na Monaškom Vrhu prije 100 godina pronađeni su ostaci jedne ili više građevina iz rimskog doba, a i nekoliko grobnica te grobni natpisi.

Izvor: Brtonigla i okolica, Niki Fachin

Na slici: detalj iz Brtonigle

swirl @ 22:59 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, ožujak 17, 2014

U blizini Brtonigle nalazi se i Nova Vas, zapravo niz manjih naselja. U davna vremena okolica je imala nekoliko gradina (Sveti Dionizije, Sveti Juraj, Valaron), a ostaci davnog života otkriveni su u spilji Srbani. Nekadašnje naselje, Stara Vas, pretpostavlja se da je bilo pokraj groblja, iznad doline rijeke Mirne. Činile su ga raštrkane kućice, Premještanje i nastajanje Nove Vasi vezano je uz pravo na ubiranje desetine koje je dobio licitacijom mletački plemić Alessandro Soranzo koji je nastojao raštrkane kuće bolje organizirati u jedno naselje. Naravno, nije ova odluka bila samo na dobrobit stanovnika, na jednom mjestu bolje i lakše ih se moglo kontrolirati. Preseljenju u prilog išla je i malarija u dolini Mirne. Sve se to dešavalo od 1549.-1550. Dokumentacija o raznim nesporazumima nastalima zbog preseljenja sačuvana je i u jednoj sudskoj parnici iz 1567., tako je sačuvana i izjava svjedoka (Ioannes de Altino iz Grožnjana).

Nakon Soranza izredali su se i drugi vlasnici posjeda, koji su ubirali desetine i koristili narod.

Nova Vas podijeljena je na četvrti; Palacon – kraj crkve, Dubci – gdje su uglavnom živjeli članovi obitelji Dubaz, Pelini – naziv je dio dobio po biljci pelin, Ronko – naziv se i inače koristi za livade na kosini, Bazoli – gdje su uglavnom živjeli članovi istoimene obitelji.

Župna crkva nekada bila je crkva Sv. Mihovila arkanđela na groblju kod naselja Srbani. I nakon preseljenja u novo naselje stanovnici su redovito odlazili u svoju staru župnu crkvu. Nakon 1540. sagrađena je u Novoj Vasi nova crkva Blažene Djevice od Milosrđa. Spomenuo ju je i Agostino Valier, 1600. godine. Nadnadno je crkva promijenila titulara i postala, kao i stara crkva u nekadašnjoj Staroj Vasi, crkvom Sv. Mihovila.

Izvori: Brtonigla i okolica, Niki Fachin

Na slici: zvonik crkve u Novoj Vasi

swirl @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, rujan 12, 2012

Kada zaljubljenik u moderne tehnologije, ali i zaljubljenik u povijest i bogatstvo koje krije Hrvatska, sjedne za kompjuter... tada Istra dobiva drugu po redu trodimenzionalnu projekciju objavljenu na Google Earth. Do sada je jedina 3D projekcija s područja Istre prikazivala crkvu Sv. Eufemije u Rovinju. Ova druga projekcija o kojoj upravo pišem prikazuje predivan kompleks Dajle (link).

Njezin je autor Stipe Ujdur, umirovljenik iz Opuzena. Od same Dajle dijelio ga je popriličan broj kilometara pa mi je bilo drago barem malo pomoći te Stipu povezati s mojim prijateljem Goranom koji živi u Istri, a koji je pak zaljubljenik u fotografiju.  Google Earth je upravo odobrio i objavio Stipin model, no Stipe je već prijavio i novi model koji je također prošao reviziju.  

Stavljam vam i link na Google Earth, ali i link na Glas Istre na kojem možete pročitati i malo više o Stipinoj motivaciji.

Stipe, čestitamSmile



swirl @ 19:11 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, listopad 11, 2010


Slide show sadrži dvije novije fotografije, ali i nekoliko crno-bijelih slikanih prije četrdesetak godina. Eto kako je palača Rigo tada izgledala. Naravno, puno hvala na slikamaSmile

swirl @ 20:21 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 17, 2010
Kraj crkve Majke Božje od Karmela nekada se nalazio i manji samostan. Crkva (link) i samostan nalazili su se van novigradskih zidina.
Crkva se zvala i Majka Božja od Puka (Madonna del Popolo), a u njoj su bili prvo dominikanci, pa augustinci, te konačno franjevci trećoredci (franjevci trećeg reda).
Trećoredci su odigrali važnu ulogu u povijesti Novigrada. Tako su, na primjer, pohvaljeni zbog izuzetne požrtvovnosti u pružanju pomoći mornarima broda Vittoria. Zahvala je dodijeljena 1785. godine. Brod Vittoria bio je usidren u tarskoj luci, s osamdesetak oboljelih od kuge. Trećoredci su dio oboljelih liječili u šatoru kojeg su podignuli na obali nedaleko od usidrenog broda, dok su teže bolesnike smjestili u samostan.
Sam samostan je izgrađen za potrebe dominikanaca 1495. godine. Odobrenje da samostan postane samostan trećoredaca dodijeljeno je 1725. godine. No i prije službenog dolaska trećoredaca u samostanu se smjestio svećenik trećoredac, Ivan Dobrilović sa svojim nećakom.
U doba kratkotrajne vladavine Francuza Istrom, kao i mnogi drugi samostani diljem Istre, raspušten je i samostan trećoredaca u Novigradu (1806. godine). Tada je gvardijan samostana bio opat Kocijančić, rodom iz Kaštelira čime je opat Kocijančić i posljednji gvardijan ovog samostana.
Općenito su trećoredce ljudi izuzetno voljeli, zbog njihove skromnosti, pružanja pomoći stanovnicima, ali i zbog korištenja glagoljice i staroslavenskog jezika. Tako su na dan Sv. Nazarija u katedrali u Novigradu uvijek služene mise na staroslavenskom, uz veliku pomoć trećoredaca.
U obnovi samostana i crkve tijekom 18.st. veliki su doprinos dali upravo trećoredci, samostalno popravljajući objekte, sređujući grobnice, ali i proširujući samostan.
Izvor: Iz istarske crkvene povijesti, dr. Dragutin Nežić
swirl @ 18:11 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, veljača 9, 2010
Procjenjuje se da je u posljednjih 3.000 godina oko 2.000 plovila uz našu obalu nestalo u morskim dubinama. Uz istarsku obalu o nekoliko brodoloma je već bilo riječi (vidi ovaj link, pa link na Ližnjan i link na Rovinj).
Minolovac Coriolanus završio je na morskom dnu zapadno od Novigrada. Nalazi se na dubini od 11 do 25 metara, a ronjenje je dozvoljeno samo preko ovlaštenog ronilačkog centra jer je lokalitet zaštićen. Mjesto brodoloma je na otvorenom moru.
Brod je porinut u more 20. listopada 1940. Stradao je 05. svibnja 1945. godine čisteći minsko polje zapadno od Novigrada kada je i sam naletio na minu.
Consolidated B-24 Liberator je još jedno omiljeno mjesto za ronioce. Riječ je o avionu srušenom u ratnom vihoru 1944. godine. Nalazi se na morskom dnu jugozapadno od Vrsara. Detalji o ovom potonuću nisu poznati. Ipak, lokacija se smatra ratnim grobom te nije dozvoljeno, uostalom kao i na drugim olupinama, neovlašteno vađenje predmeta. Više o ovome, a pogotovo za ronioce, u knjizi „Tajne Jadrana – ronilački vodič po olupinama hrvatskog Jadrana“ (Danijel Frka, Jasen Mesić).
Izvor: „Tajne Jadrana – ronilački vodič po olupinama hrvatskog Jadrana“ (Danijel Frka, Jasen Mesić)
Na slici: obala Vrsara
swirl @ 17:49 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 28, 2010

Poput drugih istarskih gradova (vidi npr. Poreč – link) i okolica Novigrada imala je veliki broj malih seoskih crkvica raštrkanih oko mjesta. Jedina od takvih crkvica koja se sačuvala do danas je crkvica Sv. Antuna. Malo je izdvojena od stare jezgre grada, nalazi se nasuprot novigradske marine.
Crkva je gotička. Manje izmjene je doživjela u 17.st., pa ponovno u 19. kada je nešto proširena pa su bočni zidovi dobili dva nova prozorčića.
swirl @ 18:19 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 16, 2009
Nekada je dio Novigrada gdje se nalazi stara jezgra bio otok, a spojen je s kopnom u 18.st.
U staroj jezgri, osim župne crkve, niza palača, gradske lože (jedine u Istri uz samo more) nalazi se i crkvica Majke Božje od Karmela.
Crkva je izgrađena u drugoj polovici 15.st..
U njoj su bili dominikanci, augustinci i franjevci trećoreci – glagoljaši. Nekada je pokraj crkve postojao i manji samostan.
Crkva je jednobrodna, tipična za mletačku Istru razdoblja kada je nastala. Kasnije je doživjela manje promjene (u 18. stoljeću te u prvoj polovici 19.st.).
swirl @ 18:24 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, prosinac 12, 2009
U Karpinjanu, oko kilometar od stare jezgre Novigrada, nalazi se veliki posjed obitelji Rigo, plemićke obitelji vezane uz Novigrad i njegovu prošlost.
S posjeda okruženog poljima puca pogled na more. 
Posjedom dominira velika barokna palača. Palaču je sagradio Carlo Rigo 1762. godine. S obje strane ovog zdanja nalaze se manji objekti, nekadašnje staje. Objekt s desne strane slike prenamijenjen je u zgradu za stanovanje prije nekoliko desetljeća. Između I i II svjetskog rata iza glavne zgrade napravljeno je betonsko gospodarsko zdanje sa silosima.
Na žalost danas je kompleks u vrlo lošem stanju. No to ne znači da si uz malo mašte ne možemo dočarati njegovu nekadašnju raskoš i bogatstvo obitelji Rigo. Ista obitelj imala je u samom Novigradu svoju gradsku palaču.
swirl @ 17:39 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, lipanj 13, 2009

Crkva Sv. Agate nalazi se na novigradskom groblju. Niti o njoj nije poznato niz činjenica pa tako ni datum njezine izgradnje. Po stilu gradnje mogu se prepoznati neke naknadne adaptacije na crkvi. Po uskim prozorima na sjevernom zidu te nekim značajkama unutar crkve, poput načina izgradnje svetišta i kapitela vjerojatan datum izgradnje crkve smješta se u 13.st.
Izvor: Novigrad istarski između 7. i 12.st., Miljenko Jurković
swirl @ 16:04 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 20, 2009

Poput zvonika u Novigradu tako je i zvonik u Lovrečici izgrađen krajem 19.st. 
Ideja za gradnju oba zvonika potekla je od biskupa Dobrile. Zvonici su između ostalog trebali olakšati orijentaciju brodova koji su plovili ovim dijelom Jadrana.
I jedan i drugi zvonik sagrađeni su nakon Dobriline smrti. Zvonik u Novigradu, uz župnu crkvu Sv. Pelagija, sagrađen je u samo godinu dana, a visok je 45 metara. Za razliku od novigradskog zvonik u Lovrečici (na slici) gradio se duže, čak deset godina. Inače, postoje dokazi da je Lovrečica u 15. stoljeću imala utvrdu koja je služila, osim za obranu, i kao svjetionik.
Gradnja zvonika u Lovrečici započela je 1883., a dovršen je 1893. godine.
Izvor: Franina i Jurina 2009. (tekst «Zvonik Lovrečice kao pomorski orijentir napisao Ivan Milotić)
Photo by Kljujuć
swirl @ 18:14 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 6, 2009
Možda bi veliki dio istarske povijesti ostao zauvijek izgubljen da nije bilo G.F. Tommasini-a, dugogodišnjeg novigradskog biskupa. Tommasini je živio u razdoblju od 1595. do 1655. Bio je vrlo školovan čovjek, doktor teologije, pisac mnogobrojnih djela iz raznih područja.
U istarskoj povijesti uloga mu je značajna zbog djela «De Commentari storici geografici della Provincia dell' Istria, libri otto» objavljenog 1641. godine.
Djelo je nastalo na osnovu niza tadašnjih saznanja o istarskoj povijesti, pomoću djela drugih koji su otkrivali njezine segmente, ali i nizu posjeta raznim krajevima Istre gdje su bilježeni običaji istarskih stanovnika, njihov način života, njihova vjerovanja.
Veliku pomoć u tom radu pružio mu je P. Flego te su u djelo uklopljeni i njegovi originalni zapisi.
Na ovom blogu novigradski je biskup spomenut već puno puta, od navođenja povijesnih činjenica, preko opisa izgleda nekih gradova Istre koji su nam često danas gotovo neprepoznatljivi, do legendi i vjerovanja. Tommasini je tako zabilježio legendu o nastanku Vodnjana ujedinjenjem sedam starih naselja Vodnjanštine (link), pa otkriće divovskih kostura prilikom uređenja korita Mirne (link). Zahvaljujući njegovim dokumentima danas znamo kada je počeo raditi i rudnik Minjera (link)...  
Sličnu priču, ali o labinskim divovskim kosturima (link) ipak nije zabilježio biskup Tommasini nego Richard Francis Burton.
Izvor: Istarska enciklopedija
swirl @ 18:26 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 4, 2009

Malo je istarskih gradića čija je daleka povijest tolika nepoznanica. Poznato je te iz toga doba postoje dokazi da je Novigrad postojao u ranoj fazi kršćanska, no njegovo postojanje u antici je nejasno. U starim dokumentima postoji na nekoliko mjesta spominjanje Emonie ili Aemonie te neki drže da je riječ o antičkom Novigradu. Sličnost naziva s Ljubljanom koja se u antici nazivala Emona samo otežava spoznaju.
Na području stare jezgre nije nikada vođeno istraživanje te su ostaci iz eventulnog antičkog grada zapravo nepostojeći. Nema ga niti zacrtanog na antičkim kartama Istre. Kako najstariji dokazi s područja grada datiraju iz 5. i 6.st. ipak se ovo razdoblje smatra početkom postojanja Novigrada. Uglavnom je riječ o grobovima, kojih je dosta nađeno upravo kraj župne crkve, ali ih ima raštrkanih i na području cijele stare jezgre grada.
Kao Neapolis Novigrad spominje u 7.st. Anonim iz Ravene (nepoznati pisac iz ravene koji je između 6. i 7.st. napisao djelo «Cosmographia» bazirano na tada postojećim putopisima). U 9.st. spominje se kao Civitas Nova na Rižanskoj skupštini (804. godina).
Godine 996. car Oton III spominje grad Civitas Nova ponovno i to u dokumentu koji spominje ili nedavno utemeljenje novigradske biskupije ili njezinu obnovu.
U 12. st. osim naziva Civitas Nova ponovno se pojavljuje taj «antički» naziv Emonia, a Emonia je ponavlja sve negdje do prve polovice 12.st. od kada je u uporabi isključivo Civitas Nova ili Neapolis. No zato u ranom srednjem vijeku Novigrad doživljava pravi procvat.
Poput cijele Istre tako je i Novigrad u nekoliko navrata doživio velika razaranja. Jedno od poznatijih je ono što su ga godine 1380. učinili Genovešani, dok su 1687. grad opljačkali Turci.
Izvor: Novigrad istarski između 7. i 12.st., Miljenko Jurković
swirl @ 18:15 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, veljača 21, 2009
Novigrad započinje ubrzani razvoj tek uspostavom franačke vlasti u Istri. Čak je i vojvoda Ivan, karolinški namjesnik u Istri koji je sazvao Rižansku skupštinu 804. godine, živio u Novigradu ili u njegovoj blizini.
Krajem sedamdesetih godina 8.st. papa Hadrijan piše Karlu Velikom i spominje biskupa Mauricija. Riječ je o istarskom biskupu koji je imao zadatak utjerivanja prihoda Sv. Petra. No, u tom pismu se spominje kako su ga neki Grci i dio stanovnika ovog kraja držali izdajicom smatrajući da je imao za zadatak predaju cijelog kraja Karlu Velikom te su biskupa Mauricija napali i oslijepili.
Papa Hadrijan u tom pismu moli Karla Velikog da se obrati friulanskom vojvodi Markariju kako bi on privremeno kod sebe smjestio biskupa Mauricija.
Vjerojatno je riječ o istom biskupu Mauriciju koji je u 8.st. dao izraditi raskošan ciborij u baptisteriju (krstionici) župne crkve, naravno ne ove današnje (na slici) već one koja je tu bila u ranom srednjem vijeku. Baptisterija više nema, krov mu se urušio u 17.st. i do druge polovice 18.st. je samo ruševina koju je dao potpuno srušiti biskup Stratic. Na jednom dijelu njegovih temelja sagrađen je kasnije zvonik. Tlocrt baptisterija zabilježen je negdje u 18.st. tako da je ipak poznato kako je on izgledao.
Na ciboriju kojeg je dao napraviti biskup Mauricije piše: Ovaj ciborij (izgrađen) od plemenitog mramora za krstionicu iz koje sija svjetlo i buja život, posvetio sam ja, biskup Mauricije uzvišenom Bogu iz svega srca s pažnjom i pobožnošću. O blaženi Ivane, (osiguraj) da budu oprošteni mnogi naši grijesi (...) i da možemo saznati što nas vodi u kraljevstvo raja gdje je život.
O samom biskupu Mauriciju ne zna se ništa, osim da je dao izraditi ciborij, te se vjerojatno taj isti biskup spominje u već spomenutom pismu pape Hadrijana. I stil izrade ciborija jedinstven je za Istru toga doba te se pretpostavlja kako niti nije izrađen od ruke istarskih majstora. Stilski slične predmete tada izrađuju majstori na friulanskom području. Kako papa Hadrijan moli Karla Velikog da se biskupa smjesti baš kod friulanskog vojvode smatra se da je vjerojatno Mauricije i bio tamo smješten, tamo je dao izraditi ciborij te je čekao na povratak u Novigrad kada je i ciborij stavljen u krstionicu.
Do danas je sačuvan veći broj segmenata tog ciborija te većina tog natpisa
Izvor: Novigrad istarski između 7. i 12.st., Miljenko Jurković
Photo by S.Š.
swirl @ 17:59 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 15, 2009
 
Crkva je građena dvadesetih godina 20.st. i, barem kada je o tome riječ, nema neku povijesnu ulogu. No uz nju je vezana jedna zgodna priča poprilično slična gradnji crkve u Grdoselu što je opisao Vinko Kikot nekoliko stoljeća ranije (link).
Marina Pirovich je u snu (li je barem tako ispričala) doživjela «prikazanje». Od tada je imala veliku želju sagraditi crkvu. Do početka gradnje prošlo je dosta godina jer valjda njezin plan nije iz početka podržao župnik. No, kako god, crkva se počela graditi. Kako je u međuvremenu Marina, u poodmaklim godinama, živjela kod sestre u Puli, u Puli je našla arhitekta koji je napravio nacrt.
I onda dolazimo do ovog «kad se male ruke slože». Za gradnju crkve mnogi su davali svoje novčane priloge, u Puli, u okolici Brtonigle te u samim Radinima. Čak su angažirani autobusi koji su dobrovoljce iz Pule vozili na mjesto gradnje, a i opet je niz lokalnih stanovnika «pljunulo u ruke i prionulo poslu». Kamen se vadio iz lokalnog kamenoloma, ostali građevni materijal poklanjali su dobrostojeći ljudi kraja. I tako je crkva izgrađena. Njezina osobitost je oltar poput špilje u Lurdu.
Fotografije: Kljujuć
swirl @ 15:30 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 11, 2009
Istra ima preko 2.000 speleoloških «objekata»: špilja, ponora. Većina njih još nije otkrivena za javnost, a tek se u novije vrijeme počelo raditi na iskorištavanju ovih podzemnih ljepota Istre u turističkoj ponudi. 
Tako se može posjetiti jama Beredine (link), nedavno otvorena jama Feštinsko kraljevstvo (link), a u ljeto prošle godine otvorena je za javnost i spilja Mramornica kraj Brtonigle (kod Stancije Dršković). 
Nisam bila pa zato niti ne stavljam slike. 
Ova jama je prvi put opisana 1770. godine (Alberto Fortis), a ima najveću podzemnu dvoranu u Istri, veličine nogometnog igrališta. Bogatstvo spilje je i u bezbrojnim sigama, stalagmitima i stalaktitima, različitih boja: od crvenkaste i bordo preko sive do bijele nastale od minerala kalcita. 
Kraj Brtonigle su još i špilja Srbani i prirodni park Škarline.
swirl @ 20:01 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 1, 2008
Oko tristo metara prema sjeverozapadu od lokacije današnje crkvice nalazila se stara crkvica Sv. Roka, dok je ovo bila crkvica Sv. Ivana Krstitelja. Stara crkva Sv. Roka bila je zaplijenjena u vrijeme kratke francuske vlasti u Istri. Tridesetih godina 19.st. mogla se i opet koristiti kao crkva, ali je tada već bila jako dotrajala.
Kada je 1855. izbila epidemija kuge, došlo je do «zamjene» pa je stara, dotrajala crkvica Sv. Roka preseljena na novu, sadašnju lokaciju, bivšu crkvu Sv. Ivana Krstitelja. Kada je epidemija prošla stanovnici su u znak zahvalnosti Sv. Roku zasadili 66 stabala duda kraj Karbonere. No većina stabala je ubrzo propala.
I danas, na dan Svetog Roka, postoji procesija i kip ovog sveca nosi se od ove crkve do župne crkve u Brtonigli (link).
Posebnost Brtonigle je i velika «Fešta Sv. Roka» koja se održava sredinom kolovoza svake godine, a gdje se mogu degustirati i vina iz ovoga kraja. Nije zalud Brtonigla prozvana gradom vina.
Osim «Fešte istarske malvazije» sve je poznatija i gljivarijada.
Izvor: Brtonigla i okolica, Niki Fachin
swirl @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 5, 2008
preuzeto s www.nemo-hr.com
Istarski turizam pruža i mogućnost ronjenja na olupine brodova onima kojih privlače morske dubine. Oko obala Istre nalazi se niz potopljenih brodova, uglavnom iz prve polovice 20.st. 
Dok nisu bile zaštićene, olupine su bile nerijetko opljačkane, a ukradeni detalji s brodova i danas se nalaze u kolekcijama nepoznatih sakupljača. Danas je većina tih olupina pod zaštitom pa se za ronjenje na ovim lokacijama treba dobiti dozvola Ministarstva kulture.
Zapadnije od Novigrada potopljen je Coriolanus, minolovac koji je i sam stradao od mine.
Coriolanus je bio ratni brod britanske kraljevske mornarice, dug 45 m, širok oko 9 m. Porinut je u more 02. rujna 1940. godine, a svoj kraj doživio je nepunih 5 godina kasnije, 05. svibnja 1945. Izgleda da je minolovac povremeno imao i ulogu prisluškivanja pa se pretpostavlja (dokumentacija nije otvorena javnosti) kako se našao u blizini istarske obale sa zadaćom prisluškivanja radio veza nove jugoslavenske vlasti. U takvoj misiji sam je doplovio do plutajuće mine čija je eksplozija dovela do njegovog potonuća. Na desnom boku broda koji se nalazi na dubini od tridesetak metara vidi se i danas ovalna pukotina, posljedica eksplozije.
Izvor: Franina i Jurina 2003., «Coriolanus – minolovac potopljen minom» Goran Prodan
swirl @ 12:14 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, ožujak 8, 2008

Pokraj poznatog hotela u Brtonigli (hotel San Rocco) nalazi se i crkvica Svih Svetih. 
Dao ju je izgraditi u 16.st. Pietro Radin, a obnovljena je sredinom 19.st. Na podu crkvice nalaze se 4 nadgrobne ploče, iz 1567. (vjerojatno je pripadala Simonu Periniju) , dvije iz 1596. i posljednja iz 1721. godine. Na ovoj zadnjoj piše «Zan Antonio Paladin učini ovaj spomen sa svojom braćom».
Crkvica je poznata i po svojem zvonu koje je izlio davne 1510. godine Pier Zuan delle Campane. Zvono je prenijeto u Ljubljanu za vrijeme prvog svjetsko rata gdje se, u ratne svrhe, trebalo istopiti, ali je u posljednji čas spašeno.
swirl @ 15:56 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, veljača 19, 2008
Od mnogobrojinih istarskih prethistorijskih gradina jedna se nalazila i na mjestu današnje Brtonigle. 
Naselje se pod nazivom Ortonegro spominje u 13.stoljeću. Naziv potječe od rimskog naziva Hortus niger (Crni vrt), a vjerojatno je nastao zbog tla u okolici Brtonigle.
Naseljem dominira župna crkva Sv. Zenona građena od 1859.-1861. Na istom je mjestu prije postojala manja crkva građena u 15.st. Današnji zvonik potječe iz 1491. i bio je zvonik te starije crkve. Najstariji pisani trag o crkvi datira iz 1337. i spominje svećenika Lastigna. Jedna od oltara napravljen je od rakljanskog kamena.
Ispred crkve je lijep trg, čest motiv fotografija Brtonigle. 
No Brtoniglu vrijedi posjetiti i zbog kvalitetnih vina, meda, maslinovog ulja i lavande. I naravno, mnogobrojnih fešti u samom mjestu i okolici. 
Stavljam vam link na strane Turističke zajednice Brtonigla
. Moć interneta u promociji mjesta valjda će shvatiti i niz drugih mjesta, možda i poznatijih od Brtonigle .... valjda... jednog dana.....
swirl @ 18:44 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 11, 2007

Na otočiću između Poreča i Umaga nastao je Novigrad. Otok je tek u 18. stoljeću spojen s kopnom čime je omogućeno širenje gradića prema kopnu.
Srednjovjekovne utvrde postoje i dan danas, a šetnica između njih i mora jedna je od ljepših šetnica u Istri.
 



Na posljednjoj se slici vidi i jedina loža u Istri uz samo more. I samo kratki uvod u Novigrad - već 1894. Novigrad ima uređeno kupalište, 1896. godine ima dva hotela, a Kandler je 1845. godine napisao turistički vodič kroz Novigrad koji je izlazio u nastavcima u jednom tršćanskom listu.

swirl @ 17:55 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, veljača 6, 2007


Nekoliko kilometara sjevernije od Novigrada, uz samo more, sjestilo se mjesto Dajla u kojem je najpoznatije upravo imanje na slici. Povijest ovog mjesta započinje u antičko doba, kada se ovdje nalazila rimska vila. U 5. i 6. st. grčki monasi su na istom mjestu izgradili samostan u kojeg se u 9. st. useljuju benediktinci, da bi u 13. stoljeću samostan prešao u vlasništvo novigradskih biskupa. 
 Crkva sv. Ivana Krstitelja (točno nasuprot crkvi je kapelanova kuća, potpuno identičnog izgleda kao i crkva na slici)
Veću obnovu imanje doživljava u vlasništvu obitelji Sabini, a zatim i obitelji Grisoni (od 1754.).  Grof Santo Grisoni 1775. imanju dodaje dvije barokne zgrade, crkvu sv. Ivana Krstitelja i kuću za kapelana. Gledajuć prema moru crkva je s lijeve strane od vile, a kapelanov stan s desne. Ono što je karakteristično za Dajlu i ovo imanje je da su obe zgrade identičnog baroknog pročelja. 
Obnovu nastavlja Francesko Grisoni koji angažira francuskog arhitekta (du Manetote, dezerter iz vojske Luja XVI), koji na mjestu prijašnje glavne zgrade gradi neoklasicističku dvokatnicu koju vidite. Dvorište imanja otvara se direktno na more i maleni mol. Do mora bio je čaroban vrt s fontanom kojega danas možemo samo zamisliti. Od tuge zbog smrti njegovog sina (umro je u dvoboju) Francesko Grisoni vraća cijelo imanje benediktincima.
Zadnji stanari ovog imanja bili su stanovnici staračkog doma. Danas je cijelo imanje, zajedno s vrtom, u potpunosti devastirano, što neplanskim pregradnjama u novije doba, što uslijed godina napuštenosti i propadanja (zadnjih nekoliko godina imanje je napušteno). Stari sjaj pokazuje samo crkva i njezino pročelje, no unatoč tome mjesto i dalje zrači ljepotom nekih davnih vremena. Ne znam postoji li kakav plan i, ako postoji, kakav je, ali se nadam da će se u skorije vrijeme netko spasiti nešto što je tako lijepo, a propada.


swirl @ 20:20 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare