Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
srijeda, ožujak 23, 2016

Ma koliko god Pazinčica djeluje benigno ljeti, ili u drugim razdobljima kada nema puno kiše, ta mala riječica može napraviti čuda. Kod velikih kiša važno je znati da joj je „usko grlo“ njezino poniranje (Pazinčica ponire u Pazinsku jamu). Kada je puno kiše, ovaj prirodni sifon nedovoljan je, velike količine vode počinju formirati jezero koje se ponekad može protezati i po 3 km u dužinu (link).

15. listopada 1896. voda u Pazinskoj jami dosegla je 240 m nadmorske visine i nalazila se samo 30 m ispod razine na kojoj se nalazi pazinski kaštel. Dana 28. ožujka 1928. Pazinčica je poplavila nekoliko mlinova, a razina vode u pazinskoj jami iznosila je 221 m nad morem.

Razina je pak dosegla 234 m 25. listopada 1964. U prosincu 1992. poklopile su se velike kiše i uzdignuta površina mora, vodostaj Pazinčice bio je 260 m.

Velika poplava bila je i u listopadu 1993. Najviša razina vode u Pazinu 22. listopada te godine iznosila je 235,89 m nad morem, 2 metra više od poplave iz 1964.

 Izvor: Pazin između jutarnje mrzline i podnevne vrućine, Milan Sijerković

 

swirl @ 19:29 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 16, 2016



Po ljeti najtopliji, po zimi najhladniji grad u Istri, Pazin je mješavina morskih i kopnenih vremenskih obilježja.

Temperatura u Pazinu počela se mjeriti 1884. godine. Od tada je bilo razdoblja, kraćih ili dužih, bez mjerenja, a kontinuirano mjerenje temperature traje od 1949. do danas.

Unatoč tome, postoje stari zapisi, kronike, dokumenti, koji navode neke posebnosti od davnina.

Zna se da je zima 441.-442. bila jako hladna. Zima 1210.-1211. bila je isto posebno hladna, spominje se da su i kanali u Venecije te zime bili skroz zaleđeni. Posljedice oštrih zima na masline, smokve, lozu u Istri zabilježene su 1541., 1562., 1595., 1604., 1709., 1740., 1763.

Za zimu 1607.-1608. postoje zapisi koji navode da se vino ledilo u bačvama, a niz kuća je stradalo kada se počeo topiti led. Očito je to bila jaka, ali i vrlo duga zima.

U novije doba najniža temperatura zabilježena je u Pazinu 8. siječnja 1985., iznosila je -18,7 oC. Dana 16. veljače 1929. temperatura se u Pazinu spustila na – 19,1 oC, dok je na isti dan, ali 1956., iznosila -21,6 oC.

Izvor: Pazin između jutarnje mrzline i podnevne vrućine, Milan Sijerković

swirl @ 17:51 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, studeni 14, 2015

Rimska poganska božica sreće, Fortuna, zavezanih očiju vrti kotač na kojem su ljudi i njihove sudbine.

«Tko bi gori, eto je doli,

a tko doli, gori ustaje»

Rimski kasnoantički filozof Boeti opisao je Fortunu i njezin kotač sreće, a njegovi zapisi popraćeni bogatim ilustracijama poprilično su popularizirali «kolo sreće» koje postaje čest motiv u srednjem vijeku.

U beramskoj crkvici na groblju, Sv. Mariji od Škrilinah (više o Bermu potražiti pod "Pazin i Beram" – pogledati Taglist s lijeve strane bloga) na zapadnom zidu kraj ulaznih vrata (kada uđete u crkvicu freska je s desne strane vrata) nalazi se i freska «Kolo sreće». Od tri freskoslikara koji su crtali više od 40 prizora u unutrašnjosti, i ovu je radio Vincent iz Kastva. Razlika između tri autora vidljiva je već usporedbom njihovog stila crtanja, pogotovo detalja na licu (usta, nos, uši, oči).

Beramsko kolo sreće nastalo je na osnovi prikaza Majstora sa svicima iz Nizozemske (ne zna se njegovo ime, ali je po prvi put upravo ovaj majstor prikazao «Kolo sreće» na taj način, s nizom poruka koje su upisane na svicima koji se nalaze na «Kolu sreće». 

swirl @ 19:42 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 4, 2015

Godine 1930. započela je izgradnja ceste iz Pazina prema Zarečju i Grdoselu. Tamo gdje je cesta prelazila Pazinčicu napravljen je betonski most. Uz taj most je 1934. napravljeno omiljeno pazinsko kupalište koje su pazinjani prozvali Lidom. Imalo je betonski plato, tuševe, a nekoliko metara ispod mosta učinjena je mala brana te je nastalo malo jezero savršeno za kupanje. Na Lidu su se često znali organizirati i plesovi.

Na žalost most nije dugo izdržao. Stradao je u ratu, 1944. kada je dignut u zrak. Ovo je nekako bio i kraj Lida kojega je lagano obraslo raslinje, a završni udarac nanijela mu je polava 1963. Koja je odnijela obale Lida.

Most je obnovljen, prvo je na betonske stupove stavljeno drvo, da bi šesdesetih godina ponovno postao betonskim mostom.

Izvor: Franina i Jurina 2015.

Na slici: Zarečki krov, današnje kupalište u Pazinu 

 

swirl @ 17:53 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, rujan 27, 2014

Crkvica van Berma naširoko je poznata po svojim freskama te po velikom broju glagoljaških grafita. O prošlosti ove crkvice ipak pričaju i njezini neoslikani zidovi kraj svetišta. Naime, dok je većina zidova crkvice prekrivena zidnim slikama, kraj svetišta nalazi se jednostavan strop, a zidovi su neiscrtani dok je vidljiv samo segment jedne freske.

U nastojanju da se obrazloži takvo stilsko odstupanje svetišta od ostatka crkvice zapravo se otkrivalo kako je izvorna crkvica vjerojatno nekada izgledala.

Već samo ime Sv. Marija od ŠKRILINAH označuje da je crkvica na naslagama škrilja. Nestabilna podloga na kojoj je sagrađena vrlo je vjerojatno bila uzrokom mnogih oštećenja i popravaka. Poznato je da je jedna obnova izvršena 1707. godine. Tada je crkvici dodana lopica (trijem), postavljen je novi kameni pod, a crkva je dobila i novi oltar i prozore. Pretpostavlja se da je izvorno i ova crkvica imala rebrasti svod, čest u sakralnoj arhitekturi u doba kada je sagrađena. Nužnost popravaka crkvice vjerojatno je s vremenom ponešto izmijenio i izgled crkvice, što zbog manje zahtjevnih radova tijekom popravka što zbog ušteda. Tako se vjeruje da je u jednom navratu građevinski zahtjevan rebrasti svod zamijenjen jednostavnim stropom. Pri tome su se, kako to obično biva, ljudi služili već postojećom građom. Srušivši rebrasti svod i dio zidova na mjestu gdje je svetište, ponovno su isti materijal ugrađivali u nove zidove i svod. Pri tome su oslikani dijelovi srušenog zida (stropa) ugrađivani u crkvicu, te su poneki segmenti davnih fresaka sakriveni od očiju javnosti i nalaze se ugrađeni u unutrašnjost zida crkvice. Jedan je segment slučajno otkriven adaptacijom 1977. koja je vođena pod budnim okom Hrvatskog restauratorskog zavoda. U unutrašnjosti zida otkriven je spolij, kameni ulomak, na kojem je otkriven ostatak freske. Spolij se nije mogao izvaditi, no zato je stručnim metodama spašen dijelić freske na tom kamenu. Upravo taj dijelić naknadno je vraćen u svetište crkvice. U neko davno doba na fresku je netko uparao grafit koji prikazuje ljudsku figuru.

Više o freskama ove crvkice možete pročitati ovdje (link).

Izvor:  Pazinski memorijal „Beram u prošlosti“, knjiga XXV

swirl @ 14:45 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 21, 2014

Poput niza drugih istarskih gradića i Beram je prastaro naselje. U prapovijesti na ovom se mjestu nalazila pretpovijesna gradina.

Arheolog Marchesetti dobio je u Trstu 1882. ili 1823. urnu koja je slučajno otkrivena u Bermu te je već u proljeće 1883. stigao u Beram u istraživanje nekropole. Na istom mjestu gdje je otkrivena prva urna otkrio je još 25 urni.

Čuvši za ova istraživanja tijekom ljeta iste godine u Beram dolazi i Karl Moser. Moser je istraživao stotinjak grobova, a arheološki je materijal odnio u Beč. Nakon Mosera, Marchesetti se ponovno vratio u Beram, otkrio novu lokaciju beramske nekropole, no na žalost nije poznato koliko je grobova otkrio.

U jesen iste godine (1883.) beramsku je nekropolu istraživao i Andrea Amoroso. Otkrio je dodatnih 72 grobova.

Nekropola je pripadala beramskoj gradini. Gradina je vjerojatno imala 3 sloja zidina. Najstarija nekropola bila je smještena između drugog i trećeg obrambenog zida. Povećanjem broja stanovnika gradine nešto mlađa nekropola bila je smještena van trećeg reda zidina. Poznata je i lokacija gdje se vršilo spaljivanje mrtvih.

Beram je postojao i u doba starog Rima, no vrlo je malo nalaza datiranih u ovo doba.

Prvi dokument koji spominje Beram je darovnica kralja Berengara I iz 911. Prvi sačuvani Urbar datira iz 1498., a spominje 62 beramska ognjišta. Zbog bijega pred turskim osvajanjima broj stanovnika raste te urbar iz 1570. navodi postojanje čak 148 ognjišta u Bermu. Tadašnji Beram imao je čvrsti obrambeni zid s čak 3 kule. Glavni ulaz u Beram nalazio se na istom mjestu na kojem i danas cesticom ulazite u staru jezgru grada. Pokraj tih glavnih gradskih vrata postojala je i gradska loža. Osim ovog ulaza u grad postojala su i mala vrata. Obranu grada činile su, osim gradskih ziodina, i 3 okrugle kule. Uz crkvu Sv. Martina postojao je kaštel. Naknadno se naselje širilo na južnu padinu, van gradskih zidina te su sagrađene i dvije manje crkvice.

Svoj vrhunac Beram doživljava pred rat između Venecije i Austrije (Uskočki rat) koji je devastirao veliki dio Istre i doveo do strašnih posljedica.

Beram je opisao i nacrtao Valvasor osamdesetih godina 17.st. Opisao je trošne gradske zidine, mnogobrojne vinograde, obrađena polja i voćnjake.  I Moser u doba dolaska u Beram 1883. ostavlja opis velikog broja zgrada u vrlo lošem stanju.

Izvor:  Pazinski memorijal „Beram u prošlosti“, knjiga XXV

swirl @ 19:13 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, rujan 18, 2014

U Bermu je pronađeno niz glagoljaških zapisa.

U crkvici Svete Marije na Škrilinah tako su neke kratke zapise na glagoljici ostavili Brnović, Tihonić, Milohanić te niz drugih autora. Od godina zabilježene su 1523., 1534., 1548., 1555., 1557. i 1563. U župnoj crkvi Sv. Martina pronađen je glagoljaški natpis koji se danas nalazi iza glavnog oltara. Natpis glasi

„1431 BE ZIDAN S(V)ETI MAR'TIN'. BEŠE PO(P) PIL(A)D'A PROŠT DIDAK.“

Na kamenici za krštenje u starom svetištu Sv. Martina nalazi se glagoljicom upisana godina 1493. te slova „ISUS“. Kamenica se nekada nalazila u crkvici Sv. Marije od Škrilinah. Pravo blago glagoljaških natpisa nalazi se u Sv. Mariji od Škrilinah. Branko Fučić pronašao je i uspio pročitati čak 127 natpisa. Najveći dio ovih glagoljaških grafita ostavili su žakni, možda tijekom vjernih procesija ili pak tijekom svojeg školovanja. Neka imena žakana ponavljaju se i više puta. Tako su u zidove Sv. Marije od Škrilinah po nekoliko puta upisani: Grško Tihonić, Mihel Markučić (žakan u Bermu 1523.), žakan Jerolim Trampić (naknadno se potpisivao kao pop), žakan Lovre, žakan Ivan Križanić, žakan Ivan Špaha (koji je ostavio uz svoj potpis napisao i „kada se učih pisati“)... Ovo ni izbliza nije dovršen popis svih žakana koji su ostavili spomen na svoje ime urezan u zid crkvice.

Osim žakana, svoj je trag na isti način ostavilo i niz popova: pop Težak, pop Jurij Badovinić (koji je zapisao „Rekoh moju mladu mašu 1556.“)... Među ovim potpisima nalazi se i pop Levac Križanić, onaj isti koji je prepisivač Istarskog razvoda 1546. godine. Križanić se upisao u zid crkvice 1535., a ispod njegovog potpisa netko je glagoljicom upisao „pijani osal“. No nije Križanić jedini kojega su naknadno proglasili magarcem, ima još magaraca na zidovima Sv. Marije od Škrilinah. Glagoljicom je uparano u zidove i niz komentara biblijskih prizora nacrtanih na zidove, no ima i prostih komentatora te komentara raznih vrsti. Uz lik kralja Iruda niz je komentara kojima se Irud proglašava nečastivim i napada ga se. Skoro pedesetak komentara upisano je uz crtež dječaka Isusa koji je s drugom djecom došao u hebrejski hram. Mada još dijete, Isus je ovdje prikazan kao učitelj dok su učitelji na fresci prikazani kao neznalice. Ovakav je prikaz očito inspirirao mnoge, uglavnom niz napisa navija za Isusa i daje mu podršku, dok ima mnogih koji izruguju učitelje. No čak dva puta upisan je kratak komentar „Usrali se“. I freska Sv. Martina bila je izvor inspiracije nekih „komentatora“, no zidovi crkvice skrivaju i potpuno drugačije zapise, potaknute gubitkom dragih osoba.

Glagoljica vezana uz Beram sačuvana je u drugih zapisima. Ljubljanski fragment homilijara, nazvan tako jer je otkriven u Ljubljani, potječe iz 13.st., a definitivno potječe iz Berma. Nastao je u razdoblju prelaska oble glagoljice u uglatu. Potrdu da se nalazio u Bermu daje bilješka Vincenca Bernkovića iz Berma, napisana u 16.st. Iz Berma su i Beramski (Ljubljanski) misal iz prve trećine 15.st. (i on se nalazi u Ljubljani) te dva brevijara iz 15.st.

Izvor: Pazinski memorijal „Beram u prošlosti“, knjiga XXV

swirl @ 22:44 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, rujan 13, 2014

 

Vozite li starom cestom kroz Pazin, na izlazu iz Pazina prema Puli s desne strane nalazi se cesta koja vodi u Ježenj. Nakon nekoliko kilometara dolazite do Malog Ježenja i Velikog Ježenja.

I tu je od davnina postojao život. Tako su na području Malog Ježenja otkriveni ostaci pretpovijesne gradine, a u blizini je otkrivena i nekropola iz ranog srednjeg vijeka. O Velom Ježenju najstariji pronađeni dokument onaj je iz travnja 1478. Župna crkva sagrađena je u 16.st. U Velom ježenju nalazi se i kapelica obitelji Krizmanić (Zvanetovi) iz 19.st. Stanovnici Velog ježenja 1868. podignuli su veliki križ na mjestu Progon, dok su isto napravili i stanovnici Malog ježenja nekoliko godina kasnije. Njihov je križ postavljen naputu prema staroj jezgri sela. Treći križ postavljen je krajem 19.st. na Velom Vrhu, a blagoslovljen je 1900.

U potrazi za rodnom kućom biskupa Jurja Dobrile u Velom Ježenju naišla sam i na veliku šternu (slika gore lijevo). Napravljena je 1913./14. zajedničkim snagama stanovnika. Punila se kišnicom sa svih krovova okolnih kuća. Do šterne nalazi se i kip biskupa Jurja Dobrile, kao i njegova rodna kuća (slika gore desno).

Juraj Dobrila je rođen 1812. u siromašnoj obitelji. Od četrdesetih godina 19.st. prijateljevao je i s Josipom Jurjem Strossmayerom. Nakon školovanja polagano se uspinjao na crkvenoj hijerarhijskog ljestvici. Uvijek je pomagao siromašnima, uvijek se zalagao za prava hrvatskog i slovenskog naroda, bio je i član Matice hrvatske. Omogućio je školovanje nizu siromašnih vrijednih hrvatskih đaka, poticao je izlaženje novina na hrvatskom jeziku, njegovao je narodne običaje. Svojim je djelovanjem uvelike utjecao na hrvatstvo u Istri i začetak narodnog preporoda. Godine 1858. postao je biskup, kao prvi istarski Hrvat na ovoj funkciji. Sedamnaest godina bio je porečki biskup te sedam godina biskup u Trstu. Bio je predstavnikom Bečkog parlamenta, dok je u Istri bio vječiti oponent omalovažavanju Hrvata od strane talijanskih lokalnih političara. Umro je 1882., a cijeli posjed ostavio je u dobrotvorne svrhe. U doba današnje opće razjedinjenosti veselilo me čitati o složnosti stanovnika Ježenja. Nije tu samo šterna, zajedničkim snagama mjesto je dobilo struju 1953., vodovod (1969.), asfaltirana je cesta do sela, a sredstva prikupljena radnom akcijom poslužila su da stanovnici kupe prvi ježenjski zajednički televizor.

swirl @ 13:12 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, rujan 7, 2014



Vozite li starom cestom od Pule prema Pazinu, neposredno pred Pazin s desne strane nalazi se cestica za mjesto Trošti. Skrenete li, ubrzo ćete stići i do putokaza za središte Istre. Uska cesta kroz selo nastaviti će se u dobru makadamsku cestu koja će vas dovesti upravo do – središta Istre.

Matematičkim putem odreženo je da je upravo ovo mjesto na kojem je postavljena malena kamena piramida sam centar poluotoka.

U duhu sa samim poluotokom, na jednoj je strani središte Istre napisano glagoljicom, na drugoj hravtskim jezikom, dok je treća strana na engleskom jeziku, za mnoge turiste koji obožavaju Istru.

swirl @ 20:33 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 14, 2013
Istra je dobila još jedan 3D model. Ovaj put je riječ o 3D modelu pazinskog kaštela. (link na Google Earth i model)

Stipe, a da se preseliš iz Opuzena u Istru? Bilo bi jednostavnije Smile

(više o autoru modela, ali i prvom modelu kojeg je izradio ovdje)



swirl @ 18:16 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, svibanj 19, 2012

Vozite li npr. starom cestom od Pule preko Žminja do Pazina, na ulasku u Pazin nalazi se kružni tok. Lijevo skrećete prema Poreču, no nastavite li ravno – dolazite u Stari Pazin, danas dio grada Pazina potpuno stopljen s ostatkom grada. Prepoznati ćete ga po zvoniku crkve Sv. Jurja Mučenika. Crkva je sagrađena 1592., a zvonik je dobila 1700. godine. U 16.st. župnik joj je bio Stjepan Konzul Istranin, protestantski pisac i prevoditelj koji je upravo zbog protestantizma morao napustiti Stari Pazin i otići u progonstvo. Bilo je to 1549.

U prapovijesti na ovom se dijelu nalazila gradina. Položaj za gradinu upravo na ovom mjestu, a ne na mjestu pazinskog kaštela, bio je povoljniji jer je riječ o stotinjak metara višoj nadmorskoj visini koja je garantirala veću sigurnost i bolji pregled na okolinu.

Ne zna se je li postojalo na istom mjestu naselje u antici (ostaci iz ovog razdoblja nisu otkriveni) no naselje se razvilo negdje u ranom srednjem vijeku, dakle ranije no što je nastao pazinski kaštel. Otprilike na početku 11.st. Stari Pazin dobio je čak i status grada. Kako bi se razlikovao od obližnjeg Pazina, Stari Pazin tada se zvao Pisinum Superius (Gornji Pazin). Kasnije su ga njemački feudalci nazivali Oberburgom, dok je za Pazin postojao naziv Mitterburg.

U prvim desetljećima 12.st. Slaveni su, naselivši ovaj kraj, Stari Pazin zvali Gorenjim Gradom ili Golograštinom.

Izvor: Korijeni istarskih gradova (Just Ivetac), Istarska enciklopedija, Pazin – srce Istre

swirl @ 22:36 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, listopad 3, 2010

Vozite li kroz Pazin naići ćete na veliko zdanje Pazinskog kolegija.

U teška vremena za hrvatstvo u Istri Pazin je, godine 1899. dobio prvu hrvatsku gimnaziju. Njezini su đaci nerijetko bili siromašni, pa se nastojalo naći riješenje za njihov smještaj. Prije otvaranja gimnazije osnovano je u Pazinu Đačko pripomoćno društvo. Uglavnom se financiralo dobrotvornim prilozima, a pomagalo je neimućnim đacima.

Početkom 20.st. krčki biskup Mahnić došao je na ideju da zaklada biskupa Feretića, čija su se sredstva koristila na Krku za osiguravanje školstva, pomogne u gradnji kolegija u Pazinu. Doduše jedan od motiva bio je i liberalnost pazinskih đaka koji baš nisu „prigrlili“ vjeronauk, teologiju i slično. Mahnić je dobio podršku i salezijanaca, talijanskog reda koji se bavio odgojem mladeži. Čak je nekoliko svećenika otišlo u Italiju salezijancima ne bi li usvojili nove odgojne metode.

Godine 1909. svećenstvo ipak glasa protiv prijedloga biskupa Mahnića, a glavni razlog, barem onaj objavljen, je strah od obnarodnjavanja zbog utjecaja talijanskih salezijanaca. U drugoj polovici iste godine ipak je ideja dobila „zeleno svjetlo“. Godine 1913. položen je kamen temeljac.

Zgrada je sagrađena 1914. po nacrtima arhitekta Anselma Wernera. U financiranju njezine izgradnje sudjelovala su razna društva, pa i pojedinci koji su njegovali hrvatstvo te nastojali omogućiti školovanje na hrvatskom jeziku. Do početka I svjetskog rata gradnja je završena, ali nije uređena unutrašnjost zgrade. Nakon rata zgradu su koristili Talijani, za vrijeme II svjetskog rata Nijemci, a nakon njih partizani. Godine 1945. zgrada je vraćena crkvi te je u njoj otvoreno sjemenište. U tridesetak godina koliko je postojalo sjemenište, u njemu se školovalo 1500 đaka. Klasična je gimnazija otvorena tek 1993./1994. Tada su sagrađena dva nova krila, jedno sportska dvorana, drugo đački dom.

Tako je tek nakon 100 godina od početne ideje Pazinski kolegij zapravo postao ono što je i trebao biti.

Izvor: Istarska Danica 2010.

swirl @ 16:12 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, kolovoz 13, 2010

E sad malo opet moram o životinjama. Pazin ima novu udrugu, i to udrugu HappyEnd koja se bavi zbrinjavanjem i udomljavanjem napuštenih životinja. Stavljam link na Plavu šapu i njihov novi topicWink

swirl @ 14:01 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, srpanj 30, 2010

Petnaestak kilometara od Pazina nalazi se Grimalda.

Smještena na vrhu brežuljka ima predivan pogled, naravno ako ne pogodite dan kada od magle ne vidite prst pred nosom (na žalost govorim iz iskustva). Ajde, drugi put sam imala više sreće.

Taj brežuljak je naravno bio pretpovijesna gradina u kojoj su živjeli Histri, a zatim je bio naseljen u antici. O tome govori niz antičkih natpisa koji su pronađeni u Grimaldi i njezinoj okolici. Nakon niza "stoljeća tišine" (jer o Grimaldi ne govore nikakvi dokumenti niti su iz tog perioda otkriveni kakvi nalazi) Grimalda se spominje u pisanom dokumentu 1202. godine.

Djeleći sudbinu istarskih gradića i Grimalda je u srednjem vijeku imala ulogu vojnog uporišta te je stradavala u mnogobrojnim sukobima. Mijenjali su se protivnici, ali je stalno bilo jedino ... razaranje (ponekad pomislim da je ono «Povijest je učiteljica života» zapravo totalno krivo, nikad ljudski rod ne nauči ništa).

Mala Grimalda ima čak dvije crkve, jednu Sv. Jurja iz 1891., a druga znatno starija je na groblju. Titular je isti, Sv. Juraj, samo što je grobljanska crkvica iz 18.st.

swirl @ 20:38 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 9, 2010

Iz Pazina u smjeru Cerovlja cesta vas vodi i do Pazinskih Novaka. Pazinski Novaki se lijepo vide i kada vozite ipsilonom, pogotovo njegova crkva Sv. Ulrika koja je sagrađena u 17.st.
Na području Pazinskih Novaka pronađeni su natpisi uklesani u kamen koji datiraju iz antike, dok je u pretpovjesno doba ovaj kraj naseljavalo keltsko pleme Sekusi. Danas je teško zamisliti, ali u 16.st. naselje je imalo svoje obrambene zidine. Kroz srednji vijek neprestance su se izmjenjivali vlasnici nad ovim područjem.
Godine 1341. seljaci iz ovog kraja provalili su na područje Motovuna kojeg su opljačkali. Tada je u Pazinske Novake doveden bogati pljačkaški „ulov“, a sve opljačkano podijeljeno je u Pazinskim Novakima učesnicima ovog „podviga“.
Na samom ulasku u Pazinske Novake nalazi se crkvica Sv. Roka iz 16.st.
Prvi se put Pazinski Novaki spominju 1341. kao središte feuda akvilejskog patrijarha.
Izvor: Istarska enciklopedija, Korijeni istarskih gradova (Just Ivetac)
swirl @ 19:33 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 18, 2010
 
Spustite li se od crkve Sv. Nikole (link) na maleni trg sa originalnom javnom slavinom za vodu iz 1880. godine (slika desno), kraj nje se nalaze Franjevačke stube. Dovesti će vas do još jednog malenog trga na čijoj su lijevoj strani franjevački samostan i crkva Pohođenja Marijina.
Crkva je građena od 1463. do 1477., a od tada je doživjela niz preinaka. Već je 1481. produžena kako bi mogla poslužiti većem broju franjevaca koji su te godine dobili dozvolu za osnivanje samostana.
Legenda kaže kako je kod kopanja temelja crkve nađeno nekoliko zlatnih grumena te su crkvu neko vrijeme nazivali i crkvom Majke Božje na zlatnoj rudi.
Unutrašnjosti crkve i samostana kriju vrijedne sakralne predmete među kojima je i  triptih Girolama da Santacroce iz prve polovice 16.st. Na žalost, samostan nije otvoren za posjete turista.
Samostan je na početku bio znatno manji od današnjeg. Južno krilo samostana sagrađeno je naknadno, početkom 18.st. Blagovaonica u ovom krilu stoljećima je bila najraskošnija pazinska dvorana. Slike za blagovaonicu djelo su vodnjanskog slikara Veneria Trevisana (link). Upravo u ovoj blagovaonici potpisan je dokument o hrvatstvu Istre za Mirovnu konferenciju u Parizu.
U povijesti samostana u njemu su bile bolnica, ljekarna, biblioteka u kojoj je i danas nekoliko tisuća vrijednih knjiga od kojih su neke inkunabule. Neko vrijeme je ovdje bila osnovna škola koju su vodili franjevci, a u 19.st. ovdje je postojala i gimnazija.
U samostan se ulazi kroz zvonik sagrađen 1729. Kupola koja se nalazila na njegovom vrhu krajem 19.st. zamijenjena je piramidom čime je zvonik dobio današnji izgled.
Izvor: Pazin srce Istre, Mirjan Rimanić
swirl @ 10:19 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 5, 2009
Beram je mjesto u Pazinštini. Na groblju udaljenom oko 1 km od Berma nalazi se crkva Sv. Marija od Škriljinah poznata po jednom od najvrednijih djela istarskog srednjovjekovnog slikarstva. 
Crkva Sv. Marija od Škriljinah

U ovoj maloj crkvi nalazi se više od 40 različitih scena i tradicionalnih motiva iz biblije mastora Vincenta iz Kastva (15. stoljeće).
Najpoznatija je freska "Ples mrtvaca" vrlo jasne poruke; bez obzira tko si, tvoj se kraj zna (memento mori).


Unutrašnjost crkve


"Ples mrtvaca" započinje kosturom - gajdašem, a odvodi u grob redom: 1. papu 2. kardinala 3. biskupa 4. kralja 5. kraljicu 6. krčmara 7. dijete 8. prosjaka invalida 9. vojnika 10. trgovca.
Između svakog od ovih likova nalazi se još jedan kostur. Kolonu završava "anegdota" s trgovcem koji nastoji podmititi smrt hrpom zlatnika. No smrt i njega hvata pod ruku i vodi ga zna se kamo.

 Detalj freske

swirl @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 20, 2008
Godine 1883. u mjestu Beram otkriveni su ostaci prethistorijskih stanovnika koji su živjeli u ovom kraju; 172 pogrebne urne, ostaci zaštitnih zidova gradine (u dva koncentrična kruga). Dio nalaza smješten je u Beču i Trstu, a dio u Puli u Arheološkom muzeju. Pretpostavlja se da je na ovom mjestu postojalo naselje već u neolitiku.
Pisani trag o postojanju Berma datira iz 911. u darovnici kralja Berengara I tršćanskom biskupu.  
Srednjevjekovni Beram imao je gradske zidine i dvoje vrata. Glavna gradska vrata nalazila su se na mjestu gdje danas u stari Beram ulazi cesta kojom dolazite. Ulaz u grad branila je i jaka okrugla kula. Druga kula nalazila se usred Berma, bila je visoka, četverostrana, a na svojim slikama njezine je ostake zabilježio i Valvasor. Na njegovim slikama Berma vidi se stara župna crkva, znatno manja od sadašnje, bez zvonika, sa preslicom za zvono.
Poput ostalih srednjevjekovnih gradova i gradske su se zidine Berma gradile pa rušile. Tako je u ratu između pazinskog grofa Adalberta IV i Mlečana, poražen Adalbert preuzeo obavezu i srušio zidine grada. Nekoliko desetljeća nakon toga zidine su se ipak obnovile.
Kroz povijest se spominje kao Vermum, Verm, Berm...
swirl @ 18:13 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 16, 2008

Ovo je nezaobilazna crkvica u literaturi o Istri, bilo stručnoj bilo pisanoj poput turističkih vodiča. Nalazi se ispod Berma na mjesnom groblju, ponešto udaljena od samog mjesta. I ona je imala vrlo jaku bratovštinu koja se brinula kako o crkvici tako i članovima bratovštine.
O odabiru ove lokacije za gradnju crkvice postoje legende koje presudnim navode ukazanja na ovom mjestu. Postoje i legende o Grcima koji su u crkvici našli blago.
Današnji oblik poprimila je u 15.st. Uvijek je bila meta hodočasnika koji su je pohodili i iz daljih krajeva Istre, u vrijeme kada je do crkve trebalo hodati satima, a neki možda i duže.
Imena graditelja ostala su do danas tajnom, ali su u kamenim okvirima njezinih najstarijih prozora uklesani njihovi znakovi koji bi možda jednom o njima mogli otkriti i više.
Crkva je obnovljena početkom 18.st. kada je stari svod zamijenjen novim, ravnim, a na bočnim zidovima napravljena su dva nova prozora. Za vrijeme te obnove crkva je dobila novi oltar, a sagrađena je i lopica (trijem). Tako su mnogobrojni hodočasnici koji nisu stali u njezinu unutrašnjost ipak u zaklonu mogli slušati misu.
1912. godine crkvica je opet obnovljena uz veliku brigu i zalaganje Gnirsa, austrijskog konzervatora, a tada je sa stražnje strane dodana i sakristija.
Već sam puno pisala o njezinim freskama, kao što ću vjerojatno još koji put. Dok su većinu istarskih fresaka radili umjetnici freskoslikarstva iz Pule, Vodnjana, Kopra, Beram je za većinu fresaka u Sv. Mariji na Škrilinah angažirao Vincenta iz Kastva. Odabir Vincenta tumači se glagoljaškim vezama, a i niz plovana u Bermu dolazili su s onu stranu Učke.
Godine 1912. otkriven je natpis:
«U čast Gospodina našega, Isusa krista, amen, i slavne Djevice majke Marije i u ime sviju svetih dao je ovo djelo oslikati komun Beram o trošku bratovštine blažene Marije djevice. Ovo je slikao majstor Vincent iz Kastva i završio mjeseca Novembra, osmog dana po Martinji, godine Gospodnje 1474.»

Natpis je otkrio tada vrlo mlad slovenski povjesničar umjetnosti, F. Stele. Bio je ispisan kistom na latinici na žbuci iznad sporednih vrata u crkvu.
Osim Vincenta iz Kastva još su dva majstora radila na freskama, jedan je autor Plesa mrtvaca (link), drugi koji je nacrtao Pasiju. Ukupno je freskama pokrivena površina od 200 kvadratnih metara.
Izvor: Vincent iz Kastva, Branko Fučić
swirl @ 16:08 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 27, 2008
Zarečki krov je poznato kupalište Pazina, a definitivno ga vrijedi posjetiti. Kada izlazite starom cestom iz Pazina prema Cerovlju, kod zadnjih kuća Pazina na lijevoj strani nalazi se uska makadamska cesta. Nakon optrilike stotinjak metara dolazite do slapa i jezera koje stvara Pazinčica. 
swirl @ 19:21 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 20, 2008
Kolodvor u Pazinu izgrađen je u drugoj polovici 19.st. Uz njega je vezan jedan skandal koji se, u doba kada se desio, uglavnom nastojao sakriti od očiju javnosti.
U zimi 1913. na Brijunima je boravio nadvojvoda Franz Ferdinand, zajedno sa svojom klikom. Bio je pozvan i glavni zapovjednik vojske Austro-Ugarske, knez Windischgratz.
Da mu brže (i ugodnije) prođe vrijeme, Windischgratz je na Brijune pozvao svoju ljubavnicu, glumicu Emu Švandovu iz Praga. Valeria Windischgratz, supruga kneza, saznala je da na Brijune dolazi i Ema, sjela na vlak i krenula prema Istri. Do «susreta» Eme i Valerije došlo je upravo na kolodvoru u Pazinu. Začuo se pucanj, pa krik, hitno je zaustavljen promet, a na «mjesto zločina» dolaze Božo Rodić, žandar iz Pazina, i Wrischer, šef željezničke stanice. 
U kupeu naišli su na krimi-scenu, Valerija je u rukama držala pištolj, a Ema je pogođena krvarila. Prava panika nastala je tek kada su identificirane akterice ove scene. U tajnosti je Ema prebačena u Pulu gdje joj je pružena medicinska pomoć, a Valerija je, i opet u tajnosti, vraćena u Beč. I tada se aktivirala masa moćnika koji su pazili da ništa o ovom događaju ne bude u medijima.
No zalud im truda, jedne novine u Brnu objavile su mali članak i uskoro je cijela Austro Ugarska brujala o događajima, a Ema je digla tužbu protiv Valerije.
Tužba je uskoro povučena, vjerojatno zato jer je «od nekud» stigao novac Emi kojim je izgradila kazalište u Pragu.

Izvor: "Pazin srce Istre", Mirjan Rimanić, puško otvoreno sveučilište, Pazin 2007., izvrstan vodič za Pazin i okolicu kojeg preporučujem
swirl @ 19:21 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, veljača 2, 2008

Od 1374. do 1818. područje središnje Istre pod dominacijom je Austrije, ispočetka kao privatni posjed obitelji Habsburg, a kasnije kao sastavni dio carstva.
Iz tog doba točnije negdje iz 17.st. datira i grb na pazinskom kaštelu koji je i najsloženiji kameni grb na području cijele Istre. Nekada je oko kaštela bio prokopan obrambeni jarak, pa je i grb bio na znatno «višem» položaju. Nakon popunjavanja jarka i grb se čini da je smješten nekako prenisko.
Grb spada u «dvojne» jer je nastao sjedinjavanjem grbova dvije obitelji.
Obitelj Auersperg, točnije Johann Weikard von Auersperg, postaje vlasnikom kaštela 25. svibnja 1665. Po njegovoj smrti njegov nasljednik, sin Ferdinand postaje novim vlasnikom, a 1678. godine Ferdinand se ženi za Mariu Annu von Herberstain. Nakon njihovog vjenčanja grbu obitelji Auersperg pridodan je i grb Herberstaina. Oba su grba podijeljena na niz manjih «polja», a svako ovo polje predstavlja grb zemlje koja je bila u vlasništvu svake od ovih obitelji.
Za tumačenje pojedinih polja potražite podatke na stranama Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva.
swirl @ 14:38 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 22, 2008
U crkvici Sv. Marije od Škrilinah (link) pokraj Berma nalazi se jedna od najpoznatijih istarskih freski «Mrtvački ples». Ta ista crkvica na svojim zidovima ima cijelo bogatstvo i drugih freski i glagoljaških natpisa.
Tu se nalazi duhoviti zapis kojeg sam već spomenula na blogu. Prvo je svoj potpis ostavio Levac križanić (pogledaj post Istarski razvod, link 1 i link 2). Napisao je: «1533. Sie pisa Levac Križanić». Netko je nakon imena Križanića dopisao «Pijani osal».
Na jednom se zidu nalazi freska koja prikazuje kralja Heroda, onog koji je naredio ubijanje muške djece do 2 godine života kako bi na taj način bio ubijen i Isus. 
Netko se prvo na Herodu iživio iskopavši mu na freski oči, a netko je dopisao na glagoljici ispod freske što misli i Herodu, proglasivši ga lopovom i vragom.
Ispod freske gdje Sv. Mihovil nogama gazi đavla neki je glagoljaš navijački raspoložen napisao «Udri Miho».
swirl @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 6, 2008
Za vrijeme vladavine Habsurgovaca Pazinskom grofovijom u Pazinu je izgrađena crkva Sv. Nikole. Nekada je na glavnom pročelju stajao natpis «Ljeta gospodnjega 1266. sagrađena je ova crkva». Natpisa na žalost više nema, ali ga spominju povjesničari iz sredine 20.st. Čak je i Valvasor nekoliko stoljeća ranije zapisao istu godinu kao godinu gradnje crkve.
Srednjevjekovna crkva bila je manja, na prostoru današnje srednje lađe. U 15.st. crkva je proširena, a na njezine gole zidove anonimni umjetnih crta freske. U 17. st. rade se dodatna proširenja, ali i novi zvonik. I u stoljećima koja slijede crkva se proširuje i obnavlja.
Crkva je za tadašnje pojmove u arhitektonskom smislu bila novina, ali je njezin stil vrlo dobro prihvaćen pa su slične crkve građene poslije i po drugim mjestima u Istri. Jedna od njezinih specifičnosti je i rebrasti svod. Oko 1470. godine za njegovo oslikavanje angažiran je neki umjetnik iz područja Južnog Tirola. Na svodu je prikazao stvaranje svijeta, Adama i Eve, anđele. Isti je umjetnik oslikao i sliku iza glavnog oltara. Po sličnosti u prikazima nije problem zaključiti da je i ovaj umjetnik kao predložak koristio Bibliju siromaha (Biblia Pauperum – link).
  
swirl @ 14:42 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 25, 2007
Župna crkva u mjestu Beram posvećena je Sv. Martinu. Na zidu Sv. Marije od Škrilinah (link) jedna od fresaka prikazuje Sv. Martina, a Celestin Medović ga je 1912. naslikao na glavnom oltaru župne crkve.
Župna je crkva građena 1431. i od te građevine sačuvano je svetište do danas (nalazi se iza današnjeg glavnog oltara). U svetištu je glagoljski grafit «be zidan Sveti Martin, beše pop Pilad, prošt Didak» po kojem se zna i točna godina izgradnje.
Od fresaka sačuvan je segment koji prikazuje Sv. Martina kada dio svog plašta daje siromahu. S kraja 15.st. potiče kameni reljef Sv. Martina na konju, danas na zidu iza glavnog oltara. Današnje je crkveno zdanje sagrađeno 1910.
Tko je bio Sv. Martin zbog kojeg se danas slavi tako popularno Martinje? Martin je svetac iz 4.st, rođen na području Slavonije ili Mađarske. Mada se pokrstio i otišao u samostan, otac koji je bio vojni tribun izvukao ga je iz samostana i poslao u školu za konjanike u Galiji. Jedne zime je konjanik Martin kraj puta ugledao golog i promrzlog jadnika pa je podijelio na pola svoj plašt i drugu polovicu dao bokčeku da se ne smrzne. Kasnije je postao i biskup (u Toursu). Tada su biskupe još birali mještani, pa su tako i njega odabrali. Kako je bio skloniji ostati redovnikom sakrio se od mještana Toursa koji su ga tražili po mjestu, ali ga je odala guska koja je graktala da ju je cijelo selo čulo. Zato se uz Martinje veže i pokoja pečena guska,a guske se često nalaze na slikama ovog sveca. Osim toga, gdje se u Hrvatskoj nalazi crkva Sv. Martina znači da jeovdje bio jak franački utjecaj.
Inače poznata relikvija Sv. Martina bio je upravo njegov plašt (cappa), a osobe koje su bile zadužene za čuvanje cappe nazivale su se cappelanusi, od čega je i nastala titula kapelana.
swirl @ 16:01 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 18, 2007

Biblia pauperum (biblija siromaha) tiskana je u Holandiji, a kroz povijest doživjela je niz izdanja. Po svom izgledu slična je današnjem stripu, ali joj je tematika religijska. Osim mnoštva slika sadržavala je puno teksta pa su se njome često služili propovijednici kao svojevrsnim priručnikom za vršenje vjerske službe. Svi prikazi Novog zavjeta prikazani su kao logičan slijed događaja iz Starog zavjeta. Po njoj su mnogi umjetnici srednjeg vijeka stvarali vjerske slike, koristeći njezine prikaze poput predloška, što objašnjava sličnost među njihovim djelima. 
Kao predložak Biblia pauperum koristila se za oslikavanje crkve Sv. Nikole u Pazinu, ali i u Žminju i u crkvi Svete Marije od Škrilinah u Bermu (link). 
Današnje tumačenje prikaza nama laicima je poprilično nerazumljivo jer ne razumijemo nekakav generalni princip po kojem je nastala, a kojeg su razumjeli ljudi koji su je koristili.
swirl @ 16:56 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, svibanj 11, 2007

Prvi pisani trag o kaštelu datira iz 10. stoljeća što je ujedno i prvo spominjanje grada Pazina (uz kaštel unutar zidina razvijao se i gradić). Za razliku od ostalih kaštela, ovaj nije smješten na najvišoj nego upravo suprotno - na najnižoj točki povrh Pazinske jame. Pa opet, smještaj nije bio loš (dapače uz jednu iznimku Pazin je bio neosvojiv). Od viših brežuljaka okolo kaštela do samog kaštela udaljenost je bila prevelika da bi tadašnje oružje moglo ugroziti grad.
Vlasnici: U 12. st. vlasnik postaje Menhard von Schwarzenburg (Menhard, Majnhard ???), a način kako je dobio vlast nad kaštelom malo je upitan. Dok neki spominju darovnicu, drugi govore kako je jednostavno oteo pazinsku utvrdu. Majnhard je ujedno i osnivač Pazinske grofovije koja je uključivala i Brseč, Pićan, Gračišće, Kringu, Lindar, Boljun, Beram, Lupoglav… (podatak koji je zapisao Valvasor u 17.st). Godine 1248. Majnhardov rod izumire, a udajom Pazinska grofovija prelazi u ruke goričkih knezova pa 1374. u privatno vlasništvo Habsburgovaca. Dalje se kao vlasnici spominju Alessio Mosconi, grof von Ausperg, Antonio Montecuccoli iz Modene (1766.), a njegova je obitelj i posljednji vlasnik (do 1945.).

Izgled: iz početka u sastavu pazinske utvrde jesu; kaštel (prizemlje i dva kata), kula, zidine, zvonik i kapelica. Djelomična obnova napravljena je u 12. i 14. st. čime je kaštel dobio gotički štih. Nadogradnja je napravljena i u 15. st. Tada je kaštelu dodano niz dodatnih prostorija, ali je pojačana i obrana. Daljnje su izmjene u razdoblju od 1537. do 1548. kada su uz izmjene, a zbog „zakrčenosti“ porušeni zvonik i crkvica dok su izgrađeni sjeverno i istočno krilo. Oko kaštela bio je jarak, a u njega se ulazilo kroz petero vrata pomoću pokretnih mostova. Jarak je zatrpan početkom 19. stoljeća. Od 15. stoljeća povećavali su se prozori, skratila kula od čijeg se materijala popločilo dio ulica.

Zbog nemogućnosti daljnjeg širenja grada unutar zidina u 15. stoljeću počele su se graditi i kuće pokraj utvrde. Možda je najzanimljivija (barem meni) kuća Rapicio, nastala na samom rubu ponora, a i danas njezine ruševine djeluju impresivno. Spominje se i u knjizi Borisa Perića „Vampir“ i taman se uklapa u poprilično zastrašujuću "ulogu" koju ima u toj knjizi. Tršćanska obitelj Rapicio naselila se ovdje u 15. st, a kuća je teško stradala u bombardiranju za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon rata u njezinoj je blizini niz kuća koje su izgrađene u ovo vrijeme porušeno te je na njihovom mjestu napravljen mali park.

Pazinska grofovija pod Habsburgovcima najčešće je ratovala s mlečanima. No samo je jednom u svim stoljećima svojeg postojanja i došla u ruke neprijatelja (1508. okupirana je od strane mletačkog komandanta (Girolamo Contarini)).
Kuća Rapicio



swirl @ 17:59 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 23, 2007

U istarskim legendama često se spominju divovi pa nije slučajno Nazor pisao o "velom Joži. Jedna takva legenda priča o nastanku pazinske jame.
Središnja Istra u davna vremena imala je i močvare i izvore i jezera i rijeke, a ostali su djelovi Istre bili bez vode. I onda su stanovnici tog dijela molili diva Bana Dragonju da učini nešto kako bi i oni dobili vodu. Ban Dragonja dva je dana sa svojim divovskim volovima orao i napravio dvije duboke brazde. Prvom je brazdom potekla rijeka iz središnje Istre i nazvao ju je po sebi rijekom Dragonjom. Drugog je dana brazdom potekla druga rijeka koju je po svojoj ženi nazvao Mirnom (zamjećujem da je Ban Dragonja, bez obzira na svoje nesebične motive zapravo sebičnjak jer je prvu rijeku mogao nazvati Mirnom, a drugu Dragonjom).
Treći je dan Ban Dragonja htio izorati i treću brazdu, a taman je volovima stigao do Pazinskog kaštela. U dijelu napravljene brazde već se skupljala voda i trebalo je brazdu učiniti do kraja kako bi voda prošla mimo stijene. I taman se uhvatio posla kada je na prozor pazinskog kaštela došla žena od kapetana i počela mu se rugati (ovdje bih rekla da je žena stopostotna kokoš). I digne se tlak Banu Dragonji (s pravom) pa on fino uzme i volove i plug i ode doma svojoj Mirni, a pod Pazinom počela se skupljati voda. Nivo je vode sve više rasao, ljudi su počeli bježati od straha da će i ono malo što su imali biti poplavljeno. I jadni su ljudi molili Dragonju da učini nešto i spasi i njih i njihove kuće. Bez obzira na kokoš (pretpostavljam da se u međuvremenu skinula s prozora) odluči Ban Dragonja pomoći jadnim ljudima i lupi nogom o pod. Od siline udarca otvori se jama i rijeka Pazinčica (jer o njoj je riječ) počne nestajati u jami, a ljudi su spašeni.
Uzela sam si malo slobode u interpretaciji - baš me krenulo

Pogled na rijeku Mirnu i mjesto Livade sa zidina Motovuna

I nešto više o pazinskoj jami možete naći ovdje (LINK).

swirl @ 18:10 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 9, 2007


Godine 1964. Pazinska je jama proglašena zaštićenim krajolikom. U dijelu gdje se spajaju nepropusan flišni i propusan vapnenački sloj prekida se površinski tok Pazinčice i ona ponire. Godine 1975. suradnjom speleološkog društva Istra i pulskog kluba za podvodne aktivnosti otrilo se malo više o podzemnom toku. Prvo podzemno jezero tunelom vodi u drugo podzemno jezero i pećinu  (po roniocu Mitru Marinoviću prozvana je "Mitrovom pećinom"). Za sada je Mitar jedini koji je vidio i ovo drugo podzemno jezero. 

Prije se mislilo da nakon poniranja vode Pazinčice ponovno izlaze na površinu na jugozapadu Istre. Ispitivanje podzemnog toka provedeno  je 1934. (Massimo Sella). U Pazinčicu su puštene označene jegulje koje su nakon nekoliko sati isplivale na jugoistoku, uz izvor Raše. Ponovljena ispitivanja bojom potvrdila su isto. Jedno je ispitivanje rađeno 1985. te je dalo još detaljnije podatke o ponovnom izbijanju pazinčice na površinu.
Do samog ponora se ne preporučuje silaziti, ali zato, kada dođete do Pazinskog kaštela, produžite stotinjak metara ulicom koja vodi nizbrdo i s mosta imati ćete predivan pogled na jamu (oprez za one koji se boje visine!).

Zbog slabe propusnosti sifona česte su poplave u Pazinskoj jami. Gotovo svake godine nakon jakih kiša pred ulazom u podzemlje stvara se jezero. Pri najjačim poplavama nastalo jezero znalo se protezati i do 3 km u dužinu. 
 Poplava 28. ožujka 1928.

 Poplava 19. studenog 2002. 

Jedna od legendi vezana uz pazinsku jamu govori o mladom pastiru koji je čuvao ovce vlasnika pazinskog kaštela. Jedna mu je ovca slučajno pala u ponor, a kada je nedugo nakon toga posjetio svog oca u Raši, ista je ovca isplivala u Raši. I tako je pastir našao modus prehranjivanja svoje gladne obitelji. Svako toliko bacio bi koju ovcu u pazinsku jamu, a otac bi je sačekao u Raši. Dok ga nije otkrio vlasnik kaštela, bacio ga u jamu, a njegov je otac umjesto ovce, dočekao mrtvo tijelo svog sina. Interesantno je da je "teorija" o izbijanju vodenog toka ponovno na površinu kod Raše u ovoj legendi potvrđena stručnim dokazima tek u 20. stoljeću.

I da, lijepa je Pazinska jama, pomalo strašna, ali začudno lijepa. I nije ni čudo da se smatra kako je Dante Alighieri posjetio Pazin i inspiraciju za ulazak u pakao u "Božanstvenoj komediji" našao upravo ovdje (ostavite svaku nadu, vi koji ulazite).
Pazinska jama inspirirala je i Nazora. Ali se možda najveća popularnost može zahvaliti romanu "Mathias Sandorf "(Jules Verne). 

1867. tri ugarska plemića pripremaju urotu ne bi li se Mađarska otcijepila od Austro-Ugarske. Zbog izdaje završavaju osuđeni na smrt i zatvoreni u pazinskom kaštelu, ali uspiju pobjeći. Dvoje uspijevaju, ali padaju u nabujalu Pazinčicu te nakon sati i sati plutanja njezinim podzemnim tokom izlaze na površinu u Limskom kanalu.....

Godine 1988. osnovan je "Jules Verne Klub" (LINK je ovdje). Na godišnjicu osnutka kluba svake godine (26. lipnja) članovi kluba pokušavaju dočarati kako je moglo izgledati suđenje i bijeg Sandorfa (manifestacija "Dani Jules Vernea".

swirl @ 18:01 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare