Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
nedjelja, lipanj 4, 2017

 

Kraj Poreča, u turističkom naselju Zelena laguna, nalaze se ostaci antičke vile. Vila je na prevlaci Sv. Petra koja spaja poluotok na kojem je hotel Parentium s kopnom.

Za razliku od antičkih vila isključivo fokusiranih na gospodarstvo ili pak onih koje su imale svoj rezidencijalni dio uz gospodarski dio, vila u Sorni spada u grupu maritimnih antičkih vila. To su, kao npr. vila u Valbandonu, vila u uvali Verige na Brijunima itd., bili vrlo raskošni rezidencijalni objekti koji su pripadali tadašnjoj eliti i njihovoj uživanciji. Zauzimala je površinu od 150 x 130 m, a arheološki je istraživana 1960. godine kada je započela izgradnja niza turističkih objekata. Prostorije različitih namjera lagano se spuštaju od vile prema moru, a uz more nalazile su se njezine terme. Zidove su joj krasile zidne slike datirane u 1.-2. stoljeće. Na podovima je imala višebojne mozaike.

Osim vile naknadno je istraženo u podmorje čime su otkrivena dva pristanišna mola. 

Izvor: V. BEGOVIĆ DVORŽAK, I. DVORŽAK SCHRUNK, ROMAN VILLAS IN ISTRIA AND DALMATIA, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 65.-90.

swirl @ 10:16 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, veljača 9, 2017

U staroj jezgri Poreča nalazi se i Trg Matije Gupca. Radovi na trgu 1997. otkrili su niz ostataka iz antike, kasne antike i srednjeg vijeka među kojima su i dva kamena podloška tijesaka za masline iz antike.

Trg je, u skladu s nemirnom prošlošću, mijenjao ime niz puta, prateći trendovske političare ili trendovska zbovanja, a danas je Trg Matije Gupca. Uglavnom ga stanovnici zovu Piazza dell’Orologio (Trg sa satom) jer je u doba Austrije na tadašnjoj zgradi policije bio veliki sat. Trg je bio glavni gradski trg sve do 19.st. Zato se tu nekada nalazila i podestatova palača, demolirana u 19.st. , dok je na istom mjestu danas palača Danelon. Kao i niz drugih zgrada u Istri tako je i ova palača povezana uz obitelj Berlam iz Trsta koja je iznjedrila niz arhitekata. Ruggero Berlam, sin isto slavnog arhitekta (Giovanni Andrea Berlam) zbog povezanosti s porečkom imućnom obitelji Sbisà stigao je u Poreč i tamo ostavio svoj „pečat“: palaču Danelon (1892.), palaču  Sbisà (1892.), kupalište Bagno Parentino (1893.) te 1894. Palaču Polesini i Vascotto i zgradu Tribunale distrettuale.

Na žalost, u bombardiranjima tijekom 2. svjetskog rata nekoliko palača oko trga posve je srušeno i nikada obnovljeno što, općenito u staroj jezgri Poreča, povremeno ostavlja dojam neplaniranih „rupa“ u jezgri grada.

Izvori: istrapedia, http://www.porecmap.com/listing/matija-gubec-square-porec/

Na slici: predivni detalji starih zgrada u Poreču

swirl @ 12:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, siječanj 6, 2017

 

Ova Nova Vas (jer to nije jedino naselje s ovim imenom u Istri) nalazi se otprilike na pola puta između Poreča i Višnjana. U prapovijesti ovdje su ljudi živjeli u gradinama, a u antici područje je pripadalo parentinskom ageru. Stari zapisi navode godinu 1535. kada je ovdje naseljeno niz pridošlica koji su bježali pred Turcima iz Dalmacije.

U Novoj Vasi nalazi se veća crkva Svetog Roka iz 1853. (slika desno). Sagrađena je na istom mjestu gdje se prije nalazila crkva Svetog Antuna Opata iz 16.st. Na mjesnom groblju (slika lijevo) je manja crkvica Svetog Jeronima iz 16.st. koja je nekada bila župna crkva.

U blizini se nalazi jama Beredine.

Izvor: Zataj(e)na Istra (Srđa Orbanić, Aleksandar Žigant)

swirl @ 12:41 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, prosinac 30, 2016



Musalež je maleno naselje u blizini Poreča. Cijeli je kraj bio naseljen u prapovijesti i antici. Mada je Musalež postojao i u srednjem vijeku prvi zapisi spominju ga u 17.st. kada se, uslijed depopulacije, ovdje naseljeva niz pridošlica. Godine 1612. ovdje dolazi 12 obitelji s područja Skadra, a 1623. novi doseljenici s područja Ulcinja.

Mjesna crkvica Sv. Blaža sagrađena je na mjestu starije sakralne građevine.

U blizini se nalaze Mordele, niz od tri brežuljka Mordele, Mali Sveti Anđeo i Veliki Sveti Anđeo (link). Naseljeni su bili čak 1000 godina prije Picuga. Na Mordelama otkriveni su ostaci vjerojatno najstarijeg gradinskog naselja u Istri. Naselje se nalazilo i na Velikom Svetom Anđelu, a otkriveni su i ostaci ranokršćanske crkvice Svetog Anđela, otprilike iz 550. godine. Definitino je najtajanstveniji Mali Sveti Anđeo, s kružnom kontrukcijom kamenih megalita

Izvor: Zataj(e)na Istra (Srđa Orbanić, Aleksandar Žigant)

 

Sretna 2017. svima!

swirl @ 11:12 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, studeni 27, 2016



Otprilike na pola puta između Poreča i Baderne nalazi se Žbandaj. Dok je staro naselje gotovo nestalo uslijed epidemija i ratova, 1570. na istom mjestu podižu novo naselje Juraj Filipin s 40 obitelji, svi pristigli s područja Zemunika. Naravno ovo nije jedino doseljavanje te se broj stanovnika ovoga kraja s vremenom znatnije povećao, kao i sukobi sa starosjediocima pa je znalo biti napeto. Za potrebe znatno povećanog broja stanovnika 1595. godine porečki biskup Cesare Nores osnovao je župu, a na mjestu starije crkvice gradi se veća crkva Svetih Ivana i Pavla Mučenika.

Kraj Žbandaja nalazi se kamenolom Kirmenjak. Kamen koji se ovdje vadi spada u najkvalitetnije na području Istre jer vremenske prilike na njemu stvaraju zaštitni sloj čime je njegova kvaliteta posebna. Poznat je od davnina pa se kamen iz ovoga kraja koristio za gradnju mosta Rialto u Veneciji, Teodorikovog mauzoleja u Ravenni, triklinijuma bazilike u Poreču... Kako je vrlo otporan na morsku vodu i danas se često koristi za obnovu zgrada u Veneciji.

Izvor: Zataj(e)na Istra (Srđa Orbanić, Aleksandar Žigant)

swirl @ 11:27 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, studeni 19, 2016

Dračevac je malo mjesto u blizini Poreča, otprilike na pola puta između Fuškulina i Žbandaja. Cijelo ovo područje bilo je naseljeno u prapovijesti, a gradinska naselja nalazila su se, uostalom kao i drugdje, na zaravnatim vrhovima blagih brežuljaka. Tako su se u blizini nalazile gradine Malovar, Picugi i Montižana.

Samo naselje razvilo se u srednjem vijeku i poznato je da je imalo malu utvrdu i obrambeni zid. Epidemije i ratovi doveli su  i ovdje do depopulacije pa je Venecija kraj naselila s ljudima koji su bježali pred Turcima. Tako je Dračevac između 1573. i 1577. naselilo 6 morlačkih obitelji. Na žalost i nove doseljenike znatno su prorijedile epidemije kuge pa je 1623. doseljeno još 19 obitelji.

U Dračevcu se nalazi malena crkvica Blažene Djevice Marije od Svete Krunice iz 16.st.

Zapadnije se nalaze Picugi (link). To su tri brežuljka na čijim su se vrhovima nalazile gradine. Svaka je imala 3 koncentrična bedema za zaštitu njezinih stanovnika, a pretpostavlja se da su sva tri naselja bili dodatno zaštićeni i međusobno povezani zajedničkim bedemom. Arheološki radovi na Picugima vođeni su krajem 19. i početkom 20.st. Tada je otkriveno 700 grobova, niz oruđa, oružja, keramike čime su Picugi uz Nezakcij najznačajnije nalazište u Istri iz prapovijesti.  

Samo mjesto ima nekoliko prelijepih kuća za iznajmnjivanje, naravno njegujući istarski štih, ali se u nekim vrtovima nalaze i bazeni. 

Izvor: Zataj(e)na Istra (Srđa Orbanić, Aleksandar Žigant)

swirl @ 16:27 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 20, 2016

Godine 1699. u Poreču se zatekao i Domenico Furlan iz mjesta Colloredo di Montalbano. Poreč je definitivno zapamtio njegov dolazak, ali i njegov „odlazak“.

Domenico je u Eufrazijevoj bazilici napravio veliku štetuna crkvenom inventaru: raskomadao je oltarnu palu od pozlaćenog srebra na glavnom oltaru, ukrao s glavnog oltara pokaznicu te pokaznicu i piksidu iz svetohranilišta. Podigla se velika „bura“ i počinitelj je pronađen u Novigradu. Skrivao se u novigradskoj kripti. Zbog nedjela doveden je natrag u Poreč i tu je prvo ubijen pa zapaljen van gradskih zidina.Prije javne egzekucije Domenico je morao napisati oporuku kojom ono malo što ostaje iza njega ostavlja Eufrazijevoj bazilici kako bi se barem djelomično pokrila šteta koju je nanio.

S obzirom da je kroz povijest veliki dio starih porečkih dokumenata uništen do danas je pogubljenje Domenica Furlana jedino poznato pogubljenje u Poreču.

Događaj se ljeti prikazuje predstavom „Iustitia 1699.“ u sklopu Giostrine predstave. Predstava se odvija na porečkim ulicama, a kako se ljetni veseli štimung ne bi pokvario kraj predstave malo je izmijenjen te je Domenicu život pošteđen.

Izvor: Glasnik hrvatskog plemićkog zbora br.7 

Na slici: detalj iz stare jezgre Poreča

swirl @ 20:54 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, veljača 23, 2016



Danas, dok šećete atrijem Eufrazijane, divite se crkvi, atriju, otkrivate ostatke crkve koja je prethodila Eufrazijani, imajte u vidu da je predivan prostor atrija u 16. i 17.st. služio kao groblje. Zbog brojnih žrtava epidemija niz umrlih nesretnika s ovoga područja pokapalo se u atriju i u ostatku crkvenog kompleksa.

Atrij je obnovljen u 19.st., a njegove zidove krase fragmenti crkvenog kompleksa iz raznih faza Eufrazijeve bazilike. Dio njih izložen je i u lapidariju postavljenom ispred ulaza u biskupski dvor.

Izvor: Eufrazijeva bazilika (Sergije Jelenić, GianlucaBenedetti)

swirl @ 20:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 28, 2016



Sarkofag je dao napraviti biskup Pagano 1247. Sarkofag je izrađen od predivnog mramora i u njemu su se čuvale relikvije Sv. Maura i Eleuterija. Prvo se nalazio u Eufrazijani, u crkvi iza oltara u desnoj lađi, a danas se nalazi u celli trichori.

Izvor: Eufrazijeva bazilika (Sergije Jelenić, GianlucaBenedetti)

swirl @ 18:09 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 2, 2015

 

Dok je kršćanstvo bilo zabranjeno Poreč je imao svoju kršćansku zajednicu i biskupa Maura. Vjernici su se sastajali u tajnosti, u njegovoj kući koja je tako postala prva crkva u Poreču. Car Konstantin 313. ukinuo je zabranu kršćanske vjere čime je prestala potreba da se vjernici tajno sastaju. Poreč je već 380.  na prostoru nekada tajne crkve biskupa Maura sagradio svoju prvu baziliku. U nju su preseljeni i posmrtni ostaci biskupa Maura i drugih porečkih mučenika. Godine 1847. pronađena je kamena ploča iz 4.st. koja svjedoči o preseljenju posmrtnih ostataka u baziliku. U prvoj polovici 5.st. uz postojeći sakralni objekt podignuta je predeufrazijeva bazilika. Biskup Eufrazije u 6.st. sagradio je na ovom mjestu sakralno zdanje koje i danas krasi grad Poreč. Tada je sagrađen cijeli kompleks koji uključuje atrij, biskupski dvor. Cellatrichora dodana je krajem 6.st., vjerojatno kao mauzolej biskupa Eufrazija. Ovo ujedno tumači zašto su i danas u otkrivenim djelovima poda Eufrazijane vidljivi i njezini stariji djelovi, podovi nekadašnjih crkvi koje su se ovdje nalazile.

Relikvije sv. Maura i Eleuterija kao ratni plijen odnesene su u Genovu 1354. godine. Biskup Tasso je 1508. iz Genove dobio samo djelić relikvija natrag te je dao izraditi poseban relikvijar. Ostatak relikvija vraćen je u Poreč tek 1934.

Izvor: Eufrazijeva bazilika (Sergije Jelenić, GianlucaBenedetti)
Na slikama: djelovi starijih crkvi vidljivi danas u Eufrazijani

swirl @ 22:53 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, listopad 28, 2015



Godine 1884. grad Poreč odobrio je gradnju kazališta. Kako je postojala želja da već i sama zgrada služi na čast gradu odlučeno je da gradnja počne na većem zemljištu tadašnjeg načelnika Francesca Sbisà. Nacrt je napravio tršćanski arhitekt Domenico Pulgher. Gradnja je gotova 1897. te se kazalište otvara pod imenom „Teatro Comunale“ dok se 1901. naziv kazališta mijenja u „Giuseppe Verdi“.  Tijekom 1910. kazalište je neko vrijeme zatvoreno zbog preuređenja zgrade.

Velika obnova kazališta bila je i 2006. godine.

Izvor: Istrapedia

swirl @ 18:24 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 15, 2012

Postojanje crkvice na ovom mjestu dokumentirano je u 13.st. Zvala se Majka Božja na Vrtlišću. U 15.st. sagrađena je nova crkva, za koju se uvriježio naziv Majka Božja od Anđela. Godine 1720. odmah kraj crkve odobrena je gradnja malog samostana oratorijanaca. Samostan je sagrađen, a oratorijanci ostaju u njemu do 1740. Već 1752. na njihovo mjesto dolaze dominikanci. Veća crkva na istom mjestu počinje se graditi 1747., a posvećena je 24. lipnja 1770. godine.

Dolaskom Napoleona i ova se crkva zatvara, a dominikanci napuštaju Poreč. Bilo je to 1806. godine. Na uporno zahtijevanje naroda da se crkva opet otvori, nakon što je financiranje crkve unaprijed dogovoreno, crkva je 1807. otvorila vrata puku,

Velika je, dvoranskog tipa (nema sporednih lađa) i ima 5 oltara.

Izvor: Iz istarske crkvene povijesti, dr. Dragutin Nežić

swirl @ 17:50 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, svibanj 9, 2009

Biskup Eufrazije koji je dao sagraditi savršenu Eufrazijanu, porečku baziliku (više o Eufrazijanu vidi pod "Poreč") svojedobno je bio proglašen «začetnikom zla» i «uljezom crkve»....
Biskup je živio negdje do 560. godine kada je u crkvi došlo do takozvanog «istarskog raskola». Raskol je nastao između Vatikana (pape) i Akvilejske crkve, a trajao je negdje od 558. pa sve do 698. godine.
Dok su u romanu «Ime ruže» (Umberto Eco) glave padale oko toga je li smijeh dozvoljen ili nije, u ovom raskolu crkva se podijelila na dvije struje, od kojih je jedna zastupala mišljenje kako je Krist bio čovjek dok je druga struja smatrala da je njegova narav isključivo Božanska.
Na Kalcedonskom koncilu održanom 451. godine osuđena su tri teologa koja su zastupala mišljenje o božanskoj prirodi Krista. Uslijedio je Carigradski koncil (održan 553. godine) gdje je, ne bi li se crkva ujedinila, usvojeno nešto tolerantnije mišljenje koje je bilo bazirano na dvojnoj prirodi Krista - i božanskoj i ljudskoj. No u svojoj biti Carigradski koncil nije se odmaknuo dalje od stavova Kalcedonskog koncila te je niz biskupa sa zapada prihvatilo i Carigradski koncil. Njemu su se protivili akvilejski biskupi, pa tako i cijela Istra.
Posebnu ulogu u raskolu na području Istre odigrao je Eufrazije. Sačuvana su pisma pape Pelagija iz razdoblja od 556. do 561. godine upućena ravenskom egzarhatu gdje papa Pelagije navodi potrebu da se istarski biskupi prestanu protiviti Carigradskom koncilu te da se crkva opet ujedini. U pismima se posebno spominje Eufrazije, spominju se njegova «nedjela», naziva se «začetnikom zla», «najvećim uljezom Akvilejske crkve»...
Izvor: Istarska enciklopedija

Na slici: ciborij i apsida iz Eufrazijane, smatra se da drugi lik s lijeve strane predstavlja Eufrazija dok drži u rukama maketu Eufrazijane 
swirl @ 16:38 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 8, 2009

Picugi su tri brežuljka blizu Poreča na kojima su bile prethistorijske gradine. Bez obzira na starost ovog nalazišta, Mordele su oko 1000 godina stariji dokaz života u Poreštini (više o nalazištima Mordele i Picugi ovdje).
Mordele su danas ljubiteljima Istre najpoznatije po kamenim blokovima. Slični kameni blokovi postojali su i na Rtu Kamenjak, ali ih je JNA uništila jer su se nalazili na mjestu vojnog poligona.
Zato Mordele imaju sačuvane kamene blokove, vrlo slične engleskom Stonehenge, a mnogi stručnjaci smatraju da je riječ o najstarijem kultnom mjestu otkrivenom na Jadranu. Riječ je o narodu koji je ovdje živio prije dolaska Histra.
Imitacija kamenih blokova s Mordela postavljena je kraj zvjezdarnice Tićan (link).
swirl @ 18:12 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 5, 2008
Prvi istarski grad koji je priznao vlast Mletačke Republike bio je Poreč i to 1267. godine. U porečkoj luci postojala je zgrada koja je služila smještaju peljara, iskusnih osoba koje su u Poreču čekale brodove koji su išli prema Veneciji, ukrcavali se na njih i vodili ih dalje po lagunama Venecije. Zbog sigurnosti plovidbe na otočiću kraj Poreča (otočić Sv. Nikole) Mlečani su izgradili svjetionik 1403. godine.
Sa svojih 15 metara svjetionik je u ta vremena bio najviši na hrvatskoj obali Jadrana. Na njegovom vrhu u večernjim se satima palila vatra. Upravo je vatra bila razlogom poprilične ogoljenosti otoka. Desetljećima i stoljećima ta je vatra lagano «gutala» stabla na otoku. U 17.st. vatru je zamijenilo svjetlo većeg fenjera. Danas je svjetionik obrasao bršljanom i u poprilično lošem stanju.
Inače, prvi stanovnici otoka Sv. Nikola najvjerojatnije su bili svećenici koji su u 9 st. izgradili crkvu Sv. Anastazija. U 12.st. na otok dolaze benediktinci iz samostana Sv. Nikola u Veneciji po kojem otočić poslije i dobiva ime. Simboličnu naknadu porečkom biskupu benediktinci su plaćali svake godine, na dan Sv. Maura, zaštitnika Poreča (21. studeni). Kako je Sv. Nikola, zaštitnik mornara otočić su u velikom broju posjećivali mornari, vlasnici barki i brodova, koji su se ovdje molili za dobro more i sretnu plovidbu. Benediktinci su im dijelili (točnije prodavali) «Čudotvornu medalju» koja je na jednoj strani prikazivala Sv. Nikolu i Poreč. Krajem 18.st. nakon pada Venecije otok kupuje obitelj Polesini. Crkva pomalo propada, a 1887. se ruši i na njezinom mjestu Benedetto Polesini gradi raskošni ljetnikovac (obnovljen prije tridesetak godina).
Na otoku je i napušteni kamenolom. Priča kaže da je upravo od tuda uzeta stijena od koje je napravljena kupola Teodorikovog mauzoleja u Raveni (primjećujem da par istarskih mjesta ima istu legendu). Kupola je napravljena od jedne jedine stijene.
Izvor: Franina i Jurina 2003., Prigoda za ispravljanje nemara, Drago Orlić
swirl @ 17:52 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 13, 2008
Negdje u 13.st. Poreč počinje sa širenjem van gradskih zidina i to na mjestu gdje je glavni decumanus iz grada vodio prema istoku. Na mjestu današnje Gospe od Anđela nalazila se nekada Sv. Marija de Cultivo, a u 15.st. dignuto je niz kapelica (uglavnom zbog mnogobrojnih epidemija kuge).
Neke su kapelice postojale uz samu obalu, a na otoku Sv. Nikole bila je samostanska crkva izgrađena u 12.st. na mjestu gdje se nalazila crkva Sv. Anastazija.
Istočno od grada nalazilo se ranokršćansko groblje s nekoliko manjih bazilika izgrađenih u razdoblju od 4.-5. st. Tu je bila i crkva Sv. Stjepana uz koju se nalazio samostan benediktinki. Spominju se u dokumentima iz 1399. Dokumentacija iz 14.st. spominje na ovom dijelu i crkvu Sv. Ivana u Polju. Osim toga tu su bile i crkva Sv. Gervazija i Protazija, pa Svetog Eleuterija i Sv. Pelagija.
Nešto dalje od grada postojala je i crkva Sv. Marka, negdje iz 7.st. kao i mlađe crkve i kapele Sv. Vida i Sv. Luke, kapela Sv. Ilije i crkva Gospa od brijega.
I u samom gradu postojalo je niz sakralnih objekata. Osim Eufrazijane i Sv. Franje postojala je i crkvica Sv. Petra (11.st.) te Sv. Juraj i Sv. Just oboje u blizini Marafora. Blizu Eufrazijane bila je Sv. Margareta. Postojala je i kapela Sv. Daniela, pa kapela Svih Svetih, a jedna je kapela čak bila u sjeveroistočnoj kuli.
Većina njih nestala je i prije 18.st., dok je manji dio srušen u 19.st. Zapravo im se točan broj niti ne zna, jer i današnja saznanja o većini ovih crkvica potiču iz starih zapisa i dokumenata. Za većinu njih lokacija se može samo nagađati. Na mjestima gdje su bile crkvice nicale su nove kuće, djelovi građe crkvica iskorišteni su za gradnju novih zdanja.
Izvor: Poreč grad i spomenici, Milan Prelog
swirl @ 21:11 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 20, 2008
Mada je i dan danas većim dijelom sačuvan antički raspored ulica (decumanusi u smjeru zapad istok te okomice na decumanuse - link) ipak je u nekim fazama srednjeg vijeka i novije povijesti antička struktura grada ponešto narušena.
U srednjem vijeku cijelu staru jezgru Poreča okruživale su zidine. Položaj im se nije mijenjao mada su se često popravljale. Kroz njih je vodilo nekoliko vrata. Glavna, prema kopnu, vodila su pokraj peterokutne kule van Poreča kao nastavak glavnog decumanusa. Ova su gradska vrata srušena u 19.st. Jedna su vrata vodila kroz zidine na jugu poluotoka prema moru, a treća, vrata Sv. Nikole, nalazila su se pokraj Eufrazijane.
Veća obnova zidina bila je u 13.st. Od stradavanja, nadogradnji, popravaka skoro svaka sačuvana kula danas je sklop raznih faza gradnje. Tako je najniži dio peterokutne kule vjerojatno iz 13.st., dok su gornji djelovi iz 15.st. kada su građeni i lukobran i svjetionik na otočiću Sv. Andrija. U 15.st. završena je i gradnja sjeveroistočne i jugoistočne okrugle kule.
U sklopu obnove zidina u 13.st. izgrađena je i palača venecijanskog podestata (1270.) koja je kasnije znatno oštećena u ratu s Genovom. Nekoliko se puta obnavljala, a u potpunosti je srušena 1896. godine.
Prvo je Poreč stješnjen zidinama, kuće nisu bile više od njih pa je pogled na grad bio pogled na gradske zidine s prsobranima i obrambenim kulama. U 18. i 19.st. gradske kuće počinju nadvisivati gradske zidine, a ponegdje započinje i gradnja van zidina ili pak na mjestu gdje su bile zidine.
Uvijek je južni dio poluotoka bio življi od sjevernog. Na sjevernom nije bilo niti takvih promjena kao na južnom. U luci na južnom dijelu postojao je mali škver. Na sjevernom dijelu je uz gradske zidine u plićaku postojao ribnjak kojeg spominju dokumenti iz 11.st.
Oblik poluotoka također je promijenjen, posebno nasipavanjem uz južnu stranu i jugozapad gdje je formiran plato na kojem je danas ona ruševina od hotela (ili se konačno počelao raditi na obnovi). Na taj je način nastala cestica koja vodi oko vrha poluotoka. To se odvijalo krajem 19. i početkom 20.st.
Dok je u antici centar Poreča bio Marafor, kasnije je to bio dio oko Eufrazijane, a poslije dio oko palače podestata gdje je bila i gradska loža. U nekim fazama srednjeg vijeka naseljenost poluotoka bila je na manjoj površini od naseljenosti u antici, pa je čak na sjeveroistoku napravljen dupli obrambeni sustav. U fazi znatnog pada broja stanovnika zbog epidemija kuge i ratova malobrojno je stanovništvo znalo rušiti napuštene kuće i na ovim djelovima napraviti male vrtove za prehranjivanje obitelji.
Na koncu u zadnjim danima Drugog svjetskog rata Poreč je pretrpio bombardiranja gdje je nestala četvrtina stare gradske jezgre, a i preostali djelovi znatno su oštećeni. U bombardiranju su sravnjeni sa zemljom cijeli blokovi zgrada (takozvane insulae koje su formirali dacumanusi i cardii iz antičkog doba) te je i ovo u nekim djelovima narušilo antički raspored ulica. Dio starih kuća u potpunosti ne nestao, dio je obnovljen, a dio čak prvo demontiran kako bi se glavne značajke spasile prije rušenja, te ponovno građen u skladu s prethodnim izgledom zgrada. Do i dalje su, što zbog teške faze srednjeg vijeka što zbog bombardiranja grada ostale neke insulae puste te su zamijenjene parkovima i trgovima.
Izvor: Poreč grad i spomenici, Milan Prelog
swirl @ 14:49 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, travanj 18, 2008
Poput Sinja i «Sinjske alke», Barbana i «Trke na prstenac» (link) malo je poznato da je nekada i Poreč imao svoj spektakl - «Trku na saracenca».
Naše znanje o trci postoji zahvaljujući nađenom dokumentu iz 1745. godine, a koji opisuje viteški turnir koji je bio održan na dan Sv. Valentina, znači 14. veljače 1745.
Spektakl je gledalo mnoštvo ljudi, a održavao se na «rivi izvan grada» kako piše u dokumentu. Nakon trke slavilo se duboko u noć, a sama trka održavala se istodobno s maškarama pa je taj dan bio posebno lud i zabavan.
Učesnici trke bili su isključivo plemići. Cijeli je spektakl bio popraćen bogatom «kostimografijom», ali i regulama koje uključuju i ophodnju ulicama Poreča.
Svaki natjecatelj je imao konja i koplje jednake dužine i težine. Koplje se u trku držalo rukom, a bodovi bi se oduzimali u slučaju da je koplje taknulo dio tijela, odjeće ili bok konja. Konja bi jahač morao zaustaviti na označenoj crti s koje se morao gađati «saracenac». Saracenac je drveni lutak koji je predstavljao Saracena. Pogodak u čelo lutka iznosio je tri boda, između obrva i usta dva boda, u glavu ispod usta jedan bod, a pogodak u druge djelove glave iznosio je pol boda.
Te je godine pobjednik «Trke na Saracenca» bio Pietro Rado.
Izvor: Istra, Jadran, Sredozemlje – Identiteti i imaginariji, Miroslav Bertoša
swirl @ 18:30 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, veljača 15, 2008
Blizu Poreča, kraj Nove Vasi, nalazi se jama Beredine. Jama ima pet dvorana, a ispod četvrte nalaze se podzemna jezera čija dubina ide i do 33 m. Ljudi iz okolice vjekovima su kamenje s polja bacali u jamu pa je ulazak u drugu dvoranu, prije «sređivanja» jame, bio gotovo zatvoren.
Bogatstvom oblika stalaktita i stalagmita priroda se poigrala tvoreći prirodne «eksponate» nalik na toranj u Pizi, snješka, hobotnicu, mljekaricu Milku (o njoj i nesretnoj ljubavi postoji legenda o kojoj više drugi put), Gospe... U četvrtoj dvorani su i «viseći zastori». U petoj je malo jezerce u kojoj je čovječja ribica i skoro prozirni mali račići.
Jamu su 1973. ispitali porečki speleolozi. Za posjetitelje je otvorena od 1995., a posjeta s posebnim vodičem traje četrdesetak minuta. Temperatura jame se svih 12. mjeseci ne mijenja, uvijek iznosi 14 stupnjeva.
swirl @ 19:52 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, listopad 16, 2007
Izvana je malo zbunjujuća. Nije nam jasno je li stariji dio profanog ili sakralnog karaktera. No zabuna nije slučajna, nekad davno je zgrada doista i bila crkva - i to crkva sv. Franje. Prvi se put crkva spominje u 13. st., a zvonik je sagrađen u 18.st. (1731.). Danas je zvonik «ponešto izmijenjen». Izgrađen je s poligonalnim krovom, ali su krov porušili nacisti u 2. svjetskom ratu. Na tako dobiveni «plato» smjestili su mitraljesko gnijezdo i krov od onda nije vraćen u prvobitno stanje.
Zgrada gubi sakralni karakter pred dolazak Napoleona (1806.) kada se pred Napoleonom povlače franjevci. U kratkoj «Napoleonovoj» fazi i zgradi je čak bila i konjušnica. Po odlasku francuza tu je smještena škola.
Od austrijanaca zgradu kupuje obitelj Polesini plativši za nju 600 forinti. Polesini dodaju novije krilo zgrade, a stari dio horizontalno pregrađuju. Tako dobiven gornji kat postaje istarska sabornica (od 1861. – 1899. Istra je imala vlastitu samoupravu, a Poreč je bio politički centar cijele Istre).
Za razliku od gornjeg kata, u donjem je 1882. napravljen, za tadašnje pojmove vrlo moderan vinski podrum. Bio je u funkciji do unazad dvadesetak godina.
U 20. st. u zgradi je napravljen muzej. Burna prošlost iste zgrade još jednom se potvrđuje, većim dijelom zgrada je stradala za vrijeme bombardiranja saveznika pred kraj 2. svetskog rata. Cilj bombardiranja bili su njemački brodovi, puni boksita, smješteni u porečkoj luci. Osim zgrade stradao je i veći dio muzejskih eksponata, pogotovo vrijednih knjiga.
U novijem krilu danas je talijanska osnovna škola. Radovi na starijem još su jednom potvrdili da kopanje po Istri uvijek završi otkrićem – nađen je mozaik iz 5. st. Kada je na ovom mjestu bila crkva sv. Tome.
swirl @ 18:20 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 17, 2007
swirl @ 18:12 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, rujan 7, 2007
Na samom kraju poluotoka gdje se smjestila stara jezgra Poreča nalazi se trg Marafor. Vjerojatno mu ime potiče od složenice «Mars» i «forum» što bi značilo «Marsov trg».
Na cijeloj našoj obali upravo je u Poreču,i to baš na ovom mjestu, bilo najveće rimsko svetište, Marsov hram, od kojeg se danas vide djelovi kamenih stupova i kamenih blokova. Osim Marsovog, tu je bio i Neptunov hram. Sam trg bio je tada znatno veći od sadašnjeg Marafora. Još i danas vide se ostaci antičkog pločnika, a niz kuća koje su ovdje naknadno izgrađene nemaju temelje, već su direktno položene na pločnik.
Sjaj antičkog Poreča (Parentiuma) može se zahvaliti rimskom kontraadmiralu (Tito Abudije Vero). Nije jasno je li bio porijeklom iz Poreča ili je samo zavolio ovaj grad, ali obnovu niza znamenitosti, kao i izgradnju novih, Poreč toga doba može zahvaliti upravo njemu. Na koncu svog života čak se i preselio u Poreč.
Između ostalog, u Poreču je dao izgraditi i luku s pristaništem, vjerojatno na sjevernoj strani od poluotoka jer se ovdje danas kriju potopljeni kameni blokovi.
  
 
 

swirl @ 17:52 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 20, 2007
Sjeverni dio bedema
U nekim izvorima navodi se da je Poreč imao i do 11 kula. Zaštitu grada činili su i bedemi od kojih je i danas sjeverni dio uglavnom sačuvan, dok ostatke južnih zidina možemo naći samo «u tragovima». Nisu odolile razvoju turizma, izgradnji luke, širenju rive....
Najjače kule izgrađene su u 15. st., a uloga im je bila obrana od turaka. O peterokutnoj sam kuli već pisala (LINK). Za razliku od nje, sjeverna i južna kula imaju drugačiji oblik. Dno im je poput stošca, a zatim su građene poput valjka. I ovaj oblik dodatno je povećavao snagu kula, Topovska tanad je mogla «proklizati» uz oble zidove kula ne nanijevši im veću štetu. Južna je kula izgrađena 1475. za vrijeme načelnika Pietra de Mule. Danas je u njoj kafić. U svakom slučaju interesantno mjesto za popiti kavicu, kako unutra - među debelim zidovima, tako i vani na terasi - krovu kule.
Sjeverna je kula napravljena 1473. godine, za vrijeme podestata Francesca Bandulmiera.
Sjeverna kula

 
Južna kula i ulaz u južnu kulu
swirl @ 19:43 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 6, 2007

Dio kompleksa Eufrazijane u Poreču o kojem još nisam pisala je "friško" poslikan i stavljam ga ovdje u "folder" s ostalim tekstovima i slikama o Eufrazijani.
Kanonika (župni dvor)
Smještena je do samog ulaza u Eufrazijanu. Izgrađena je 1251. godine i smatra se remek-djelom romaničke arhitekture. 
Kanonika
Pra-Euefrazijana
Ostaci zgrada (takozvana Pra-Eufrazijana), bogati mozaicima, koje su prethodile Eufrazijani građenoj u šestom stoljeću (više o tome - OVDJE).




swirl @ 17:28 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, travanj 7, 2007


I eto nas konačno u unutrašnjosti bazilike. Već sam spomenula da je riječ o trobrodnoj građevini s tri apside. Srednja dominantna apsida bogato je ukrašena zlatnim mozaicima. 
Ciborij (baldahin)
Iznad apside nalazi se Krist, a sa svake strane po 6 apostola. Medaljon (djelić medaljona vidi se na slici ciborija) ukrašen je poprsjima mučenica. Svod apside na vrhu ima nacrtano nebo dok su ispod njega 2 anđela, sveci (ne bih znala reći koji) te:
- arhiđakon Claudius (brat Eufrazija????)
- Claudiusov sin sa svitkom (projekt Eufrazijane????)
- Eufrazije koji nosi maketu Eufrazijane
- sv. Mauro, zaštitnik grada Poreča.

Baldahin čiji se gornji dio vidi na slici je nešto "novijeg" datuma. Izgrađen je u 13. stoljeću (1277. godine) za vrijeme biskupa Otona. I on je bogato dekoriran, a, između ostalog, ima i oslikane porečke zaštitnike sv. Maura i sv. Eleuterija, te slike sv. Dimitrija, Julijana, Ekolita i Projekta.
Pojedini djelovi apside, kao i pod na kojem se nalazi biskupov tron, izgleda da su još starijeg datuma od crkve. Naime, izrađeni su od materijala koji se razlikuje od ostatka crkve, a dekoracija na njima nema karakteristike bizantskog stila. Vjerojatno je riječ o djelovima rimskih hramova te nekih drugih sakralnih objekata koje je Eufrazije uklopio u gradnju nove crkve. 
Dvije sporedne apside na žalost nisu tako sačuvane poput središnje. Na njima su vidjljivi samo djelovi mozaika koji su ih ukrašavali. 
Desna apsida (vide se oštećenja te samo djelovi mozaika koji su je ukrašavali)  
Na dva mjesta u podu crkve (barem sam ja ta dva mjesta vidjela, ne znači da ih nema i više) nalazi se vidljiv na nivou ispod poda Eufrazijane, pod praeufrazijane (slika jednog fragmenta odmah ispod).
Ni tu nije kraj iznenađenjima i bogatstvu bazilike. U memorijalnoj kapeli bazilike (cella Trihora) nalazi se mramorni sarkofag u kojem se čuvaju ostaci zaštitnika Poreča, sv. Maura i sv. Eleuterija.
I ima još puno toga, od dekoracije postranih zidova, mozaika zasramljene Marije koja je upravo čula od anđela Gabrijela da je u blaženom stanju, bogatstvu sivih mramornih stupova koji se nalaze u bazilici i u atriju....
Ali ja prestajem s današnjim pisanjem. Posjetite Eufrazijanu pa ćete shvatiti zašto se neke stvari jednostavno ne mogu napisati (posebno nekom tko nije ni pjesnik ni pisac nego se bavi u životu desetim stvarima).

I na kraju: "Sretan Uskrs svima".


swirl @ 15:49 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare

Osmerokutna krstionica krije u svojoj unutrašnjosti šesterokuti zdenac koji se koristio za krštenja (u ovo davno doba pri krštenju cijelo se tijelo uranjalo u svetu vodu). Iz krstionice se može doći u zvonik izgrađen u 16. stoljeću.
 Pogled na zvonik izvan kompleksa Eufrazijane
 Zdenac namijenjen krštenjima
swirl @ 15:42 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare


Kompleks Eufrazijane čine: atrij, krstionica, zvonik i crkva te drevna biskupija i arheološki nalazi crkava koje su prethodile Eufrazijani. Atrij je bogato ukrašen kamenim ostacima koji svjedoče o prošlosti i zapravo predstavlja svojevrsnu galeriju. Kada dođete do atrija crkva vam se nalazi s desne,a krstionica s lijeve strane. Sa sve četiri strane ima stupove identične onima u samoj crkvi. 
U 6. stoljeću se sa sjeverne strane atrija nalazila još jedna trobrodna crkvena građevina koja je tek naknadno pregrađena u biskupski dvor.

swirl @ 15:28 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare


Šetajući Decumanusom prema kraju poluotoka, vrlo brzo nakon Peterokutne kule, s desne strane nalazi se jedna od okomitih ulica na Decumanus (Cardo). Upravo na slici vidi se pogled na ulaz u kompleks bazilike koji skriva (ili najavljuje) ljepotu koja se krije iza njega.
Ulaz u kompleks novijeg je datuma. Napravljen je 1902. godine, za vrijeme Austro-Ugarske. Iznad vrata nalazi se mozaik od zlatnih kamenčića s natpisom:
"Ja sam vrata. Tko kroz mene uđe, spasit će se."
Mnogi ne vole taj ulaz jer ga smatraju na neki način reklamom za božji hram. Osobno, meni se ulaz sviđa. Nakon ovih vrata slijedi još jedan prolaz. I tek tada ćete shvatiti zbog čega se o Eufrazijani toliko priča i kolika je njezina ljepota i posebnost. 


swirl @ 15:15 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare

Simbol Poreča 1996. godine uvršten je u Unescovu svjetsku baštinu. O fazi koja je prethodila izgradnji Eufrazijane napisala sam ponešto u prvom postu ovog foldera (LINK) i nikako da nastavim dalje.
Do danas!
Zbog lakšeg praćenja (čitanja), vrlo obimne tematike koja se nekako logično može podijeliti u nekoliko poglavlja, odlučih o Eufrazijani napisati više kraćih postova i sve ću ih smjestiti u folder "Poreč". 
Za početak - naziv Eufrazijana nastao je zbog Eufrazija, biskupa iz doba bizantskog cara Justinijana, kojem možemo zahvaliti gradnju Eufrazijane. Dakle, nije riječ o svecu nego biskupu - graditelju. Sama je crkva posvećena svetoj Mariji, ali se nekako među ljudima udomaćio naziv Eufrazijana.
Gradnju Eufrazijane Eufrazije je započeo negdje 535. godine, a trajala je do 550. Po stilu gradnje osjeća se jak utjecaj bizantske umjetnosti za vrijeme Justinijana, cara koji je u 6. st. pokušao obnoviti jedinstveno rimsko carstvo. Ovo je jedna od najvećih i prvih trobrodnih katedrala s tri apside u zapadnom dijelu Europe.


swirl @ 14:54 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 2, 2007


O rasporedu ulica u Poreču, tako tipičnom za stare rimske gradove sam već pisala (LINK). U južnoj ulici paralelnoj s Decumanusom (u starom Poreču samo su dvije ulice paralelne s Decumanusom) nalazi se ova lijepa kuća (na slici druga u nizu), jednokatnica iz 15. stoljeća.
Ono što čini ovu kuću tako poznatom su skulpture dva sveca ugrađene s ulične strane fasade, s lijeve i desne strane jednog od prozora (slika dolje).

Sveci stoje na malenim pijedestalima, a ispod svakog je mačja glava. Po načinu njihovog uklapanja u fasadu može se zaključiti da su već napravljeni kipovi  jednostavno ugrađeni u pročelje. Možda ih je vlasnik otkrio na nekom objektu koji je ovdje, ili negdje drugdje, prije postojao. Možda su bili sastavni dio kojeg vjerskog objekta. Motivi graditelja mogli bi biti isključivo estetski, ali i puno dublji.
U zgradi je danas Konzervatorski ured.


swirl @ 19:37 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 20, 2007

 Peterokutna kula
Zidine oko antičkog Poreča imale su 9 četvrtastih kula, a neki izvori spominju čak i 11 kula. Dio njih s morske strane vidi se još i danas. 
U strahu pred Turcima u 15. stoljeću kule prema kopnu dodatno su ojačane. Među njima je i ova peterokutna kula.
Prema "neprijatelju" orijentirana je svojim zašiljenim kutem što je umanjilo mogućnost pogotka, a s druge je strane omogućilo klizanje eventualnih "pogodaka" uz njezine strane. Sagrađena je 1447. godine, za vrijeme podestata Nicoloa Liona.
Na vrhu kule je mletački krilati lav s otvorenom knjigom (
više o lavovima OVDJE), dok su ispod njega grb i inicijali obitelji Lion. 
Umjesto uobičajenog natpisa u knjizi koju ima lav "PAX TIBI MARCE EVANGELISTA MEUS", u ovoj knjizi upisano je "Budite pravedni i dat ću mir vašem gradu", također iz Evanđelja Svetog Marka.
Inače, ovako jake kule zapravo su "kule u kuli".  Zbog njihovog ojačanja građene su tako da je vanjski zid od kamena, s unutrašnje strane kule isto je takav zid, samo manji, a šupljinu između njih popunjavaju sitno kamenje i zemlja.


swirl @ 18:41 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 18, 2007


Na samom kraju Decumanske ulice, vrlo blizu trga Marafor, nalazi se Romanička kuća. Datira iz 13. st. U prizemlju se nalazila staja,a kamene stepenice vode na prvi kat gdje je jedna velika prostorija s ognjištem namijenjena cijeloj obitelji. Unutrašnjim stubištem s prvog kata dolazi se na drugi kat gdje se nalaze dvije sobe. Duž zapadne i sjeverne fasade uz drugi kat nalazi se drvena veranda.


swirl @ 17:34 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 18, 2007


Mozaik iz Poreča (4 st.) s realističnim prikazom ribe sastavni je dio današnje Eufrazijane, mada pripada jednom od ranijih objekata na mjestu sadašnje crkve.
Po veličini kamenčića vidi se da je mozaik izrađen naknadno te jednostavno umetnut u stariji podni mozaik s geometrijskim uzorkom. Na osnovu ovakvog "naknadnog umetanja" ribe u stariji mozaik povjesničari zaključuju slijedeće: podni mozaik nalazio se u privatnoj kući (jednog od prvih kršćana u Poreču, Maura?). Datira iz razdoblja rimskog progona kršćana kada je jedini način sastajanja kršćana bio u tajnosti. Stoga se smatra da je ova privatna kuća imala ulogu tajnog okupljališta vjernika (domus ecclesia).
Prestankom progona kršćana u 4 st. na ovom se mjestu gradi i prva crkva (primitiva). Na istom mjestu u 5 stoljeću gradi se veća crkva (takozvana praeufrazijana). Pod praeufrazijane nalazi se oko 70 cm ispod poda današnje crkve.  U 6. stoljeću biskup Eufrazije, na mjestu praeufrazijane, gradi svoju katedralu samo manjim dijelom poštujući antiknu bazu crkve i uobičajene stilove gradnje tadašnjeg doba. Tako nastaje Eufrazijana, sa svojim graditeljskim karakteristikama koje iskaču iz tadašnjeg vremenskog okvira. No, o Eufrazijani više neki drugi put. 

Zašto riba?
Riba kao simbol kršćanstva datira iz razdoblja progona kršćana i predstavlja tajni simbol kršćanske vjere. U tadašnje je doba rimljanima križ kao simbol njihove vjere bio neprikladan jer im je simbolizirao smrtne kazne i počinjenje sramotnih djela zločinaca (na križ su pribijali na smrt osuđene robove i samo najgore zločince).
Tadašnji je "jezik kulture", ali i "jezik kršćanskog tajnog bogoslužja" bio grčki. Na grčkom jeziku riba je ICHTYS.
      Iesus - Isus
      Christos - Krist
      Theu - Božji
      Yios - Sin
      Soter - Spasitelj
 
Ostaci podnog mozaika iz starijeg objekta danas van Eufrazijane
Svojedobno se Sv. Mauro držao dijelom legende. No nalazom natpisa otkrivenog u Praeufrazijani 1846. godine dokazano je njegovo postojanje. Između ostalog napisano je: 
"..Ova sveta ležaljka sadrži snježnobijelo tijelo svetog ispovjednika Maura....."


swirl @ 14:08 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, veljača 17, 2007

Najveće turističko središte Istre, Poreč, star je 2.000 godina. Prvo naselje na mjestu današnjeg Poreča nastalo je doduše još u prapovijesno doba, ali razvoj grada započinje u doba rimskih osvajanja Istre.  Poreč tako postaje kastrum (vojni logor), pa dobiva status municipija oko 16. godine p.n.e. U prvoj polovici 1. stoljeća, u doba vladavine Tiberija, Poreč postaje rimska kolonija pod nazivom "Colonia Iulia Parentium".
Poreč je imao zidine već u 4. ili 5. stoljeću, a zidine su dodatno pojačane u srednjem vijeku. Mlečani su naknadno dodali obrambene kule i nazubljene bedeme. U grad se moglo ući na četvora vrata.
Raspored ulica je pravilan, ulice se sjeku pod pravim kutem i među sobom stvaraju kućne blokove (insulae). Takav izgled grada datira iz doba rimljana, a i karakteristika je općenito rimskih gradova gdje postoje dvije glavne ulice: decumanus i cardus koje su međusobno okomite. 
Kod Poreča Decumanus ima smjer istok - zapad i vodi do Marafora, najstarijeg dijela Poreča, dok je na njega okomit Cardo Maximus.  Paralelni s Decumanusom Maximusom nalaze se sporedni decumanusi, a isto vrijedi i za cardo. Kasnija, srednjevjekovna izgradnja poštovala je takav raspored, pa je on do danas gotovo savršeno sačuvan. Na primjer decumanus i cardo Novigrada danas se tek naziru zbog izmjena rasporeda ulica kroz povijest.
Poreč zaslužuje puno pisanja pa je ovo tek uvodni post (nastavak će biti  otprilike  kad ga vidite)

swirl @ 20:05 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, studeni 17, 2006

U zaleđu Poreča nalazi se desetak gotovo jednakih brežuljaka ne viših od 100 metara. Vrh svakog je ravan što upućuje na prijašnje postojanje naselja na zaravni (a što je po mnogobrojnim ostacima i dokazano, kao što se zna i da je riječ o ostacima predantičkih civilizacija).
Najvažnija su dva niza ovih brežuljaka:
Mordele i Picugi.

Mordele
Niz Modrele sastoji se od tri brežujlka: Mordela, Mali Sveti Anđeo i Veliki Sveti Anđeo. Najstariji nalazi stari su 4.000 godina i tako definitivno potvrđuju da je riječ o civilizaciji PRIJE histra. Koji je to narod? Pojma nemamo. Tamo gdje je sad Poreč, bila im je luka, ali su naselja bila, iz sigurnosnih razloga, udaljenija, na povišenom tako da je preglednost dobra (s vrha Velikog Svetog Anđela vidi se svaka barka koja plovi od Savudrije do Lima). Veliki kameni blokovi (ostaci ruševina?) otkotrljani su u podnožja sva tri brežuljka, ali ih je dio ostao i na vrhu. Na Velikom Svetom Anđelu nalazi se nedovršen sarkofag (vjerojatno neuspjelo djelo koje je iz istog razloga tamo i ostavljeno).  Mali Sveti Anđeo na zaravni ima poslagane kamene blokove u krug, svaki kamen težak je od 2-3 tone. Taj "istarski stonehenge" potpuno je nalik kamenim krugovima u Engleskoj, Irskoj, Škotskoj... Jeli riječ o sunčanom kalendaru, zvjezdanom opservatoriju, ili je pak riječ o mjestu gdje su se prinosile žrtve (ima indicija da je riječ upravo o ovom posljednjem). Za sad se zna malo, ili, bolje reći, zna se gotovo ništa. Iskapanja nema jer... Hrvatska nema niti para niti snage da uđe u ovako veliki projekt. 
 Mali Sveti Anđeo

Picugi
I opet niz od tri, ali u ovom slučaju bezimenih, brežuljaka. Nešto malo više zna se o ovom nizu jer su neka ispitivanja rađena za vrijeme Austro-Ugarske. Nađeno je oko 700 grobova, keramike, privjesaka, oruđa, oružja, grobne opreme. Picugi su ostavština Histra (najstariji ostaci imaju 3.000 godina), a svoj procvat doživjeli su između 8. i 6. stoljeća p.n.e. Osim nalaza koji se vežu uz Histre, neki od nađenih predmeta pripadaju Keltima, Grcima i Etruščanima.
 Pogled s Mordela prema Picugima

Teorije:
1. Histri su najzapadnija plemena Ilira
2. Histri uopće ne spadaju u ilirska plemena nego u grupu predantičkih naroda kao i Etruščani
3. Alternativna teorija Marka Pogačnika o "zmajevim brazdama" u Istri
4. Brežuljci koji spadaju u Picuge mogli bi biti i piramide (eto konkurencije bosanskim piramidama, raspored im odgovara onom u pojasu zviježđa Orion, a koji prate i egipatske i južnoameričke piramide).
Od svega nekoliko šturih natuknica po mojim vodičima i putopisima doma, a čija se hrpa iz dana u dan povećava, nadam se da mi neće zamjeriti autor članka u kojem sam najviše pronašla o ovoj temi, a na osnovu kojeg je nastao i ovaj moj post. LINK


swirl @ 16:39 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare