Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
ponedjeljak, listopad 6, 2014

Sredozemna medjedica (Monachus monachus) strogo je zaštićena vrsta zbog svoje malobrojnosti. Endem je Sredozemnog mora, a pretpostavlja se da ih je ukupno oko 600. Može narasti do 3,5 m u dužinu, a imati i do 350 kg. Od 2005. često se viđa u moru kraj Rta Kamenjak, ali voli zaplivati i kraj Pule, pa i osunčati se na pulskim plažama. Zakon o zaštiti prirode RH strogo navodi kako se potrebno ponašati ukoliko je vidite u blizini. Ne smijete joj se približavati, uznemiravati je, skakati za njom u more, ulaziti u spilju ukoliko je unutra. Ukoliko je vidite u blizini vaše barke, motor treba ugasiti i pričekati da se udalji. Vidite li je dok ronite, potrebno je polagano se udaljiti. Preporučuje se ne prilaziti joj na manju blizinu od 50 m, a i ukoliko vas dijeli ova blizina potrebno je ne raditi nagle pokrete, nego se smireno i polagano udaljiti i pustiti životinju na miru. Toliko joj dugujemo, sami smo doveli do njezine malobrojnosti.

Krši li se zakon, predviđene su kazne od 7.000,00 do 200.000,00 kn.

Na žalost, nisam je sama vidjela, fotografirala sam sliku s edukativnog panoa na Rtu Kamenjak

swirl @ 11:45 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 18, 2013



Kada su naselili područje Premanture, doseljenici su odlazili na misu u Pomer u župnu crkvu ili u crkvicu Sv. Nikole koja je postojala na starom groblju. Nalazila se na mjestu gdje je danas kapela Sv. Antuna Padovanskog.

Na inzistiranje stanovnika Premanture pulski biskup Giulio Saraceno 2. ožujka 1632. osniva župu uz uvjet da premanturci što prije sagrade vlastitu crkvu. Prvim župnikom postaje Mihovil Slipšević. U travnju iste godine dozvolu za gradnju izdaje rašporski kapetan Giacomo Cornier. Tada su stanovnici Premanture ozbiljno prionuli poslu te je crkva sagrađena i posvećena 24. srpnja 1664. Titular Sveti Lovro ujedno je i zaštitnik Premanture. Svih pet oltara crkve do danas je sačuvano. S obzirom na sličnosti oltara s onima u Šibeniku postoji mišljenje da su i oltare u crkvi Svetog Lovre napravili majstori iz Venecije.

Crkvica Sv. Nikole porušena je i na istom mjestu sagrađena je kapela Sv. Antuna Padovanskog 1873. kada je započelo pokapanje premanturaca oko kapele.

Izvor: Crkva u Premanturi, Ljudevit Anton Maračić

swirl @ 09:28 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 16, 2013



Dolaskom stanovnika u Premanturu započinje nekoliko stoljeća duga svađa s Pomerom.

Tek 1847. smiruju se strasti kada je konačno razdijeljeno općinsko dobro, čime su koliko-toliko zadovoljni i Pomer i Premantura. Do tada, tijekom nekoliko stoljeća, svako toliko bi došlo do svađe. Najčešće su se svađali stanovnici ova dva naselja smatrajući da su stanovnici jednog naselja počeli koristiti zemlju/pašnjake drugog naselja. No nerijetko bi nastala svađa i na drugim razinama, pa i na crkvenoj. Tako su tek 1776. na intervenciju crkve župnici Premanture i Pomera dogovorili u koje će dane koji od njih služiti misu u Volmama i u premanturskoj crkvici Sv. Nikole.

Osim ovog sukoba u 19.st. unutar Premanture buknuo je još jedan, koji je itekako otežao prve godine od dolaska župnika D'Elie u Premanturu.

Dok je kameni svjetionik na Poreru ( na slici) sagrađen tek u listopadu 1846. njemu je prethodila drvena kućica i jarbol na kojem je bio svjetionik. Ovakav privremeni svjetionik na Poreru napravljen je 1833. O drvenoj konstrukciji i svjetioniku brinuo se asistent, a veza između Porera i kopna održavala se sa splavi.

Župnik D'Elia bio je župnikom Premanutre u razdoblju od 1837-1887., dakle punih 50 godina. Prije no što je D'Elia postao župnikom jedne je noći u požaru stradao drveni svjetionik na Poreru. Umjesto da je Giovanni Vianni, koji je trebao brinuti o svjetioniku, bio na Poreru, on je tu noć proveo na kopnu. Osoba zadužena za prijevoz skele do Porera bio je Luka Rakić koji je na ispitivanju priznao kako je te noći Vianni bio u Premanturi, a ne na otočiću. Naravno da je Vianni zamrzio Rakića, ali i Rakić Viannia koji ga je prozvao lašcem. Sukob između njih protegnuo se na cijelo selo pa je pola Premanture bilo za jednu, a druga polovica za drugu stranu. U takvim prilikama (neprilikama) umro je župnik don Mikula Mihoviolović (04. travnja 1837.) te je raspisan natječaj za novog župnika na kojeg se javilo 4 kandidata. Dok se na natječaj prijavio i D'Elio, jedan je kandidat bio i Gršković, i sam uključen u svađu između Rakoća i Viannia. Konačan odabir D'Elia za župnika samo je pogoršao ovaj cirkus i razočarao Vianni-evu struju u Premanturi, zajedno s njezinim pristalicom Grškovićem. Ova je struja smislila niz tračeva o D'Elii, mada ga i nisu znali, a cirkusada je došla i do biskupa. Novoizabranog župnika dočekao je posvađan narod, a Gršković potpomognut Vianni-evom strujom stvarao je dodatne svađe. Čak se nije primirio ni kada ga je crkva preselila u Žbandaj. U nekoliko je navrata D'Elia bio na ispitivanju u crkvi, no pristigle optužbe na njegov račun pokazale bi se lažnima. Nekoliko je godina trebalo da zavlada mir, a u godinama koje su uslijedile novog su župnika u Premanturi zavoljeli. Među nizu dobrih djela, bio je jako angažiran na podučavanju premanturske djece.

Izvor: Crkva u Premanturi, Ljudevit Anton Maračić

swirl @ 18:52 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, srpanj 11, 2013

U dalekoj prošlosti u nekoliko je navrata spomenut sam vrh Istre. Prije naše ere spominjao ga je Straton kao „Akra pro ton Polon“ (šiljak kod Pule). Rimski geograf Pomponije Mela početkom ere spominje ovaj južni vrh Istre na sličan način, koristeći naziv „Promuntarium polaticum“ (pulski vrh), a bizantski đakon koristi naziv „Akroterion polatikon“ (pulski kljun).

O prošlosti Premanture zna se dosta zahvaljujući župniku, don Frani D'Elii (19.st.). Pronašavši niz zapisa u župnom arhivu, od kojih je dio bio u vrlo lošem stanju, župnik D'Elia ih je većinom prepisao pa su ostali sačuvani do današnjih dana.

Prvi stanovnici Premature bili su iz zadarskog zaleđa. Inzistirajući upravo na naseljavanju ovog pustog, nenaseljenog kraja, u Vodnjanu je mletački providur 02. svibnja 1585. dozvolio naseljavanje. U prvom valu naseljavanja Premanturu je naselilo 8 familija, uglavnom iz Nadina, Zvongrada i Velima. U drugom valu iz Velima su pristigle još 3 familije (11. siječnja 1597.), a ubrzo su (06. travnja 1598.) stigle još 2 obitelji.

Dokument iz Vodnjana od 02. svibnja 1585. na neki se način može smatrati godišnjicom osnivanja Premanture, premanturskim rođendanom. No isti je dokument tijekom nekoliko stoljeća bio uzrokom sukoba i trzavica između Premanture i Pomera. Naime, u dokumentu je, na poprilično nedefiniran način, dato pravo stanovnicima Premanture da mogu koristiti pašnjake neposredno u blizini Pomera, dovoljno da nastane sukob između stanovnika Pomera i stanovnika Premanture.

Izvor: Crkva u Premanturi, Ljudevit Anton Maračić

swirl @ 19:58 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 11, 2009

Sjeverno od Premanture, uz cestu koja vodi od Premanture prema Puli, na brdašcu Gradina nalazi se spilja ispitana 1999. godine. Današnji privid pećine s dva kanala nastao je urušavanjem dijela tavanice spilje kojim je ona podijeljena u sjeverni i južni „kanal“. Sjeverni je zatrpan, a južni ima dužinu od oko 100 m, a visinu do 6 m.
Inače, na području Premature i Rta Kamenjak (na slici) postojalo je nekoliko pretpovijesnih gradina, pa antičkih vila, a moguće je i postojanje antičkih vojnih utvrda (link).
Nalazi iz spilje iz razdoblja prije Rima vrlo su rijetki - najvjerojatnije tumačenje je da ih je otplavila voda. Iz ovog razdoblja otkrivena je pretpovijesna željezna sjekira.
Ono što čudi je niz predmeta iz razdoblja antike koji upućuju na kontinuirani život u spilji od druge polovice 1.st.p.n.e. do kraja 3.st.n.e.
Iz ovog perioda otkriven je veći broj ostataka amfora, posuđa koje je služilo u svakodnevnoj uporabi, predmeta od kosti koji su se uglavnom koristili kao ukras, predmeta od kamena kao i nekoliko rimskih novčića (dva iz razdoblja vladavine Klaudija, jedan za vrijeme Antonija Pia). Otkriven je i veliki broj uljanica koje su se koristile za rasvjetu. Različiti tipovi uljanica svjedoče o dužem vremenskog razdoblja iz kojega potiču, kao i različitih radionica koje su ih izrađivale.
Ono što je čudno u očito stalnom boravku u spilji u antici je činjenica da u prvim stoljećima Rimskog carstva ovakav život u spiljama nije bio uobičajen. Spilje su se tada  najčešće koristile samo za privremeni boravak, obično pastirima i njihovoj stoci (link na spilju Pupićina peć).
Stoga se misli kako postoji neki razlog koji bi rastumačio stalni boravak ljudi u antici u spilji kod Premanture. Teško je dokazati koji je to razlog bio, no postoje mišljenja kako su spilju koristile „persone non grate“, moguće kakvi odbjegli robovi, zločinci… ili čak oboljeli od gube.
Izvor: Pećina na Gradini kod Premanture, Katalog 63, Arheološki muzej Istre
swirl @ 18:27 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 11, 2009
Ako ste u Premanturi tada ste u najjužnijem mjestu istarskog poluotoka.
Na ovom području postojale su i gradine i antičke vile (vidi link).
Današnjom Premanturom protutnje tisuće ljudi na putu za Rt Kamenjak. No i sama Premantura je lijepo mjesto. Mjestom dominira (kao i obično) zvonik i to župne crkve Sv. Lovre. Zvonik je iz 19.st., a crkva je sagrađena sredinom 17.st. Poput velikog dijela Istre i ovaj su dio opustošile epidemije, a Mlečani su nastojali opustjele krajeve naseliti izbjeglicama iz Dalmacije. I ovdje je bio pokušaj naseljavanja Bolonjaca i to 1561 godine (možda je i to povezano uz pokušaj naseljavanja Bolonjaca u Pulu vidi link). No pokušaj naseljavanja Bolonjaca nije završio uspjehom.
Inače uz cestu malo ispod crkve nalazi se originalna krušna peć iz 18.st.
swirl @ 18:45 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 18, 2009
Ne trebam reći da obožavam Rt Kamenjak jer ima već dosta tekstova na ovom blogu koji su mu posvećeni. No evo, tek listajući istarsku enciklopediju našla sam podatke koji govore o nečemu što do sada nisam nigdje drugdje pročitala.
Premantura, najjužnije istarsko mjesto, već se nalazi na Kamenjaku. Sjevernije od Premanture nalazile su se dvije prethistorijske gradine, a južnije isto dvije. 
Nazivi gradina su Volam, Gradina, Kastril, Debeljak.
Rt Kamenjak bio je poprilično gusto naseljen i u antici te su na nizu lokacija otkriveni nalazi iz antičkog razdoblja. U uvali Močila otkriveni su ostaci zgrade i cisterne te rimski novčići, seosko imanje je postojalo u Polju, antički nalazi otkriveni su i u Sv. Martinu. Na Kastrilu otkriveni su ostaci debelih zidova te je moguće riječ o ostacima vojne utvrde, naravno je one od JNA već i kasnoantičkog razdoblja. Vjerojatno toga ima još, u svakom slučaju preporučujem da nabavite Istarsku enciklopediju.
Inače sama Premantura, najjužnije istarsko naselje, razvilo se tek u kasnom srednjem vijeku.
Izvor: Istarska enciklopedija
swirl @ 17:38 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, travanj 17, 2007
swirl @ 19:45 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, prosinac 16, 2006

Kada dođete na jug Istre obavezno otiđite do rta Kamenjak (vozite od Pule do Premanture). 
Rt Kamenjak najjužniji je dio Istre, dužine oko 3,5 km, širine koja varira od 400 pa do 1600 m. Obala mu je izuzetno razvedena pa iznosi negdje oko 30 km. Kada dođete na njegov najjužniji dio, popnite se na "terasu" iznad bunkera (ne zvuči čarobno, ali... čarobno je)  i... uživajte. Nećete znati na kojoj je strani ljepši pogled. 
 Svetionik Porer

Okrenete li se prema moru (a što je samo po sebi gušt nad guštima) gledate Porer, more (a što će vam ljepše od toga?)... Okrenete li se na suprotnu stranu, gledate Rt Kamenjak, zelenilo poluotoka presjecano bijelom cestom u svim mogućim i malo manje mogućim smjerovima.
 Pogled na sam Kamenjak s njegovog južnog dijela

Okrenete li glavu na istok ili na zapad guštat ćete i tamo. Pa kad vam od silnih gušta dođe gušt da sjednete (meni to nekako često dođe) krenite svega desetak metara prema moru. I naći ćete se u opićenom "kafiću" koji se pamti. Sjedit ćete među bambusom, na drvenim nepravilnim klupama ili panjevima,  za drvenim stolovima, gaziti ćete po slami, sok ćete si točiti iz pipe u kamenu. Ako imate djecu njima će i sam "kafić" i sve oko njega biti "Raj na zemlji". 


 Otkačeni "kafić" na rtu Kamenjak

Nakon toga spustite se na kamenu obalu ispod kafića i... sjedite tamo satima. Zaboravite na stres, zaboravite na radni tjedan, zaboravite na sve brige i punite baterije na suncu. Imate li sreću potrefiti i dan s valovima (zadnji put kada sam bila na Kamenjaku bilo je upravo takvo vrijeme), možete uživati još i više u šumu valova kad se razbijaju o stijene, kad se negdje ispod mjesta gdje sjedite probijaju kroz otvore da bi izažli zapjenjeni van iza vas (ni ne trebam reći da je Cvergla bila stuširana). 
I pazite što radite. Veći broj turista je već i ovdje uspio učiniti svoje. Srećom je 1996. godine Kamenjak proglašen zaštićenim krajolikom te je brigu o njemu preuzela "Natura Histrica".
I neka vas ne bune djelovi poluotoka koji na prvi pogled ne djeluju naročito bogati vegetacijom. Vjerovali ili ne, na Kamenjaku nalazi se 550 biljnih vrsta, od čega 35 na popisu ugroženih vrsta u Hrvatskoj. Ovdje je čak tridesetak vrsti orhideja, sve izravno zaštićene zakonom, dok ih je 13 strogo zaštićeno. Među tim vrstama dvije su endemske (dakle nema ih nigdje drugdje u svijetu osim na Kamenjaku); Serapias istriaca Perko i Serapias x pulae Perko.
   
Serapias istriaca Perko i Serapias x pulae Perko

U blizini je i otočić Fenoliga (zbog svojeg specifičnog oblika zovu ga i Tanjur)  na kojem su nađeni otisci dinosaurusa.
 Pogled na Fenoligu
Ma koliko god se trudim opisati vam kako je Kamenjak djelovao na mene prvi put, a nakon toga i svaki put kada ga posjetim, teško da vam ja to mogu dočarati. I zato put pod noge i odite sami. I... javite mi sviđa li vam se.

- slike izmijenjene 17.04.2007.


swirl @ 16:55 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare