Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
srijeda, lipanj 20, 2012


Za vrijeme Austro – Ugarske, u doba procvata Pule, naglo raste broj stanovnika, kako civila tako i vojnih lica. Pula se po prvi put širi van stare jezgre grada, niču novi djelovi Pule, a dodatno jača obrana grada koju zapravo čini područja od Limskog kanala pa sve do Raše, uključujući i Lošinj i Cres.
U centru Pule 09. svibnja 1872. otvoren je Mornarički casino. Projekt je napravio arhitekt Friedrich Adam iz Munchena, a kamen temeljac postavljen je 1870.
Mornarički je kasino ubrzo postao sakupljalište tadašnje elite Pule. Zgrada je bila zatvorenog tipa, dakle namijenjena članovima Znanstvenog društva, a članovi su mogli biti časnici, svećenici, stručnjaci čiji je rad bio vezan uz austro-ugarsku mornaricu. Civil je mogao postati članom društa tek ako su njegovo članstvo «blagoslovili» članovi samog društva. U Mornaričkom su se kasinu održavala stručna predavanja i rasprave, ali je služio i za zabavu, druženje i ples njegovih članova. Tu se se održavale i glumačke predstave, ali i koncerti.
Znatnim porastom broja stanovnika Pule, ali i članova društva, stara je zgrada postala pretijesna pa je na istom mjestu 1912. izgrađen novi Mornarički kasino površine oko 15.000 m2. Danas je to «Dom hrvatskih branitelja». Prvi put sam bila tamo na poznatom pulskom sajmu knjige «Sa(n)jam knjige».
Izvor: Pula tri tisućljeća mita i stvarnosti, Attilio Krizmanić
swirl @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 6, 2010
Za vrijeme II svjetskog rata Pula je u nekoliko navrata bila žestoko bombardirana. Najviše je stradao dio stare jezgre između Foruma i Svete Marije Formose. Nakon rata bilo je nužno obnoviti ovaj dio grada. Tijekom rasčiščavanja ruševina, na dubini od 2 metra, nađeni su ostaci temeljnih zidova mnogih rimskih vila kao i ostaci mozaika. Jedan od nađenih mozaika je i "Kažnjavanje Dirke". Za razliku od ostalih, ovaj je mozaik bio u vrlo dobrom stanju te je zato konzerviran, restauriran i ostavljen na istom mjestu gdje se može vidjeti i danas. Zbog obnove kuća drugi su ostaci rimskih vila fotografirani, zaštićeni te ponovno zatrpani (uostalom tako je nedavno zatrpan i cijeli Forum).

Dimenzije mozaika su 12x6 m, a napravljen je negdje između 2. i 3. stoljeća. Mozaik je jedan od najljepših antičkih mozaika na svijetu te je i u samoj Puli jedna od najdragocjenijih umjetnina.
Iz ove skupine postoje još samo dvije umjetnine u svijetu: u Rimu pronađen "Farneški bik" (čuva se danas u Napulju), a druga je "Dirka" dio serije slika o grešnim ženama u Vatikanu.

Sam mozaik podijeljen je u niz polja, a motiv kažnjavanja Dirke nalazi se u centralnom dijelu.

Tko je Dirka?
Odgovor se može naći u zapisima Homera, Ovidija. Dirka je žena tebanskog kralja Likusa, ljubomorna na svoju sestričnu Antiopu, ženu izuzetne ljepote u koju se zaljubljuje i sam Zeus. Iz ove se ljubavne veze rađaju sinovi Amfion i Zeto (oboje prikazani na mozaiku). Ljubomorna, Dirka zatvara Antiopu u tamnicu, a nakon lutanja brigu o sinovima preuzima jedan pastir. Nakon izlaska iz tamnice Antiopa traži sinove. Misleći da je sinovi neće prepoznati, Dirka Antiopinim sinovima lažno proglašava Antiopu odbjeglom robinjom i govori sinovima da je kazne tako da je svežu biku za rogove te će ju bik rastrgati (smrtna kazna je bila uobičajena kazna odbjeglih robova).
I dok Amfion i Zeto traže bika, pastir (onaj isti koji ih je godinama čuvao) govori im da je Antiopa njihova majka te ih upoznaje sa zlom koje im je nanijela Dirka. Umjesto Antiope, mladići vežu Dirku za rogove bika te ona na taj način i umire. Potom se osvećuju i Likusu, tebanskom kralju (koji je na nagovor Dirke i sam učestovao u zatvaranju Antiope). Ubiju i njega i zasjednu  na kraljevsko prijestolje .


swirl @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 5, 2009
U listopadu 1803. stanovnici Pule imali su što vidjeti. U zraku nad Pulom nalazio se balon s putnicima. Let balonom, koji je započeo u Bologni, završio je upravo u Puli.
No prvi posjetioci Pule koji su do Pule došli zrakom nisu imali najsjajnije i najuspješnije slijetanje.
U balonu su bila 3 Talijana, markiz Zambeccari iz Bologne, te Grazietti i Andreoli iz Ancone. Balon je počeo gubiti na visini kod Pule, a stramoglavo spuštanje zbivalo se iznad morske površine. Na koncu su sva tri putnika završila u moru kod Verude. Iz mora su ih spašavali ribari, a izvukli su ih poprilično promrzle tako da je imao što raditi i pulski liječnik dr. Borgo. Nakon šest dana oporavka putnici su krenuli prema Veneciji ...no ovaj put kopnom.
Izvor: Pula sa starih razglednica (izdavač CASH)
swirl @ 19:21 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 29, 2008

Prve prave gladijatorske igre održavaju se u Rimu 264.p.n.e. za vrijeme pogreba Junija Bruta Pera. Same igre usko su povezane uz običaj pokapanja moćnika s ciljem udobrovoljavanja duhova umrlih predaka. Običaj je postojao i prije Rima.
Za vrijeme Rima održavanje gladijatorskih igara morao je odobriti imperator ili senat. Na početku su se igre održavale u termama, kazalištima, na gradskim forumima, a tek u 1.st.p.n.e. započinju se graditi amfiteatri.
Cijela hijerarhija ljudi oko gladijatora bila je definirana gladijatorskim zakonima (Leges Gladiatoriae). Za vježbanje gladijatora bio je zadužen njihov vođa (doctores) ispod kojeg su bili njegovi suradnici. Najčešće su suradnici već imali bogat gladijatorski staž pa su i vlastitim iskustvom doprinosili obučavanju gladijatora. Obuka se održavala u posebnim školama (ludus gladiatorius). Svaka grupa gladijatora (familia) imala je određen broj članova, a odlikovala ju je vrhunska disciplina.
I gladijatori su se dalje dijelili već s obzirom na način borbe. Tako su postojali murmilliones (borci s galskim oružjem), essedarii (borci na bojnim kolima), retiarii (borci s mrežom i trozubom, nakon što bi neprijatelja zarobili u mrežu ubijali bi ga trozubom) te bestiarii (uglavnom zločinci ili barem proglašeni takvima koji su bili osuđeni na borbu sa zvijerima).
Način borbe, ali i opremu svakog tipa gladijatora, Rimljani su usvajali mnogobrojnim ratovima gdje su upoznavali ratne tehnike i opremljenost neprijateljskih vojnika. Tako je npr. borba s bojnim kolima uvedena nakon ratnog pohoda Rimljana na Britonce, u vrijeme Julija Cezara.
Prije izgradnje pulskog amfiteatra gladijatorske igre odvijale su se na pulskom forumu. Gladijatori su dolazili na forum kroz Decumanus, a uz rub foruma borbe su pratili mnogobrojni gledatelji.
Kako je sagrađen amfiteatar igre se sele u njega (više o amfiteatru u Puli ovdje). Tada je Pula imala između 4.000 i 5.000 stanovnika dok je amfiteatar mogao primiti više od 20.000 ljudi. Nelogično? Ne, nije uopće. Cijelo područje oko antičke Pule bilo je izuzetno gusto naseljeno te su spektakli u amfiteatru privlačili veliki broj ljudi iz okolice. No znalo se gdje je «VIP loža» i tko sjedi na kojem mjestu, a u samom amfiteatru nalazi se oko 80 natpisa koji su bili rezervacija mjesta za pojedinu moćnu obitelj.
Kod gladijatorskih igara pazilo se (doduše ne znam koliko je ova riječ ispravna) na odabir ravnopravnih protivnika. Naravno cilj je biosu neprijatelji podjednaki kako bi  smrtonosna predstava trajala što duže i bila što napetija. Pobijeđeni borac je ili umirao ili ga je posebnim znakom moglo spasiti gledalište. Teško ranjene ili umrle iznosili su kroz vrata (porta libitinaria). Mrtve bi oblačili potom u mrtvačku odoru, te su ga spalili o trošku vlasnika. Zatim su ih pokapali na nekropoli koja se nalazila uz cestu prema Nezakciju.
Izvor: Amfiteatar i igre u carsko doba Pule, Arheološki muzej Pule, katalog 53
swirl @ 16:02 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, prosinac 27, 2008
Veliki istarski skladatelj Antonio Smareglia rodio se u Puli 5. svibnja 1854. godine u kući blizu Foruma. Tada se ulica zvala Via Nettuno, a danas je to Augustov prolaz 3. Godine 2004. u kući je otvorena spomen soba skladatelja.
Mada je proputovao niz zemalja Smareglia nije nikada zaboravio Istru te se uvijek vraćao na rodnu grudu, kako u Pulu, tako u Vodnjan od kuda je bio njegov otac ili pak u Fažanu u jednu vilu koje danas više nema. Vilu je nazvao Oceana po svojoj poznatoj operi.
Njegova djela izvodila su se u Milanu, Parizu, New York-u, Dresdenu, Trstu, Veneciji, Beču, Pragu, Novari, Torinu, Rimu, Ljubljani, Udinama.... i naravno u kazalištima u Hrvatskoj (Rijeka, Pula, Zagreb, Rovinj, Umag...).
Djela poredana po godinama praizvedbe jesu: Daleki lov (praizvedba 1875.), slijede Leonora, Preziosa, Bianca da cervia, Kralj Nala, Sigetski vazal, Cornill Schutt (opera koja je poslije mijenjala naziv i postala Flamanski slikari), Istarska svadba, Noćni leptir, Oceana i Bezdan (godina praizvedbe 1914.).
Istarska svadba nastala je za vrijeme njegovog boravka u Vodnjanu. Libreto za Istarsku svadbu bazirao se na jednoj od mnogobrojnih priča s područja Vodnjana, a Smareglia je napisao operu možda i ne shvačajući njezinu pravu vrijednost. Često ju je znao nazivati opericom.
Opera Oceana imala je praizvedbu 1903. u milanskoj Scali, pod ravnanjem Artura Toscaninia, a u gledalištu je bio i Gabrielle D'Annunzio. Reakcije publike bile su vrlo podvojene. Dok je dio publike bio nenaviknut na takav stil te je osporavao njezinu vrijednost, dio publike je bio jednostavno oduševljen novinom koju je Oceana unijela u svijet opere.
Najveći broj opera nastao je nakon što je Smareglia izgubio vid nakon neuspješne operacije katarakte te je taktove opere diktirao sinu Mariu Smareglia.
Antonio Smareglia umro je 1929. godine.
Izvor: Antonio Smareglia (1854 – 1929), Sveučilišna knjižnica u Puli, 2004.
Fotografija preuzeta s istrianet.org
swirl @ 15:11 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, studeni 29, 2008

Nakon niza zračnih uzbuna koje su završavale bez posljedica, prvo stradavanje Pule desilo se 9. siječnja 1944. godine. Između 11.20 i 11.45 h u tri su navrata saveznici bombardirali Pulu i nanijeli veliku štetu. U napadu je učestvovalo stotinjak bombardera čiji je primarni cilj bila Rijeka. No taj dan su Rijeku «štitili oblaci» pa su umjesto nad Rijekom svoj opasan teret ispustili nad Pulom.
Tada su posebno stradali Giardini s okolicom, djelovi Arsenala, Stoja... Osim nanesene štete gradu, ovaj napad, jedan od najžeščih u Puli, svojim životom platilo je stotinjak stanovnika Pule.
Idući napad bio je krajem veljače 1944. godine. Cilj napada bila je luka. Veliki broj  bombi završio je u moru, a najveću štetu pretpjeli su brodogradilište i zgrade u blizini mora. Tada je pogođena Općinska zgrada kraj Augustovog hrama. Zbog jakih oštećenja zgrada je kasnije potpuno srušena i na njezinom je mjestu danas park.
U bombardiranjima u lipnju kojih je bilo više znatno je stradala stara jezgra grada. Velika šteta nanesena je katedrali. Samo u bombardiranju 8. lipnja živote je izgubilo skoro petstotinjak ljudi. I do kraja 1944. bilo je nekoliko zračnih napada no uglavnom su bili manjeg inzenziteta.
Stradavanja traju i 1945. godine. Samo u veljači Pula je doživjela čak 9 napada. Zadnji napad bio je 06. svibnja 1945. godine.
Ukupno je krajem rata Pula preživjela 23 što veća što manja zračna napada saveznika, prvenstveno usmjerenih na njemačku vojsku koja je bila smještena na Muzilu.
Posljedice napada Pula je liječila godinama: od ukupno 3.225 kuća tadašnje Pule, 2.170 bilo je oštećeno, dok je potpuno srušeno bilo 235 kuća. Veliku štetu pretpili su mnogobrojni spomenici. Stradao je i Augustov hram (slika lijevo: zaštita hrama za vrijeme rata, slika desno: oštećenja Augustovog hrama nastala uslijed savezničkih bombardiranja Pule). 
Osim ljudskih života stradalo je niz zgrada, kulturnih spomenika. O iseljavanjima ljudi, optantima, esulima - ne vjerujem da ću ikada pisati... jer ljudskoj gluposti nikada nema kraja, kako u prošlosti, tako i danas, kada se eto čuju i prijetnje rušenjem arene. Stari latini su govorili "Historia est magistra vitae" (povijest je učiteljica života). No pogriješili su, nismo naučili ništa.
Izvor: Pula tri tisućljeća mita i stvarnosti (Raul Marsetič)
swirl @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, studeni 21, 2008

Čitanjem starih statuta gradova, osim pravničkih regula steče se uvid i u načine kako su se s nekim stvarima obračunavali stanovnici srednjeg vijeka, koje su probleme imali i kako su ih riješavali.
U Statutu Pule tako piše kakva se riba mora prodavati u ribarnici. Riba je morala biti svježa, trebalo ju je vagati, nerijetko i izmjeriti njezinu dužinu, a od oka se mogla procjenjivati samo cijena sipa i lignji.
Prostitutke su u gradu bile zabranjene pa je tako svaka kuća koja bi pružila utočište prostitutki također mogla biti kažnjena. Prostitutke su se trebale istjerati iz grada, a naravno ukoliko su bile otkrivene u gradu Statut je određivao i njima kazne.
Interesantnu kaznu je statut propisivao kod psovanja, pogotovo psovanja svetaca. Kazne su bile novčane i to pozamašnih iznosa, a u slučaju da se kazna nije podmirila «psovača» je trebalo utopiti u luci. No kako nema zapisa da je itko utopljen, a kako čisto sumnjam da psovača nije bilo, izgleda da su i tada neki zakoni služili tek svog postojanja radi, a da se nisu provađali.
I konačno, čest običaj u Istri, a tako i u Puli bilo je urlanje, lupanje raznim instrumentima i stvaranje strahovite galame u ranu zoru pod prozorima novopečenih supružnika koji su prije vjenčanja bili udovci i udovice. Tako je u nekoliko navrata Statut zabranjivao tu vrstu galame ili barem ublažavao stavove propisujući kako proizvodnja galame mora biti na pristojnim instrumentima.
Izvor: Pula tri tisućljeća mita i stvarnosti (Miroslav Bertoša), slika: Louis Francois Cassas (Slavoluk Sergijevaca krajem 18.st.)
swirl @ 18:29 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, listopad 28, 2008
Lijep mali otok, genijalan za doći s barkom na more. Pogotovo ako nije riječ o početku 8. mjeseca kada vam treba «slalom» između drugih barki.
Manje je poznata uloga otočića Fraškera u pregledu stoke.
U vrijeme Mletačke Republike Veneciju su naseljavanji bogatuni, a takva Venecija bila je veliki potrošač prehrambenih namirnica. Tako je brodovima u Veneciju dolazila stoka koja se kasnije prodavala po njihovim mesnicama. Glavna luka za utovar stoke bio je Zadar, mada je većina stoke dolazila iz Bosne.
U jednoj fazi su se na Fraškeru brodovi morali zaustavljati kako bi Ured za zdravstvo napravio veterinarski pregled i kako bi samo zdrava stoka putovala dalje, prema Veneciji.
Izvor: Istra, Jadran, Sredozemlje – Identiteti i imaginariji» Miroslav Bertoša
swirl @ 18:14 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, listopad 14, 2008


Hotel je sagrađen 1908. u pulskom parku koji se tada zvao «Park Marie Valerie» (lijep park kao što je i niz drugih pulskih parkova). 
Hotel je posjećivala tadašnja elita jer je za tadašnje pojmove bio izuzetno raskošan. Imao je kavanu, lijepu prirodu oko hotela, ekskluzivan restoran, frizerski salon, poštu, imao je i raskošne sobe bogato uređene, a nuđao je i niz drugih sadržaja, često vrlo rijetkih za ta vremena. Osim toga, tramvajem je bio spojen s ostatkom Pule (da, Pula je imala tramvaj) što je doprinjelo njegovoj popularnosti jer je i vožnja tramvajem bila raritet. Hotel gubi popularnost sedamdesetih kada smo obalu načičkali s nizom betonskih gromada od hotela, a zapostavili one koji imaju duh.


swirl @ 18:39 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, srpanj 26, 2008
Na brežuljku gdje je smještena stara jezgra Pule nalazi se i crkva Sv. Nikole. 
Crkva je sagrađena u 6.st. i tada je bila posvećena Sv. Mariji. Crkva je obnovljena i proširena početkom 13.st. U ranom srednjem vijeku je oko crkve bilo groblje (groblje je ekshumirano početkom 20.st.).
Zbog većeg broja doseljenika iz Grčke, godine 1583. crkva je dodijeljena grčkoj pravoslavnoj crkvi te je dosta vremena bila jedina pravoslavna crkva na području Istre.
Sredinom 17.st. na područje Peroja, poharanog boleštinama, doseljava se sedamdesetak doseljenika iz Crne Gore koji su isto niz godina odlazili u Sv. Nikolu u Pulu. Perojcima se tek stoljeće poslije dozvoljava gradnja njihove pravoslavne crkve (Sv. Spirodon) u samom Peroju.
Danas Sv. Nikola u Puli pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a posebno je poznat zbog ikonostasa grčkog majstora Tomiosa Batosa iz 18.st. i ikona.
U blizini crkve 1950. godine otkriven je natpis posvećen boginji Iki, a prilikom konzervatorskih radova 1961. godine kraj crkve su otkriveni temelji antičke zgrade kao i niz fragmenata keramike, raznih posuda, tanjura, uljanica. Otkriven je i novac cara Maksencija (306.-312.) koji je olakšao datiranje nalaza. Na mjestu gdje je danas predvorje crkve otkriveni su ostaci antičkog pločnika, samo jednog od niza nestalih „prometnica“ koje su povezivale dno brežuljka antičke Pule s njezinim vrhom.
Izvor: Antički nalazi iz sondažnog iskopa kod crkve Sv. Nikole u Puli godine 1961., Alka Starac
swirl @ 15:19 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 21, 2008
Iz nekoliko antičkih djela moglo bi se zaključiti da su Cenida i Vespazijan imali ljubavnu vezu. Postojanje ove veze nije dokazano, ali je i ova priča postala jedna od mnogih koje okružuju amfiteatar u Puli.
Vespazijan je bio prvi car iz flavijevske dinastije, zatim su slijedili Tit i Domicijan, a vladali su Rimom od 69.-96.g.n.e.
Cenida je pak bila ropkinja Antonije, majke cara Klaudija, ali je oslobođena ropstva. 
Ukoliko je «trač rubrika» točna, izgleda da su Vespazijan i Cenida bili u ljubavnoj vezi i prije njegovog braka s Flaviom Domittillom, a veza se obnovila nakon smrti Flavije. 
Još jedna od pretpostavki je ona o porijeklu Cenide, a glasi kako je Cenida bila iz Pule. Ono što se zna je da je Cenida u Pulu često dolazila i da je imala jaku političku ulogu u Vespazijanovo doba. 
Neki stari zapisi spominju da je upravo ona pokrenula ideju o gradnji Velikog kazališta na Monte Zaru kao i gradnju velikog amfiteatra. Antički povjesničari spominju i njezino izvanredno pamćenje. Cenida umire u šestoj godini vladavine Vespazijana.
swirl @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 8, 2008
Na izlazu iz Pule prema Labinu, taman gdje završava novoizgrađeni dio «Istarskog ipsilona» s lijeve je strane znak za Stanciju Peličeti. Krenete tom cesticom i skrenete na drugu cesticu lijevo (prvo skretanje na lijevo je makadam). Desetak metara dalje, pokraj nadvožnjaka iznad ipsilona, nalazi se novootkrivena antička vila.
Za vilu se nije znalo sve dok nisu počeli radovi na ovom dijelu ipsilona. Istraživanja vile provedena su tijekom 2005. i 2006. godine. Po njihovom završetku se na žalost dio vile trebao potpuno srušiti kako bi se dovršila gradnja nove ceste, no i o ovom srušenom dijelu danas se zna podosta.
Sama antička vila izgrađena je negdje u 1.st.p.n.e., a život u njoj odvijao se negdje do 6.st. kada je pretvorena u sastavni dio obrambene linije Pule pred provalama Slavena i Avara.
Gradnja vile odvijala se u tri faze.
Vila je prvo izgrađena kao manji objekt s velikom cisternom, pomoćnim zgradama i manjim stambenim dijelom. Južnije od velike cisterne nalazile su se manje terme. Osim ove cisterne postojale su još dvije manjeg kapaciteta. U 2.st. rezidencijalni dio je dodatno proširen.
U vili se nalazila uljara, a imala je i smještajne kapacitete za proizvedeno ulje. Raskošni stambeni dio bio je ukrašen podnim i zidnim mozaicima i freskama. Tijekom ispitivanja otkriveni su djelovi mozaika, dolije u kojima se čuvalo ulje, mnogi predmeti od stakla, željeza, keramike...Cijelo imanje pripadalo je senatorskoj obitelji Settidii.
swirl @ 22:00 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 15, 2008
T. Allason, Pogled s otoka Ulike na Pulu

T. Allason, zatrpana Dvojna vrata

T. Allason, Slavoluk Sergijevaca s ostacima bedema i Zlatnim vratima
T. Allason, Amfiteatar

A. Tischbein, Pogled na Pulu i amfiteatar
Nekada sjajan antički grad u nekoliko uzastopnih stoljeća u srednjem vijeku Pula sve dublje tone u jad. Grad je poharan nizom sukoba, a još ga gore razaraju epidemije kuge, malarije, raznih infekcija. Mortalitet uvelike premašuje natalitet i tužna Pula ima svega nekoliko stotina stanovnika. U ljetnim mjesecima, kada broj infekcija raste, svi koji mogu napuštaju Pulu i broj stanovnika postaje još manji.
Ta jadna Pula, s izuzetkom nekoliko bolje stojećih familija, bila je grad siromaha, grad bez važnosti, bez ikakve proizvodnje...
Uzrok bolesti bile su bare koje su se nalazile u blizini nekoliko potoka oko stare jezgre. Današnji Trg na mostu (trg s rotorom u blizini Autobusnog kolodvora) zove se tako zbog mosta koji je išao preko jednog potoka, a oko kojeg su bile močvare. U 19.st. upravo su zbog opasnih močvara most preko potoka prozvali «mostom groznice». Potok se ulijevao u blizini amfiteatra u more.
S druge strane stare jezgre, tamo gdje je danas pošta, nalazila se uvala Valle del Buso. Uvala je prije bila znatno dublja, a kasnije je što zbog naplavina potoka, što umjetno prilikom gradnje Arsenala, zatrpana. U Valle del Buso isto se ulijevao jedan potok čiji je tok počinjao negdje kod Škatara, a u njegovoj okolici (dio Pule Pragrande) nalazile su se i opet močvare. 
Ni u samom gradu nije se pazilo na higijenu. Mrtvi su se pokapali vrlo plitko, voda se u šternama često miješala s otpadnim vodama.
Početkom 19.st. vizura Pule gotovo da je neprepoznatljiva. Jedino amfiteatar i nekoliko zvonika podsjećaju sa starih slika na Pulu kakvu danas poznajemo. Uz amfiteatar se nalazila jedna viša zgrada. Zidine, u vrlo lošem stanju, i dalje su okruživale grad pa je izlaz na more (današnja riva) bio moguć samo na nekoliko mjesta kroz vrata u zidinama (ostaci tih zidina vide se na prvoj slici T. Allasona). More je počinjalo odmah nakon zidina jer je kasnije građena riva većim dijelom zasipavana, a na nekim mjestima oblik obale je potpuno izmijenjen. Na vrhu brežuljka bio je napušten mletački kaštel, oko njega maslinici i vrtovi, a kuće su postojale pri dnu brežuljka. Veliki dio kuća bio je napušten i u ruševinama. Prepoznatljivu notu gradu su davali samo zvonik katedrale, zvonik Sv. Franje, Sv. Nikole te Augustov hram.
Između Augustovog hrama i Komunalne palače nalazila se ruševna zgrada, a pogled na hram s Foruma bio je gotovo pa nemoguć zbog niza kuća koje su između njih i Komunalne palače ostavile samo uski prolaz.
Od gradskih vrata nekoliko je vodilo prema moru, a još su postojala vrata Sv. Ivana koja su iz antičkih vremena vodila prema amfiteatru i dalje prema Italiji (Via Flavia). Slavoluk Sergijevaca još je bio prislonjen uz ruševna Zlatna vrata, trostruka vrata u sastavu zidina oko grada koja su još iz antike vodila prema Medulinu (vidi treću sliku T. Allasona). Zlatna su vrata srušena 1838. pa je tako Slavoluk Sergijevaca ostao sam stajati na kasnije uređenom trgu Portarata.
Na mjestu gdje je danas casino (Giardini) bila je ruševna ranokršćanska crkva Sv. Stjepana kraj koje su nekada vodila iz zidina vrata Sv. Stjepana koja su početkom 19.st. već bila zazidana.
Svaki od četiri otočića u luci (Ulika, Sv. Katarina, Sv. Petar i Sv. Andrija) imao je ruševine bizantskih crkvica (kasnije je u fazi nastajanja Arsenala Ulika spojena mostom s obalom, a između kopna i Sv. Petra nasipana je zemlja).
Dr. Vincenzo Benini 1799. predlaže isušavanje lokvi, seljenje groblja van grada, snižavanje zidina kako bi se grad «prozračio», gradnju novih šterni.
No realizaciju toga započela je prvo Napoleonova vojska, a zatim Austro – Ugarska.
Izvor: Pula tri stoljeća mita i stvarnosti, Attilio Krizmanić
Slike: pronađene na internetu, većinom na www.istrianet.org
swirl @ 12:31 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, lipanj 14, 2008
Prije stotinjak milijuna godina «stanovnici» Istre bili su dinosauri. Od njih su do današnjih dana vidljive divovske stope u kamenu kod Rta Kamenjak (otok Fenoliga), u moru kod Barbarige, na Velom Brijunu. Doduše u ta je vremena Istra izgledala poprilično drugačije nego danas jer je današnji oblik poluotoka nastao tek negdje oko 2000 godine p.n.e.
Radom kamenoloma pokraj Pule u podnožju brežuljka Šandalja (San Daniele) 1961. i 1962. otkrivene su dvije spilje nazvane Šandalja I i Šandalja 2, međusobno udaljene desetak metara. U prvoj su otkriveni najstariji tragovi predljudi na tlu Europe (australopitek, evolucijska faza između majmuna i čovjeka, razdoblje od prije pola milijuna godina). Njima je pripadao i nađen kameni udarač i dio zuba s istog lokaliteta. U znatno mlađim slojevima Šandalje II (25.000 – 12.000 godina p.n.e.) nađeni su ostaci praljudi, kao i npr. u Romualdovoj spilji) i na još nekoliko lokacija u Istri. Ovaj sloj je izuzetno bogat oružjem i oruđem pračovjeka.
Nalazište je na području Otvorenog kaznenog zavoda.
Izvor: Pula – tri tisućljeća mita i stvarnosti, «Od iskona do prevlasti Serenissime», Robert Matijašić
Fotografija preuzeta s
www.zelena-istra.hr
swirl @ 14:34 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 11, 2008
Današnji Forum u Puli poprilično je izmijenjen, a od antičkog razdoblja nepromijenjen je samo Augustov hram (više o forumu ovdje). Svako kopanje, obnavljanje, ma što god taknuli u Puli otkriva do tada sakrivene djeliće najčešće antičke Pule. Tako je tijekom radova u razdoblju od 1987.-1988. otkrivena mramorna glava Agripine Mlađe (na slici, slika preuzeta s wikimedia.org - kliknuti na link na slici).
Portret je izvanredno napravljen, od samog lica preko frizure, mnoštva sitnih kovrčica po glavi i dugačkim kovrčama uz vrat. I sad – zašto trend seterica?
Agripina Mlađa ni u kojem slučaju nije bila neki anonimus, bila je žena cara Klaudija i majka cara Nerona koji je bio posljednji vladajući iz Julijevsko – Klaudijevske dinastije. Iskazivati svoje divljenje caru značilo je diviti se i ostatku njegove obitelji pa su tako uz kipove cara često bili izlagani i kipovi ostatka carske familije. Vjerojatno to tumači zašto se portret Agripine Mlađe i otkrio u takozvanoj Agripinoj kući pokraj Foruma.
Naravno da je „klanjanjem“, „slavljenjem“, „veličanjem“ (kako god to zvali) članovima vladajuće obitelji stil oblačenja i frizure vladajućih postajao modni hit..
Vrlo slični portreti Agripini Mlađoj otkriveni su tako na steli Obelie Maxime koja je otkrivena u Puli, portretu mlade žene otkrivenoj pokraj Galižane, nadgrobnoj steli koju je za sebe i svoju obitelj dao izraditi Gaius Rufellius Rufus sredinom 1.st. iz Nezakcijskog agera. Osim ovih otkriveno je još antičkih spomenika koji ukazuju na „kopiranje“ modnih trendova Agripine Mlađe.
Izvor: Agrippina's Portrait in Connection with Romain Female Portraits From Ager Polensis and Ager Nesactiensis, Vesna Girardi Jurkić, Kristina Džin
 
Inače, Agripina Mlađa imala je izuzetno jak politički utjecaj na Klaudija. Neron je dijete Agripine koje je Klaudije prihvatio, a došao je na vlast kada je Agripina Mlađa otrovala svog supruga, cara Klaudija. Neronovo se ime veže uz palež Rima, bezbrojne ratove, rastrošnost i bezgraničnu svirepost čak i za ono doba. Tako je dao ubiti vlastitog brata, pa majku Agripinu i niz kršćana. Rastuće nezadovoljstvo, kolanje priča o njemu kao krivcu za požar u Rimu, porast poreza na koncu su doveli do toga da ga je Senat proglasio neprijateljem rimskog naroda, a on sam u 31. godini počinio je samoubojstvo.
swirl @ 18:23 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 28, 2008
Rođen 1822. Pietro Cascutti dolazi u Pulu s dvadeset godina. 
Prvo je radio kao kovač. No Pietro je imao smisla za «biznis» te je uskoro znatno proširio područje svog rada. Otvorio je privatnu ljevaonicu i dobio posao izrade metalnih konstrukcija za hale vojne luke u Puli. Obnavljao je i gradio nove kuće pa ih je zatim prodavao ili iznajmljivao. No dijelom je novac koji se zaradio uložio upravo u Pulu, u grad u kojem je živio.
Tako je kupio skoro ruševnu kuću kraj Gospe od Milosrđa i u njoj napravio prvo pulsko kazalište «Teatro Nuovo».
Porastom broja stanovnika «Teatro Nuovo» postaje premalo kazalište za Pulu pa je sagradio potpuno novu zgradu. 
Ovo novo kazalište zvalo se «Politeama Ciscutti», a danas je u njemu «Istarsko narodno kazalište».
Kazalište «Politeama Ciscutti» izgrađeno je 1871. godine, čak dvadesetak godina prije kazališta u Rijeci, Splitu i Zagrebu. Primalo je 800 gledalaca.
Izvor: «Pula tri tisućljeća mita i stvarnosti»
swirl @ 17:29 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 27, 2008

Više o amfiteatru ovdje
swirl @ 17:12 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 14, 2008
Osim legenda o divovima, česte su u Istri i one o vilama. Vile se vežu uz dobra djela, ali su povremeno postajale i graditelji onih nekih tako posebnih istarskih građevina.  Zato nije ni čudo da postoji legenda o vilama i gradnji arene u Puli.
Legenda kaže da su u jednoj jedinoj noći vile odlučile sagraditi svoj grad, Divić grad, pa su, od kada je pao mrak sve do zore, nosile kamenje s Učke i marljivo slagale red po red kamenja. I polagano je nicala arena. Taman pred zoru trebalo je areni napraviti krov, ali ih je prekinuo pijetao. U trenutku kada je zakukurikao, vile su pobjegle da ih ljudi ne vide i tako je arena je ostala bez krova. One koje su u tom trenutku nosile kamenje s Učke ispustile su kamenje pa je po cijeloj Istri ostalo pobacano kamenje.
Slična legenda vezana je i uz gradnju amfiteatra u Veroni. I tamo legenda spominje gradnju afiteatra u jednoj jedinoj noći, samo što veronsku arenu nisu gradile vile, nego vrag.
U Istri postoji i slična legenda o vilama koje su gradile crkvu pokraj Vižinade, na Božjem polju. Ta je crkva bila centar templara u Istri. Po legendi i nju su gradile u jednoj noći.
Izvor: Istarske narodne priče, Maja Bošković Stulli, Institut za narodnu umjetnost Zagreb, 1959.
swirl @ 19:42 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, svibanj 2, 2008
Uvijek mi idu na živce ljudi koji se smatraju stručnjacima za xy međusobno nepovezanih stvari, svima se njima bave istodobno, a zapravo sve što rade rade dozlaboga površno. Šlamperaj. Niti jednu stvar ne naprave do kraja, ali pri tom često nisu svjesni svoje šlampavosti. dapače, znaju biti puni riječi hvale na vlastiti račun «ko salpa govan» (jako dobar izraz iz Primorja). Blaženi nedostatak samokritike!
Nekako sam stekla takav dojam čitajući o Leonardu Fioravantiu u knjizi «Istra, Jadran, Sredozemlje – Identiteti i imaginariji» Miroslava Bertoše.
Rodom iz Bologne, Fioravanti je bio kirurg, alkemičar, pisac, tragatelj za «kamenom mudrosti», otkrio je mnoge stvari koje «nije nitko prije njega. Opčinjen svojim vlastitim sposobnostima nije štedio riječi kojima je opisivao svoju talentiranost.
I tako je Leonardo napravio projekt kojeg je odnio u Mletački Senat. Projektom je predvidio doseljavanje grupe ljudi iz Bolonje u Pulu. Pula je tada bio pust grad, pun boleštine i jada, a nekako je sličnu fazu tada prolazila i Bolonja.
Sve u svemu, mislim da je Leonardo bio savršen... političar jer sve je to očito na papiru djelovalo famozno, ostvarljivo, dobro zamišljeno i isplanirano. Tako je npr. i «Hitrorez» zvučao dobro. Realizacija - nula.
Mletački Senat odobrio je projekt, radilo se na njegovoj ostvarenju i prvi bolonjci počeli su dolaziti u Pulu. U toj je fazi Leonardo već dao petama vjetra i bavio se pisanjem «traktata o čudesnim sirevima» (vrlo logično, nakon projekta o naseljavanju Pulu svima nam padne na pamet da je logičan slijedeći potez takvog genijalca pisanje «Traktata o čudesnim sirevima», zar ne?).
No zato se s posljedicom njegovom šlamperaja suočio Vicenzo dall' Acqua u Puli. Ljudi iz Bolonje su stigli, stanovnici Pule nisu ih prihvatili, onemogućavali su im na sve moguće načine naseljavanje, prijetili im, pljačkali imovinu. Puljani su na koncu unajmili grupu plaćenih ubojica, na čelu s Giuliom Bastardom Padovanom. Vicenzo dell' Acqua na trgu u Puli izboden je sabljama i umire idući dan. Bolonjci se naselili nisu, Pula je i dalje ostala poluprazan grad, a Leonardo je nakon «Traktata o čudesnim sirevima» vjerojatno aplicirao s pokojim novim genijalnim projektom.
swirl @ 09:58 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, veljača 23, 2008
 
Usred starog dijela Pule nalazi se mletački kaštel (link na tekst o kaštelu, slika gore lijevo - unutrašnje dvorište kaštela, gore desno - vanjski zid utvrde)). 
Inžinjer koji je gradio kaštel bio je Antoine de Ville, rođen u Touloseu 1596. godine. Plemićku titulu (čime je prezime Ville postalo De Ville) dobio je od kardinala Richelieua. U trezoru Sveučilišne knjižnice u Puli nalaze se dva izdanja njegovih djela o utvrdama. Bio je inžinjer – graditelj, matematičar, stručnjak za gradnju fortifikacija, ali i vojni strateg. Okolnosti i mjesto njegove smrti nisu poznati, mada se pretpostavlja da je umro 1674.
Odluka Venecije o gradnji mletačkog kaštela u Puli donesena je 1630. Kamen temeljac postavljen je 01. svibnja 1630. Kaštel je građen na mjestu utvrde stare pulske obitelji Castropola, koja je time potpuno srušena. Na gradnji su radili galijoti, niz majstora iz Venecije, ali i niz istarskih majstrora, najvećim dijelom iz Rovinja, što klesara što zidara. Dijelom se koristio kamen rimskog «Velikog kazališta» (link) koji je bio u ruševnom stanju, već odavna razoren požarom i potpuno napušten. Kaštel je građen u vrlo tužnom razdoblju za Pulu. Naime ove godine bile su u znaku kuge, gladi i sveopćeg jada.
Ne zna se kada je De Ville prvi put došao u Pulu, u koliko je navrata još dolazio i gdje je točno boravio. No njegov je boravak u Puli vezan i uz Mutvoran i jednu Mutvoranku imenom Fumija. 
U knjizi krštenih nađen je zapis: 
«Dana 05. studenog 1632. ja, svećenik Alberto del Becho, krstio sam Lorenza, sinčića mnogoštovanog gospodina kavaljera Antoinea De Villa i gospe Fumije iz Mutvorana, rođena u preljubništvu...».
No, maleni Lorenzo na žalost nije poživio. Već tjedan dana kasnije (12. studenog 1632.) spominje se njegovo ime, ali u knjizi umrlih.
Podatke sam našla u knjizi «Pula tri tisućljeća mita i stvarnosti», «Usponi i sutoni» Miroslav Bertoša
swirl @ 17:36 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 21, 2008
Dante Alighieri početkom 14.st. posjećuje Pulu. Veliko južno groblje na Campus Martius toliko ga se dojmilo da je u «Božanstvenoj komediji» nekoliko stihova «Pakla» posvetio upravo ovom groblju.
Campus Martius sam već spomenula u postu «Pulske nekropole» (LINK). 
Iz 15.st. postoji nekoliko zapisa koji spominju nekoliko tisuća sarkofaga nađenih na ovom području. Na granici groblja nalazile su se crkvice Sv. Ivan od Trstike i Sv. Felicita.
Drugo veliko groblje iz antičkih vremena nalazilo se između antičke Pule i amfiteatra. Uz groblje tu su bile i crkve Sv. Ivana od Nimfeja i Sv. Martina.
Dolaskom istočnih Gota u Pulu (Pula dolazi u ruke Istočno Gotske države 493.) u Puli je napravljeno i nekoliko gotskih groblja, jedno i unutar gradskih zidina.
swirl @ 18:23 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, siječanj 25, 2008
Počinjem tekst vrlo romantično… postavljanjem nove kanalizacije u Puli. I dok se u Zagrebu trenutno otkopavaju bombe iz 2. svjetskog rata, kopanja u Puli ipak daju interesantnije rezultate (pritom i manje opasne).
Tako su nedavno otkrivena dva srednjevjekovna kostura. Nađeni su kraj Flaciusove ulice, u blizini Sv. Marije Formoze (LINK), pa može biti da je riječ o kosturima s groblja koje se nalazilo oko bazilike.
Iznenađenjima nikad kraja. Svojedobno su u gradnjama po Puli otkopavane stotine amfora, obnova Foruma pretvorila se u dugotrajna arheološka iskapanja (i neopisivo mi je žao da barem djelić nađenog ispod Foruma nije ostao vidljiv posjetiteljima Pule).
Najnovije otkriće je - antički mramorni stup dug 7 metara. Otkriven je prije par dana, i opet zbog radova na kanalizaciji. Prelomljen je na dva dijela, od kojih svaki teži oko 6 tona. Uz stup se spominje i ime Jacopa Sansovina.
(Jacopo Tatti rođen je 1486. u Firenci, a umro je u Veneciji 1570. Prozvao se Jacopom Sansovinom po Andrea Sansovinu čiji je bio učenik. Postao je poznati kipar i arhitekt čija remek djela krase Rim i Firencu. Nakon godina stvaranja u oba grada, odlazi u Veneciju gdje postaje odgovoran za uređenje trga Piazza San Marco, od uređenja nekih interijera, preko obnove ili izgradnje novih zgrada oko trga i na trgu.)
Zbog čega se nađeni stup dovodi u vezu sa Sansovinom? Nije tajna da je Venecija uglavnom na hrvatskim balvanima. No nije to i jedini pečat kojeg je naša zemlja dala Veneciji. Uzmimo u obzir samo grad Pulu. Dok je dio Velikog kazališta (link) korišten za gradnju Kaštela u Puli, dio građe iskorišten je za dotjerivanje Venecije. Najljepši dijelovi Sv. Marije Formoze (koja je tada već bila u vrlo lošem stanju) (link) većim dijelom su ukrcani na brodove i ugrađeni u Trg Sv. Marka.
Malo je falilo da sličnu sudbinu doživi i amfiteatar (link). Godine 1583. Mletačka Republika htjela je amfiteatar „razmontirati“ pa ponovno složiti u Veneciji, što je spriječio senator Gabriel Emo.
U svemu ovome nalazi se osnova za pretpostavku da je i ovaj stup povezan s Jacopom Sansovinom. Vjerojatno je pripremljen za transport do Venecije, a potom, iz ne zna se kojih razloga, zaboravljen da bi čekao do današnjih dana ponovno otkrivanje. Dvije su pretpostavke: jedna da je riječ o stupu iz Sv. Marije Formoze, druga da je riječ o stupu iz Velikog kazališta. Usporedbom otkrivenog stupa s onima koji i danas krase Piazzu San Marco znati će se više.
Kad smo već kod radova u Puli, prije par godina u staroj jezgri Pule, blizu čitaonice, započela je gradnja garaže. No, čim su započeli s iskopom, na javnost je još jednom izašla bogata povijest Pule. Otkriveni su mnogobrojni antički nalazi, terme, amfore (nađeno ih je više od 1000, a bile su ugrađene u temelje kuća kao drenaža). Otkriveni su i ostaci velike rimske kuće, jednokatnice pa ostaci crkve Sv. Teodora (15.st.) uz koju se nalazio ženski benediktinski spomenik. No posebno je vrijedan nalaz crkve Sv. Lucije, koja se nalazila na istom mjestu gdje je izgrađena već spomenuta crkva Sv. Teodora. Za crkvu Sv. Lucije nije se prije toga znalo gdje se točno nalazila, nije nikada bila dokumentirana niti zabilježena u katastru. Znalo se samo da je postojala. Eto otkrila ju je gradnja garaže. 
swirl @ 18:08 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 21, 2008

Na Giardinima, pokraj Slavoluka Sergijevaca, ispred jednog kafića, postavljen je kip koji prikazuje James Joyce-a. 
Niti odabir mjesta niti odabir Joyce-a nije slučajan. 1904. je mladi Joyce stigao u Pulu, a radio je upravo u zgradi pred kojom se danas nalazi njegov kip. U zgradi je bila Berlitzova škola gdje je dobio posao kao učitelj engleskog jezika.
No Pula je ipak, barem za Joyca, ispala - slučajno. Joyce je htio živjeti u Trstu no u zadnji čas se zaposlenje u Trstu izjalovilo, a taman je u to vrijeme Pula tražila učitelja za engleski jezik.
Joyce je stigao u Pulu s djevojkom, budućom suprugom. Živjeli su u današnjoj Laginjinovoj ulici, u zgradi koje danas više nema. Po pismima koje je pisao bratu može se zaključiti da niti Joyce niti djevojka nisu bili obožavatelji Pule. Već iduće godine odlaze iz Pule u Trst.
Ipak, za jednogodišnjeg boravka u Puli, nezadovoljstvo Pulom nije Joycu uzdrmalo stvaralački zanos, dio jedne od najpoznatijih knjiga («The Dubliners») nastao je upravo za vrijeme boravka u Puli.
swirl @ 18:11 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 19, 2007
Roksolani su bili narod skitsko iranskog porijekla. Njihov vođa Rasparagan ratovao je s rimljanima, a 118. doživio je u ovom sukobu poraz. Rimljani su ga zarobili i osudili na trajno izgnanstvo na otočić Uljanik kraj Pule. 
Rasparagan je živio na Uljaniku sa svojom obitelji, sa sinom i s njegovom obitelji. Na Uljaniku su i pokopani. U 19.st. otkriveno je na Uljaniku mjesto ukopa i ostaci sarkofaga. Bočna ploča sarkofaga izložena je u Puli u Arheološkom muzeju Istre.
swirl @ 18:13 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, studeni 6, 2007
Na samom kraju Prvog svjetskog rata, u sveopćem kaosu koji je zavladao u vojsci poražene Austro-Ugarske Viribus unitis, carski vojni brod, potopljen je u pulskoj luci. Tonući velikom brzinom sa sobom je povukao nekoliko stotina njegovih mornara.
Da ironija bude veća, brod je potopljen jedan dan nakon njegove predaje u ruke novonastaloj državi Srba, Hrvata i Slovenaca (Carska odluka o predaji flote Austro-Ugarske mornarice Državi SHS donesena je 30. listopada 1918.).
31. listopada njegov zapovjednik postaje hrvat, Janko Vuković pl. Podkapelski, nedavno unaprijeđen u admirala čime je postao prvi hrvat admiral u povijesti. U rasulu kakvo je zavladalo na svim brodovima računalo se da jedino on, dobar i iskusan pomorac, hrvat, može uvesti na brodu red.
No desio se apsurd. Brod su samo dan kasnije, 01. studenog, potopila dva talijanska diverzanta, Raffaele Rosseti i liječnik Raffaele Paolucci. U zapisima sam našla da je priprema akcije uništenja broda u dobro zaštićenoj luci Pule bila dugotrajna te da dvojica diverzanata nisu niti znali da je brod prešao u ruke tadašnjih saveznika.
Dva diverzanta uspjela su pod Viribus unitis staviti jednu minu. Dok su pokušavali staviti i drugu uhvatili su ih mornari i doveli na brod pred Janka Vukovića. Shvativši o čemu je riječ zapovjednik Vuković naređuje mornarima hitno napuštanje broda, naredivši da u čamac sa spašavanje budu ukrcana i dvojica talijana. Nedugo potom došlo je do zaglušujuće eksplozije na boku broda i brod se vrlo brzo počeo naginjati na desni bok. Mornari su počeli skakati u hladno more. Dragutin Valušnig, koji je stajao do Vukovića, prije svojeg skoka moli zapovjednika da skoči s njime i da se spasi. Valušnig skače, a Vuković ostaje na brodu znajuć da ima još mornara. I to je bio kraj… kraj za brod, kraj za prvog hrvatskog admirala i kraj za stotine mornara.
Talijani su nakon rata brod razrezali i rastopili, dio pramca nalazi se u Pomorskom muzeju u Veneciji, sidra su u Rimu. Zbog gradnje novog plinovoda istraživački je brod Palagruža kod otoka Sv. Andrije u Puli relativno nedavno otkrio dio olupine potopljenog broda.
Velik broj mornara koji su nastradali i čija su tijela nađena pokopani su na Mornaričkom groblju u Puli (link na post o Mornaričkom groblju).  
swirl @ 18:40 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 24, 2007
Nakon što je Pula postala glavna luka Austro Ugarske (link na «Uljanik – počeci») broj stanovnika Pule naglo raste, grad se širi, a rastu i potrebe za što bržom komunikacijom i prijevozom ljudi. Godine 1897. Ministarstvo željeznica Austrije odobrilo je inžinjeru Rudolfu Urbanitzkyiu početak radova na tramvajskoj pruzi u Puli.
Tramvaj je svečano pušten u promet 24. ožujka 1904. godine, samo 6 godina nakon što je tramvaj dobio i grad Zagreb. Od samog početka tramvaj je znatno olakšao prijevoz, ali je postao i jedna od atrakcija Pule.
Nakon 1. svjetskog rata gospodarstvo u Puli poprilično zamire, a s gospodarstvom zamire i tramvaj. Zadnja tramvajska vožnja Pulom bila je 16. travnja 1934.
 
swirl @ 15:37 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 22, 2007
Francuski slikar Louis Francois Cassas (1756-1827) 1782. godine napravio je niz slika na našoj obali i to na području Istre i Dalmacije. U Puli je bio tri puta, prvi put vrlo kratko, drugi put na proputovanju prema Splitu, a treći put na povratku iz Splita u Trst. Njegove slike antičkih ostataka dočaravaju umjetnost i genijalnost rimljana i način života Pule u neko drugo, potpuno drugačije doba.
Amfiteatar

Slavoluk Sergijevaca

Augustov hram

Slavoluk Sergijevaca
swirl @ 16:50 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 11, 2007
Vrsar
U dva navrata, 1743. i 1744. godine, Giacomo Casanova, poznati mletački pustolov, posjetio je Vrsar. Štoviše Vrsar je i spomenut u njegovim memoarima, gdje Casanova piše o dobrom iću, refošku i lijepim ženama (s naglaskom na sobaricu i njihova noćna «druženja»). Osim Vrsara, posjetio je Pulu, a nedavno je u venecijanskoj arhivi otkriveno da je u tri navrata bio i u Balama u kaštelu Bembo (što se dovodi u vezu s tadašnjom vlasnicom kaštela Bembo, damom iz obitelji Soardo).

Casanova (1727. -1798) U životu je upoznao niz poznatih osoba od kojih su ga mnogi smatrali posebno inteligentnim i snalažljivim. Najveće je bogatstvo stekao u Parizu, gdje je organizirao lutriju. No i danas je najpoznatiji kao veliki zavodnik. Zaveo je 200 žena, a broj žena koje su samo maštale o njemu također je impresivan. I jedan tako veliki zavodnik imao je svoje fatalne ljubavi. Jedna od najvećih njegovih ljubavi bila je Henriete (punim imenom vjerojatno Adelaide de Gueidan). Jedna od možda najopasnijih veza bila je veza s kurtizanom Marianne de Charpillon. Marianne je velikog zavodnika uspijevala izluđivati, a nakon svakog njegovog pokušaja bijega, mahnuvši malim prstom Marianne ga je vraćala.
Malo drugačiji pogled na Casanovu nalazi se u knjizi „Casanova's Women: The Great Seducer And The Women He Loved“ Judith Summers 
swirl @ 18:53 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 2, 2007

Danas izgledaju ovako:


a oko 1900. godine izgledala su ovako:


 

Prvi su put otkopana 1816. (Pietro Nobile), a natpis o dva „osnivača grada“ otkrio je njegov nasljednik, Francesco Bruyn. O samim vratima više ovdje (LINK).

Iskapanja oko vrata vode se i u razdoblju od 1900.- 1902. pod nadzorom Antona Gnirsa kada je otkopana kružna kula sa sjeverne strane vrata. Istraživanja su ovaj put vođena jer se iza vrata radi spremište za led dubine 4 m. Tijekom iskapanja do te dubine u najdubljem iskopanom sloju otkrivene su urne sa spaljenim kostima, a iznad njih su skeletni grobovi i sloj pločnika iz rimskog doba.

U davno doba kroz vrata je prolazila antička cesta s  nogostupom s lijeve strane, a sama su vrata bila za 80 cm niža nego danas (danas su više otkopana).

Dvije kule južno od vrata otkrivene su u razdoblju od 1932.-1933. Najjužnija kula je tek negdje nakon njezine izgradnje postala  kružna jer se sondiranjem utvrdilo da je na početku bila pravokutna. U odnosu na zidine, vrata su postavljena pod 68 stupnjeva. Uloga ovoga je isključivo obrambena jer bi prolazak kroz vrata pod takvim kutem držao nezaštićenim desni bok neprijatelja.


Rimski Herkul je zaštitnik stočara i stoke, putnika, trgovaca, pomoraca, svega pod zemljom od rudnika i kamenoloma do podzemnog svijeta mrtvih. Nađen je i natpis (pokraj izvora na Karolini) na osnovu kojeg se zaključuje da je Herkul imao i svoj hram u Puli, izgrađen negdje u 1.st.p.n.e.


swirl @ 18:33 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 15, 2007

Rimljani su svoje gradove radili smišljeno. Prvo su se radili planovi, nakon odabira prave lokacije, a tek se tada prionulo poslu. Osim toga, uvijek su radili na održavanju zgrada i infrastrukture zbog čega je bio zaposlen velik broj ljudi prvenstveno edili (sad ipak neću ubaciti ironičan komentar koji bi se ticao današnjice) .

Sama Pula imala je između ostalog i dvije velike prednosti: izvor pitke vode uz samu morsku obalu te rječicu koja je tekla kod Marsovog polja. I rimljani su ovo znali maksimalno iskoristiti.

Lucije Menacije Prisk tako je u 2 st. dao Puli 400.000 sestercija (preko 30 kg zlata) što je iskorišteno u opskrbi vodom i gornjeg i donjeg dijela Pule. Imajmo u vidu da rimljani nisu škrtarili s vodom, svaka bolje stojeća kuća imala je svoj bazenčić, poneka i privatne terme, bilo je i velikih, javnih termi, vodoskoka… Nije iznimka ni antička Pula.

Najveći je izvor vode definitivno Nimfej, u blizini amfiteatra i samog mora, gdje se voda iz izvora skuplja u mramorni „bazen“ (Nimfej danas na slici, slikano s panoa ispred arene). Osim toga grad je imao 4 vodospreme kojima je omogućeno da opskrbljuju vodom dijelove Pule koji su znatno iznad nadmorske visine Nimfeja. Jedna je vodosprema otkrivena 1911. godine, u unutrašnjosti mletačkog Kaštela, a dubina joj je 25 metara. U blizini je otkrivena još jedna. Na jednoj padini je vodosprema koju je financirao već spomenuti Lucije Menacije Prisk. Bez obzira na niži Nimfej, pomoću tadašnjih tehničkih rješenja voda se iz Nimfeja dovodila do znatno više vodospreme i njome su se uglavnom opskrbljivale kuće na višem djelu antičke Pule, na brežuljku. Niži se dio kuća opskrbljivao vodospremom pokraj Malog rimskog kazališta. Osim toga nađeni su dokazi da je i Pula imala svoj akvadukt.

Za pravo priključka trebala je carska dozvola. Ukoliko se dobila, u kuću se voda dovodila točno definiranom širinom cijevi te se lako pratila potrošnja na osnovu koje se voda plaćala.

I kanalizacija je većim dijelom bila pametno riješena. Cijevi za odvod nalazile su se uglavnom uz prometnice, većim dijelom prekrivene kamenim četvrtastim pločama. O kvaliteti gradnje dovoljno govori činjenica da su i dan danas neke ulice u staroj jezgri Pule priključene na rimsku kanalizaciju. 

Mada nema veze s Pulom ovo me podsjetilo na knjigu „Pompeji“ (Robert Harris) koju sam čitala prije dvije – tri godine. Uz dodatak krimić- note u knjizi se prate tri dana neposredno pred erupciju Vezuva te za vrijeme i nakon nje. Interesantna je i zbog erupcije kojom su zatrpani Pompeji i Ercolano, ali i zbog poprilično dobrog opisa života u antičko doba, kao što je opisan i način opskrbe vodom cijelog Napuljskog zaljeva.

swirl @ 20:03 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 28, 2007

Na najvišem dijelu brežuljka gdje se smjestila stara jezgra Pule, na istom mjestu gdje je u davna vremena bila prastara gradina, smjestio se Kaštel. Izgradila ga je Mletačka Republika u 17. st., po nacrtima francuskog vojnog arhitekta (Antoine de Ville). Nažalost za gradnju se najvećim dijelom koristio kamen Velikog scenskog kazališta iz rimskih vremena od kojega danas nije ostalo gotovo ništa (LINK).
Kaštel je nekoliko puta naknadno pregrađivan i zato na njegovom ulazu stoji natpis s godinom 1840., mada je građen od 1630-32.
Utvrda je takozvanog francuskog tipa (nije zalud francuz radio nacrte). Jezgru čini četverokut zidina iz čijih kuteva obranu dodatno pojačavaju peterokutne utvrde tako da iz zraka izgleda poput nekog cvijeta. Cilj kaštela je naravno - obrana grada i luke. Danas je ovdje Povijesni muzej Istre. U njemu se čuva dokumentacija o gradnji arsenala i mornaričkog zapovjedništva u Puli za vrijeme Austro - Ugarske. Sadrži i par komada originalnog namještaja iz mornaričkog kasina (izgrađen 1872. godine, danas je to Dom oružanih snaga), nešto posuđa, odora mornara i časnika tog doba, nacrti brodova koji su tada građeni u Puli. U posljednjoj od 4 manje prostorije je mornarička ljekarna (isto iz doba Austro Ugarske).



Šetnja po zidinama isplati se i zbog pogleda na Pulu (slike dolje).




swirl @ 17:45 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 13, 2007


Pretpostavlja se da je mjestu današnje katedrale u rimsko doba bio hram Jupitra Konzervatora. Nađeni su i ostaci termi, a za vrijeme rimskog progona kršćana vjerojatno je i ovdje, kao i na mjestu gdje je crkva svetog Franje, bio prostor tajnog okupljanja kršćana.


U 4. i 5. st. ovdje je izgrađen cijeli kompleks starokršćanskih građevina. Na mjestu katedrale prvo je izgrađena manja crkva širine srednjeg broda današnje crkve. Sredinom 4. stoljeća sagrađena je i jednobrodna crkva sv. Tome, kasnije inkorporirana u produženu dvoransku crkvu (vjerojatno nakon 392.).

Godine 1860. u crkvi je otkriven relikvijski grob u obliku manjeg kamenog sarkofaga. U srebrnoj kutiji s nizom pregrada otkrivena su 2 relikvijara (danas u Beču), 12 zlatnih statua (poslije nestale bez traga i glasa). U srebrnoj kutiji nađena je i manja zlatna kutija, pretpostavlja se da su u njoj bili koštani ostaci sv. Tome, vjerojatno doneseni iz Konstantinopola u 5. st.

Današnja je katedrala dakle nastala širenjem prethodnih zgrada u 5. st. Bila je bogato ukrašena zidnim freskama i podnim mozaicima, od kojih je danas sačuvan vrlo mali dio (mozaik s imenima bračnog para DAMIANUS ET LAVRENTIA koji su zavjetno dali crkvi sredstva za 200 stopa podnog mozaika).

Prvi biskup koji je imao središte u Puli bio je Antonius. Spominje se u razdoblju od 510.-547. godine. Crkva je doživjela i neke promjene, među ostalim i probijanje ulaza na južnom zidu za vrijeme biskupa Handegisa (857.- 862.). Danas je taj ulaz zazidan, ali se na južnom zidu crkve još vide njegove konture. U 13. stoljeću je s južne strane dograđena i manja kapela.

Godine 1242. za vrijeme mletačkog napada crkva je djelomično porušena i zapaljena, a tek u 15. stoljeću rade se veći popravci i rekonstrukcije pa je time dodana cijelom zdanju i gotička nota.

Današnje je klasicističko pročelje dobila 1712., u vrijeme biskupa Bottaria. Godine 1707. završen je i samostojeći zvonik. Na žalost građen je većim dijelom od kamenih blokova uzetih iz amfiteatra. Pokraj zvonika nalazila se i krstionica. Bila je izgrađena u 5. st., a porušena je 1885.

Rekonstrukcija njezinog izgleda po Kandleru je na slici ispod. Poput Eufrazijane i njezine krstionice i u ovoj se nalazio šesterokutni zdenac za krštenja. 
Rekontrukcija krstionice po Kandleru


swirl @ 16:20 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 10, 2007



U staroj jezgri Pule, između Foruma i Kaštela, nalazi se crkva Sv. Franje, jedan od najljepših spomenika srednjovjekovne Pule.
Franjevci su u Puli od 13. stoljeća. Crkva koju su izgradili od pravilnih kamenih blokova završena je 1314. godine, a paralelno s njom gradio se i samostan. Njezin vjerojatni graditelj je domaći fratar Jakov iz Pule. Poslije je poslan u Padovu da tamo nadgleda gradnju bazilike Sv. Antuna.
Crkva je jednostavna, ali joj nekoliko detalja daje izuzetnu ljepotu: rozeta i portal na njezinom pročenju, apside na začelju. Rijetkost je i vanjska propovijedaonica (na slici dolje) koja se nalazi nad strmom uličicom kojom se penjete uz crkvu prema Kaštelu.
U crkvi su pohranjeni ostaci Blaženog Otona (umro 1241. godine) kojem se pripisuju mnoga čudesna ozdravljenja.
Uz suprotnu stranu crkve od one gdje se nalazi vanjska propovijedaonica nalazi se samostan. Njegova 3 krila zajedno sa zidom crkve zatvaraju unutrašnje dvorište (slide show). U 1. stoljeću samostan je preuređen. Svojedobno je u njemu bila i privatna kapelica obitelji Castropola. U njemu je i mozaik iz rimskog doba. No tako je "dobro" prekriven (zaštićen) rešetkama da sam piljeći u rešetke na podu mogla samo zamisliti što je na njemu (baš lijepo da je stavljen mali tekst pokraj mozaika pa bar u teoriji znam što se nalazi na mozaiku). Pretpostavlja se da je i ovdje bilo mjesto tajnog okupljanja kršćana što tumači i pojavu tajnih kršćanskih obilježja na mozaiku. Tko ne zna - jedno od tih obilježja je bila i svastika.

Rozeta

Pročelje
Unutrašnjost crkve

swirl @ 17:23 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 30, 2007

U svojoj je povijesti Pula doživjela niz uspona i padova. Od sjajne rimske faze, preko uspavane mletačke faze i njezinog postupnog propadanja, do novog uzleta za vrijeme Austro – Ugarske.

Pred pad Mletačke Republike Pula je imala samo 600 stanovnika, bila je puna malarije, ruševina i korova. Podaci iz 1840. govore o 1.074 stanovnika i 214 kuća, od čega je dio u ruševnom stanju.

Odluka o početku gradnje brodogradilišta donesena je 1834. ngodine. Giovanni Casoni s grupom stručnjaka tada započinje rad na nacrtima, a prvi konkretni radovi započeli su 1846. kada su izgrađena 3 vojna skladišta.

Definitivan uzlet započinje odlukom o Puli kao glavnoj vojnoj luci Austro Ugarske. H.B. Dahlerup, inače danac, nakon posjeta Rijeci, Bakru, Kraljevici, Crikvenici, Zadru i Šibeniku definitivan glas daje Puli. Godine 1850. otkupljen je od privatnih vlasnika iz Premanture otočić Uljanik, koji je postao i jezgra, ali i simbol, novog brodogradilišta. Ime je dobio po svojim stablima masline (od kojih mi se čini da je jedno ostalo do danas), a ime Uljanik postalo je i naziv brodogradilišta.

09. prosinca 1856. kamen temeljac polaže car Franjo Josip I koji je s tim ciljem posjetio Pulu zajedno sa caricom Elizabetom (popularna Sissi). I tim datumom određena je daljnja povijest Pule, kao što je to i datum poraza opozicije koja se zalagala za luku u Trstu.

Čak ni epidemija kolere 1855. godine nije zaustavila rast Pule. Već 1857., samo godinu dana nakon polaganja kamena temeljca, broj stanovnika je 8.551, a 1867. stanovnika je 17.303. 

Prvi izgrađen brod je Kaiser, drveni jedrenjak s parnim strojem (1858.).

swirl @ 20:32 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 13, 2007



Kao uvod u antičke nekropole prvo ću nabrojati nekoliko osnovnih činjenica:
a) u antičkoj Istri pokapanje pokojnika radilo se na dva načina: incineracijom (pokapanjem pepela pokojnika) i inhumacijom (pokapanjem tijela),
b) bez obzira na način pokapanja zamjetno je da je status određivao i lokaciju pokopa, bogati sloj pokapao se na atraktivnijim lokacijama, srednji sloj na malo manje atraktivnim dok su "obični smartnici" pokapani najjednostavije i ovakve su nekropole nađene u nizu mjesta u Istri (uz Pulu, u Medulinu, Nezakciju, Kringi, Katoru, Červaru,...),
c) uz ostatke pokojnika grobovi obično sadrže niz predmeta čija je uloga bila  "veza s ovim svijetom", ali i lakše snalaženje na "onom".

U gradu Puli na nekoliko mjesta otrivene su antičke nekropole.
Nekropola Marsovo Polje: Poput mnogih, otkrivena je slučajno, prilikom gradnje gradskog kolektora, pa nakon toga zgrade banke, robne kuće i nove zgrade policije. Dakle prvi je put otkrivena 1977. godine da bi daljnjim radovima svaki put bio otkriven novi niz grobova. Na ovoj je lokaciji nađeno niz predmeta koji svjedoče o tadašnjem životu, ali i pokojniku (nakit, koštani predmeti, uljanice, stakleni predmeti,...).
Nekropola u Koparskoj ulici: Nekropola je otkrivena u blizini amfiteatra. Između ostaloga otkriven je grob gladijatora za kojeg se pretpostavlja da je umro u borbi. U grobu je i opet nađeno niz predmeta, od keramičkih tanjura, uljanica do strigila (kako bi lakše uzmicali neprijatelju u borbi gladijatori su tijelo mazali uljem, a nakon borbe pomoću strigila čistili su tijelo od ulja i prašine). Treća je nekropola u Bulevaru B. Kidriča.
Najbogatiji su grobovi otkriveni na centralnoj nekropoli (u blizini Slavoluka Sergijevaca, Dvojnih vrata, katedrale). Kod Dvojnih vrata uglavnom su pokapani bogati obrtnici i trgovci, kod Slavoluka Sergijevaca administrativno osoblje i vojnici. 
Pažljivim iskapanjem i uz mnogo truda tako znamo da su u Puli pokopani: Q. Gellus Spendophorus, L. Maesius Terentius, Obbelia Maxima, Iulia Mellissa, djevojčica od 2. godine Geminia Hygia, Titia Eutychia, Caeporia Chresima i mnogi drugi (ne znam da li vas, ali mene je fasciniralo poznavanje imena ljudi koji su ovdje pokopani).
Nisam stručnjak pa neću ulaziti u razlike između nađenih stela, ara, cipusa i ostalih tipova nadgrobnih spomenika. Šteta je da je velik dio njih nepovratno izgubljen jer su u stoljećima koja su uslijedila iskorišteni u gradnji novih kuća i ulica. Niz zapisa s ovih spomenika ipak je spašen zahvaljujući fratru Antoniu Lavezzariu) koji je od 1671. do 1707. godine marljivo zapisivao nađene tekstove prije no što su nepovratno izgubljeni ugrađivanjem u temelje novih kuća i u zvonik pulske katedrale. 
Do sada je nađen i mali broj sarkofaga dok je najmonumentalniji tip grobnog spomenika (mauzolej) otkriven kraj Dvojnih vrata te se i danas vide njegovi osmerokutni temelji na kojima se nalazio ostatak mauzoleja.

Koga zanima više preporučujem nabaviti i pročitati "Sjaj antičkih nekropola Istre" (autori Vesna Girardi Jurkić, Kristina Đin, Arheološki muzej Istre, Monografije i katalozi 13, Pula 2003). 

swirl @ 15:23 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 8, 2007

Cezar
Kada je pao Nezakcij, područje kojim su vladali histri pripojen je Cisalpinskoj Galiji. Gaj Julije Cezar, zbog zasluga, postaje upravo namjesnik Cisalpinske Galije i to 59.p.n.e.
U posljednjih nekoliko godina prevladava mišljenje da je upravo Cezar (a ne kako se prije mislilo, August) zapravo osnivačem Pule. Nešto o tome sam spomenula
u postu o Herkulovim vratima u Puli (LINK). Ukratko, Lucije Kasin Longin, brat jednog od ubojice Cezara, bio je duovir sa zadaćom osnivanja rimskog grada Pule. Teško da bi mu takva uloga bila dodijeljena nakon što je Cezar ubijen, a i sama godina njihovog dolaska na područje Pule nije sigurna pa sve više jača mišljenje da se s osnutkom Pule započelo i nešto ranije no što se mislilo prije, za vrijeme Cezara.
Građanski ratovi Rima u to su doba bili mnogobrojni. Na primjer, 52 p.n.e. Cezar ratuje s Vecingetorix-om u Transalpinskoj galiji, a ovaj rat koriste japodi (pleme sjevernije od histra) i napadaju Akvileju. Ishod - jačanje Akvileje stacioniranjem jedne rimske legije u Akvileji.
U svim građanskim ratovima histri su (već ih prije nazvah pegulama) na strani gubitnika. I dok je Pula bila na strani Cezara, histri su bili kontra pa je Cezarova pobjeda kod Farsale (Grčka) indirektno još jedan poraz histra.
Slijedi još jedan poraz histarske struje. Godine 44. p.n.e. Brut i Kasije ubijaju Cezara, a i sami su ubijeni 2 godine kasnije (bitka kod Filipa). I ovo je pobjeda nad republikancima i opet poraz struje za koju su bili histri.
40. p.n.e. Antonije i Oktavijan dijele rimske provincije u dva dijela, a Oktavijan (August) dobiva cijeli Balkan. I opet mir ne traje dugo. Antonije i Kleopatra poraženi su 31.p.n.e. i Oktavijan postaje jedini nositelj vlasti. Pobjedu je izvojevao bitkom kod Akcija u Grčkoj, a upravo spomenik nastao veličajući ulogu nekih u ovoj pobjedi je
Slavoluk Sergijevaca u Puli (LINK). 
Pobjeda Augusta kod Akcija početak je carske epohe. Procvat Istra doživljava upravo za vrijeme prve carske dinastije (dinastija Julijevca - August, Tiberije, Kaligula, Klaudije, Neron) u trajanju od 27 p.n.e. do 14. n.e.
August


swirl @ 18:25 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 18, 2007

Za razumijevanje mita važno je znati kako su antički zemljopisci smatrali Dunav rijekom s dva ušća. Imajući čak ovo u vidu i tako ćemo malo teže shvatiti čudni put Argonauta. Bez obzira, i ovo je mit koji se veže za Istru.
Dakle počinjem:
Po legendi tesalski kralj Pelija šalje grupu odvažnih ljudi pod vodstvom heroja Jasona iz Tesalije u Kolhidu. Cilj putovanja bio je oteti kolhiđanima runo zlatnog ovna. Argonauti kreću na put lađom Argo. U krađi zlatnog runa pomaže im kći kralja Kolhide, Medeja, koja potom, zajedno s Argonautima bježi lađom Argo te se vraćaju u Grčku.
 
Po otkriću pljačke njihovog blaga, kolhiđani organiziraju potjeru za Jasonom, a potjeru vodi Medejin brat Apsirt. Argonauti bježe Dunavom do Save pa manjim rječnim tokovima dolaze nekako do Istre (podsjećam vas, ovo je mit, a ne predavanje iz zemljopisa).  Konačno stižu do Cresa i Lošinja. No, kolhiđani ih prate u stopu i kod ovih otoka dolazi do nove bitke. Medeja, namamivši brata Apsirta, omogućuje Jasonu da Apsirta ubije. Jason, Medeja i ostali Argonauti bježe dalje, a  Kolhiđani, zbog straha od poraza, ali i zbog straha jer je ubijen Apsirt odlučuju ostati na području Istre, a otoke Cres i Lošinj, u čast Apsirta, prozivaju Apsirtidima.
U to se vrijeme Dunav zvao Ister, te se na ovom mitu temelji mišljenje mnogih da je tako nastao i naziv Istre. U izvornom se mitu Pula, kao mjesto naseljavanja poraženih kolhiđana ne spominje. Naknadno su grci nastojali rastumačiti svoje mitove te se tako javlja tumačenje Strabona (grčki zemljopisac i povjesničar iz 3. st.p.n.e.) o nastanku Pule kao grada izbjeglih i poraženih kolhiđana. Pri tom se njegovo mišljenje vezuje na dvostih Kalimaha Kirenjanina, helenističkog pjesnika iz Aleksandrije (3.st.p.n.e.).
Dodatak perfekcionistima: naravno da ima i drugačijih mišljenja, kao što sam nabasala i na neke malo drugačije verzije mita o Argonautima.

swirl @ 19:49 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 5, 2007




Već u 1. stoljeću Pula je imala dva kazališta. Veće kazalište nalazilo se van gradskih zidina na jednom od sedam brežuljaka Pule (Monte Zara). Poput arene i ovo je kazalište bilo preveliko za njegovu izgradnju unutar gradskih bedema. Kazalište je primalo 4.000 gledatelja. Danas se od njega mogu vidjeti isključivo blokovi koji su temelji jednog ugla zgrade. Kazalište je bilo prvo zapušteno, a potom i oštećeno požarom nakon udara groma te su njegovi ostaci u srednjem vijeku iskorišteni za gradnju drugih zgrada u Istri. Veliki dio tih ostataka iskorišten je u 17. stoljeću za izgradnju pulskog Kaštela (Antoinne Deville).
Malo kazalište (na slikama gore) moglo se uklopiti u dio grada unutar gradskih zidina. Primalo je 2.000 gledatelja, a do njega su vodila (a i danas vode) Dvojna vrata. Danas se vide ostaci polukružnog gledališta te dio zgrade kazališta, a u Arheološkom muzeju nalaze se skromni ostaci reljefa s pročelja.


swirl @ 18:43 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 1, 2007


Ovu lijepu šetnicu uz more razni tiskani vodiči redovito NE spominju. A mislim da griješe. Nalazi se u blizini Mornaričkog groblja, pa ove dvije šetnje možete spojiti u jednu dužu, ali nezaboravnu šetnju.
Jurcanja po Lungo mare autima - strogo zabranjena. U ljetnim mjesecima je pristup automobilima ograničen, a i inače su ležeći policajci dimenzija koje je teško opisati. Dakle, pješaci ne trebate se brinuti.


swirl @ 18:29 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, ožujak 31, 2007

Glavni gradski trg rimske Pule bio je Forum. Njegov današnji izgled poprilično je izmijenjen, a samo Augustov hram svjedoči o davnoj prošlosti trga.
Kako je to izgledao rimski Forum?
 
Slika 1. (iz knjige "Pula - antički grad")
Veličina foruma bila je 80x30 metara. S jedne strane (na Slici 1. na lijevoj strani) nalazila su se tri hrama. Na ostalim stranama bio je trijem sa stupovima, bogato ukrašen reljefima i kipovima tadašnjih moćnika. Iz tog natkrivenog dijela ulazilo se u vjerske, sudske i upravne institucije.
Prvi hram (Slika 1. lijevo dolje i Slika 2.) je Augustov hram, izvanredno sačuvan (dijelom obnovljen) do današnjih dana, jedan od simbola grada Pule i danas. Posvećen je i božici Romi, personifikaciji Rima. Podignut je na prijelazu iz stare u novu eru. U drugom svjetskom ratu je na žalost pogođen i znatno oštećen u bombardiranju, te je nakon rata obnovljen, dok su jedan kapitel te dio zidova nanovo izgrađeni. Ovo je oštećenje krivo i za gubitak natpisa na njegovom pročelju (trokutasti dio ispod krovišta). 
Srednji hram (Slika 1.) vjerojatno je bio hram Kapitolijske trijade (hram posvećen Jupiteru, Junoni i Minervi). Od njega nije ostalo gotovo ništa (temelji se nalaze ispod zgrade Vijećnice). Uzrok uništenju hrama je nesnošljivost koja se stvorila kod kršćana uslijed rimskog progona i kažnjavanja. Nakon pada Rima kršćani su jednostavno demolirali ovaj hram.
Treći hram (Slika 1. gornji hram s lijeve strane) je takozvani Dijanin hram. Bio je identičan Augustovom hramu. Bez obzira na njegov današnji naziv ne zna se kome je bio posvećen. Na mjestu gdje se nalazio danas stoji gradska Vijećnica. Sa njezine stražnje strane vidi se stražnji zid Dijaninog hrama koji je doslovno ugrađen u Vijećnicu (slika 3.).
Izgradnja Foruma razlog je zašto se zgrada s polukružnom apsidom (Slika 1. uz Dijanin hram) prije izgradnje ovog hrama rušila. Kako je za gradnju glavnog trga bilo vrlo malo mjesta, djelomično je trg nastao na nasipanoj obali. 

 Slika 3. Stražnji zid Vijećnice s ugrađenim stražnjim zidom hrama Dijane

 
Slika 4. Današnji forum s Augustovim hramom i gradskom Vijećnicom

Slika 5. Zaštita Augustovog hrama za vrijeme Drugog sjetskog rata te oštećenja nastala bombardiranjem u ožujku 1945. godine


swirl @ 18:08 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 27, 2007

Tiha šetnja kroz povijest i kroz predivan park u Puli. 
Samo groblje je blizu Mornaričke crkve. Podignuto je 1862. godine i na njemu je pokopano oko 150.000 ljudi, vojnika i časnika Austro-ugarske, članova njihovih obitelji... Već dugo ovdje više nema ni sprovoda ni novih grobova tako da je svojedobno groblje postalo zapušteno i obraslo bujnom vegetacijom. Srećom je obnovljeno u razdoblju od 1989.-1991. I, kako sam rekla na početku, šetnja kroz njega je tiha šetnja kroz povijest i kroz predivan park.  




swirl @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 19, 2007

 Sačuvana južna kapela 
Od 538. do 788. godine Pula je u sastavu bizantskog imperija. U 6. st. ravenatski biskup Maksimilijan, porijeklom iz Rovinja, gradi u Puli trobrodnu baziliku Svete Marije Formoze. Bazilika je bila duga 32 m, a široka 19 m (pretpostavlja se da su na ovom mjestu bile ruševine Minervinog hrama).
Po zapisima iz ovog i kasnijeg razdoblja može se zaključiti da je bazilika bila izuzetno raskošna (na ukrašavanju radili su carigradski majstori). U crkvi su bili mramorni stupovi, mramorni reljefi, freske, podni mozaici. Jedan zapis iz 16. stoljeća govori o kamenom sarkofagu nekog biskupa u memorijalnoj kapeli pa se također pretpostavlja da su kapele u to vrijeme imale ulogu mauzoleja. 
Trobrodna crkva imala je dvije kapele križnog oblika, potpuno simetrične. Postojao je i zvonik koji je danas (ili ako je išta ostalo od njega) ispod susjednih zgrada. Ostaci sjeverne kapele danas se vide samo manjim dijelom na zidu susjedne zgrade (slika lijevo). 
 U potpunosti je do današnjih dana sačuvana južna kapela. Već u 13. stoljeću crkva je toliko zapuštena i okružena močvarom te je nazvana crkvom Sv. Marije od Trstike. U upropaštavanju crkve veliku su ulogu imali mlečani, uzimajući njezine raskošne mramorne stupove i neke druge djelove koje su odnijeli u Veneciju i ugradili u niz zgrada ovog grada. U 16. stoljeću zapisi govore o potpuno razrušenoj crkvi.
Zapadno od bazilike nalazila se benediktinska opatija koja je također potpuno srušena, a njezini su ostaci locirani za sada isključivo arheološkim sondiranjem.
Kako je to nekad izgledalo? (iz knjige "Pula antički grad") 
deblje linije označuju djelove bazilike koji još postoje (zid koji je danas preuzeo ulogu ograde susjednog vrta, južna kapela (dolje desno)




swirl @ 19:02 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 12, 2007

 






Recept:
- bijeli istarski kamen s Brijuna,
- rumeni mramor iz kamenoloma Oprtlja i Brtonigle,
- nekoliko arhitekata
- carska blagajna.

Ovime dokazujem svoje poznavanje  nečeg drugog (kad se već ne snalazim najbolje u kuhinji), a sad mogu dalje u revijalnom tonu.

Mornarička crkva Gospe od mora izgrađena je na brežuljku Sveti Polikarp u Puli krajem 19. stoljeća. Točnije, gradnja je počela 1891., a crkva je gotova 1898. Stil gradnje je mješavina neobizantizma i neoromantike, a svoj su biljeg na crkvi ostavili troje arhitekata, Von Schmidt, Victor Lunz i Natale Tommasi. Crkva je cijela građena od naimjeničnih redova bijelog istarskog kamena s Brijuna i rumenog mramora izvađenog u kamenolomima Oprtlja i Brtonigle. Bogatu vanjsku dekoraciju prati ništa manje bogata dekoracija crkvene unutrašnjosti. Uz crkvu je zvonik visok 28 metara, rađen po projektu Tommasi-a. Vrh zvonika je ravan, a na njemu je brončani kip anđela raširenih krila, djelo prof. Raffaette iz Trenta. Krase ga i gornji red kvadrifora (4 otvora koja završavaju polulukovima) i donji red trifora. Zvonik skriva 5 zvona.
Na svečanoj je inauguraciji bio nazočan i car Franjo Josip iz čije je blagajne crkva financirana. Anegdoda kazuje da je tijekom tog posjeta crkvi zagrebao o mramorni stup, na što su ga naravno prisutni (kako to već biva) zabrinuto pitali zar mu se ne sviđa crkva. Odgovor Franje Josipa bio je: Provjeravam samo je li ispod zlato, s obzirom na to koliko je gradnja crkve koštala.


swirl @ 21:05 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, ožujak 10, 2007


Herkulova su vrata najstarija gradska vrata na ovim prostorima. Djeluju donekle neugledno, bez posebnih ukrasa i ovako uklopljena i danas u ostatke zidina i dvije kružne kule. Potječu iz 1. st.p.n.e. Nalaze se u Carrarinoj ulici, odmah pokraj Giardina. Kroz njih se ulazi u Circolo, talijanski klub kulture.
Jedini ukras na vratima je relefni prikaz Herkulove glave te pokraj nje Herculova toljaga. U vrata su uklesana imena dvoje duovira, osnivača kolonije Pule i prvih pulskih gradonačelnika (Lucius Calpurniius Piso Caesonius i Lucius Cassius Longinus).
Od pada Nezakcija do negdje četrdesetih godina prije naše ere na ovim su područjima rimljani vjerojatno imali samo pokoju vojničku postaju. Tek oko 40 god.p.n.e. ovdje dolaze Lucius Calpurniius Piso Caesonius i Lucius Cassius Longinus sa zadatkom određivanja opsega bedema i postavljanja osnove na kojoj će se razviti Pula. 
Gaj Kasije Longin je bio brat jednog od ubojica Cezara, a Gaj Kalpurnije Pizon Cezarov svekar. Činjenica da je ovako važnu ulogu dobio Kasije Longin potiče rasprave o točnoj godini začetka Pule. Naime, mnogi smatraju da je nemoguće da je njemu kao bratu Cezarovog ubojice dodijeljena ovakva uloga te smatraju da je vjerojatniji začetak razvoja Pule u godinama koje prethode ubojstvu Cezara.


swirl @ 20:03 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 8, 2007

Najstariji grad u Istri je Nezakcij pokraj Valture (u oblizini pulske zračne luke).
Kao predpovijesna gradina naseljen je negdje u 15. st.p.n.e., dok u željezno doba postaje centar histra. Kobne 177. p.n.e. osvajaju ga rimljani i Nezakcij postaje važno rimsko središte. Ne spominje se na Rižanskoj skupini, a pretpostavlja se da je grad jednostavno napušten negdje u 7. i 8. stoljeću zbog napada avara i slavena.
Iskapanja Nezakcija započinju 1900. godine te se svako toliko nastavljaju. Radovi su otkrili niz nalaza iz najstarijeg histarskog doba te  kasnijeg antičkog doba.
Iz histarskog razdoblja (uz bedeme na strani gdje ulazite u Nezakcij) otkrivena je nekropola s mnogobojnim žarama (histri su spaljivali svoje mrtve, pepeo stavljali u žare i žare pohranjivali u grobove isklesane u stijenama). Osim nekropole otkriveni su i bedemi koji u širokom krugu štite današnje ostatke.
Otrivena je nekropola i iz antičkog doba (uz cesticu koja od zidina vodi prema Puli), zatim terme (manje ženske i veće muške), ostaci foruma, veći centralni hram te dva manja uz njega, niz zgrada oko foruma. Negdje u 6 st., nakon prihvaćanja kršćanstva, grade se i dvije bazilike.
Neki prapovjesni i antički nalazi danas se mogu vidjeti u Arheološkom muzeju u Puli. 
Želite li saznati više ili vidjeti mapu Nezakcija koja će vam pomoći u njegovom obilasku preporučujem ovaj link.

Legenda o kralju Epulonu:
Nakon dana i dana rimske opsade Nezakcija i sprečavanja dovoda vode u grad, vidjevši da neće uspjeti obraniti ovaj put Nezakcij, branitelji odlučuju da nikako neće živi dospjeti u ruke neprijatelja.
Poubijali su svoje obitelji, a potom i sami sebe, te mrtve bacali sa zidina. Među posljednjima umro je kralj Epulon, nasrnuvši sam na vlastiti mač. Odluka o nepredavanju neprijatelju poslije je opisana u nizu djela, a kralj Epulon postao je simbolom otpora.


swirl @ 18:55 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 7, 2007

Obitelj Sergijevaca stigla je u Pulu negdje tridesetak godina nakon dolaska rimljana na ovo područje. O ugledu ne treba previše polemizirati jer se dobro znalo tko može uopće doći na ideju podizanja slavoluka, pa činjenica da je slavoluk i podignut govori sama za sebe. Po nekim pisanim dokumentima zaključuje se da su srednjevjekovne štovane pulske obitelji Castropola i Nascinguerra nastale upravo iz obitelji Sergi.
Salvia Posthuma dala je "DE SUA PECUNIA" (iz svojih novaca , a što je i upisano u ovaj spomenik) izgraditi slavoluk negdje oko tridesetih godina prije naše ere. Spomenik je napravljen u čast tri člana njezine obitelji: Luzia Sergia Lepida, Gnea Sergia i Gaia Sergia, svih s visokim vojnim i upravnim funkcijama u rimskoj državi. Na vrhu spomenika tri su stalka za kipove sergijevaca s posvetnim natpisima, ali na žalost sva tri kipa nisu sačuvana.
Slavoluk, gledan od strane Giardina, nije ukrašen i to iz jednostavnog razloga. Na tu je stranu on bio prislonjen na Zlatna vrata (Porta aurea) kojima se ulazilo u Pulu kroz gradske zidine i koja su bila samo jedna od dvanaestoro pulskih vrata. Radovi prije petnaestak godina pokazali su da je izgradnja slavoluka bila popraćena i adaptacijom Zlatnih vrata (širenjem) te izgradnjom dvije kružne kule uz vrata čiji se ostaci i danas vide pokraj slavoluka. Zlatna vrata srušena su 1826. godine skupa s velikim dijelom zidina.
Sa strane prema starom gradu i Ulici Sergijevaca, slavoluk je bogato ukrašen reljefnim prikazima iz biljnog i životinjskog svijeta te prikazima rata. Prikaz orla u borbi sa zmijom simbolizira rat Rima (orla) sa rimskim neprijateljima (zmija).
U svakom slučaju riječ je o rijetkom slavoluku koji je izgrađen privatnim osobama i ne slavi kult cara.
Zapravo je nedovoljno ispitan utjecaj koji je Slavoluk Sergijevaca vjerojatno imao na umjetnost niz stoljeća nakon njegove gradnje. Posjetili su ga i proučavali, često skicirali mnogi umjetnici; Michelangelo Buonarroti, Andrea Palladio...
Izgleda da su po uzoru na slavoluk u Puli izgrađeni u onaj u Napulju (Castel Nuovo) i u Veneciji (portal Arsenala). Oba su radili rođaci, a možda i braća, Luciano i Francesco Laureano, porijeklom iz Zadra. 


swirl @ 18:19 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 2, 2007

Nedavno sam skopčala da još ovdje nisam ni spomenula Pulu. No, pa eto prvog posta. Novina je i to da sam konačno izvadila digitalac iz "naftalina". Zato lijepo molim kad vidite moj prst preko pola slike ništa nećete komentirati (barem ne na Cverla blogu). Pri tom imajte u vidu da sam barem neke od vas poštedila problema s Photobucket-om, resize-om fotki i ostalo.
Sama gradnja amfiteatra u Puli odvijala se u nekoliko faza. U prvoj je fazi (za vrijeme cara Augusta, od 27.g.p.n.e. do 14. g) izgrađen nešto manji, dok se u drugoj (car Klaudije, 41.-56. g.n.e.) i trećoj (car Vespazijan 79.-81.g) dodatno proširio. Sam amfiteatar nalazio se van gradskih zidina. Između njega i mora bila je Via Flavia (cesta za Akvileju i Italiju) dok je iznad njega bila cesta prema Nezakciju, Rijeci i dalje.
Osim što je po veličini šesti amfiteatar u svijetu i što je u dobrom stanju, ima i nekoliko karakteristika koje ga razlikuje od ostalih amfiteatara:
1. U vanjski zid amfiteatra uklopljena su 4 tornja (u svakom je bilo stubište kojim su se gledaoci  olakšano penjali u gledalište, na vrhu tornjeva nalazile su se vodospreme te sprave za špricanje mirisa po gledalištu), 
2. amfiteatar je građen na prirodnoj padini te je ova padina iskorištena kao temelj za istočnu stranu gledališta. Samo je jedan dio padine izravnat zbog borilišta. 

Tlocrt mu je eliptičan. U amfiteatar vodilo je 15 prolaza. Središnji dio čini, naravno, arena, prostor namijenjen borbama, posipan pjeskom (pijesak = harena zbog čega je i nastao naziv Arena). Borilište je bilo ograđeno zidom od tri metra. Između ovog zida i prvih redova gledališta postojao je još i jedan natkriveni prolaz kojim su gladijatori dolazili do vrata koja su kroz zid vodila u arenu. Ispod arene nalazio se veliki podzemni dio (u pravcu duže osi t. sjever - jug) za gladijatore, držanje zvijeri te razno razne sprave koje su trebale na borilištu. Također, nađeni su ostaci hodnika koji je vodio prema sjeveroistoku, a koji je vjerojatno spajao amfiteatar sa zgradom za gladijatore (škola, dom,... nisu nađeni ostaci ove zgrade). 
Sačuvani vanjski zid amfiteatra sadrži dva reda sa 72 luka, dok je treći kat sa 64 četvrtasta prozora. Koliko je visok ovaj vanjski zid, toliko je bilo visoko gledalište. U nivou sa četvrtastim prozorima nalazila se galerija bez sjedećih mjesta gdje su uglavnom nalazio puk. Lože za najvažnije gledatelje nalazile su se vjerojatno uz samo borilište, na kraćoj osi arene. Između toga i galerija na vrhu nalazila su se sjedala za ostale sa sjedećim mjestom. I opet je smještaj bio uvjetovan statusom. Čak nije bila rijetkost klesanje imena na sjedišta (rezervacija sjedala) .
U gledalište je moglo stati 23.000 ljudi. Imalo je dovoljno prolaza i hodnika da se olakšano dođe do mjesta u gledalištu. Ispod gledališta na strani prema moru (prema zapadu) nalazio se i velik broj prostorija potrebnih tolikom broju ljudi: prostorije za odmor, za okrepu, niz manjih svetišta itd. Ispod istočnog dijela gledališta nisu se nalazile ovakve prostorije jer je bio doslovce ukopan u stijene padine.

U nekoliko je navrata kroz povijest prijetila opasnost da amfiteatar u Puli potpuno nestane:
1. ljudi su često kroz povijest koristili kamene blokove ugrađene u amfiteatar za gradnju i obnovu vlastitih kuća. Čak su pokušali iz zidova izvaditi željezne šipke koje su vanjskom zidu dodatno dale čvrstoću.  Akvilejski patrijarh je oko 1260. godine odredio financijsku kaznu za one koji se koriste kamenom građom amfiteatra.
2. Godine 1458. gradsko vijeće Pule zabranilo je korištenje materijala iz arene kao i prodaju djelova građe, nakon  što je veliki dio arene doslovce ugrađen u palače i trgove mlečana
3. Godine 1583. Mletačka Republika došla je na ideju da dio po dio amfiteatra "razmontira" te ponovno složi, ali u Veneciji.  Samo senatoru Gabrielu Emu može se zahvaliti da do ovog nije došlo.
4. Početkom 17. stoljeća mletačke vlasti žele i opet iskoristiti kamenu građu amfiteatra za gradnju tvrđave na otoku Sv. Andrije u Pulskom zaljevu. Zadnji se čas ovome usprotivio graditelj Antoine Deville, ali je zato za gradnju iskoritio kamene blokove iz malog kazališta.
Godine 1933. obnovljeno je gledalište samo s jedne strane amfiteatra (i to jedan "kat" gledališta, ako radimo analogiju sa starim gledalištem) tako da danas u Arenu stane oko 5.000 ljudi.
 
Kako rekoh, amfiteatar u Puli bio je šesti po veličini. Veći od njega bili su amfiteatri u Rimu, Kapui, Veroni, Arlesu i Kataniji. Dok onaj u Rimu ima 4 kata, amfiteatri u Puli, Veroni i mjestu Pouzzuoli jedini su imali tri kata. S obzirom da je ovaj u Puli sačuvaniji od onog u Veroni slobodno se može smatrati najznačajnijim spomenikom ovog tipa današnjice, odmah nakon Coloseuma u Rimu.

swirl @ 18:13 |Komentiraj | Komentari: 37 | Prikaži komentare