Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
nedjelja, rujan 3, 2017


Nedavnim poklonom hrvatske Vlade crkvi puno se govorilo o pulskoj vili Idoli. Što o tom činu mislim – bolje da se suzdržim. No evo što o vili Idoli piše u knjizi Branka Perovića „Austrougarske vile i kuće u Puli – vraćanje memorije gradu“.


Vila je sagrađena 1914, neposredno pred početak 1. svjetskog rata, a projektirao ju je puljanin E. Heininger. Po autoru riječ je o najljepšoj pulskoj vili toga razdoblja. Ima niz trijemova, balkona, kapelicu, predivne prostorije pune svjetla. Imala je predivan uređen vrt, a pripada joj okolno zemljište veličine 13 hektara. Sagrađena je uz posebnu dozvolu Zapovjedništva lučkog admiraliteta u Puli jer se nalazila na području zabranjene gradnje.

Uz nju je vezano niz legendi, uglavnom baziranih na pogrešnim podacima. Tako je, po jednoj verziji, vilu sagradio prijestolonasljednik Rudolf, onaj koji je učinio samoubojstvo u dvorcu Mayerling. No samoubojstvo se dogodilo 1889., vila je sagrađena 1914., dakle legenda je pala na vodu.

Vila je doista pripadala princezi Eleonori i suprugu Alfonsku von Klossu.

Princeza Eleonora rodila se 1886. Roditelji su joj bili Karl Stephan von Habsburg – Lothringen i Maria Theresa, koji su se preselili u Pulu pa se tako i kćerka, princeza Eleonora rodila u Puli.

Njezin suprug je početkom rata promaknut u čin poručnika linijskog broda, tijekom rata bio je promaknut nekoliko puta. Kraj rata Eleonora i Alfons dočekali su u Puli, a zatim se sele u Austriju.

Nakon raspada Austro-Ugarske 1918. vilu kupuje bogati marčanac Antonio Crljenica, vlasnik rudnika boksita, koji je u njoj živio do 1947., kada se preselio u Italiju.

Dalje sam podatke našla na stranicama Regional Express – nezavisnog istarskog portala.

Vila je 1947. nacionalizirana, a u nju je smješten Dom za starije. Dom napušta vilu od 2011. kada započinje njezino sustavno propadanje. Vlasnik vile od 01.01.2012. postaje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.

Preporučujem pročitati članak s portala, mada pisan prije darivanja vile crkvi, jer savršeno opisuje kako Hrvatska poštuje i raspolaže s našim bogatstvom.

Izvor: Branko Perović „Austrougarske vile i kuće u Puli – vraćanje memorije gradu“,

Regional Express http://www.regionalexpress.hr/site/more/villa-idola-nekad-vila-austrijske-princeze-a-danas-vandalski-raj

Fotografija vile preuzeta s istog linka (Regional Express)

swirl @ 13:53 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, kolovoz 4, 2017



Na pulskoj Stoji nekada je postojala kula s nazivom Torre d'Orlando. Osim obrambene imala je i ulogu svjetionika, ali i dojavljivanja prijeteće opasnosti. Godine 1470. Mlečani su naložili da se, u slučaju opasnosti pred Turcima, na vrhu kule zapali vatra, a takvi su se signali prenosili dalje po istarskoj obali sve do pred Veneciju.

Kula je vjerojatno sagrađena u nekom obliku još u antici, da bi bila srušena u 19.st. kada je na istom mjestu sagrađen Fort Maximilian (Fort Max). Fort Max je bio okrugla topnička utvrda s jakom zemljanim napisom oko nje.

Na žalost, danas više ne postoji, srušena je nakon Drugog svjetskog rata.

Na slici: jedna od pulskih utvrda

swirl @ 18:13 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, svibanj 20, 2017

Kada posjetite Pulu naravno da se podrazumijeva posjetiti i amfiteatar. O njemu sam već puno puta pisala na mom blogu. Koliko god puta sam ga do sada posjetila uvijek mu se vraćam i razmišljam kako je doista izgledao u doba starih Rimljana. Njegovi ostaci su fascinantni, no ukoliko želite vidjeti kako je doista izgledao preporučujem odgledati svih 7 minuta 3D animacije:

https://www.youtube.com/watch?v=wbEtuuesYTs

Animacija je napravljena u hrvatsko-nizozemskoj koprodukciji. Sama animacija i rendiranje 3D  modela amfiteatra napravljena je u Arnhemu u Nizozemskoj. Autor je Martin vam der Meijde. Autori izrade 3D modela rekonstrukcije jesu Stipan Ujdur i IvanPopić, obojica iz Opuzena. 

 Želja autora je i izrada niza 3D modela i animacija najpoznatijih pulskih atrakcija: Augustovog hrama, malog rimskog kazališta.... no zbog financijskih razloga autori su morali odustati. Kako to već biva u Hrvatskoj, nisu uspjeli pronaći nikoga zainteresiranoga za financiranje izrade i  predstavljanja  pulske kulturne antičke  baštine u novim digitalnim medijima, formatima. 

Nadam se da će, pa makar i s odgodom, uspjeti u svojim planovima.

Na koncu stavljam nekoliko 3D slika istih autora koje su sastavni dio animacije.








swirl @ 18:02 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, travanj 24, 2016

Malo koji grad u svijetu može se pohvaliti da se uz njegov arheološki muzej (i ispod njega) kriju priče iz daleke prošlosti. Naravno, Pula se može pohvaliti i ovime.

S kraja 19.st., kako je započela izgradnja Pule u doba Austrije, datiraju prvi zapisi o pronađenim predmetima i nekropoli na području oko Herkulovih vrata. Poznato je da se pretpovijesna gradina nalazila upravo na brežuljku gdje je i danas najstariji dio grada, no nastanak Rimske Pule, potom izgradnja kaštela, a zatim razvoj austro-ugarske Pule uglavnom su unišlili nalaze iz davnine.

Godine 2007. ispitivala se statika zgrade u kojoj je Arheološki muzej Istre, te su uz južni zid zgrade iskopane dvije arheološke sonde. Sonda 1 otkrila je čak 5 slojeva, od kojih najviši odgovara antičkoj Puli, a slojevi 5-2 pripadaju prapovjesnoj Puli.

Najstariji sloj (sloj 5.) otkrio je pod nekadašnje nastambe te ostatke male kružne peći. Po broju nalaza očito se prostor oko peći vrlo intenzivno koristio. Otkriveni su ostaci niza posuda u kojima se pripremala hrana, pa i ostaci hrane; ribe, divljač, školjke. Nađena je i igla izrađena od kosti, koja je vjerojatno koristila krpanju mreža za ribolov. Neke školjke imale su probušenu rupicu, očito su se naknadno koristile za izradu nakita. Nastamba je pripadala zemljoradnicima, jer su u ovom najstarijem sloju pronađene motičice izrađene od jelenjih rogova kao i žrvnjevi. Preli su tkaninu, no proizvodili i sami keramiku. Među ostacima keramike otkriveni su i ostaci 21 minijaturne keramičke posudice. Svrha ovih posudica nije potpuno upoznata: neki smatraju da su imale kultnu ulogu, neki pak misle da su bile učinjene za djecu, a neki da su imale funkciju kod taljenja metala. Po nalazima ovaj najstariji sloj sonde datiran je u razdoblje od 9-8.st.p.n.e. Ovaj najstariji sloj završava pepelom, pa zatim nasipanim kamenjem kojim započinje četvrti sloj sonde. Očito je najstarija nastamba (sloj 5. sonde) stradala u požaru pa su isti stanovnici na istom mjestu sagradili novu nastambu i nastavili život na isti način. Noviji sloj donosi samo neke manje novine. Četvrti sloj očito je nastao odmah po stradavanju najstarije nastambe, odgovara istom razdoblju, a traje do 7.st.p.n.e.

U 6.st.p.n.e. iz nepoznatog razloga više ne postoji nastamba nego se na istom mjestu nalazi nekropola koja čini treći sloj arheološke sonde. Otkrivena su 3 žarna groba. Jedan žarni grob otkrio je ostatke žene nepoznate dobi, drugi ostatke muškarca u dobi od četrdesetak godina, a treći ostatke djeteta u dobi od 1-3 godine, koji je po uvoznom luksuznom vrčiću koji je korišten kao žara te nakitu nađenom uz ostatke očito pripadao nekoj imućnijoj obitelji.

Drugi sloj ponovno otkriva ostatke života i aktivnosti tadašnje svakodnevice, tako da se na istom mjestu više ne nalazi nekropola.

Prvi sloj, iz rimskog doba, započinje polaganjem drenažnog sloja kojeg čine amfore posebno polagane baš za tu svrhu. Naime, amfore su, uz mnogobrojne funkcije, imale veliku ulogu u antičkom graditeljstvu. Za drenažu polagale su se obrnuto okrenute, šiljcima prema gore, jedna uz drugu, kako bi onemogućavale prodor vlage u zgrade koje su se zatim gradile.Na četiri amfore otkriven je žig. Žigovi su obično označavali mjesto proizvodnje i bili svojevrsna garancija kvalitete amfore. No četvrta je amfora, umjesto žiga s imenom radionice, imala otisnut simbol, kaducej. Datira se po ovom simbolu u razdoblje od 50.-30.g.p.n.e., a vjerojatno je napravljena u radionici u delti rijeke Po.

Izvor: Na početku je bila peć (Katalog br.82. Arheološkog muzeja Istre, Kristina Mihovilović)  

Slika: amfore izložene u amfiteatru

swirl @ 15:15 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, siječanj 9, 2016

Područje pulskog Foruma postalo je svojevrsni trgovački centar već u 6.st.p.n.e. U antici u vrijeme Pax Iuliae kulminira izgradnja građevina koje obilježavaju tadašnje rimske forume diljem svijeta. U doba cara Augustra na Forumu je izgrađena trijada hramova, Augustov hram, Dijanin hram i Jupiterov heksastil, raskošan portik... Naravno, stoljeća koja slijede mijenjala su izgled Foruma, no i do danas su neka antička obilježja očuvana.

Tijekom 2006. i 2007. u Puli radovi na Forumu omogućili su nova istraživanja nekadašnjeg izgleda Foruma, pa i nova saznanja.  Naravno, kako stavite „lopatu“ u stari dio Pule, iskopati ćete davnu prošlost. Ovaj puta nije bila riječ o lopati, nego o početku strojnog ukopa na južnom dijelu trga. Tada su odmah pozvani arheolozi. Otkriveni su ostaci nekadašnjih zgrada, rimske kanalizacije, kanala za oborinske vode, niza sitnijih predmeta koji pričaju o životu u prošlosti.

Među njima su doista mnogobrojni ostaci amfora, svjetiljki (uljanica), keramičkog posuđa, predmeta od metala, stakla, rimski novčići...

Kako je izgledao „otkriveni“ forum možete vidjeti na slici. Žao mi je što barem djelić toga nije ostao vidljiv i nakon sređivanja Foruma.

Izvor teksta i slike: Arheološki muzej Istre, katalog 72. („Pula – forum. Arheološka građa 2006.-2007.“)

swirl @ 22:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 17, 2015

Pulsko podzemlje krije četrdesetak kilometara podzemnih tunela. Kako je Austrija proglasila Pulu svojom glavnom ratnom lukom Pula je počela doživljavati procvat. Započela je velika izgradnja luke, ali i obrambenih točaka grada. Istodobno odvija se masovna gradnja kuća jer je porast stanovnika Pule bio ogroman. Kada je počinjao Prvi svjetski rat samo broj vojnika u Puli s 15.000 bio je uvećan na 33.000 što je tada činilo trećinu stanovnika Pule. Ovo je ujedno i razdoblje kada je Pula imala najveći broj stanovnika, jer se nikada poslije nije dostigao ovakav broj.

Paralelno s razvojem grada Austrija je započela i gradnju tunela pod Pulom. Nakon Austrije Istrom je vladala Italija, pa Njemačka i kratkotrajno, nakon Drugog sjetskog rata, Pula je bila pod angloameričkom upravom. Zajedničko im je svima bilo zapostavljanje ovog podzemnog dijela Pule.

Kako je Istra uključena u sastav Hrvatske i Jugoslavije, JNA je ne samo obnovila dio tunela kojeg je izgradila Austrija, već se dala u izgradnju još veće tunelske mreže. Tuneli su modernizirani tako da su imali struju i vodu, u neke su stavljeni agregati. Imali su i sistem ventilacije. Odlaskom JNA iz Pule 1991. odnesena je iz tunela gotovo sva vojna oprema, a dio tunela bio je miniran.

Tek odnedavno započela je obnova manjeg dijela tunela, prvenstveno s ciljem obogaćivanja turističke ponude grada Pule. Najpoznatiji tuneli nalaze se ispod mletačke utvrde, a četiri su glavna ulaza u pulsko podzemlje. Ispod kaštela nalazi se i najveća dvorana u koju se dolazi iz tri smjera.  U dijelu tunela sklanjalo se stanovništvo Pule za vrijeme Drugog svjetskog rata kada je Pula bila izložena čestim napadima i bombardiranjima iz zraka.

Temperatura u tunelima uglavnom iznosi 14 stupnjeva tijekom cijele godine. Danas se dio njih može posjetiti, a služe i za razne priredbe i izložbe.

Izvor: Tajanstvena Hrvatska (Ivana Buj, Alan Čaplar, Hrvoje Kekez, Dario Žagar)

swirl @ 20:22 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 13, 2015



U staroj jezgri Pule, u Ulici Sergijevaca, nalazi se lijepa stara zgrada s obnovljenom fasadom bordo boje. Zgrada je doista stara i njezina nekadašnja namjena nije poznata. Prilikom obnove fasade sačuvani su neki segmenti starog objekta, pa se tako lijepo vide i reljefni prikazi triju vrlina. Jedan do drugoga smješteni su u četverolisnim medaljonima. Izradio ih je kipar Dominicus sa suradnicima, negdje oko 1430. godine.

Izvor: Istra, lav i orao (Temporis signa Arheološka svjedočanstva istarskog novovjekovlja). Tatjana Bradara, Ondina Krnjak

swirl @ 15:34 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, rujan 15, 2015

Po Pietru Kandleru opis gradskih bedema antičke Pule bio je 1.600 m. Grad je imao čak 12 gradskih vrata; sedam vrata nalazilo se na morskoj strani, a pet prema kopnu.

Položaj vrata otprilike je poznat po starim prikazima Pule iz 16. i 17.st. Kandler nabraja imena vrata, onako kako ih je zapisao anonimni pisac u 17.st.: Porta San Giovanni, Porta Monastero, Stovagnaga, Barberina, Badia, Santa Giuliana, Porta Fontana, S. Maria Alta, Gemina ili S. Caterina, Ercole ili S. Stefano, Rata ili Aurata i Santa Margherita.

Kada je započela gradnja mletačkog kaštela u 17.st. bilo je sačuvano još samo nekoliko vrata, 5 vrata s morske i dvoja s kopnene strane.

Pretpostavlja se da su vrata s morske strane bila uža, ona ipak nisu služila svrsi kojoj su služila ostala vrata, cestovnom dolasku u Pulu.

Danas je sačuvan samo malen dio zidina; od Zlatnih vrata preko Herkulovih do Dvojnih vrata. Još početkom 19.st. Herkulova i Dvojna vrata bila su skoro potpuno zatrpana zemljom. Uglavnom su otkopana pod stručnim okom Antona Gnirsa u razdoblju od 1900.-1902. kada je otkopan i veći dio zidina. U potpunosti su zidine na potezu od Zlatnih do Dvojnih vrata otkopane tridesetih godina 20.st. No zidine pokazuju različite tipove gradnje, od sloja antičkih zidina pa nadalje, kao i razne faze obnove zidina. Mnogi antički spomenici naknadnim su popravcima gradskih zidina jednostavno ugrađivani u bedeme grada pa svako toliko pažljivim gledanjem zidina možete vidjeti i poneki natpis, nadgrobni spomenik, dio stupa....

Tko zna što se još krije pod kućama Pule? Svaka obnova u centru Pule najčešće znači i novi pronalazak njezine antičke prošlosti.

Kao primjer, mozaik „Kažnjavanje Dirke“ (link) pronađen je u obnovi stare jezgre Pule nakon bombardiranja u 2. svjetskom ratu.

Izvor: Antička Pula s okolicom, Robert Matijašić i Klara Buršić - Matijašić 

swirl @ 21:57 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, lipanj 28, 2015



U pretpovjesnom razdoblju, znatno prije dolaska Rimljana, na istom brežuljku na kojem je nastala antička Pula nalazila se gradina, pretpovijesno naselje davnih stanovnika Pule. O izgledu naselja zna se jako malo. Niz ostataka nestalo je uslijed izgradnje antičkog grada, a kasnija stoljeća, gradnje, gradnja mletačkog kaštela – uništili su i zadnje ostatke gradine. Poznato je da je gradina imala dva kruga zaštitnih bedema oko naselja. U antici, a zatim i srednjem vijeku bedemi su preseljeni u samo podnožje brežuljka.

Možda posljednji svjedok ostataka gradine je francuski arhitekt Antoine De Ville koji je dobio u zadatak izgraditi mletački kaštel. U njegovoj knjizi „Starina u luci i gradu Puli kao i lov na tune“ De Ville je ostavio zapis o ostacima na koje je naišao prije gradnje kaštela:

„blago se uzdiže brežuljak na stotinu stopa nadmorske visine. Na njemu leži nekadanja gradska tvrđava. Od nje preostali zidni obod oko zemljanog zaravanka na vrhu: koliko ga je bilo iznad toga razvaljen je. Oblik mu je, iako nepravilan, skoro jajolik, s dužim promjerom od osamdeset četiri koračaja, kraćim od sedamdeset četiri. Neke su se polurazvaljene kule još jedva držale, i to ne zbog starine, nego  nevaljale gradnje. Mi smo ih sravnali sa zemljom kao i ostale beskorisne razvaline, izravnali smo zemljište za gradnju nove trvđave.“

Izvor: Antička Pula s okolicom, Robert Matijašić i Klara Buršić - Matijašić 

Na slici: mletački kaštel na maketi grada Pule

swirl @ 21:31 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 21, 2015



Svaki amfiteatar, pa tako i ovaj u Puli, osim gledališta i arene, imao je niz prolaza koji su se nalazili ispod borilišta.

Podzemna galerija ispod borilišta u Puli usječena je u živu stijenu. Nalazila se ispod duže osi amfiteatra. Strop galerije nosili su stupovi i pilastri koji su tvorili tri broda. U ovo se podzemlje ulazilo s Flavijevske ceste. U ovom su prostoru bile sprave i zvijeri koje su se koristile u gladijatorskim borbama. Iz jugoistočnog i sjeveroistočnog kraja galerije vodili su uži hodnici za prolazak i smještaj zvijeri. Na sjeveroistočnoj strani nalazio se i uski hodnik „Porta Libitina“, kojom su se iz borilišta iznosili mrtvi gladijatori ili mrtve zvijeri.

Libitina je rimska božica smrti i pogreba.

Kako je izgledao pulski amfiteatar u slavno rimsko doba možete pogledati na stranici Regional Express (kliknite na link). 

Na slici: amfiteatar u Puli na maketi grada Pule

swirl @ 21:47 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, svibanj 8, 2015



Šećete li od Slavoluka Sergijevaca prema Forumu, naići ćete na skromne ostatke nekadašnje crkvice Svetog Nikole.

Crkvica je sagrađena negdje krajem 6.st. na mjestu gdje je prije postojao neki antički objekt. Po jačini pronađenih temelja lako je moguće da je taj antički objekt bio obrambena kula.

Svetište crkvice Svetog Nikole imalo je višebojni podni mozaik koji je uglavnom uništen gradnjom pekarnice 1860. Ipak crkvica je do krovišta odolijevala i dočekala 2. svjetski rat. Krajem rata, tijekom bombardiranja Pule, stradala je od bombe, a srušena je 1953.

Izvor: edukativna ploča postavljena kraj ostataka crkvice

swirl @ 15:42 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, travanj 25, 2015



Godine 1876. dovršena je dionica pruge koja od Divače vodi do Pule i konačno je Pula dobila vlak. Još četrdesetih godina 19.st. Austrija je intenzivirala gradnju pruge kako bi sve djelove tadašnje države dobro povezala. Naravno kako je započelo zlatno doba Pule trebalo je napraviti i dobru vezu između Pule i ostatka tadašnje države.

Kolodvor je sagrađen podno Monteghira, tada još nepošumljenog brežuljka na kojem se nalazi pulsko groblje.

Kako je na mjestu velikog rotora (Trg na mostu) još bio mandrač, stanovnicima Pule je bilo poprilično komplicirano stići do kolodvora. Trebali su ili zaobilaziti mandrač, pješice ili kolima, po vrlo lošoj cesti ili su pak na gradskoj rivi sjedali u taxi-barku koja bi ih dovela pred samu zgradu kolodvora.

Ubrzo su započeli radovi isušivanja mandrača i uređenja prostora i ceste čime je nastao između kolodvora i jezgre grada novi prostor. Tada počinje razvoj i ovoga dijela grada. Sagrađene su stambene zgrade i secesijske vile Muenz, hotel kojega su nekada posjećivali vrlo bogati gosti, sređena je široka cesta i drvored te je konačno i kolodvorska zgrada bila „bliže“ stanovnicima Pule. Uvedena je i tramvajska linija pa se i tramvajem moglo stići do kolodvora.

Između 1. i 2. svjetskog rata postojali su planovi da se izgradi novi kolodvor, bliže gradu, čije bi dimenzije odgovarale gradu Puli. Od toga se odustalo. Danas se o tome niti ne priča jer rijetki dolaze u Pulu vlakom. Uostalom kolodvor u Puli jedini je koji nije uopće povezan s ostatkom Hrvatske. U razno raznim predizbornim kampanja ponekad se spominjao plan povezivanja Istre s ostatkom hrvatskih željeznica. No ostalo je upravo na tome, na predizbornim obećanjima.

Izvor: Sto godina pulskih vizura, Franc Branko Ancelj 

swirl @ 23:36 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, travanj 18, 2015

U Budicinovoj ulici u Puli nalazi se i vila Horthy. Vlasnik joj je bio Miklos Horthy de Nagybanya, koji je postao najmlađi austrougarski kontraadmiral. U svakom slučaju Horthy je kontroverzna ličnost mađarske povijesti.

Horthy je rođen 1868. u Mađarskoj. U 14. godini započeo je školovanje u Rijeci, na austrougarskoj pomorskoj akademiji. Kao pouzdan čovjek, osobni ađutant Franje Josipa I od 19.11.-1914., te sposoban časnik ratne mornarice Horthy ubrzano napreduje u karijeri. U 1. svjetskom ratu postao je admiral. Po završetku rata vratio se u Mađarsku i predvodio je kontrarevoluciju u kojoj je pobijedio komuniste pod vodstvom Bele Kuna. Godine 1920. proglašen je vladarem Mađarske, a 1921. onemogućio je povratak na vlast bivšeg cara Austrije i kralja Mađarske. Pod njegovom vladavinom Mađarska je postala prva zemlja nakon 1. svjetskog rata u kojoj je vladala nacionalistička diktatura što je obilježilo i cijelo razdoblje između dva svjetska rata. Krajem tridesetih, s ciljem vraćanja pod Mađarsku djelova koje je Mađarska izgubila u 1. svjetskom ratu, Horty se zbližava s Hitlerom i nacističkom Njemačkom. Pod njegovom vlašću Mađarska sudjeluje u napadima na Rusiju i Jugoslaviju. S obzirom na rezerviranost da ipak blisko podupire i sudjeluje u njemačkim osvajanjima tijekom 2. svjetskog rata na koncu ipak Njemačka napada Mađarsku u ožujku 1944., dok u listopadu iste godine Horthy proglašava predaju Mađarske. Bio je uhićen te odveden u Bavarsku. Krajem rata uhapsili su ga saveznici, a sudjeluje u Nirnberškom procesu kao svjedok. Po završetku procesa preselio se u Portugal, u Estoril, gdje je živio do smrti 1957.

U doba Austro-Ugarske živio je u Puli. Kao mlađi časnik stanovao je u kući u Via Ostilia 31, a zna se da je stanovao i u dvjema vilama. Nije dokazano no svojedobno se pričalo da je imao stan i u vili Munz.

Do preseljenja u vilu Horthy živio je u vili Martinz. Čim je sagrađena, seli se u vilu Horty gdje je živio do 1918. kada je napustio Pulu. Vila Horthy mješavina je različitih stilova, odudara od ostalih raskošnih vila sagrađenih u Puli u ovom razdoblju. Nalazila se u kvartu Pule gdje su početkom 20.st. nicale mnogobrojne vile tadašnjih moćnika. Oko vile nalazio se predivno uređen vrt. Šuška se da su u vrtu postojala vrata kojim su u vilu neopaženo mogli dolaziti posjetioci (i posjetiteljice).

Izvor: wikipedia (link), Austrougarske vile i kuće u Puli – vraćanje memorije gradu (Branko Perović)

swirl @ 16:22 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, travanj 11, 2015

Prvi puta je malena izložba arheoloških spomenika u hramu postavljena 1802. Dao ju je postaviti Marmont u doba kratkotrajne vlasti Napoleona u Istri.

Neki od tih izložaka i danas su na istom mjestu.

Među njima je i nekoliko nadgrobnih spomenika: nadgrobna stela bračnog para Kvinta Labijena Molija i supruge Akvilije Tercije, nadgrobni spomenik Polencije Procese – oslobođenice pulske općine. Njezin je spomenik dao izraditi njezin suprug koji je bio rob, također u službi pulske općine. Izloženi su sačuvani djelovi nekih nadgrobnih spomenika no nije poznato o kojem je pokojniku riječ.

Izložen je i bazen fontane posvećene vodenim božanstvima – najadama, ploča fontane s prikazom Meduze... Tu je i dio carskog kipa; od cara je sačuvana samo noga. Jedan kip prikazuje carski torzo. Kip je otkriven na mjestu gdje je postojalo veliko rimsko kazalište na Monte Zaru. Sačuvan je i dio kipa koji prikazuje cara (desna noga te stopalo lijeve), a ispod cara kleči rob znatno manjih dimenzija. Izloženo je niz glava izrađenih od kamena. Jedan je prikaz i egipatske božice Hator. Izvorno se nalazio kao sastavni dio obloge amfiteatra.

Kako je Rimsko Carstvo brzo raslo, često su sastavni dio vjerovanja postajali i kultovi s osvojenih područja ili pak područja s kojima je Rim puno kontaktirao. Tako je osim Hator, izložena i mala figurica Izide, egipatskog božanstva koja se vremenom stopila s rimskom božicom Fortunom. Tako kipić ima obilježje i Izide na glavi, ali i Fortune u rukama.

Izloženo je i niz malenih figurica. Najčešće je riječ o figurama od bronce koje su u antici štovali stanovnici Pule u svojim malim kućnim svetištima.

Naravno, ovo je samo maleni dio od izloženih eksponata. Izložbu vrijedi pogledati, a i pažljivo proučiti hram iznutra.

Izvor: Augustov hram, Alka Starac

swirl @ 14:28 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 6, 2015



Znate li da je sredinom 19.st. ovaj maleni trg bio drugi po važnosti u Puli? Najveći trg je naravno Forum, naslijeđen još iz antičkog doba. Danas je ipak znatno izmijenjen i manji, jer je gradnja polagano zauzimala dimenzije Foruma u antici.

Danteov trg je maleni trg s fontanom ispred crkve Gospe od Milosrđa.

Kako to već biva i danas, trg je promijenio nekoliko naziva. Prvo je bio Pian della Madonna, pa Piazzale delle scuole comunali, Piazza della legna. Zatim je dobio (prvi put) ime po Danteu, da bi nakon 2. svjetskog rata postao Trg narodne revolucije. Tek krajem 20.st. vraća mu se naziv Danteov trg.

I izgled trga se mijenja. Mada ni danas nije velik, nekada je bio i manji. Između fontane i zgrade pošte nalazile su se nekada gradske zidine. Srušene su tek 1856. kada je trg „prodisao“, dobio malo više prostora.

Uz trg su crkva, koja je toliko stara da je još 1389. prvi puta preuređena. Poslije požara 1858. ponovno je trebala preuređenje, kada je znatno produžena, sve do Ulice Sergijevaca.  Godine 1854. do crkve je Pula dobila prvo kazalište. Zamislite svečane haljine koje su šetale trgom da bi se ukazale na kazališnoj predstavi?

Gradnjom škole 1867. trg je dobio konačne dimenzije.

Na mjestu današnje pošte nalazila se stara poštanska zgrada. Srušena je i 1933., po nacrtu A. Mazzonia, sagrađena je nova velika pošta, koju bi vrijedilo posjetiti. Možda nije toliko lijepa izvana no predstavlja arhitektonsko blago.

Posred Danteovog trga postavljena je Demartinijeva fontana. Osim njezine ljepote bila je potrebna stanovnicima grada kao izvor vode. Tek po uvođenju vodovoda u svaki dom gubi ovu funkciju.

Fontana je, naravno po diktatu politike, srušena između dva svjetska rata i zamijenjena novom, koja, začudo, stoji i danas.

Izvor: Sto godina pulskih vizura (Franc Branko Ancelj)

swirl @ 22:39 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 5, 2015

Jedna je to od zgrada kraj slavuluka, na Portarati, a stariji stanovnici Pule i danas je zovu „starom robnom kućom“. Pamte je dok je u njoj doista bila robna kuća.

No povijest ove zgrade puno je duža. Kuća je bila bočno krilo zgrade koja se i danas nalazi u Laginjinoj ulici. Dok je glavna zgrada u Laginjinoj imala dva kata, ovo krilo kao i drugo bočno krilo s druge strane središnje zgrade imali su po jedan kat.

Za Austrije u zgradi se nalazila popularna kavana omiljena tadašnjim stanovnicima Pule. Zvala se „Sezession“. Na samom uglu bilo je jedno od prvih kina u Puli.

Nakon 1. svjetskog rata zgrada je i dalje bila kavana, no adaptacijom je razdvojena od nekadašnjeg centralnog dijela zgrade. Prozori su uvećani, kosi krov je nestao, te je na vrhu napravljena terasa.

Nakon 2. svjetskog rata zgrada je promijenila ulogu, postala je robna kuća kako je i danas neki zovu. Sedamdesetih je za ovu namjenu postala premalena pa se robna kuća preselila na drugu lokaciju, da bi u ovoj zgradi bila otvorena prodavaonica namještaja.

Krajem 20.st., tijekom preuređenja Portarate, ponovno je zgrada adaptirana i tada je dobila današnji izgled. Dodao se još jedan kat, a na vrhu je napravljena nova terasa.

Kada govorimo o kinu, prvi film u Puli gledao se u kazalištu Ciscutti u studenom 1896., no zbog mnogobrojnim tehničkih smetnji gledatelji nisu bili fascinirani. Samo 3 mjeseca kasnije na Carskoj livadi u Carskoj šumi (Šijanska šuma) Georg Hengel organizirao je desetodnevni spektakl tijekom kojeg su mnogi vidjeli skoro sve do tada snimljene filmove. Ovo je bio svojevrsni boom koji je rezultirao da se 1906. otvaraju prvi kinematografi u Puli. Već 1908. Pula ima čak 4 kina. Prvo je bilo upravo u zgradi na uglu Portarate, zvalo se Excelsior, da bi već krajem iste godine promijenilo naziv u „Minerva“. Kroz 20.st. kina su se zatvarala, otvarala, premiještala, povećavala. Ulazak u Jugoslaviju Pula je dočekala s 5 kino dvorana od čega su tri bila na Giardinima.

Izvori: Sto godina pulskih vizura (Franc Branko Ancelj

swirl @ 00:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 29, 2015

Uobičajena mjesta ukopa u antičkim gradovima jesu područja uz ceste koje su izlazile iz grada. Tako je bilo i u Puli. Uz glavne prometnice nizale su se grobnice; grobnice moćnijih stanovnika bile su bliže gradu, grobnice siromašnih na manje cijenjenim lokacijama.

Između nekadašnjih gradskih bedema antičke Pule i amfiteatra, u blizini sjecišta prometnica koje su vodile iz Pule prema Trstu i Nezakciju, nalazilo se jedno od mnogih antičkih groblja. Ogier d'Anglure, hodočasnik iz Francuske, spominje četiristotinjak grobova između amfitetara i mora. Vidio ih je 1396. godine.

U ranom kršćanstvu na mjestima gdje se nalaze brojne grobnice često su se podizale grobljanske crkve. Tako je ovdje, negdje u 5.st. sagrađena crkvica Svetog Ivana. Kako se nalazila pokraj izvora vode, Nimfeja, tako su je zvali Sveti Ivan od Nimfeja.

Bila je manja jednobrodna crkvica s podnim mozaikom u više boja. Tek naknadno, negdje u 11.st. crkvica je dobila ciborij.

U 12.st. uz Nimfej vitezovi templari imali su svoj hospicij. Naprasnim ukidanjem templarskog reda u petak 13.10.1307. (zbog čega je nastala legenda o nesreći u petak trinaestog u mjesecu) te ubojstvom mnogih templara toga dana, templarski red se gasi. Na ovo mjesto potom dolaze vitezovi Sv. Ivana od Jeruzalema. No Venecija 1357. ruši niz zgrada izvan zidina Pule i tada je vjerojatno srušena i crkvica Sv. Ivana od Nimfeja.

Crkvica je zaboravljena, a njezini su ostaci otkriveni i istraženi 1906. kada je otkriveno i niz grobnica i sarkofaga u njezinoj blizini.

Izvor podataka i slike: edukacijska ploča postavljena na lokaciji u Puli gdje se nalazila crkvica

swirl @ 22:51 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 24, 2015



Poznato je da su nastale iz italskih pogrebnih običaja no nije utvrđeno je li riječ o nastanku gladijatorskih borbi u Etruriji ili u Kampaniji koja je južnije od Rima.

Povjesničar iz 1.st., Nikola iz Damaska, spominje gladijatorske borbe u Etruriji, a oslikane pogrebne igre otkrivene su u grobnicama bogatih obitelji upravo na etrurskom području.

Tit Livije, koji je živio na prijelazu iz stare u novu eru, spominje borbe u Kampaniji koje, po njegovim zapisima, datiraju i nekoliko stoljeća unazad. U Paestumu su tako otkrivene grobnice oslikane gladijatorskim borbama, datirane u 4.st.p.n.e.

Jačanjem Rima i njegove moći gladijatorske igre doživljavaju kulminaciju. Ispočetka su se organizirale na Forumima, glavnim gradskim trgovima, da bi naknadno za njih gradili amfiteatre.

Na početku su financijeri gladijatorskih borbi posvećivali borbe gladijatora svojim pokojnicima iz obitelji. Postale su svojevrsna kompeticija te je svatko moćan nastojao organizirati borbe gladijatora koje su bile još raskošnije od prethodnih, s još većim brojem gladijatora, po mogućnosti iz neke vrhunske škole za gladijatore. Tadašnji je puk obožavao ove nemilosrdne igre, a fascinacija borbama doprinosila bi slavi organizatora igara. Na koncu su moćnici znali, iz političkih razloga, organizirati igre posvećene pokojnicima koji su umrli prije i desetak godina. No puk se i dalje oduševljavao, a nerijetko naknadno i glasao za organizatora (ima li sličnosti s današnjom politikom?) ;).

Polagano su borbe prestajale biti sastavnim dijelom oproštaja s pokojnicima, a postajale su upravo jak politički alat moćnika koji su ih organizirali.

Igre se organiziraju sve do 5.st. kada se zabranjuju.

Podaci: s jednog od panoa izloženih u pulskom amfitetaru

Slike: gore - slikana arena na maketi grada izložene u blizini, sredina – slikani izlošci iz samog amfiteatra 

swirl @ 23:18 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 26, 2015

U doba Austrije i naglog razvoja Pule osim izgradnje grada vodilo se računa i o zelenim područjima. Tamo gdje ih nije bilo pod budnim okom stručnjaka sadile su se šume, uređivali parkovi, njegovalo cvijeće, postavljali kipovi i fontane. U elitnim djelovima grada nicale su vile tadašnjih moćnika. O vilama sam već dosta pisala na blogu nakon što sam kupila knjigu „Austrougarske vile i kuće u Puli – vraćanje memorije gradu“ (Branko Perović). U knjizi je i karta Pule pa sam štreberski jedne zime obilazila Pulu, oboružana kartom, knjigom i fotoaparatom. Naravno, vile su imale predivne vrtove, jer i vrt je bio dokaz pripadnosti višem sloju.

Šijanska šuma očarala je nove stanovnike Pule. Prozvali su je „Kaiserwald“ ili „Carska šuma“. Do nje su dolazile pješice, kolima ili tramvajem jer je naknadno tramvajska pruga povučena sve do Šijanske šume.

Godine 1860. upravljanje šumom preuzela je carska mornarica. Šuma je kultivirana, posađena su i neka nova stabla. Postalo je „in“ sav sređen šetati Carskom šumom pa je i šuma postala izletište. Naravno, kraj ceste Pula – Labun sagrađeno je bilo i izletište „Jaegerhorn“ (Lovački rog), a šumskim putem dolazilo se do centra šume i do paviljona na kojem su se često organizirali koncerti. Šuma je premrežena lijepim puteljcima te, tko nije htio slušati glazbu u paviljonu, mogao je uživati u miru i prirodi.

Šijanska je šuma bila poznata i po proslavama 1. maja. Proslave je spomenuo i Mate Balota, još početkom 20.st. Zabilježio je kako je tog dana povorka s muzikom prolazila kroz stari dio grada, u 11.00 sati bila bi službena proslava u kazalištu, a popodne je većina stanovnika Pule kretala u šetnju Šijanskom šumom.

Površina šume je 152,13 hektara, a od 1964. zaštićena je zakonom kao prirodni rezervat.

Uz nju je vezana i legenda koja kaže da je u 13.st., na Veliki petak 1271.,  u šumi ubijeno nekoliko članova moćne obitelji Castropola. Legenda kaže da je pokolj uspjelo preživjeti jedno muško dijete kojeg je spasio sluga. Zatim su se o njemu brinuli franjevci pa je, kao odrasla osoba, u znak zahvalnosti poklonio franjevcima cijelu šumu.

Izvori: Sto godina pulskih vizura (Franc Branko Ancelj), istrapedia.hr 

Na slici: Pula

swirl @ 19:25 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 28, 2015



Stoljećima je trajala potpuna nezainteresiranost svijeta za povijest, za istraživanja o nekim davnim danima i spomenicima iz prošlih razdoblja. Tek negdje u renesansi započinje se javljati interes o životu u antici. Slavoluk su tada nacrtali Fra Giocondo i Michelangelo Buonarotti. Tek objavom njihovih crteža započinje rasti interes za antičku Pulu. Slavoluk je inspirirao i Sebastiana Serlia, njegovi su crteži objavljeni u njegovoj knjizi „De Architectura“ koja je tijekom 16. i 17.st. doživjela nekoliko izdanja.

Andrea Paladio (1508.-1580.) ostavio je niz crteža antičkih spomenika u Puli, među njima naravno i crtež sa slavolukom. Za razliku od ostalih prikaza, njegov je imao tehničke karakteristike, razrađivao je niz detalja koje je ugledao na slavoluku.

Slavoluk su spominjali i mnogi putopisci, arhitekti, oni koji su pisali priručnike za plovidbu.

Najpoznatiji su prikazi slavoluka Charlesa Louisa Clerisseaua koji je posjetio Pulu 1760. te Louisa Francoisa Cassasa koji je bio u Puli 1782. Oba su najprije radila crtež, kojeg su zatim koristili za urezivanje u bakrene ploče.

Izvor: Antička Pula s okolicom, Robert Matijašić i Klara Buršić - Matijašić 

Na slici: Slavoluk Sergijevaca, T. Allason

swirl @ 22:44 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, siječanj 24, 2015

Prvi upis nalazi se ovdje (link), a drugi je više koncentriran na gladijatorske igre (link). Kako god, toliko je napisano o amftiteatru, njegovoj slavnoj prošlosti (ili manje slavnim fazama) da uvijek isčeprkam ponešto novog.

Amfiteatar je mogao primiti oko 23.000 ljudi. Tko se mogao smjestiti u koji dio gledališta znalo se unaprijed. Podium (dio gledališta najbliže borilištu) bio je namijenjen najmoćnijim stanovnicima antičke Pule. Kamena sjedišta (gradi, gradationes) bila su namijenjena malo manje važnim ljudima, a najudaljeniji dio gledališta (moenianum summum) bio je za narod. 

Na lukovima kroz koje se ulazilo u gledalište bili su upisani svojevrsni putokazi za najmoćnije obitelji, označavali su kojim smjerom mogu doći do svojih sjedišta. Nerijetko je ime obitelji bilo upisano i na sjedište. Ukupno, oko osamdesetak naziva otkriveno je u samom amfiteatru: obitelj Caii Laecanii, Sexti Palpellii, Flavonii, Augusti, Marcii, Sergii, Minucii...

Kraj glavnog ulaza u amfiteatar 1821. otkriven je žrtvenik posvećen božici Nemezi. Dao ga je izraditi Caius Laecanius Vitalis. Pretpostavlja se da je žrtvenik bio u podzemnom dijelu amfiteatra, kao sastavni dio svetišta božice Nemeze gdje su se mogli ostaviti žrtveni darovi kako bi božica pomogla gladijatorima u sretnom ishodu borbe.

Kako su gladijatorske igre bile sastavni dio tadašnjeg života, prije izgradnje amfiteatra u Puli vjerojatno su se igre održavale na samom forumu.

Uredbom cara Honorija 404. godine zabranjene su gladijatorske igre na području Rimskog carstva.

Kada posjetite amfiteatar, od ljeta 2014. izlazak je organiziran kroz novootvorenu suvenirnicu u kojoj ima dosta literature, kako o amfiteatru tako i o Istri općenito. U suvenirnici je niz vrlo lijepih suvenira, pa definitivno zaslužuje biti spomenuta.

Izvor: Arena u Puli (mr.sc. Kristina Džin)

swirl @ 15:49 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 17, 2015

Nakon slavne antičke faze i Augustov je hram prošao kroz mnogobrojne promjene. U 4.st. kršćanstvo prestaje biti zabranjenom religijom, a zatim postaje i službena vjera Rimskog carstva. Po predaji Augustov hram je tada postao ranokršćanska crkva posvećena Majci Božjoj. Iz te faze datira i natpis uklesan na vanjskom začelju, na visini od 5 metara. U doba romanike uz istočni zid hrama zazidana je zgrada koja je na drugom katu bila povezana s hramom. Zazidani otvor još se nazire na zidu hrama.

Najkasnije sredinom 16.st. prestaje vjerska funkcija hrama. Početkom 17.st. zapisi o hramu spominju kako je jako stradao u nekom prijašnjem požaru. Požar se desio  tijekom 16.st., možda i stotinjak godina prije vremena kada su nastali zapisi. Zapisi spominju velika oštećenja hrama: hram je bio bez krova, crnih zidova. Crnilo na zidovima iz tog davnog požara čak je i danas vidljivo. Zapadni zid hrama skroz se srušio 1751., a godinu kasnije taj je zid obnovljen. Doduše tehnika obnove nije niti približno bila onako fina i detaljna kao tehnika kojom se hram gradio u antici. U 18.st. hram je neko vrijeme bio skladište za žito. Godine 1766. donosi se odluka da hram postaje arhiv pulske općine. Tada je unutrašnjost hrama podijeljena na tri kata, što je i danas vidljivo ukoliko pažljivo promatrate zidove iznutra. Vide se i mjesta gdje su tada učinjeni mali prozori. Međukatne podjele maknute su 1818., a prozori na začelju zazidani su početkom 20.st.

U doba kratkotrajne vlasti Napoleona Marmont je (1802. godine) po prvi puta u hram postavio zbirku arheoloških spomenika. Zbirka je od tada znatno obogaćivana, no zatvorena je 1921. kada se cijeli hram rekonstruirao.

Obnova hrama nakon oštećenja nastalih u bombardiranju trajala je 1946. i 1947. Ovom obnovom maknute su i neke izmjene hrama nastale njegovim mnogobrojnim prenamjenama kroz stoljeća.

Izvor: Augustov hram, Alka Starac

swirl @ 16:15 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 11, 2015

Arhitektura starih Grka uvelike je utjecala na arhitekturu starog Rima, što je vidljivo i na Augustovom hramu.

Izgrađen je na povišenom postolju (stilobat) pa se u hram ulazi stepenicama. Sam hram ima zatvoreni dio (cella) i predvorje sa stupovima (procella). Cella zauzima pet osmina dužine hrama, dok tri osmine dužine zauzima procella. Zidovi hrama izgrađeni su tehnikom opus isodomum; veliki kameni blokovi slagali su se pažljivo jedan do drugoga, a kako izvrsno prijanjaju jedan uz drugoga uopće nije korištena žbuka niti kao vezivo, niti za vanjski premaz zidova.

Korintski stupovi na procelli savršeno su dekorirani.

Kada je sagrađen bio je posvećen dvjema božanstvima, Romi – personifikaciji rimske države te caru Augustu. Kako bi ojačao svoju poziciju August se slavio poput božanstva. Na pročelju hrama nalazio se natpis

„Romae et Augusto Caesari Divi f(ilio) Patri Patriae.

Naziv „pater patriae“ August je dobio 2.g.p.n.e. Natpis se mijenjao nakon Augustove smrti, 14.g.n.e. kada Augustovom imenu prethodi epitet božanski (divus). Natpis danas više ne postoji, stradao je kao i veliki dio hrama, u bombardiranjima tijekom 2.svjetskog rata. No po tome kako je bio sročen cijeli se hram može datirati u razdoblje od 2.g.p.n.e. kada je August proglašavan paterom patriae do njegove smrti.

Obično su hramovi imali prelijepe kipove, žrtvenik za prinošenje žrtvi ljevanica (vino, životinje,...) dok su se u predvorju hrama nalazili žrtvenici za žrtve paljenice.

Kult obožavanja domovine i oca domovine predvodili su flameni, posebni svećenici koji su pripadali bogatom i moćnom sloju tadašnjeg društva. Hram blizanac kojeg danas više nema (stražnji zid vidljiv je, no ugrađen u zgradu Gradske palače) sazidan je kasnije, no nije bio toliko fino izrađen i ukrašen poput Augustovog hrama. Između njih bio je treći hram, ujedno i najstariji na pulskom Forumu. Izgrađen je u drugoj polovici 1.st.p.n.e.  Nije poznato što se s tim najstarijim hramom desilo, poznato je jedino da ga više nije bilo kada je u 13.st. započela izgradnja Gradske palače.

Izvor: Augustov hram, Alka Starac

swirl @ 15:28 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 3, 2014

Dok se prije mislilo da je Pula nastala nakon smrti Gaja Julija Cezara odnosno da je osnivač kolonije Pula bio Oktavijan, i to prije no što se prozvao Augustom (27.p.n.e.) sve je više onih koji tvrde da je upravo Gaj Julije Cezar osnovao koloniju Pulu.  Nastanak kolonije Pule nakon 27.p.n.e. nemoguć je iz dva razloga. Kolonije koje je osnovao August sadržavale su u svom imenu „Augusta“ ili „Iulia Augusta“ što kod Pule nije slučaj. Također, dokumenti iz doba Augusta već spominju koloniju Pulu.

Puno službeno ime grada sačuvano je na epigrafskom spomeniku iz 2.st.n.e. „Colonia Iulia Pola Polentia Herculanea“ dok Plinije bilježi Pulu pod nazivom Pietas Iulia.

Ovo „pietas“ vrlo vjerojatno označava milost koju je pokazivao Cezar prema svojim neprijateljima. Naime dok je u jednoj fazi Cezar vladao zajedno s Pompejem uslijedila je faza građanskog rata u kojem su ratovali Cezar na jednoj, a Pompej na drugoj strani. Liburni i Histri (lako moguće i stanovnici Pule) bili su u građanskom ratu na strani Pompeja; cezarovog neprijatelja. Stoga ima logike zašto je novoosnovanu koloniju Cezar nazvao „Pietas Iulia“, dodatno marketinški eksploatirajući svoju milostivost.

Dodatan dokaz da je Pula nastala u doba Cezara već sam spomenula na blogu. Na Herkulovim vratima u Puli stoje imena dvojice duumvira. Jedan je Kalpurnije, otac posljednje Cezarove suprige, a drugi je Kasije Longin, brat Cezarovog ubojice (Cezar je ubijen 44.p.n.e.). Mada nije bio uključen u zavjeru njegovog brata, nakon ubojstva Cezara Kasije Longin bio je prisiljen skloniti se u Malu Aziju. Tek 41.p.n.e. pomilovao ga je Marko Antonije. I uz to pomilovanje, teško da bi dobio ovako važnu fuknsiju nakon bratovog ubojstva Cezara. Ovo je još jedan dokaz više da je kolonija Pula osnovana u doba diktature Cezara, u razdoblju od 48.-44.p.n.e.

Izvor: Istra od Epulona do Dioklecijana, Alka Starac

Na slici: detalj izložbe u Amfiteatru

swirl @ 20:27 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, studeni 9, 2014

Iskapanjima u samostanu Sv. Franje u staroj jezgri Pule 1963. godine otkriveni su ostaci za koje neki vjeruju da odgovaraju tajnom okupljalištu kršćana u doba kada je stari Rim zabranjivao kršćanstvo. Otkriven je i ostatak mozaika koji je prekrivao pod s prikazima križa i svastike, starokršćanskih simbola. U blizini samostana otkriveni su ostaci kamenog crkvenog namještaja što ide u prilog tezi da je ovo bilo jedno od prvih okupljališta kršćana u Puli.

Neki pak zastupaju tezu da se prva gradska crkva nalazila na mjestu današnje katedrale. Od starih sakralnih objekata u Puli na blogu je već bilo govora o crkvi Sv. Nikole (nekadašnjoj crkvi Male Gospe) i Svetoj Mariji Formozi (pogledati pod tagove pula i pula2 (tagovi su s lijeve strane bloga)).

Davna Pula imala je niz crkvica i crkvi koje do danas nisu sačuvane. Njima se ulazi u trag samo proučavanjem radova i crteža nekadašnjih arheologa te u austrijskom katastru iz 1820. godine. Nagli razvoj Pule pod Austrijom doveo je do velike izgradnje grada, ali i formiranja obrambenog sustava grada uslijed čega su neki arheološki ostaci jednostavno nestali.

Tako je usred starokršćanskog groblja, na potezu između nekadašnjih zidina grada i Amfiteatra, nekada postojala crkva Sv. Ivana kod Nimfeja, istražena 1906. Još veća grobljanska crkva bila je crkva Sv. Feličite, istražena 1909. godine.

U 6.st. sagrađene su mnoge bizantske crkve. Još su 1953. godine južno od današnje Ulice Sergijevaca otkriveni ostaci kapelice, koja je isto imala ime Sv. Nikole. Još u doba kada je otkrivena ova lokacija (1953.) tu se već nalazila pekarnica.

Gradnjom tvrđave Sv. Mihovila 1851. potpuno su uništeni ostaci istoimenog samostana koji se prvi puta spominje 990., no sam samostan je i starijeg datuma. Tu su bile trobrodna bazilika Sv. Mihovila i kapela Sv. Klementa. Samostan je zatvoren 1458., dok su se u kapelu Sv. Klementa i dalje pokapali pulski plemići.

Pokraj Malog rimskog kazališta nalazila se crkva Sv. Stjepana. Pretpostavlja se da je sagrađena negdje u 6. ili 7.st.

Na području brodogradilišta nalazile su se crkva Sv. Ivana i crkva Sv. Mateja. Bizantske crkvice nalazile su se i na četiri otočića u pulskom zaljevu (osim otočića Sv. Andrije danas su ostala tri otoka povezana s kopnom; Sv. Katarina, Sveti Petar i Uljanik).

Na Uljaniku su bile dvije crkvice; Sv. Florijana i Sv. Sabe Opata. Na Sv. Andriji bila je, vjeruje se vrlo raskošna, crkva Sv. Andrije.

Na vrhu pulskog brežulja gdje je stara jezgra i na kojem je sagrađen mletački kaštel, nalazila se crkva Sv. Vida. Vjerojatno se uz jednu od uličica koje vode prema kaštelu nekada nalazila i crkva Sv. Apolinara, no točna lokacija nije poznata.

Nekadašnja Pula imala je i crkve Sv. Martina i crkvu Sv. Ivane od Trstike.

Čak je i Augustov hram na Forumu u srednjem vijeku služio kao crkva, a bio je i skladište žita.

Izvor: Građevinar 62 (2010) 4

Na slici: samostan Svetog Franje

swirl @ 12:34 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 6, 2014

Sredozemna medjedica (Monachus monachus) strogo je zaštićena vrsta zbog svoje malobrojnosti. Endem je Sredozemnog mora, a pretpostavlja se da ih je ukupno oko 600. Može narasti do 3,5 m u dužinu, a imati i do 350 kg. Od 2005. često se viđa u moru kraj Rta Kamenjak, ali voli zaplivati i kraj Pule, pa i osunčati se na pulskim plažama. Zakon o zaštiti prirode RH strogo navodi kako se potrebno ponašati ukoliko je vidite u blizini. Ne smijete joj se približavati, uznemiravati je, skakati za njom u more, ulaziti u spilju ukoliko je unutra. Ukoliko je vidite u blizini vaše barke, motor treba ugasiti i pričekati da se udalji. Vidite li je dok ronite, potrebno je polagano se udaljiti. Preporučuje se ne prilaziti joj na manju blizinu od 50 m, a i ukoliko vas dijeli ova blizina potrebno je ne raditi nagle pokrete, nego se smireno i polagano udaljiti i pustiti životinju na miru. Toliko joj dugujemo, sami smo doveli do njezine malobrojnosti.

Krši li se zakon, predviđene su kazne od 7.000,00 do 200.000,00 kn.

Na žalost, nisam je sama vidjela, fotografirala sam sliku s edukativnog panoa na Rtu Kamenjak

swirl @ 11:45 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 15, 2014

Iz Pule su brodovi monarhije kretali u bojne pohode, ali i na putovanja kojima su trebali demonstrirati snagu i moć mornarice već samim pokazivanjem brodovlja, bez ikakvih vojnih akcija. No bilo je tu i niz različitih istraživačkih ekspedicija.

Takvo putovanje bilo je i ono fregatom  „Novara“ koja je od 1857-1859. bila na putovanju oko svijeta. „Novara“ je krenula na ekspediciju iz Trsta, no opremljena je u pulskom Arsenalu.

Brod „Pula“ napravljen je baš u Puli 1870. godine, a vrlo se često koristio na ovakvim tipovima putovanja. Najčešće je plovio istočnim Sredozemljem te Crvenim morem.

Upravo je „Pula“ na istočnom Sredozemlju 28. srpnja 1891. izmjerila do tada najveću dubinu Sredozemlja, 4.404 m (u Egejskom moru). Zgodno je znati da se i dan danas ova duboka lokacija naziva imenom Pule.

Korveta „Erzherzog Friedrich“ krenula je na jedrenje oko svijeta također iz Pule i to 1874. s ciljem obavljanja istraživanja.

I Fažana je „imala svoj brod“ jer je jedan brod austrijske mornarice imao ime „Fasana“. I on je bio na dugačkim putovanjima gdje je obavljao različite znanstvene zadatke.

Bilo je takvih putovanja puno, pa je austrougarska mornarica u razdoblju od 1884. do 1894. objavila 6 svezaka edicije „Putovanja brodova Njegova Visočanstva“ gdje su opisana.

Jedno od interesantnih putovanja bila je i arktička ekspedicija brodom „Admiral Tegetthoff“ koja je planirana u Puli. Trajala je od 1872-74., a cilj je bio istraživanje sjevernog prolaza između Azije i Sjevernog pola. Na brodu je bilo i nekoliko naših pomoraca. Na Sjevernom moru brod je bio okovan ledom te su članovi posade našli spas u ostavljanju broda i lutanju ledom u trajanju od 96 dana. Tada su ih našli članovi ruske ekspedicije te su se pomorci preko Norveške vratili kući. I dan danas na Mornaričkoj crkvi u Puli nalazi se ploča povodom četrdesete obljetnice povratka mornara sa sjevernog pola.

Inače čitajući o ovom razdoblju pulske prošlosti redovito ćete nailaziti u tekstovima na skraćenice K.K. ili pak K.u.K.

K.K. je skraćenica službenog naziva mornarice koji je glasio Kaiserlich-Königliche Kriegsmarine (Carsko kraljevska ratna mornarica). Naziv je definitivno promijenjen 1889. godine u „Carska i kraljevska ratna mornarica“ (Kaiserliche und Königliche Kriegsmarine) koji je označavala skraćenica K.u.K. Kriegsmarine. Gotovo nezamjetna promjena naziva nastala je zbog pritiska Ugarske da se u službeni naziv uklopi i uloga mađarskog kraljevstva u mornarici.

Izvor: Ratna mornarica Austro-ugarske monarhije (Dario Petković), Istarska enciklopedija

swirl @ 09:46 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 23, 2014

U davno doba Histra, dok je na brežuljku gdje je mletački kaštel postojala histarska gradina, pradavni su stanovnici gradine pokapani na padini od vrha brežuljka prema Giardinima. Širenjem Pule, gradnjom kuća u Carrarinoj ulici i na Giardinima, otkriveno je oko 1000 uglavnom paljevinskih grobova, ali i nešto kostura iz nešto mlađeg razdoblja. Na prostoru Herkulovih vrata 1901. za potrebe izgradnje skladišta leda kopalo se vrlo duboko. Na dubini od 2 metra pronađeni su ostaci rimske ceste, dok su ispod ovih ostataka ostaci iz prapovijesnog razdoblja. U tadašnje doba Pula nije imala muzej, a gdje god se kopalo otkrivali su se razni predmeti i nekropole. Tako je i ovim kopanjem otkrivena, ispod ostataka rimske ceste, keramička žara s ljudskim ostacima. Ne znajući kamo sa žarom, žara je dodijeljena inžinjeru Von Presnitzu. Ovime tajanstveni grob pada potpuno u zaborav i nitko ga ne spominje desetljećima. Relativno nedavno obnavljao se podrum stare vile u Ulici Pina Budicina, upravo u vili gdje je nekoć živio Von Presnitz. U zabačenom podrumskom kutku otkriven je drveni sanduk, a u sanduku upravo keramička žara otkrivena 1901.

Žara je preseljena u Arheološki muzej Istre gdje je ispitana. Bogato ukrašena, nije se na prvi pogled znatnije razlikovala od sličnih žara bogatijih Histra koje su već otkrivene u Istri. No sadržaj žare bio je iznenađenje. Osim paljevinskih ostataka pokojnika u žari su bile mnogobrojne malene ženske figurice kao i neke druge figurice, u obliku konjića, ptice... Posebna je vrijednost otkriće histarskog pisma. Na ramenu grobne žare i na njezinom poklopcu upisane su ljestve - slovo H. Na rubu poklopca upisana su slova koja odgovaraju nazivu božice Eie, histarske božice plodnosti. Otkriven je i natpis „Melosocus“. Melosok je jedino histarsko muško božanstvo. U zemlji koja se nalazila oko žare u tom drvenom sanduku otkriveni su ostaci svirale koja se sastojala od dvije cijevi, ali i vjerojatno od dva jezička te bi bila neka pradavna verzija klarineta.

Po svemu nađenome pretpostavlja se da su u žari ostaci vrlo važne osobe za Histre, najvjerojatnije svećenice koja je imala zadatak podučavati Histre štovanju božanstava, ali i prenošenja znanja na iduće generacije. Grob se datira u 4.st.p.n.e.

Tajna groba prvi je puta otkrivena javnosti u Noći muzeja 2013.

Prilikom pisanja teksta kao izvor koristila sam katalog za izložbu:  http://www.ami-pula.hr/uploads/media/tajna_groba_katalog_web.pdf

U katalogu je navedeno da je sve plod fikcije, pa kako je izložba plod fikcije tako je i zapis na mom blogu plod fikcije, ne moje nego autora izložbeSmile  . 

Na slici: Herkulova vrata

Nešto više o Melosoku možete pronaći ovdje (link)

swirl @ 15:14 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, veljača 1, 2014



Prije stotinjak godina na mjestu današnje velebne zgrade Fine na Giardinima nalazila se stambena dvokatnica. U doba Italije kuća je srušena, a na njezinom mjestu podignuta je velika zgrada „Palazzo della Banca d'Italia“ visine 24 m. Ovaj natpis bio je uklesan iznad glavnog ulaza u zgradu. Zgrada je sagrađena od istarskog bijelog kamena. Kada je sagrađena, na vrhu je bio toranj. U Jugoslaviji to je postala Narodna banka, a na vrh pročelja montirana su skoro 3 metra visoka slova TITO. Slova su nestala nakon otprilike jednog desetljeća, a Pula je bila preplavljena tihim šaputanjem o nestanku slova. Narodna vlast je primirila situaciju pustivši u opticaj verziju da je slova porušila bura ;)

Širenjem zgrade naknadno se i toranj na vrhu zatvorio i postao radni prostor, a isto se desilo i lođama na prvom katu. A nazivi su se i dalje nizali: SDK, ZAP, FINA...

Izvor: Sto godina pulskih vizura, Franc Branko Ancelj

swirl @ 14:31 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, siječanj 24, 2014

Palača više ne postoji, no ne znači da jedan tekst na blogu ne može biti posvećen upravo njoj. Palača je po nalogu nadvojvode Karla Stjepana sagrađena između 1888. i 1890. na sjecištu ulica Flaciusove i Leharove.

Raskošna palača građena je u neorenesansnom stilu. Imala je prizemlje i tri kata, a na samom križanju Flaciusove i Leharove nalazio se njezin toranj s kupolom. Mada na prometnom mjestu imala je izvrsnu lokaciju. Kraj vile je prolazio i tramvaj. Tramvaj je stizao s područja Verude i Stoje, a kraj ove kuće tramvajske šine su se račvale na dva pravca; jedan koji je vodio prema kolodvoru, drugi prema Šijanskoj šumi.

Na samu palača nastavljale su malene skromne kućice koje su porušene između dva svjetska rata. Umjesto tih malenih kuća sagrađena je zgrada pošte.

Na žalost, palača je stradala u vrijeme 2. svjetskog rata, za jednog od mnogih bombardiranja Pule. Nakon stradavanja na mjestu palače prvo je napravljeni park, no sedamdesetih godina 20.st. na mjestu parka gradi se novo krilo Glavne pošte.

Izvor: Sto godina pulskih vizura, Franc Branko Ancelj

Na slici: djelić pulske rive 

swirl @ 16:51 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, prosinac 14, 2013

Više o samom groblju možete pročitati ovdje (link). Obavezno prošećite grobljem jer i ono priča priče o Puli. Ukoliko sakupljate informacije o Puli, ovom ćete šetnjom  nailaziti na imena i prezimena za koja ste čuli i o kojima ste čitali.

Mada je već neko vrijeme prije posljednjeg pokopa na ovom groblju pokapanje na groblju prestalo, iznimno je 1956. dozvoljen pokop Dagoberta Müller von Thomamühla. Ovo je ujedno i posljednji pokop na Mornaričkom groblju. Dagobert Müller von Thomamühl umro je u Klagenfurtu, 10. siječnja 1956. no njegova je velika želja bila da bude pokopan na ovom groblju u Puli.

Bio je poručnik bojnog broda, a od svibnja 1915. do listopada 1916. radio je na projektiranju i gradnji pokusne torpedne brodice na zračnom jastuku. Pokusi su izvršeni, i to uspješno, 3. listopada 1915. u pulskoj luci, no prouzvodnja ove torpedne brodice nikada nije započela.

Izvor: Ratna mornarica Austro-ugarske monarhije, Dario Petković

swirl @ 23:36 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, rujan 1, 2012

Predaja kaže da je Flor bio prvi biskup Pule. Nakon nekoliko godina svojeg biskupovanja, u tajnosti je sa svojim arhiđakonom napustio Pulu i godinama posjećivao sveta mjesta u Palestini. Kada se vratio, Pula je već imala novoga biskupa, pa se, želeći izbjeći konfuziju zbog njegovog višegodišnjeg odsustva i neočekivanog povratka, preselio kraj Fažane gdje je živio do smrti.

Relikvije Sv. Flora nalaze se u pulskoj katedrali, zajedno s nizom drugih relikvija. No i one imaju dugu priču čiji djelić ovdje zapisujem.

U 14.st. u ratu s Genovom Pula je opljačkana i popaljena, a opljačkana je i katedrala kada su ukradene i relikvije Sv. Germana. Katedralu je obnovio 1417. biskup Blaž Molin koji je na glavni oltar postavio mramorni sarkofag u kojem je pohranio relikvije.

Bojeći se nekih novih ratova i nekih novih pljački, biskup Giovanni Dremano (bio je biskup od 1465. do 1475.) zazidao je u tajnosti u glavni oltar niz svetih stvari, ali je relikvije ostavio na mjestu gdje ih je smjestio biskup Molin. Relikvije je pak premjestio biskup Orsini (biskup od 1475. – 1497.) koji ih je prvo pohranio u drvene škrinjice izrađene od čempresovog drva pa ih je sakrio u novi oltar u pobočnoj kapeli (kapela na strani bliže moru). Mnogi su kapelu prozvali Orsinijevom kapelom, a i sam je u nju pokopan 1497.

Mjesto u Orsinijevoj kapeli gdje su se nalazile relikvije nazivali su „Arkom Sv. Flora“ mada su sadržavale relikvije još nekoliko svetaca. Arku Svetog Flora otvorio je 1656. godine biskup Alvise Marcello te je pronašao drvene škrinjice i ispravu biskupa Orsinia kojom se tumači kada su na ovo mjesto sakrivene relikvije. Po otkriću škrinjica biskup Marcello dao je iduće godine (1657.) organizirati veliku procesiju ulicama Pule u kojoj su izložene relikvije, nakon čega su relikvije smještene na isto mjesto gdje su se do tada nalazile.

Tijekom arheoloških istraživanja 1884. u apsidi katedrale, ispod poda iza glavnog oltara, otkriveni su ostaci davno korištenog prostora za pohranu relikvija.

U 2. svjetskom ratu relikvije su bile u glavnom oltaru koji je djelomično oštećen u bombardiranju 22. lipnja 1944. Za razliku od neoštećenih škrinjica oštećenja su nastala na škrinjici od Sv. Flora i blaženog Salamona. Škrinjice su nakon rata obnovljene, kao i sam oltar.

Izvor: Iz istarske crkvene povijesti, dr. Dragutin Nežić

Na slici: Katedrala u Puli

swirl @ 17:52 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, kolovoz 19, 2012

Arheološka nalazišta po Istri datirana u doba staroga Rima otkrila su i poneki ostatak egipatske kulture. Možda je riječ o predmetima stanovnika egipatskog porijekla ili tek pristiglim Egipćanima na ovo područje. U nekim je slučajevima riječ i o utjecaju Egipta na umjetnost i religiju staroga Rima.

Tako su u južnoj Istri otkriveni prikazi rimskog božanstva Jupitera, ali su tipičnom prikazu Jupitera (muška glava s jakom bradom i često s vrlo gustom kosom) pridodani savijeni rogovi, obilježje egipatskog vrhovnog božanstva Amona. Kult Jupiter Amon bio je popularan u gradovima uz more, štovali su ga mnogi moreplovci smatrajući ga zaštitnikom, dok su prikazi božanstva bili često prikazani na gradskim forumima. Niz prikaza božanstva Jupitera Amona danas se nalazi u Arheološkom muzeju u Puli. Točno nalazište im se ne zna, ali se pretpostavlja da su otkriveni u okolici Pule. Prikaz Jupitera Amona otkriven je i na jednom sačuvanom crkvenom oltaru u Puli.

U Savudriji i u Loronu kraj Poreča (link) otkriveni su mali kipići Izide, dok je u Galižani otkriven žrtvenik s njezinim prikazom. U žrtvenik su uklesani i simboli i instrumenti tipični za vjerovanje u Izidu, a ispod je uklesan latinski natpis „Po Izidinom nalogu Kvint Lutacije Jukund“. Žrtvenik se datira u 1. ili 2.st.

Božanstvo Hathor imalo je također ulogu zaštitnika. Prikazivao se s ljudskim licem i životinjskim ušima. Jedan prikaz Hathora izrađen od mramora otkriven je 1932./1933. u amfiteatru, prilikom rekonstrukcije dijela sjedišta za gledatelje.

Prikaz božanstva Aheloja otkriven je krajem 19.st. na Monte Zaru u Puli, među ostacima Velikog rimskog kazališta. U Puli je nađen još jedan prikaz istog božanstva.

U Puli je otkriven i prikaz božanstva Serapis (bog mrtvih). Serapis potječe od kombinacije egipatskih bogova Ozirisa i Apisa. U Puli je otkriven na nadgrobnom spomeniku Obelije Maxime, najvjerojatnije negdje blizu amfiteatra.

U Arheološkom muzeju u Puli nalazi se i nekoliko amuleta. Najčešće su se amuleti nosili kao nakit, a imali za zaštitnu ulogu. Obično su prikazivali skarabeje, sunčevo oko uđat ili demona zaštitnika kuće Bess.

Tu se nalazi i nešto ušebti figurica. Naime Egipćani su vjerovali da ih nakon ovog čeka život na drugom svijetu, ali jednak ovome. Zato su se pokapali s ušebti figuricama za koje su vjerovali da nakon njihove smrti ožive i da će i na onom svijetu obavljati niz zadaća umrlog.

Izvor: „Egipatska religija i antička Istra“, katalog 59 (Arheološki muzej Istre)

Slika: Izložba u Augustovom hramu

swirl @ 16:40 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, travanj 20, 2012

Naravno – najpoznatiji je Uljanik. Na njemu se nalazila i rimska nekropola, služio je kao mjesto progona (link), a u 6.st. je na Uljaniku sagrađena crkvica Sv. Florijana. Austrija ga je 1850. otkupila od tadašnjih vlasnika iz Premanture i od tada je Uljanik na neki način simbolom samog brodogradilišta.

Manje poznat je otok Sveti Petar. Doduše riječ je o nekadašnjem otoku. Nalazio se samo stotinjak metara udaljen od kopna. Na njemu se nalazila bizantska crkvica Sv. Petra no otočić nije bio nastanjen. U doba Austrije na otočiću je napravljena topnička baterija još 1820. godine, a 1862. napravljen je nasip kojim je spojen s kopnom. Od 1890. na njemu su se nalazila skladišta hrane. Na žalost 1925. na njemu je sagrađena cementara.

U sredini pulskog zaljeva nalazi se otočić Sveti Andrija. Ima površinu od 5,5 hektara. U srednjem vijeku na njemu su bili crkvica Sv. Andrije i samostan, ali je zbog kuge u 17.st. otočić napušten. U doba Mlečana otočić je dobio obrambenu ulogu, pa je podignut na njemu mali kaštel. Za Francuza dobio je utvrdu prigodnog naziva, Napoleonovu utvrdu, a u doba Austrije nova utvrda dobila je i novi naziv, naravno i opet prigodan, pa se zvala Franz. Od silnih utvrda koje su se na njemu izmijenile očito nije bilo nikakve koristi – obrana otočića nije ni „pisnula“ kada je Pula prešla u talijanske ruke. U novije vrijeme otočić je naša vojska prepustila gradu Puli, ali i dalje stoji zapušten.

I konačno, četvrti je otočić Sveta Katarina. Nalazi se 240 metara udaljen od kopna (poluotok Monumenti). U srednjem vijeku se i na ovom malom otočiću nalazila crkvica Sv. Katarine. Godine 1911. otkupila ga je Austrija, izravnala njegovu površinu, nasipala oko njega tone i tone materijala čime je dotadašnja površina manja od 1 hektara porasla na današnju površinu (2,4 hektara), a otočić je tada spojen s kopnom. Austrija je na Sv. Katarini imala bazu hidroaviona. Već 1912. napravljen je prvi austrijski hidroavion, a sagrađeni hangar na Sv. Katarini primao je 20 ovakvih aviona. U Jugoslaviji cijela obala poluotoka Monumenti zajedno s otočićem bila je zatvorena za javnost jer je pripadala JNA. Hrvatska vojska daruje prostor bivše vojarne gradu Puli. Prostor je godinama napušten, devastiran, čak su pokradena vrata, vratnice, pojedine stube. Rijetko odem tamo prošetati jer mi je nepojmljivo da takav prostor stoji zapušten godinama. Inače ovaj dio obale pripada projektu „Brijuni rivijera“ o kojemu slušamo/čitamo već godinama. Ni ovi dani nisu izuzetak, a, kako je krenulo, čitati ćemo o tome još nekoliko godina.... ako ne i desetljeća.

Izvor: Franina i Jurina 2012. (tekst pod nazivom „Pulski otoci“ pisao Franc Branko Ancelj)

Fotografija: Pulska luka u vrijeme Austrije

swirl @ 22:58 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 19, 2012

Naseljavanje hajduka (ili pokušaj naseljavanja) trajao je od 1671. do 1675. U to se vrijeme Istra, opustošena uskočkim ratom i epidemijama, suočila s depopulacijom. Istodobno, završen je dugotrajan Kandijski rat između Mletačke Republike i Osmanlijskog Carstva (1645.-1669.), a tek potpisano primirje ugrožavali su daljni hajdučko - turski sukobi. Kako bi se povećao broj stanovnika Istre uz smanjivanje mogućnosti njihovih sukoba s Osmanlijama u Dalmaciji došlo se na ideju da se dio hajduka preseli u Istru.

Naseljavanje mletačkog dijela Istre započelo je u svibnju 1671. godine. Venecija je upozorila rašporskog kapetana u Istri da mora gostoljubivo primiti oko 1300 risanskih hajduka, omogućiti im dobar smještaj i niz beneficija. Bez obzira na niz dopisa, uključenost mnogih tadašnjih institucija – sve je pošlo u krivom smjeru.

Prvi pogrešan potez (i samo jedan u nizu) bio je onaj generalnog providura Dalmacije i Albanije, Antonia Barbara. Kako bi privolio hajduke na naseljavanje u Istru Barbaro je pristao na niz zahtjeva koje su mu uputili hajdučki vođe. Tako im je obećao točno određene parcele zemlje, naravno najplodnije, ne vodivši računa o tome ima li ta zemlja u Istri već vlasnike ili nema. Osim toga obećao im je niz drugih povlastica; oslobađanje od carina i daća, smještaj većine hajduka u Pulu, biranje četiri suca među njima koji bi sudili u njihovim sporovima, dodjelu stoke i poljoprivrednog oruđa po dolasku u Istru...

Kada je prva grupa hajduka s njihovim obiteljima brodovima stigla u Istru (lipanj 1671.) rašporski kapetan nije mogao realizirati većinu obećanih povlastica. Četvorica vođa, harambaše Nikola Popović, buljubaša Milošević, Bajo Nikolić Pivljanin i Petar Babić, čak su direktno od Venecije zatražili poštivanje obećanja koje su dobili u Dalmaciji. Ne bi li smirila strasti Venecija je čak pozvala generalnog providura Antonia Barbara da doputuje iz Dalmacije u Istru i pojasni hajducima kako su njegova obećanja bila neslužbena i kako nisu provediva. Zakompliciralo se i mjesto boravka. Dok je većina hajduka željela živjeti zajedno, u Puli, Venecija ih je željela raseliti po mletačkom dijelu Istre. Na koncu ih je većina ipak privremeno smještena u Pulu, što je solidno koštalo Veneciju. Mletački su troškovi samo rasli, nije tu bio samo smještaj, već i hrana i niz drugih problema. Istodobno bujaju sukobi između hajduka i neprivilegiranih starosjedioca Istre. Dodatna komplikacija do koje je došlo u ljeto  1671. bila je epidemija malarije u Puli. Starosjedioci su koliko toliko bili otporniji, a  netom pristigli hajduci masovno su gubili bitku s bolešću. Uspaničeni hajduci nastoje napustiti Pulu. Jedan dio njih se, bez znanja Venecije, vraća u Dalmaciju, drugi su pak pobjegli iz Pule, uglavnom prema Ližnjanu i Premanturi i tu pokušali naći novi dom. Njihovo preseljenje generiralo je nove troškove Veneciji.

Samostalno prehranjivanje hajduka bilo je u sferi nemogućeg. Ili im plodna zemlja nije mogla biti dodijeljenja ili njihov način života baš i nije bio sklon poljoprivredi. A svaka gladna usta trebalo je nahraniti na državni trošak kako bi ih se zadržalo u Istri.

Neimaština je potakla hajduke na druge izvore zarade; kriminal. Bilo je tu krađa, napada na ribare, napada na stanovnike, ubojstava, sudskih procesa, osvete, progona... i mnoštvo dopisa kojima se obavještavala Venecija o problemima, kao i pokušaja da se problemi riješe.

Tijekom 1675. broj dopisa poslanih Veneciji s „hajdučkom problematikom“ znatno se smanjuje, a potom i potpuno prestaje... jer hajduka u Istri više nije bilo.

Izvor: Doba nasilja, doba straha, Miroslav Bertoša

swirl @ 13:04 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, siječanj 7, 2012

Temeljem otkrivenih ulomaka, poznavanja tadašnjeg stila gradnje te do danas sačuvanih ostataka (bilo u cijelosti bilo da je riječ samo o segmentima nekadašnje grobnice) moguće je napraviti rekonstrukciju izgleda grobnice dok je bila „u svom punom sjaju“.

Tako je izložba dr.sc. Alke Starac pod nazivom „Od ulomaka do rekonstrukcije“ predstavila izgled nekoliko antičkih spomenika s područja Pule i Nezakcija;  amfiteatra, osmerokutnog mauzoleja, velikog antičkog kazališta, rimske stambene zgrade namijenjene javnim okupljanjima i nezakcijske trijade hramova.

Povodom izložbe tiskan je i katalog pod nazivom „Od ulomaka do rekonstrukcije“ (Arheološki muzej Istre, katalog br. 78), dok su kompjuterski trodimenzionalni prikazi učinjeni uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH. Ukoliko uspijete nabaviti katalog, vidjeti ćete sve rekonstrukcije te će posjet ovim antičkim spomenicima danas dobiti i jednu novu dimenziju. Sam katalog tiskan je u 1.000 primjeraka. Ukoliko ga želite nabaviti, probajte u Arheološkom muzeju Istre u Puli, a povremeno se u knjižari „Castropola“ u Zagrebačkoj ulici u Puli može naletiti na neki od kataloga.

Sam mauzolej smješten je blizu Dvojnih vrata. Tada je bilo uobičajeno pokapati mrtve uz prometnice, pa je i mauzolej smješten uz cestu koja je vodila u Pulu. Na najatraktivnijim lokacijama (najbliže gradu i uz ceste) pokapala se elita koja si je i mogla priuštiti raskoš pri izgradnji grobnica.

Danas su od mauzoleja vidljivi samo ostaci donjeg dijela. Iskopani su 1941. godine. Oko mauzoleja postojalo je 16 manjih stupova koji su vjerojatno držali lanac oko grobnice i tako je štitili. Danas vidljiva baza grobnice ima tri stepenice, a vide se i stupovi ugrađeni u samu konstrukciju (polupilastri). Ono što se danas više ne vidi jesu središnji dio grobnice i njezin vrh. Nekada je visina grobnice iznosila 920 cm.

Bez obzira na njihovo nepostojanje, prilikom iskapanja grobnice nađeno je niz segmenata mauzoleja s bogatim ukrasima. Ovi segmenti danas znatno olakšavaju rekonstrukciju grobnice. Mauzolej se datira u 1.st.n.e. Pretpostavlja se da je u njegovom središnjem dijelu postojala grobna komora.

Izvor: „Od ulomaka do rekonstrukcije“ Arheološki muzej Istre pula (katalog br. 78)

Slika s: http://www.smrikve.com/istria/books/smrikve/places/central-istria/pula/p-view-photos.html

Pulska udruga za zaštitu životinja "Ruka šapi" ima niz predivnih štenaca za udomljavanje. Ukoliko tražite kućnog ljubimca pogledajte njihove slike (link) i udomite jednog od ovih peseka.

swirl @ 22:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 12, 2011

Šetnja od Mandrača do Uljanika voditi će vas kraj nekoliko vila sagrađenih u doba procvata Pule kao austrougarske ratne luke.

Nakon što je izgrađena zgrada željezničkog kolodvora pokraj nje sagrađene su vile Münz. Jakob Ludwig Münz, autor pulske tržnice, upustio se u novi građevinarski pothvat u kojega je uključeno niz drugih arhitekata i tako su nastale ove vile. Sagrađene su početkom 20.st., a gledate li ih izdaleka njima dominira kupola na jednoj od vila. U vilama Münz stanovali su ili unajmljivali stanove tadašnji pripadnici pulske elite.

Slijedi hotel Rivijera (link), a produžite li prema Uljaniku naići ćete na niz zgrada nastalih u ovom razdoblju. Tu su Štapska kuća iz 1861. godine, pa palača Pro Concordia iz 1887., namijenjena članovima talijanskog dioničkog društva Pro Concordia.

Do nje je izgrađena kuća ljekarnika Wassermann-a, jednog od prvih ljekarnika Pule (ljekarna mu se nalazila na Forumu, tamo gdje je danas kafić „Diana“). U prizemlju njegove kuće nalazila se poznata kavana „Al Caffe Miramare“ u koju je zalazila tadašnja elita, a čiji je vlasnik bio Grgo Vratović. Kuća od Grge Vratovića nalazila se odmah do kuće ljekarnika. Inače Grgo Vratović došao je u Pulu s Ćićarije, kao siromašan čovjek, ali uporan, pametan i vrijedan, s onom urođenom žicom za ulaganje. U blizini se nalazio i njegov hotel „Miramar“. Kuća Vratović u početku je bila jednokatnica s ravnim krovom, tek je naknadno povišena.

Izvor: „Austrougarske vile i kuće u Puli“, Branko Perović 

Stvarno mi je draga ova knjiga. Nabavite je i osmislite si lijepe šetnje po Puli, neka vas knjiga vodi. :)



swirl @ 20:40 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 23, 2011

Osim legende o Jasonu i zlatnom runu (link), još je jedna legenda vezana uz nastanak imena Pule. Legenda kaže da je naziv ilirskog porijekla, a znači „izvor žive vode".

Definitivno, Pula je imala izvore koji su i omogućili nastanak grada (više ovdje).

Dok je vrh brežuljka Pule, na kojem je danas kaštel, bio naseljen još u doba Histra, dolazak Rimljana omogućuje nastanak urbanog centra. Prvo je na brežuljku postojala manja rimska utvrda, no to je bio samo početak slavne antičke prošlosti Pule. Rimljani su nasipavanjem dna ovog brežuljka omogućili proširenje urbane jezgre i nastanak pravilnijih ulica. Doduše sam vrh brežuljka bilo je nemoguće planirati uobičajenim rimskim stilom (ulice koje se sjeku pod pravim putem) pa su uličice raspoređene poput paukove mreže. Nasipavanje je omogućilo nastanak pravilnijih ulica pri dnu brežuljka (vidi link na Poreč). Ispod kamenih ulica nalazili su se vodovod i kanalizacija. Neki stanovnici Pule i danas kada pukne cijev u staroj jezgri Pule kažu „Loše su to Rimljani napravili kada tako pucaju cijevi"Wink. No govore s pravom, dio cijevi pod Pulom datira iz tih vremena.

Kako se živjelo u starom Rimu, tadašnjem centru moći? Uz ulice su bile nabijene kuće. Ograničenog rasta u širinu gradskim zidinama, Rim je nicao u visinu. No skučenost prostora nije sprečavala bogate obitelji u samom centru grada da imaju raskošne gradske kuće, najčešće prizemnice, s manjim vrtom s fontanama i egzotičnim biljem. Podove raskošnih kuća krasili su mozaici. Zidovi su se ukrašavali zidnim slikarijama. Jeli su poluležeći na ležaljkama na kojima se istodobno moglo smjestiti po troje ljudi. Mnogobrojni robovi nudili su razno razne onodobne delicije, dok su bogati čavrljali uz spizu, natačući se kvalitetnim vinima iz raznih zemalja. Vina su bila vrlo jaka, pa su se obično razrjeđivala, po potrebi i ukusu. Doručak nije bio važan, nerijetko gotovo da se i nije upražnjavao. Osnovno je bilo večerati, a tada su bogataške kuće često ugoščavale niz gostiju.

Siromašnije kuće bile su visoke, stisnute uz uličice. U prizemlju je bilo dućana, krčmi, ali i nešto raskošnijih stanova.... jer prizemlje je imalo vodu. Penjanjem na više katove stanovi su bili skućeniji, vode nije bilo, a zbog antičkih svjetiljki i primitivnih grijalica česti su bili požari. U ovim se stanovima nije baš kuharalo, jelo se manje više na ulici, kod uličnih prodavača koji su nudili razno razne onodobne jednostavnije obroke ili u krčmama gdje je menu obično bio bogatiji. Na ulici se i brijalo, i radilo razne popravke, nabavke....

Osim bogataša koji su s vremenom u svojim kućama imali manja kupališta, grad je imao kupališta gdje se, barem u boljima, nudila masaža i ini sadržaji. Obično se u kupalištima prvo (vjerojatno brzinski) prolazilo kroz frigidarij gdje je bila hladna voda, a poslije su se toćali u kaldariju s toplom vodom i tračali politiku, ratove, susjede.... Sapun nisu koristili, ali su se natakali s raznim mirisnim uljima.

Najživlje je bilo na Forumu, političkom centru moći, no mjestu gdje se osim moćnika okupljalo niz „malih" ljudi da pokupe novosti, od političkih pa do tračeva. Velika okupljanja bila su vezana i uz amfiteatre (naravno, u gradovima koji su ih imali), a pojedine gladijatorske škole bile su na posebnom glasu kao kvalitetne. Narod je živio i za razne druge svetkovine, kada se zaboravljalo na probleme. Bogataši su u svoje živote unosili i nešto više kulture.

Vjerojatno je život u Puli bio poprilično sličan. I Pula je imala svoj Forum, svoje zidine, svoj vodovod, svoje moćnike „i nemoćnike", prometnice, trgovinu, amfiteatar, oslobođenike i robove...

I rast Pule u širinu ograničavale su zidine, dužine oko 2 km, sa dvanaestak vrata u grad od kojih većina nije sačuvana.

Kao i svi važniji centri, tako je i Pula bila cestovno povezana. Neke od tih rimskih prometnica čine trase današnjih cesti. Od Rima preko Akvileje do Pule vodila je Via Flavia (Flavijevska cesta). Prolazila je ispod amfiteatra, a ulazila je u grad kroz danas nepostojeća vrata. Via Flavia je iz Pule izlazila kroz Dvojna vrata, vodila istočnom stranom Istre dalje do Rijeke i Dalmacije. Osim glavnih puteva postojale su i manje ceste pa je tako Via Flanatica iz Pule izlazila kroz Zlatna vrata, vodila preko Marsovog polja (vidi link) do Medulina i dalje. Uz ceste i s vanjske strane gradskih zidina nalazila su se groblja prepuna kamenih spomenika čija je raskoš ovisila o bogatstvu obitelji pokojnika. Raspored grobova nije bio slučajan, na promenim mjestima, uz ceste i bliže gradu pokapali su se moćnici, lošije „pozicije" bile su namijenjene siromašnijim stanovnicima. Cijelo mnoštvo antičkih nadgrobnih spomenika Pule otkriveno je u zadnjih stotinjak godina. Mnoge nadgrobne ploče možete vidjeti danas, ne samo u Arheološkom muzeju, već i naknadno ugrađene u zidine grada (spoliji).

Dok su široke mase iz Pule i okolice zabavu nalazile na uličicama Pule i u amfiteatru (kojeg nisu zaobilazili niti moćnici, štoviše dobra su mjesta u gledalištu imali rezervirana te je na sjedalu bio uklesano ime obitelji) bogate obitelji imale su pristup i u Malo rimsko kazalište (link) i u Veliko rimsko kazalište na Monte Zaru.

Naravno da bi se ovdje još moglo napisati još puno toga....

Na slici gore: Pulski mozaik „Kažnjavanje Dirke" (link), slike ispod - izlošci iz Augustovog hrama

swirl @ 20:56 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, svibanj 9, 2011

Znate li da se ispod Pule nalazi mreža podzemnih tunela?

Istraživanja tunela započela su 2008. godine, a cilj im je bila izrada detaljne mape pulskog podzemlja. Istraživanja su započela ispod mletačkog kaštela gdje se nalazi velika podzemna dvorana u koju vode tuneli iz 4 pravca: iz pravca Giardina (antikvarijat Nemeš je i sam u jednom tunelu), iz pravca tehničke škole, od Franjevačkog samostana i od dvojnih vrata.

Tuneli su uglavnom napravljeni za vrijeme Austro-Ugarske. Povezuju važne vojne punktove Pule, a zbog sigurnog boravka učinjena je i ventilacija podzemnog sistema.

Pulski su tuneli spasili niz stanovnika Pule za vrijeme 2. svjetskog rata kada je Pula doživjela velika razaranja. Saveznička bombardiranja 1944. i 1945. bila su usmjerena na luku i važne njemačke vojarne. Više o bombardiranjima Pule možete naći ovdje. Mada su sirene u prve 3 godine rata niz puta alarmirale stanovnike Pule na opasnost iz zraka, tek su 1944. i 1945. godine stanovnici Pule spoznali strašnu moć zračnih napada. No tada je niz njih našlo sklonište upravo u ovim tunelima, a čak su se u tunele sklanjali i neki vrijedni strojevi iz Arsenala.

Ovih su dana otvorena za javnost dva tunela, svaki u dužini od 400 metara. Nakon „probnog" otvaranja koje je pobudilo veliko zanimanje pulske javnosti, oba tunela moći će se razgledati od lipnja do, čini mi se, rujna ove godine. Ukoliko se prikupe dovoljna financijska sredstva slijedi i druga faza – otvaranje za javnost ostala dva tunela. Tako će mnogi posjetioci Pule, osim njezinih već dobro poznatih znamenitosti, moći istraživati i pulsko podzemlje.

Na slici: Pulska luka za vrijeme Austrije, slika se nalazi na panelu na rivi

swirl @ 21:49 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 3, 2011

Procvat koji je Pula doživjela pod Austrougarskom bio je popračen dolaskom tadašnjih VIP-ovaca, ali i bogaćenjem niza ljudi koji su živjeli u Puli krajem 19. i početkom 20.st. Tako je i stara jezgra grada dobila novi izgled, ukrašen vilama bogatih obitelji.

Na Trgu Porta Rata, do Slavoluka Sergijevaca, nalazi se jedna od tada sagrađenih palača, Skrazinova palača (po vlasniku Giacomu Skrazinu). Skrazin je ovu parcelu kupio 1878. godine. U vrijeme kada je obitelj Skrazin živjela u novosagrađenoj palači na trgu ispred ove kuće bila je pulska tržnica koja se tek naknadno preselila na današnju lokaciju (link).

Iz ovoga razdoblja je i kuća Benussi, također na Giardinima (kuća u kojoj je ljekarna Centar). U 2. svjetskom ratu u bombardiranjima saveznika pogođene su i potpuno srušene kuće s obje strane kuće Benussi, a kuća Benussi je znatno oštećena, ali ipak preživjela.

U Kandlerovoj ulici nalazi se zaštićeni spomenik kulture, predivna palača Demartini. Nalazi se vrlo blizu Foruma. Zgrada je prvo bila jednokatnica, sagrađena još u doba Venecije. Tek krajem 19.st. zgrada je „porasla“ u vis, ali i dalje poštujući stil kojim je sagrađena. Vlasnici zgrade, obitelj Demartini, došli su u Pulu u vrijeme Venecije, a nakon raspada Venecije ostaju u Puli. Ženidbom Nine Demartini palača postaje vlasništvom inžinjera austrougarske ratne mornarice Vladimira Čermaka, porijeklom iz Češke.

Na samom Forumu je palača Marinoni, nekada dvokatnica, a tek naknadno povišena. Kuća Marinoni se spominje još početkom 19.st. Upravo je ovdje bio smješten (1816. godine) austrijski car Franjo I jer je, u doba prije procvata Pule, ovo bila jedna od rijetkih raskošnih većih zgrada u koju se moglo smjestiti ovako važne goste.

Ovo je samo djelić priče o austrougarskim vilama u Puli. Želite li saznati više - toplo preporučujem knjigu „Austrougarske vile i kuće u Puli“ Branka Perovića. Knjiga je savršen vodič zaljubljenicima u Pulu,a sadrži i kartu grada sa svim vilama koje su u knjizi spomenute. Tako s ovom knjigom možete upoznavati izgled Pule prije 100 i više godina, ali i pronaći puno podataka o nekadašnjim stanarima ovih predivnih vila.

Izvor: „Austrougarske vile i kuće u Puli“, Branko Perović



swirl @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 30, 2010

A što da kažem osim.... austrougarska oaza, „Pantovčak“ iz doba Austrougarske. Gotovo sve kuće u ulici sagrađene su krajem 19. i početkom 20.st. za bogate stanovnike austrougarske ratne luke Pule.

Puno više o vilama i njihovim tadašnjim stanovnicima možete pročitati u nedavno objavljenoj knjizi „Austrougarske vile i kuće u Puli – vraćanje memorije gradu“, Branka Perovića. Jedino ću izdvojiti vilu Horthy, čiji je vlasnik bio kontraadmiral Horthy. U ovoj vili, ili bolje reći dvorcu koji je miks svih stilova, živio je do 1918. godine kada je otišao u Mađarsku.

Upravo je Horthy dobio zadatak od cara Karla I predati Pulu predstavnicima Države SHS. U Mađarsku je uzeo i zastavu svojeg broda Viribus Unitis (link).

U blizini je i vila Von Trappa o kome sam već pisala (link) i čiji je dio života prikazan u filmu „Moje pjesme, moji snovi“.

Izvor: „Austrougarske vile i kuće u Puli – vraćanje memorije gradu“, Branko Perović



Sretna Nova, puno zdravlja, sreće, ljubavi Smile

swirl @ 22:29 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 12, 2010

Oboružana knjigom „„Austrougarske vile i kuće u Puli – vraćanje memorije gradu“ Branka Perovića otišla sam na Verudu (sva sreća da je u knjizi karta jer se baš i ne snalazim u Puli). Negrijeva ulica je na Verudi, sječe Budicinovu ulicu koja je doslovno austrougarska oaza. Uglavnom su svi objekti u Budicinovoj vile iz doba Austrougarske, a šetnja ovim dijelom, tadašnjim „Pantovčakom“ Pule dočarava atmosferu i raskoš tadašnje elite. Pomoću podataka o stanovnicima vila iz ove knjige te starih fotografija vila koje se također nalaze u knjizi mašta će proraditi sigurno, pravi „povratak u prošlost“.Wink

Parkirala sam na slijepom dijelu Negrijeve ulice u kojem se nalazi 5 vila (ujedno je to i jedinih 5 kuća uz ovaj dio ulice, peta se nalazi na uglu Negrijeve i Budicinove).

Jedna je vila grofa Otta Welserheimba, slijede vila Lanjus, vila Ammalia, vila Maximiliana Bisingera i vila Veruda.

Otto Welsersheimb u 1. svjetkom ratu bio je kapetan fregate. Po raspadu Austrougarske napušta Pulu i odlazi u Austriju.

Do ove vile je vila Lanjus. Vlasnik joj je bio vizeadmiral Karl Franz Graf Lanjus von Wellenburg. Poginuo je 22. kolovoza 1913. nesretnim slučajem kada su na Zlatnim stijenama testirali novi top „Škode“. Granata je eksplodirala u topu, ubivši 3 mornara, a od posljedica ranjavanja iste večeri umro je i Lanjus. Svi su pokopani na Mornaričkom groblju (link).

Na drugoj strani ulice su Vila Ammalia, sagrađena 1907. (vlasnici su bili Ammalia i Georg Kugler) i vila kapetana korvete Maximiliana Bissingera und Nippenunga sagrađena 1896. (i on je pokopan na Mornaričkom groblju).

Na uglu je vila Veruda čiji je vlasnik bio Emil Herdliczka. Kuća je iz 1892. (jednokatnica, današnji je izgled dobila 1902.). Emil Herdliczka je bio i ravnatelj zvjezdarnice na Monte Zaru od 1880. do 1883. godine. Proglašen je vitezom 1892. U mirovini je od 1909., a umro je 1919. te je pokopan na Mornaričkom groblju.

U nastavku Negrijeve ulice nalaze se još neke vile uz ovog razdoblja. Kupite knjigu i saznati ćete puno više!

Izvor: „„Austrougarske vile i kuće u Puli – vraćanje memorije gradu“, Branko Perović



swirl @ 19:04 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 10, 2010



Kada vozite pulskom zaobilaznicom prema Punti Verudeli gdje se nalazi hotelski kompleks, nakon skretanja za Premanturu s lijeve je strane i skretanje za Pješčanu Uvalu. Uvijek sam mislila da je to dio Pule, no čini mi se da Pješčana Uvala spada u općinu Medulin. Naselje je lijepo, puno vrlo lijepih kuća, i na glasu je kao elitni dio Pule. Pješčana Uvala još ima jednu karakteristiku; u cijeloj Istri prepunoj starih crkvi i crkvica Pješčanom Uvalom dominira nešto posve drugačije, jedna moderna crkva. Gradnja je započela 1999., a crkva je blagoslovljena 2001.

Građena je po nacrtima Eliđa Legovića. Posvećena je Sv. Nikoli, zaštitniku pomoraca, a i njezin izgled je povezan s morem. Sama crkva ima oblik broda, a njezin zvonik je zapravo poput svjetionika.

Crkva je lijepa kao i naselje povrh kojeg je smještena. Lijep izlet i ugodna šetnja kada je dobro vrijeme.

swirl @ 18:06 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, listopad 19, 2010

Na Verudeli se nalazi jedna od mnogobrojnih austrijskih utvrda u Puli, Fort Verudela. Za razliku od one na Stoji, ili pak one na Valsalinama, ova je utvrda obrnovljena i otvorena za javnost. Posjeta Fort Verudeli nije interesantna samo kao posjeta jednoj austrijskoj utvrdi, nego je u utvrdu od 2002. smješten i akvarij.

U akvariju je oko šesdesetak bazena, razne morske životinje, ali ima i slatkovodnih riba. Iz prizemlja možete strmim hodnikom s desne strane doći i do iguana. Morski svijet je i na prvom katu, dok je na vrhu lijepi vidikovac. U opkopu oko utvrde nalazi se ljetni kafić, pun cvijeća. No i tu ima bazena s ribama, te potočić prepun šarenih ribica i kornjača. Do opkopa dolazite iz prizemlja strmim hodnikom s lijeve strane.

Jedine životinje koje su smještene u akvariju samo privremeno jesu kornjače jer je ovdje „centar za oporavak“ kornjača. Mislim da su trenutno 3 kornjače na liječenju. Kada ozdrave, kornjače se vraćaju u more. U hodnicima je i niz edukativnih materijala, članaka iz novina o spašenim kornjačama, dječjih radova na temu riba... Fort Verudelu se stvarno isplati posjetiti. Vrijeme obilaska je negdje oko 2 sata.



swirl @ 19:37 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, listopad 5, 2010

Teško je to danas zamisliti, no u 18.st. pulska je luka bila prepuna riba, sipa, pa čak su znale zalutati i jegulje. Kod Valelunge je do polovice prošlog stoljeća bilo uzgajalište dagnji i oštriga.

U 19.st. jedini pulski gat bio je gat Sv. Teodora, na mjestu današnje ACY marine. Godine 1904. Pula je dobila još jedan gat, Elizabetin gat, kasnije Riječki gat. Danas je to granični prijelaz prema moru.

U drugoj polovici 19.st. u luci je bilo prvo pulsko kupalište, ploveće kupalište Stengel usidreno kraj Valelunge. Zatim se pojavilo još jedno plivajuće kupalište, ono braće Schiavon nedaleko Uljanika, koje je otvoreno 1886. godine. Do kupališta se dolazilo barkom. Ovo se kupalište zvalo „Bagno Polese“. Zatvoreno je 1937. godine.

Zbog raskošnosti „Bagno Polese“ propalo je kupalište Stengel, no domaći klinci su ga koristili sve do 1955. kada je grad zabranio kupanje zbog zagađenosti.

Godine 1901. Pula dobiva i novo kupalište. Nalazilo se kraj Željezničkog kolodvora, a bilo je ograđeno drvenom ogradom. Regule lijepog ponašanja ovdje su dozvoljavale kupanje ženama prije podne, dok su se poslijepodne mogli brčkati muškarci. Kupalište se zatvara 1955. godine zbog onečišćenja.

„Zvijezda mora“ bila je poznata pulska fešta koja se održavala od 1926. do 1938. Znalo ju je posjetiti i 20.000 ljudi. Bila je to prilika za ples i muziku, razna sportska natjecanja, ali i defile čudnovatih plovećih objekata razno raznih oblika.

Izvor: Franina i Jurina 2004., tekst pod nazivom „Pulska luka – nekada luka gradskog života“ napisao Josip Orbanić

swirl @ 19:52 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, listopad 1, 2010



Za vrijeme Napoleona zatvoreni su franjevački samostan u Puli i na otoku Veruda (1806. godine). Tek stoljeće kasnije Pula dobiva crkvu i samostan Sv. Antuna čiji se zvonik danas vidi gotovo iz cijele Pule. Gradnja je započela 1929., a crkva je završena u rekordnom roku, već 1931. godine. Zvonik je dovršen godinu dana kasnije, dok su naknadno dovršeni samostan i sređena okolica. Na slici vidite zvonik, ali i moju specijalnost - nađem kablove i gdje ih nema jer sam isti zvonik mogla slikati s 25 strana bez da slikom dominiraju kablovi. No što je - tu je. Embarassed

Nacrt za crkvu napravio je gradski arhitekt Pule Guido Brass.

swirl @ 18:43 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, rujan 17, 2010

Prvi moj tekst o Sv. Mariji Formozi u Puli pročitajte ovdje.

Kako sam u međuvremenu nabavila katalog Arheološkog muzeja Istre (katalog br. 68. „Ranokršćanska Bazilika sv. Marije Formoze u Puli“) stavljam i dopunu prvom tekstu.

U kasnoantičkoj Puli Bazilika Sv. Marije Formoze i obližnji samostan benediktinaca nalazili su se u četvrti smještenoj uz južne bedeme grada.

Izuzetno lijepa bazilika (formoza = krasna) u srednjem vijeku postaje ruševnom pa je zovu i Sv. Marijom od Trstike. Vjerojatno je stradala u požaru do kojega je došlo 1243. za vrijeme desetodnevne mletačke pljačke Pule.

Posljednji nadstojnik obližnjeg samostana spominje se 1258. godine (Walberto). Već u srednjem vijeku započinje „razgradnja“ crkve jer se njezina kamena građa koristi za gradnju novih zdanja, kako u Puli tako i u Veneciji. U 16.st. arhitekt Sansovino (link) ukrašava Veneciju stupovima iz pulske Sv. Marije Formoze te velikog antičkog kazališta s Monte Zara (link). U 17.st. kamena se građa ruševne bazilike koristila i za obnovu Komunalne palače na Forumu (link).

Iz 18.st. postoje crteži ostataka crkve. Na crtežima su vidljivi ostaci apside te djelovi istočnog zida crkve i kapele koja je jedina do danas sačuvana. Crteže je napravio francuski graditelj i slikar Clerisseau, a danas se nalaze u Ermitažu. U 19.st. ostataka je još manje, no Pietro Kandler bilježi prvi tlocrt crkve.

Početkom 20.st. A. Gnirs radi prvo zaštitno istraživanje crkve zbog gradnje  austrijskog hotela Central na ovom mjestu. Gnirs je otkrio ostatke nekoliko višebojnih podnih mozaika.

Južna kapela (na slici) te djelovi nekih zidova crkve restaurirani su 1923. Tada su uklonjeni dvorišni objekti hotela Central. Identična se kapela nalazila i s druge strane crkve. Kapele su služile kao mauzoleji. Sačuvana kapela je vjerojatno imala 2 ili 3 sarkofaga. Unutrašnjost kapela bila je ukrašena mozaicima, štukaturom i mramorom, te freskama. Jedan sloj fresaka nastao je u 14..st. kada su na postojećoj kapeli zazidana dva prozora, a na zidu su napravljene freske čiji su segmetni sačuvani.

Arheološki muzej Istre posljednji desetak godina radi na zaštiti preostale kapele. Promijenjen je i krov, a tijekom radova na ovoj su lokaciji otkriveni ostaci antičke insulae (blok kuća okruženog ulicama).

Osim restauracije ove kapele, radilo se i na istraživanju sjeverne sakristije (otkriveni su djelići mozaika) i crkvenog svetišta čiji su temelji iskopani.

Na osnovu svih današnjih saznanja, kao i slika učinjenih nekoliko stoljeća ranije, učinjen je trodimentionalan model bazilike. Djelovi zgrade o kojima se ne zna mnogo prikazani su na osnovu saznanja o arhitekturi sakralnih zdanja kada je sagrađena bazilika.

Izvor: Arheološki muzej Istre, katalog br. 68. „Ranokršćanska Bazilika sv. Marije Formoze u Puli“

swirl @ 20:13 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 12, 2010

Krajem osamdesetih godina 20. st. u Puli se provodi arheološka zaštita foruma u čijem se sastavu nalazi i takozvana Agripina kuća. Ostaci ove antičke građevine otkriveni su tijekom gradnje stambenog objekta novijeg datuma (u 2. Svjetskom ratu u bombardiranjima Pule jako je stradao centar grada, prilikom obnove otkriveno je niz ostataka antičke Pule - link).

Dio Agripine kuće može se vidjeti i danas, u dvorištu novosagrađene zgrade (na slici), kao i u susjednoj zgradi (OTP banka).

Riječ je o ostacima građevine sagrađene negdje u 1.st. p.n.e. koja se koristila do kasne antike i kasnije.

U blizini je nađena i poznata mramorna skulptura koja je postala svojevrsnim simbolom Pule, a pretpostavlja se da predstavlja Agripinu Mlađu (link). U prilog tvrdnji da je zgrada bila u njezinom vlasništvu ide i nalaz tri spomenika u blizini na kojima se spominju Klaudije i Neron (suprug i sin Agripine Mlađe).

Agripina Mlađa imala je nekoliko brakova, jednog svog supruga (Klaudija) je ubila kako bi na čelo starog Rima došao njezin sin Neron, koji je poslije nju ubio (rimska povijest je savršena, svi se slično zovu i svi se međusobno ubijaju). Nemojte misliti da je Klaudije jedini suprug Agripine Mlađe koji je skončao na sumljiv način.

Inače fascinantno je kako je o Agripinoj kući gotovo nemoguće pronaći bilo kakvu opširniju informaciju. U vodičima o Istri/Puli najdalje se išlo spominjanjem naziva „Agripina kuća“. No i ovdje je iznimka blogosfera (link na tibor-pula.bloger.hr gdje možete pročitati najviše informacija o Agripinoj kući).

swirl @ 13:14 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 3, 2010

Slavno rimsko Marsovo polje, osim u stručnoj literaturi, raznim vodičima za neumorne turiste i slično, spominje se i u „SPQR“, genijalnim krimićima (John Maddox Roberts). Radnja krimića odvija se, naravno, u starom Rimu. Marsovo se polje u antičkom Rimu nalazilo van gradskih zidina. Služilo je kao vježbalište za vojnike, ali se na njemu sastajala i skupština u doba Republike. Tek kasnije su na Marsovom polju u Rimu počele nicati kuće.

Marsovo polje u Puli nije baš služilo istoj svrsi. Naziv mu je dao Pietro Kandler u 19.st. Nalazi se na zapadnom dijelu Velikog Polja (Pra Grande) između brda Sv. Mihovila i Monte Zara.

U antici je ovim poljem  prolazila prometnica koja je spajala Pulu s krajnjim jugom Istre, a uz prometnicu se nalazila nekropola (vidi link o nekropolama). Pra Grande-om je tekao i potok koji se na mjestu današnje glavne pošte u Puli ulijevao u more.

Riječ je o dijelu Pule za kojeg se još po nalazima iz 19.st. znalo da je bio nekropola. Na ovom su području prvi grobovi otkriveni još 1883. godine, pa 1903., 1910. Godine 1916. na ovom je mjestu otkriven sarkofag  s kostima i grobnim prilozima.

U prosincu 1985. za vrijeme pripremnih radova za gradnju tadašnjeg Općinskog sekretarijata za unutrašnje poslove te produžetak Medulinske ulice otkriveno je niz grobova i započelo je arheološko istraživanje koje je trajalo nekoliko mjeseci. Ukupno je istraženo čak 157 grobova, od čega je gotovo 40% kosturnih, dok su ostatak paljevinski grobovi. U nizu grobova otkriveni su grobni prilozi (uljanice, razne posude, nakit...), a kod nekolicine nađeni su čak i prilozi koji su naknadno ostavljeni na grobu.

Kod kosturnih grobova većina pokojnika jednostavno je položena u iskopanu raku u zemlji. No negdje se raka oblagala amforama, kamenjem, tegulama te je tek tada u grob spušteno tijelo pokojnika. Većinom su grobovi s jednim kosturom, no nađeno je i grobova u kojem su bila zakopana dva pokojnika.

Gdje je bilo moguće po grobnim prilozima, izvršena je datacija grobova. Procjenjuje se da je najveći dio grobova iz razdoblja od 1. do 2. st.n.e. No manji dio grobova je sa samog početka 1.st.n.e. dok ih ima i iz 4. i 5.st.n.e. Dakle nekropola se dugo koristila.  Kada skićete po tom dijelu Pule sjetite se kako zapravo šećete antičkom nekropolom, i kako je lako moguće negdje ispod vas pokoji neotkriveni grob iz antike.

Izvor: Campus Martius – antička nekropola između Premanturske i Medulinske ulice u Puli, Monografije i katalozi Arheološkoh muzeja Istre, izdan 1991.

swirl @ 18:27 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 12, 2010
Dok se nisam dočepala najnovijeg broja „Franine i Jurine“, nisam imala pojma da je i Pula imala svoje konjičke trke. 
Do tada sam znala za Barban i Trku na prstenac (link), konjičko natjecanje u Svetvinčentu (isti link), igre u Poreču (Trka na saracenca, (link)), ali o Puli – ništa.
Konjičke trke u Puli održavale su se u blizini amfiteatra, a natjecatelji su branili boje svoje kontrade (svoje četvrti Pule).
Pulske konjičke trke čak su bile starije od Trke na prstenac (a "Trka na prstenac" je pak starija od Sinjske alke, pa si sad mislite). Trke su nastale između 1291. i 1331. kada je Pulom „drmala“ moćna obitelj Castropola. Zna se da je početkom 14.st. u utrci sudjelovalo deset konjanika. Do 24. travnja 1428. nagrada je bila 12 dukata u zlatu, a od toga dana povećana je na 25 dukata.
03. travnja 1435. Opće vijeće grada Pule odredilo je da za utrku moraju biti prijavljena najmanje četiri konja u vlasništvu 4 osobe.
Trka se zvala Palio, po svilenom ogrtaču koji se čuvao u Katedrali u Puli. Nije poznato je li ga nosio pobjednik trke, kao što nije poznato ni kada je palio nestao.
Neslavna faza prošlosti Pule kada su epidemije smanjile broj stanovnika na samo nekoliko stotina, ratni sukobi... Puli su smanjili značaj, pa su nestale i konjičke trke.
Porečka Trka na saracenca prvi put je obnovljena 2009. godine, pa će možda članak u Franini i Jurini potaknuti i Pulu na obnavljanje trke, u neka bolja vremena.
Izvor: Franina i Jurina 2010.
swirl @ 17:52 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare