Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
nedjelja, svibanj 24, 2015



Riječ je o drvenoj napravi koja ima zupce i ručku. Onomatopejski dobila je naziv škrebetalnica, mada je po Istri zovu i drugačije: škregetalnica, škrebetuja ...

U Velikom tjednu (pred Uskrs) crkvena zvona ne zvone. No tada bi ročki zvonar škrebetavnicom obilazio oko crkve, a okretanjem ručke bi drveni zupci proizvodili karakterističan zvuk koji bi odzvanjao Ročem i tako „odglumio“ crkvena zvona.

Majstor koji ju je izradio upisao je FF 1843 („Fatto fare“ ili „Učinjeno je“) tako da se zna da se škrebetavnica koristi već dugi niz godina.

Izvor: Franina i Jurina 2015.

Na slici: detalj iz Roča

swirl @ 16:04 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, svibanj 27, 2014

Kako duže čitam o povijesti Istre to me više vesele razno razni glagoljaški natpisi na koje naletim u raznim knjigama. Povremeno dobijem i poneki mail gdje me se traži prijevod na glagoljicu i slično i moram vas razočarati, glagoljicu ne znam. No moje nepoznavanje glagoljice ne sprečava me u tome da s interesom pratim prijevode glagoljaških natpisa i ne pokušavam zamisliti što je poneki maleni natpis značio, koju je dramu objašnjavao, koji mu je bio motiv.

U knjizi „Roč i Rošćina" na mnogo mjesta naišla sam na glagoljaške natpise, neki manjeg značaja, tek potpis nekog popa glagoljaša, a neki su prepuni dramatičnih događaja i vapaja za spasom.

Na području Roča pronađena su dva zapisa koja spominju kugu. Jedan je iz 1511., navodi potres, rat i kugu, kao što navodi da je na području Roča umrlo čak 480 ljudi. Drugi je glagoljaški zapis Šimona Grebla, kojeg sam već spominjala. Zapis je nastao 15. ožujka 1512., a navodi groznu bolest koja je zadesila kraj. Isti pop, Šimun Greblo, 1528. godine zapisao je u „Knjizi računa bratovštine Sv. Bartolomeja" kako je Ročem zavladala grozna glad te je bratovština odlučila pomoći jadnim ljudima. Posuđivali su novce najsiromašnijima, a kao polog bratovštini ljudi su nudili stoku ili nekretninu.

Ivan Benčić, notar općine Roč, 1591. zapisao je da Ročem opet vlada glad, cijene namirnica su skočile, a hranu je i po tim visokim cijenama gotovo nemoguće nabaviti. U Kvaderni (link) iste je godine upisano kako vlada strašna glad i cijene hrane vinule su se u neslućene visine.

Glad spominje glagoljaški zapis u Beramskom brevijaru (zapis iz 1581.) te u drugom Beramskom brevijaru (koji se, poput prvog, danas nalazi u Ljubljani) koji glad navodi u 1504. godini.

Ročki misal sadrži dva kratka zapisa na glagoljici koji navode da je zima između 1587. i 1588. bila vrlo blaga, dok su 1563. i 1585. napisane kratke natuknice o groznoj tuči koja je desetkovala urode.

U „Kvaderni" je 1584. zapisano „1584. Beše tuča velika ležaše kao sneg", dok je 1586. glagoljicom evidentirana druga vremenska nepogoda; „1586. Beše škodan vetar i metaše grmle mnogo i zidi i hiše i štali i stabri van iz zemle izrivaše"

Izvor: Roč i Rošćina

Na slici: detalj iz Roča

I još malo o glagoljaškim grafitima (link1   i  link 2 )

swirl @ 23:42 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 26, 2012

Po zapisu iz 1512. poznate su nam visine različitih globa koje su plaćali stanovnici srednjevjekovnog  Roča. U usporedbi s nekim drugim gradovima toga razdoblja, kazne su znatno blaže, izostaju one prestrašne kazne batinjanjem, sakaćenjem i sl. Ovo vjerojatno upućuje na jedan viši standard života u Roču i bolje pridržavanje reda.

Za psovanje Boga i Majke Božje kazna je bila 5 libara i mjesec dana zatvora. Uobičajeno za Veneciju, pola novčane kazne išlo je u mletačku „kasicu“, a pola denuncijantu („cinkarošu“) koji je prijavio psovača. Psovanje drugih svetaca nije se držalo tako teškim prekršajem pa je kazna bila samo novčana (3 libre). Jednu libru plaćalo se nepridržavanje javnog reda, hodanje po ulicama Roča u mraku bez nošenja svjetla, rad u blagdane... Čak 10 libara plaćala se kazna ukoliko se nešto mjerilo pogrešno, nepropisnim mjerama ili varanjem na „vazi“.

U 16. i 17.st. ročka župa relativno je dobro živjela što je evidentirano kupovinom novog inventara, nabavom vjerskih knjiga. U to vrijeme župnik i njegova tri pomoćnika žive od 100 dukata na godinu što ostaje manje više konstantom i do 17.st. U odnosu na neke druge župe njihovi godišnji prihodi i nisu naročiti. No puk je imao obavezu ugostiti župnika i njegove pomoćnike na blagdane. Roč je, poput drugih mjesta, imao obavezu ugostiti i dolazak rašporskog kapetana i njegove pratnje što je iznosilo po posjeti oko šesdesetak libara (evidencijom ovih troškova Roč je 1604. platio za ovakav posjet 64 libre, a otprilike isto i 1594., račun iz 1594. precizno je specificiran pa i danas znamo koliko je Roč platio za hranu za konje, koliko je iznosio trošak hrane koju je pojeo rašporski kapetan s pratnjom....).

Izvor: Roč i Rošćina

swirl @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, lipanj 11, 2012

Rim je maleno mjesto u Istri ispod Roča, a naziv je dobio zbog pronađenog velikog broja nalaza iz razdoblja staroga Rima.

Većina ih je otkrivena pokraj nekadašnje crkve Svetog Mavra. Riječ je ponajviše o nadgrobnim pločama koje navode imena starosjedioca, njihova ilirska osobna i gentilna imena ili pak imena etrurskog porjekla. To su bili starosjedioci kraja koji su, bez obzira na „usvajanje mode“ koju su sa sobom donijeli Rimljani, uglavnom zadržavali svoj način života, svoje vrijednosti, pa i svoja imena. Pronađene nadgrobne ploče uglavnom su jednostavne, bez bogate dekoracije, ukazujući na skromniji materijalni status domaćeg stanovništa.

U mnoštvu takvih nadgrobnih ploča starosjedioca, postoji i nekolicina iznimki. Jednu nadgrobnu ploču oporukom je naložio Lucius Gallius Silvester, veteran II pretorijanske kohorte. Lucius je rimsko ime, a niz drugih činjenica doista upućuje da je Lucius Gallius Silvester, pokopan u istarskom Rimu, doista i bio pravi rimski građanin. Njegov je nadgrobni spomenik ukrašeniji, testamentom se obavezuju nasljednici da ga učine (testament ne upražnjavaju plemena starosjedioca), a pokojnik traži zaštitu rimskih kućnih bogova Mana...

Drugi spomenik dao je učiniti Apiarije, starosjedioc koji je ratovao u rimskim kohortama, ali i službeno stekao status rimskog građanina. No izgleda da je rimskih stanovnika bilo još, nađen je i treći, na žalost necjeloviti nadgrobni spomenik, čiji segment također ukazuje na traženje zaštite Mana, rimskih kućnih bogova.

Dio nadgrobnih ploča iz Rima kasnije je korišten u Roču, najčešće kao građevni materijal za gradnju kuća. Tako i niz antičkih nalaza otkrivenih u Roču zapravo svjedoče o stanovnicima obližnjeg Rima. Godine 1647. u vrtu Šimuna Grebla pronađena je pločica s cijelim nizom imena starosjedilaca. U Roču su pronađeni i spomenici koji navode imena: Boicus, Rega, Surus, Domma, Laepocus, sve gentilna ili osobna imena starosjedilaca.

Ilirskog porijekla su i imena koja navode pronađene ploče na području Račica, Nugle, Sluma, u Semiću, Ročkom Polju, dok jedan spomenik iz Ročkog Polja također navodi ime jednog Rimljana, Publija Domicija Constansa.

U 19.st. pronađen je natpis, i opet kraj ostataka crkve Sv. Mavra, koji dokazuje da je tršćanski biskup imao jurisdikciju nad područjem Roča i Buzeta. Natpis je na žalost izgubljen no poznat je njegov sadržaj. Na dvije kamene ploče pisalo je da je domaći svećenik Ursus izgradio neku skladišnu prostoriju tadašnjoj crkvi, u vrijeme tršćanskog biskupa Frugifera, u doba vladavine cara Justinijana i poslije Bazilijeva konzulata. Pretpostavlja se da je natpis iz 549. godine, a njegova je vrijednost u tome što naznačuje na ovom području postojanje ranokršćanske zajednice kojom je upravljao tršćanski biskup.

Arheološki nalazi potvrđuju da je naselje na području Rima postojalo i kroz 4. i 5.st. Tek je prodor Slavena u istarske krajeve označio kraj postojanja starosjedioca o kojima govorimo. Vjerojatno ih je mnogo ubijeno, naselja popaljena, a na zgarištima naselja stvarane su slavenske naseobine. Tek malobrojni preživjeli domoroci bili su prisiljeni na potpunu asimilaciju s pridošlicama, dok se histarska ostavština nepovratno izgubila i danas nalazimo samo njezine tragove.

Izvor: Roč i Rošćina

Na slici: pogled iz Roča

swirl @ 20:43 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, rujan 4, 2009
Nekadašnji centar glagoljice Roč i danas obiluje glagoljaškim grafitima. Ljubitelji i poznavaoci glagoljice ovdje mogu uživati u mnogim zapisima koje su ostavili za sobom anonimni i malo manje anonimni glagoljaši. 
Na kući sa spomen pločom Šimunu Greblu (kraj crkve) glagoljicom je upisana 1475. godina. Na župnoj crkvi se nalazi upisana 1492. Na kamenici za ulje upisano je: „M(ILEŽIM)O 1492 M(I)SeCA M(A)RČA 5 D(A)N“.
Na kući Fabris stoji natpis „P(OP) M(…) P…“, a jedan je natpis izgubljen. Njegov sadržaj je nastao 1516 godine, spominje popa Simuna Blofcića, a sadržaj je poznat samo zahvaljujući Kukuljeviću.
U Crkvi Sv. Petra (danas Sv. Roka, na slici) nalaze se slijedeći glagoljaški grafiti:
TO PISA,
TO PISA TOM(AŠ) ŽAKAN / ISTRIAN (Z PA)VLINIĆI,
SE PISA TO(MAŠ),
TO PISA IVAN,
TO PISA …./1494,
…. V ROČ 1453,
TO PISA L(OVR)E,
TO PISA N, V IME BOŽJE … LT GODNH / 1466,
SE PISA Š(IMUN) ŽAKAN 1496.
Svi su iz nastali u 14. i 15.stoljeću.
Izgleda da je bio trend ostaviti tamo makar svoj potpis.
U Sv. Antunu Opatu , osim Ročkog abecedarija (link) napisani su glagoljaški grafiti:
TO PISA POP STARAC LIKE MSCA APRILA 13 DN / M 1417,
PISA…, V IME BŽIE AMN,
S(E PI)SA FRA / EKOV,
TO PISA.
Ročki abecedarij je nastao oko 1200. godine, grafiti su iz razdoblja od 13.-15.st.
Izvor: Roč u srednjem vijeku, Zdenko Balog
swirl @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 17, 2009
O povijesti Roča govori između ostalog i Kvaderna bratovštine Sv. Bartula i knjiga računa Roč koja je nastajala u razdoblju od 1523. do 1628. Uvezani rukopis ima oko 550 strana (270 listova papira), a original se čuva u Arhivu HAZU.
U ovom dužem vremenskom razdoblju Kvadernu je naravno pisalo nekoliko ljudi.
U razdoblju od 1527. do 1553. niz zapisa ostavio je Lukša Bulavac koji je nekoliko puta bio starješina u Roču. Čak je i njegova smrt (1553.) zapisana u Kvaderni.
Pedesetih godina 16.st. u Kvaderni je niz zapisa ostavio Baldo Benčić, onaj koji je s Jerolimom Greblom putovao u Veneciju. Od 1547. pa do 1578. zapise upisuje župnik Jerolim Greblo, za kojeg se misli da bi mogao biti sin Šimuna Grebla mada postoje i mišljenja da je riječ o nećaku. Jerolim upisuje sve račune, pa se kroz njih može znati kada su bili radovi u crkvi, kada je putovao i gdje. Jerolima spominje i izvještaj vizitatora 1558. Vizitator piše kako je zadovoljan sa zatečenim stanjem u Roču, ali spominje i činjenicu da su župnik Jerolim Greblo i pomoćnik župnika Bartol Juretić oženjeni, a u braku nije jedino pomoćnik Vid (u to je doba bio vrlo mlad).
Jerolim Greblo spominje se kao prodavatelj knjige Kvarezimal koju je napisao Šimun Greblo. Kvarezimal je prodan popu Mateju Majeku za „1 spud pšenice i 2 spuda masture i sira libric 40….“.
U Kvaderni je i famozan račun za putovanje u Veneciju. U današnjem pomanjkanju transparentnosti trošenja novaca u Hrvatskoj kojem na žalost svakodnevno svjedočimo oduševljava način kako je župnik Jerolim Greblo evidentirao svaki trošak na putovanju kojeg su učinili on i njegov pomoćnik Baldo Benčić. Upisani su svi detalji, od toga gdje se noćilo, koliki je trošak svake faze putovanja, koliko se potrošilo na jelo i piće…. Inače na put su put Greblo i Benčić nosili skoro 200 dukata, što je trebalo poslužiti popravcima crkvenog inventara, nabavci novog, te putnim troškovima, kako za bratovštinu Sv. Bartula tako i za ostale bratovštine s područja Roča i okolice.
Kasnije upise u Kvadernu rade najčešće notari, a među njima je i notar Ivan Benčić čija je većina zabilješki s kraja 16. i početka 17.st.
Pojedine male epizode iz života Roča, osim u Kvaderni, nalazimo i u ostalim glagoljaškim knjigama napisanima u Roču te u glagoljaškim grafitima uparanim u šarene freske u crkvama.
Tako znamo da su Roč 1511. zadesili potres i glad, zapis spominje čak i broj žrtava. Godine 1512. harala je neka epidemija (najvjerojatnije kuga – zapis Šimuna Grebla u knjizi „Misal kneza Novaka“), 1580. znamo da je ročka župa imala 1.200 stanovnika, glad je vladala 1528., pa 1591. i 1592...
Izvor: Roč u srednjem vijeku, Zdenko Balog
swirl @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 3, 2009
Roč se spominje, osim u povijesnim dokumentima i u nizu „crtica“ zapisanih rukom pokojeg popa glagoljaša, na osnovu čega se mogu, barem ugrubo, rekonstruirati pojedini djelići srednjevjekovne ročke svakodnevice. Niz zapisa nastalih u doba Mlečana danas je u arhivima Venecije (vidi link).
Što se tiče izgleda grada, i do danas su sačuvane zidine. Zna se da su srušene prije 1412. kao kazna Roču jer je u sukobu između patrijarha i Mlečana zauzeo „krivu stranu“. Mlečani, pobjednici ovog sukoba, ipak su dozvolili njihovu obnovu. Tako je 1412. dužd Thomas Mocenigo odobrio Roču obnavljanje gradskih zidina i o svojoj odluci obavijestio rašporskog kapetana.
Zidine su prostorno limitirale širenje Roča čije su kućice male, a raspored uličica zbijen. Možda je koji niz kuća dodan i na račun nekog većeg trga ili drugog praznog prostora. Dokument o prodaji jedne zidane kuće mogao bi značiti da naša današnja vizija sabijenih kamenih kućica srednjevjekovnog Roča možda i nije ispravna jer se, barem na osnovu ovog zapisa, može zaključiti da nisu sve kuće bile zidane od kamena. Osim toga, zna se i da je broj stanovnika Roča u 15. i 16.st. uvelike premašivao njegov današnji broj.
Bez obzira na premoć obližnjeg Buzeta, očito je Roč bio gradić s popriličnim prosperitetom. Tome u prilog govori njegova sakralna baština. Na istom trgu, jedna pored druge, nalaze se čak dvije crkve, crkva Sv. Bartula (danas župna crkva) i crkva Sv. Antona Opata, sigurno izgrađene u 12.st. ako ne i ranije. Ovakav smještaj čak dva sakralna objekta jedan do drugoga je rijetkost. Lako je moguće da je svaka od ove dvije crkve imala svoju bratovštinu koja se o njoj brinula. Dakle, očito su bratovštine bile poprilično jake kada se nisu odlučile za dva oltara u istoj crkvi već za dvije odvojene crkve na istom trgu. Osim njih postojala je i treća crkvica, ona Sv. Petra (danas je to crkvica Sv. Roka) za koju se vjerojatno brinula treća bratovština. 
Sv. Bartul i Sv. Antun Opat bile su manje crkve no danas. Obje se obnavljaju i šire krajem 15. i u 16.st. Sv. Antonu Opatu proširenje se radi sa stražnje strane čime je crkva poprilično produžena, dok je Sv. Bartul doživio veći broj promjena čije se faze tek nagađaju. Misli se da je prvo bio jednobrodna romanička crkva (u 12. i 13.st.). Kasnije je dozidan odvojeni zvonik te se sa stražnje strane dozidala apsida, dok u 16.st. dobiva sakristiju s desne strane i atrij s prednje strane. Ostale preinake Sv. Bartul je doživio u 19.st. kada poprima današnji izgled te širenjem jednobrodne crkve na trobrodnu nekada odvojeni zvonik postaje sastavni dio objekta.
Bilješka iz 1568. govori o obnovi crkvenog inventara. Bilješka spominje etape puta i sve troškove koje su napravili župnik Jerolim Greblo i starješina bratovštine Sv. Bartula (Baldo Benčić) koji su otišli u Veneciju zbog popravka i nabavke crkvenog inventara. To je učinjeno ne samo zbog bratovštine Sv. Bartula nego svih bratovština na području Roča i okolice (bratovština Sv. Antuna. Sv. Marine, Sv. Maura, Sv. Petra, Sv. Ivana, Sv. Tome, Sv. Marije i Sv. Andrije). Dakle, u 16.st. definitivno su postojale tri bratovštine koje su se brinule o tri crkve unutar zidina Roča. Sve crkve navedenih bratovština inače i danas postoje (u Roču i okolici), s izuzetkom Sv. Marije za koju se ne zna gdje se nalazila.
Stanovnici srednjevjekovnog Roča za koje danas znamo jesu: Šimun Greblo (link), Ilija Pećarić (dugogodišnji župnik Roča prvi put kao župnik zabilježen 1497.), žakan Jurij, Jerolim Greblo, župnik Bartol Turek koji se spominje u Valierovoj vizitaciji iz 1580., a koji je očito naslijedio župnika Jerolima Grebla, notar Ivan Benčić….. Njihovo postojanje potvrđuju glagoljaške knjige Roča, centra glagoljice, te mnogobrojni glagoljaški grafiti upisani njihovom rukom.
Inače, bez obzira na Veneciju, Roč je imao svojevrsnu samoupravu, doduše ograničenog karaktera. No stanovnici Roča znali su reagirati na svaki pokušaj ugrožavanja njihove samouprave te su je uspješno branili od raznih tipova kojima obiluje ljudski rod, kako u njegovoj prošlosti, tako i danas.
Izvor: Roč u srednjem vijeku, Zdenko Balog
swirl @ 17:50 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 24, 2008
Legendu je u stihovima opisao Vladimir Nazor (Propast černograda).
Legenda govori o kraju sukoba koji su se vodili između Kastva i Črnog Grada (više o Črnom Gradu ovdje) čiji je gospodar bio Ossalchus olim Conradi de Cernogrado.
Po legendi Osalko je pozvan u Kastav. Krenuo je na put prema Kastvu uvjeren da će doći do pregovora i pokušaja mirenja.
«Mi smo dosad krivcu lili na potoke,
Klali smo se ljuto sred gnjeva i groze
A gle! Sada piješ sok kastavske loze
I debelo meso jedeš moje stoke.

No poziv je bio lukav potez vlasnika Kastva. Jer dok je Osalko jeo i pio u Kastvu, vojska iz Kastva poslana je u Črnograd kojeg je potpuno zapalila. Po legendi Osalku je za vrijeme večere rečeno kako upravo vojska pustoši njegovim Černogradom te je tako i Nazor napisao.
Pozvah te, da kavge izmirimo hude.
Pobratimstva vino pij na stolu momu.
A povratak noću da ti lakši bude,
Vjernu vojsku poslah k Černogradu tvomu;

Nakon toga Osalko hitno jaše konjem prema Črnogradu. No još iz daleka vidi plamene jezike koji su uništili zamak.
Izvor: Franina i Jurina 2008., Legende, priče i predaje s istarskog sjevera, Božo Jakovljević
swirl @ 21:36 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, rujan 20, 2008
Cestom koja vodi od Lupoglava prema Buzetu dolazite do Roča. Skrenete li desno u Roč i produžite dalje stići ćete do Nugle. Zapravo postoje dvije Nugle, Gornja i Donja Nugla (vjerojatno ima 2-3 metra razlike u nadmorskoj visini). Poput Roča i Nugla je poznata po glagoljici jer je upravo crkva Svete Jelene u Gornjoj Nugli kupila Misal kneza Novaka od njegovog sina Petra 1405. godine (vidi link). Misal je jedna od najljepših knjiga pisanih glagoljicom. U Donjoj je Nugli, malo van sela (cestica od sela desno) crkva Sv. Petra.
Obavezno pročitati Jerolimove komentare ispod ovog teksta (napisane 04. siječnja 2010.)
swirl @ 17:05 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 31, 2008
U crkvici Sv Roka u Roču otkrivena su dva sloja fresaka. Stariji sloj datira iz 14.stoljeća. Ovaj sloj prikazuje mučenje i odsjecanje glave Sv. Pavla i prikaz legende o hodočasnicima Sv. Jakovu u Španjolsku.
Legenda govori o majci, ocu i sinu koji su na putu za Compostelu prespavali u jednoj krčmi. Krčmarica je «pala» na ljepotu sina i pokušala ga zavesti, ali bezuspješno. Zbog toga je odlučila kazniti mladića sakrivši među njegove stvari srebrnu čašu. Idući dana kada su htjeli nastaviti s putem, krčmarica objavljuje nestanak čaše koja se pronalazi među mladićevim stvarima. Kralj ga osuđuje na smrt vješanjem, a roditelji tužni i jadni nastavljaju svoj put. Po povratku nalaze obješenog mladića, ali živog jer ga je cijelo vrijeme držao Sv. Jakov.
Otkriven je i prizor raspetog Sv. Petra kojim se potvrđuju teorije kako je crkvica Sv. Roka prije imala drugog titulara, Sv. Petra. Tek je naknadno, negdje iza 1500. titular promijenjen u Sv. Roka.
Gornji sloj fresaka datiran je pomoću uparanih glagoljaških grafita u 15.st. Posljednji je grafit uparan ili 1466. ili 1464. (posljednje glagoljaško slovo kojim je naznačen broj je oštećen), a freske su nastale nakon grafita, negdje nakon 1470. Freske su rad majstora Ivana iz Kastva koji je dvadesetak godina kasnije oslikao i crkvu u Hrastovlju u Sloveniji.
Izvor: Iz Istarske spomeničke baštine, Branko Fučić
swirl @ 13:34 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, travanj 11, 2008
Do najmanjeg grada na svijetu, Huma, vozite od Roča Alejom glagoljaša (pri tom zanemarite da gotovo u svako istarsko selo možete doći s najmanje 5 strana i da je cijela Istra mreža cesta, cestica i puteva).
Projekt Čakavskog sabora, Aleja glagoljaša, napravljen je po idejnom projektu Josipa Bratulića završenom 1976. godine. Skulpture uz cestu napravio je Želimir Janeš.
Cilj projekta bilo je oživljavanje gotovo zamrlih sela istarske unutrašnjosti (tada je Hum imao svega nekoliko stanovnika i većina njegovih zgrada bila je u ruševnom stanju), ali i spomen na hrvatsku pismenost od davnih dana. Uz uspon prema Humu svako toliko nailazite na skulpture pune simbolike o kojima više ovih dana. Zajedno je s novim vratima Huma jedanaest takvih «stanica».
Zanima li vas više preporučujem da nabavite knjižicu «Aleja glagoljaša» Josipa Bratulića.
(tekstovi o svim nazovimo-ih-stanicama biti će u folderu «Aleja glagoljaša»  (s lijeve strane bloga), uz svaki će biti broj, što je broj niži to je «stanica» bliže Roča i obratno)

swirl @ 18:02 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 10, 2008
Još jedno veliko ime hrvatske povijesti i povijesti glagoljice vezano za mali gradić Roč.
Šimun Greblo bio je pop glagoljaš, pisac i prepisivač glagoljskih tekstova. O njemu i njegovom životu zna se vrlo malo, a i to samo zahvaljujući njegovim «crticama» koje je upisivao kraj svojih tekstova i prijevoda. Tako se zna da je rođen u Roču i da je tamo proveo cijeli svoj život. Pretpostavlja se da je rođen 1472. ili barem negdje oko te godine.
Prva njegova «crtica» upisana je 1493. godine kada je pisao «Tlmačenje od muki gospodina našego Isuhrsta». Od tada se ovakvi sporedni zapisi ponavljaju redom u prijepisima «Kvadriga», «Ročki misal», «Kvarezimal i tlmačenje od muki» (prijepis je radio 1498.). Godinu dana kasnije radio je prijepis «Kopenhagenskog misala» (danas se čuva u Kopenhagenu pa mu od tuda takav naziv). Slijede «Novakov misal» i «Kvarezimal».
U kratkim «komentarima» kod prijevoda «Brevijara Vida Omišanina» spominje ga i sam Vid Omišanin.
U prijepisu «Novakovog misala» Greblo je upisao:
«1512. marča 15 pop Simun Greblo pisa. Be morie. Još tri molitvice» 
(naravno da su i brojevi napisani glagoljaškim slovima).
Po tome se zna da je ove godine Roč zahvatila bolest (moria), vrlo vjerojatno kuga.
Svoje vlastito ime znao je napisati u nekolilo «varijacija na temu» već s obzirom na trenutnu «inspiraciju» (Šimun, Greblo, Greblić, Simun, Grblo,...).
Započeo je s vođenjem «Knjige računa bratovštine i općine Roč». U toj se knjizi nalaze i upisi njegovog nasljednika, Jerolima Grebla. S obzirom da jedan zapis iz 1551. spominje smrt plovana neki smatraju da je umro ove godine. No nađen je zapis iz 1553. kojeg je izgleda pisala ruka Šimuna Grebla, a kako je riječ o posljednjem njegovom zapisu smatra se da je umro te, 1553. godine (zapravo koliko sam vidjela po tekstovima neki tvrde i dalje da je riječ o 1551., a neki 1553.).
Nasljednik Jerolim Greblo smatra se njegovim rođakom, ali postoje i mišljenja kako je riječ o sinu Šimuna Grebla.
swirl @ 20:17 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 3, 2008
Nad Ročkim Poljem u Ćićariji na dvijema uzvisinama nalaze se ostaci Črnog Grada i Belog Grada. Ovako su ih prozvali Slaveni i to po vrsti kamena. Mada je među njima samo jedan klanac, Črni Grad nastao je na tamnom kamenu, dok je Beli Grad bio na bijelom vapnencu.
Vjerojatno su se na oba mjesta nekada davno nalazile i prethistorijske gradine. Rimljani nisu držali pozicije naročito interesantnima, pa se nisu ovdje naseljavali mada su postojanje gradina iskoristili za nadgledanje ceste prema Ročkom Polju. Za vrijeme Bizanta ovdje je bila utvrda koja je branila kraj od prodora Slavena.
Črni Grad i Beli Grad sagrađeni su negdje početkom 11. stoljeća, a uloga im je bila obrana franačke istarske markgrofovije.
Ruševine Črnog Grada nalaze se u blizini crkvice Sv. Tome. Od njega su danas ostali samo tragovi temelja i djelovi zida. Kaštel je bio četverokutan, a u njegovom je sastavu bila i velika cisterna. Napušten srušio se već negdje u 15.st.
Dok se u Črnom Gradu živjelo, Beli Grad bio je podređen Črnom Gradu i imao je prvenstveno obrambenu ulogu. Već je na prijelazu iz 13. u 14.st. Beli Grad bio u ruševinama.
I na koncu, jedna od mnogobrojnih legendi o zakopanom blagu u Istri vezana je i uz Črni Grad. Legenda kaže da se jednog dana u godini (naravno da se ne zna koji bi to bio dan) u Črnom Gradu pokaže suncem obasjan križ koji pokazuje točnu lokaciju gdje je blago zakopano.
swirl @ 18:37 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 10, 2008
U petak 18. lipnja 1574. godine Ivan Črneh ulazi u kancelariju tadašnjeg rašporskog kapetana i žali se na «susret» koji je imao s nekolicinom ljudi iz Veprinca (Veprinac je tada bio pod vlašću Austrije).
Dan ranije je, s dvoje kola s volovima, Črneh išao po drva na mjestu Doberdol. Kada je nakrcao kola napali su ga veprinčani vođeni njihovim županom. Oteli su mu kola, prestrašili ga i na koncu pustili da «pobjegne».
Prof. M. Bertoša u svojoj knjizi «Istra, Jadran, Sredozemlje – identiteti i imaginariji» (od tuda vadim u ovu priču) spominje kako je scenarij, precizno opisan od strane Črneka, identičan mnogima koje je do sada pročitao po mnogobrojnim dokumentima koje je isčitavao po arhivama.
Scenarij ide otprilike ovako:
Zbog nerazriješinih kunfina došlo bi do napada na osobu koja bi došla na sporno područje. Napad bi bio začinjen onima koji su imali «ulogu potpirivača sukoba», pri čemu su prijetli smrću, mučenjem... Bio bi nazočan, u grupi napadača, i netko tko bi smirivao situaciju. Cijeli kaos, po svemu sudeći poprilično determiniran dogovorenom / uobičajenom «scenografijom» bio bi «začinjen» i gađanjem kamenjem, upražnjavanjem još nekih metoda zastrašivanja, ali bi na koncu napadnuti na kraju obično uspjevao spasiti živu glavu i pobjeći.
I nakon uvodne scene slijedi «Istarski razvod» n-ti put. Dakle na spornoj su se  lokaciji nalazile «zaraćene» strane. U ovom slučaju to su bili rašporski kapetan, predstavnik Rijeke i grupa svjedoka, od napadnutog Črneha, preko njegovih napadača pa do svjedoka koji po pamćenju svjedoče spada li Doberdol pod Austriju ili pod Veneciju. S obzirom na prosječnu životnu dob u ta vremena moram priznati da sam malo iznenađena brojem izuzetno starih ljudi u Istri koji su kroz povijest svjedočili o granicama (kunfinima) jer se nerijetko spominju svjedočenja stogodišnjaka. Dakle, svjedoci su iznosili svoja sjećanja tvrdeći da je sporna lokacija pod vlašću bilo jedne bilo druge strane još od davnih dana. Osim svjedočenja bilo je tu i pregovaranja i natezanja i otezanja. No na koncu bi se našao nekakav «izlaz iz situacije» kako je to bilo i u Istarskom razvodu.
 
swirl @ 18:23 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 4, 2007
Misal je iz 1368. godine, a spada u najljepše knjige na glagoljici. 
Pisao ga je knez Novak Disislavić iz Krbave. Namjera mu je bila da Misal dobije crkva gdje će biti pokopan, ali njegov sin Petar prodaje Misal 1405. godine mjestu Nugla u Istri. Danas se Misal nalazi u Beču. Pisan je na 544 stranice, a na svakoj su dvije kolone teksta. Njegovu ljepotu čine predivno naslikani inicijali kao i nekoliko minijatura.
Sama Nugla je kraj Roča, a ovaj Misal je predložak prve hrvatske tiskane knjige. Točno mjesto tiska nije poznato, ali je priprema za tisak učinjena u Roču. Tisak ima naslov «Misal po zakonu rimskog dvora iz 1483.». Na prijepisu za tisak žakan Jurij iz Roča upisao je: «Vita. Vita. Štampa nosa gori gre» očito ponesen skorim tiskom i uspješnim tijekom priprema za tisak. Interesantno je da je knjiga tiskana samo 28 godina poslije prve tiskane knjige u svijetu (Biblija, Gutenberg).
swirl @ 19:32 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 3, 2007
Roč ima i crkvicu Sv. Roka. U njoj su otkrivena dva sloja fresaka, mlađi iz 15., a stariji iz 14.st. Osim Ročkog abecedarija (link) koji je u Sv. Antunu Opatu, i ovdje i u Sv. Roku otkriveno je još glagoljaških natpisa. U blizini Sv Roka nalazi se i mletački top (bombarda iz 15.st.) okrenut prema Ćićariji.

swirl @ 18:18 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, studeni 20, 2007
Roč je nekada bio centar glagoljice Istre. Tu su nekad učitelji podučavali mlade glagoljaše Buzeštine, tu je bio skriptorij popa Šimuna Grebla, tu se pripremao tisak prve hrvatske glagoljaške knjige (misal iz 1483. godine).
U crkvi Sv. Antuna pustinjaka (na slici), odmah uz župnu crkvu, nalazi se i «Ročki abecedarij». Inače je ova crkva poznata i po zvoniku s asimetričnom preslicom.
Crkvu je u 12.st. posvetio buskup iz Trsta. Na mjestu gdje je u obredu posvećivanja znakom križa prstom umočenim u sveto ulje označavao zidove naknadno su crvenom bojom nacrtani križevi.
Na južnom zidu 1949. godine prof. Branko Fučić otkrio je dva takva križa. Oko križeva je ucrtana kružnica na koju su mnogi ročki đaci urezali glagoljičke natpise. Jedan je đak oko 1200. godine upisao ono što je kasnije nazvano «Ročkim abecedarijem» (redom sva slova glagoljaške abecede). 
Značaj ovog upisa je olakšano praćenje promjena u glagoljici, kako u obliku slova, tako i u samoj ebecedi. U abecedariju se nalaze i znak za jedan nazal i dva poluglasa, a točno se može odrediti brojčano značenje slova tog doba (glagoljica nema brojeve nego slovo ima značaj broja ako se prije i poslije njega stavi točka).
Pisano uz pomoć knjige «Terra incognita» B. Fučića i «Iz istarske spomeničke baštine» istog autora
swirl @ 20:51 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 19, 2007
Župna crkva Sv. Bartula u samom je centru Roča. Sagrađena je u 14.st., ali se poput niza istarskih sakralnih objekata mijenja, dograđuje, pregrađuje i današnji oblik dobiva sredinom 19.st. Uz crkvu je i ranobarokni zvonik iz 1676. godine. Do nje je i crkva Sv. Antuna pustinjaka, ali o tome neki drugi put.
swirl @ 20:07 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, studeni 17, 2007
Osim Huma (link na Hum) i Roč je bio jaki centar glagoljice. I njegova povijest započinje u prethistoriji, proteže se kroz rimsko carstvo, Bizant, a pravo urbano naselje nastaje u razdoblju od 12.-15.st. Roč je tada dobio gradske zidine, a u grad se ulazilo kroz dvoje gradskih vrata (sačuvana do danas). Velika gradska vrata (prvi red, slika lijevo) otvorena su prema Ćićariji, a Mala gradska vrata (drugi red slika, lijievo) gledaju na suprotnu stranu, na jug, gdje cesta ispod Roča vodi prema Buzetu (prvi red, slika u sredini). Na ovoj je strani napravljen i mali vidikovac s klupama (drugi red, slika u sredini). Bedemi su danas samo djelomično sačuvani (slike desno u oba reda).
  

  
swirl @ 14:37 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare