Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
nedjelja, studeni 19, 2017



Vozite li cestom od Buja prema Umagu proći ćete kroz Petroviju.  

Poput većine istarskih naselja tako je i ovaj kraj bio naseljen još u antici. Iz antike datira i brončana vojnička diploma, otkrivena početkom 20.st. u mjestu Jeci. Diploma je dodijeljena Luciju Vespeniju Prokulu (vidi link). Osim nje otkriveno je niz amfora, dolija, nadgrobnih spomenika i ostalih nalaza koji pričaju o životu na ovom području u antici. Kod Vilanije okriveni su i ostaci rimske ceste. 

U pisanim dokumentima Petrovija se prvi puta spominje 1210., doduše pod tadašnjim nazivom, Betania.

U 17.st. i u ovaj kraj stiglo je niz izbjeglica koji su bježali pred Osmanlijama iz Dalmacije, a 1647. izgrađena je jednobrodna crkva za stanovnike Petrovije. To je crkva Sv. Stjepana.

 

swirl @ 11:02 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, studeni 9, 2017

Vozite li od Buja prema Umagu proći ćete kroz Materadu, maleno mjesto kojim dominira zvonik crkve Blažene Djevice Marije od Snijega. Crkva je izgrađena na mjestu starije crkve iz koje datiraju i dva glagoljička natpisa. Jedan je iz 1531., a drugi iz 1535.

Kada je u 17.st. mjesto opustjelo, u ovaj se kraj doselilo nekoliko obitelji iz Dalmacije, a predvodnik cijele grupe doseljenika bio je jedan član obitelji Tomizza.

Očito je obitelj Tomizza imala veliku ulogu u mjestu, jer je gastald Zorzi Tomizza omogućio proširenje crkve 1664. Ovo je ujedno i godina upisana na pročelju crkve.

Crkva je produžena i 1941. kada je srušena loža koja je ujedno bila i jedina loža u ovom dijelu Istre. Zvonik je znatno viši, a njegov vrh nikada nije u potpunosti dovršen.

U mjestu je pokopan i slavni pisac Fulvio Tomizza. Rođen je 1935. u obližnjim Juricanima, umro je 1999. u Trstu no pokopan je u Materadi po njegovoj želji.

Naziv mjesta vjerojatno je nastao od „massa“ ili „matta“, termina kojim se označavala veća agrarna jedinica antičkog agrarnog posjeda.

U pisanim dokumentima na spomen Materade nailazimo u zemljopisnom opisu arapskog geografa Abu-Abdulaha-Mohameda El-Idrisia iz 1153. godine.

Izvor: Umag – Savudrija, Povijest i kultura (Niki Fachin), Istrapedia, Zataj(e)na Istra (Srđa Orbanić, Aleksandar Žigant)

swirl @ 19:53 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 3, 2014


Vozite li cestom od Buja prema Umagu proći ćete kroz mjesto Kršete. U blizini je 2004. otkriveno i djelomično istraženo nalazište iz rimskog doba, a detaljnije istraživanje provedeno je u lipnju 2008. Riječ je o ostacima rimske vile, a po broju novčića i ostalih nalaza zaključuje se da je lokacija u to davno doba korištena kao svojevrsno odmaralište putnika koji su putovali u Akvileju.

U mjestu je crkva Sv. Petra i Pavla. Sagrađena je u 16.st., obnovljena je krajem 19.st. U crkvici se nalaze dva kamena reljefna lika isklesana na stupićima. Pretpostavlja se da prikazuju Sv. Petra i Sv. Pavla, a datiraju iz 12. ili 13.st. Mnogi stručnjaci bavili su se tim stupićima, no zajedničko mišljenje ne postoji. Dok neki misle da su stupići doneseni u Kršete iz samostana Sv. Petra na Krasu, neki pak misle da su doneseni u Kršete iz Novigrada ili pak Buja.

Na slici: Kršete - crkva Sv. Petra i Pavla

swirl @ 19:27 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 26, 2014

Kada bi mogla pričati, čuli bi mnoštvo priča; o stanovnicima kuća, o životu u starom Umagu, o običajima... No i bez toga - stara jezgra priča, kao i stare jezgre drugih starih gradića. Dovoljno je samo obratiti pažnju na detalje, a ukoliko imate i dobar vodič tada vam niz detalja, koje bi inače previdjeli, postaju svjedocima nekih drugih vremena.

S Trga Venezije gdje se nalazi župna crkva započinje niz malenih uskih uličica. Ako na Trg Venecije dolazite Ulicom Giuseppea Garibaldija između kućnih brojeva 19 i 21 znajte da su nekada na upravo ovom mjestu postojala gradska vrata ispred kojih je bio pokretni most (3. red, slika desno).

S Trga Venecije možete ući u Slijepu ulicu gdje je, na kućnom broju 5, grb obitelji de Franceschi. No grbova po starom Umagu ima još, kao i predivnih prozora.

U ulici Epifanio, na kućnom broju 3, ispod prozora uzidan je prednji dio ranokršćanskog sarkofaga koji se datira u 5.st. (1. red, slika lijevo).

U Ulici Maria Bemba, na broju 6, uzidan je iznad vrata natpis koji govori kako je kuća sagrađena 1782. voljom Pelegrina Bosea.

Ulica koja prati obalu je Riječka ulica. Ima niz predivnih starih zgrada, a na broju 39 i 41 ugrađeni su reljefi lopata (2. red, slika lijevo). Očito su stanovnici ovih kuća željeli obilježiti čime se bave, tako da su vjerojatno bili poljoprivrednici. U istoj ulici na broju 4 nalazi se natpis koji govori da je kuću dao 1749. sagraditi Zuanne Balanza.

Na niz mjesta pokraj prozora vidjeti ćete kamene izbočine s rupom po sredini (2. red, slika desno). Služile su stavljanju drvenog štapa u rupe, a tako se mogao sušiti veš, ali i staviti tkanina kojom bi se prozor zaštitio od sunca ili pak znatiželjnih pogleda.

Izvor: Umag – Savudrija, Povijest i kultura (Niki Fachin)

  

 

 

swirl @ 19:04 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, ožujak 1, 2014



U rujnu 2008. prilikom radova na produženju lukobrana u lučici u Zambratiji arheološkim istraživanjem pod morem otkriven je niz drvenih ostataka. Danas je nalazište na dubini od 2,5 do 3,2 metra. Nekada je to bilo kopno, točnije vrtača, čiji je rub današnja obala, dok su rub s morske strane dva školja.

Naselje je postojalo u razdoblju od kasnog neolitika do  ranog bakrenog doba. Drveni ostaci jesu stupovi od hrasta, na kojima su se nalazile kućice stanovnika pretpovijesnog naselja. Kako su drveni stupovi uronjeni u morski mulj, dobro su očuvani. U prilog postojanja naselja govore i ostaci keramike, životinjskih kostiju...

Osim ostataka pretpovjesnog naselja arheolozi su otkrili još nešto od velike važnosti, ostatak drvene građe prapovijesnog broda. Ostaci broda otkriveni su na dubini od 2,2 m  ispod tankog sloja pijeska i morske trave. Brod je sagrađen vrlo zanimljivim načinom. Istraživanje ostataka broda nastavljeno je i 2011.

Brod se za sada datira u prvo tisućljeće naše ere. Potvrdi li se sadašnje mišljenje o dataciji, pronađeni brod bio bi najstarija brodica ovog tipa na Jadranu.

Izvor: Franina i Jurina 2014., Senzacionalni arheološki nalazi: Podmorje uvale Zambratija – riznica arheološkog bogatstva (link)

Slika: motiv iz uvale u Zambratiji

swirl @ 09:32 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, siječanj 5, 2014

Kod sela Jeci kraj Umaga 1907. otkrivena je rimska vojnička diploma. Diploma je dana Luciju Vespeniju Prokulu iz Faventije (danas Faenza). Vojničku diplomu činile su dvije brončane pločice povezane žicom. Druga pločica, na kojoj su obično navedeni svjedoci, nije pronađena. Lucije Vespenije dobio je diplomu u vrijeme carevanja Septimija Severa (193-211), a diploma je datirana na 1. veljače 194.  Diploma sadržava otpusni dekret Vespenija koji je službovao u Rimu kao član gradske kohorte (uloga im je bila poput uloge današnje policije). Osim toga, dok je sam Vespenije bio rimski građanin, diplomom se dodjeljuje status rimskog građanina i njegovoj ženi i djeci.

Ploča je nađena u Istri jer je Vespenije očito dobio zemljište te je po odlasku iz Rima s posla u gradskoj kohorti živio u Istri.

Ploča se čuva u Gradskom muzeju povijesti i umjetnosti u Trstu.

Na slici: Umag - ribarica se vraća u luku

swirl @ 13:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, siječanj 3, 2014



Bitka galijama odvijala se 1177.. Na jednoj su strani bile mletačke galije, na drugoj pizanske i genoveške na strani Fridrika Barbarosse. Dok je galija na strani Barbarosse bilo 75, mletačkih je bilo trideset.

Mletački dužd Sebastiano Ziani sakrio je svoju flotu u Piranski zaljev je te nenadano napao neprijatelja. Priča kaže da je 48 neprijateljskih galija zarobljeno, dok su ostale uspjele pobjeći. Među zarobljenicima našao se i Barbarossin sin Oton.

Dvorana velikog vijeća u Veneciji imala je fresku s prikazom ove pomorske bitke, no freska je stradala 1577. u požaru. Godinu nakon toga zadatak izrade nove slike dobio je venecijanski slikar Domenico Tintoretto (1560 – 1635).

Dok neki smatraju da se događaj doista i desio, neki povjesničari zasputaju mišljenje kako je savudrijska bitka samo legenda.

Izvor: Umag – Savudrija, Povijest i kultura (Niki Fachin)

Slika Domenica Tintoretta preuzeta s en.wikipedia.org (link)

swirl @ 18:06 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 17, 2011

S počecima razvoja turizma u Umagu i okolici nicale su raskošne kuće u kojima su mogli naći smještaj posjetioci dubljeg džepa. Umag je dobio i svoje kupalište, restorane, pansione...

Jedan od pansiona bio je i San Marco. Vlasnik mu je bio Antonio Coslovich,a otvoren je 1927. godine. Gosti su imali privatnu plažu s tada obaveznim kabinama za presvlačenje, niz sportskih sadržaja na raspolaganju, a s vremena na vrijeme u samom pansionu održavale su se posebne predstave. Do San Marca moglo se stići i morskom stranom jer je ispred njega napravljeno maleno pristanište za čamce. Isto pristanište koristili su mnogi stanovnici Umaga kada bi poželjeli doći do kupališta.

Zanimljivost, mada kratkotrajna, bila je i otvaranje pogona za preradu trpova, a pogon je bio otvoren u sklopu pansiona/hotela. Morski krastavci (trpovi) pripremali su se za rižoto i tjesteninu po japanskoj recepturi. No, kako rekoh, ova osebujna proizvodnja trajala je vrlo kratko.

Izvor: Pozdrav iz Umaga, Niki Fakin



swirl @ 21:23 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, siječanj 9, 2011

 

Na ovom dijelu obale odavna se živjelo. Najstariji nalazi ukazuju na postojanje gradina u prapovijesti, ali i gustu nastanjenost u antici. Osim antičkih vila veliku je važnost imala luka Savudrije, idealna za sklanjanje brodova. Antička je luka imala dva velika lukobrana koji su je potpuno zatvarali i pružali savršenu zaštitu za lošeg vremena. U dnu luke nalazila se vodosprema koja je služila za opskrbu brodova pitkom vodom.

Prošlost Savudrije obilježile su i pomorske bitke. Jedna se odvijala početkom 9.st. kada su pred Savudrijom ratovali brodovi hrvatskog kneza Domagoja s mletačkim brodovima. Druga bitka odvijala se 1176. godine. Bio je to sukob između pape Aleksandra III i Fridriha I Barbarosse, a u pomorskoj bitki učestovao je Barbarossin sin budući car Oton 4. U sukobu su pobijedili Mlečani.

Legenda kaže da je Savudrija pružila utočište kralju (tal. re - kralj) u vrijeme velike pomorske bitke (tal. salvo - spasiti) te je to razlog zašto se Savudrija zove Salvore.

Kraj luke Savudrija nalazi se crkva Sv. Ivana. Crkva je iz 11.st. mada u nekoliko navrata obnavljana i proširivana. Pokraj crkve je župni dvor (crkva i župni dvor na slici lijevo), a ispred njega šterna iz 1476. godine na kojoj su općinski grb i grb gradonačelnika Gerolama Donata (slika desno).

Nekoliko kuća u luci ima i svoju bogatu povijest. U jednoj je bio ljetnikovac obitelji Rauber, u jednoj je obitelj Favretto imala gostionicu „Alla Posta“.

Zbog svojeg važnog položaja u doba Austrougarske i u Savudriji su bili smjšteni vojnici.

Izvor: Pozdrav iz Umaga (Niki Fakin), Istarska enciklopedija

swirl @ 15:36 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 27, 2010

Današnji Umag ima niz hotela. Da vidimo kako je to izgledalo i ne tako davno.

Još je godine 1877. u Umagu postojao hotel-restoran „Al Cervo D`Oro“, a postojala je i jedna kavana. Godinu dana poslije Umag je dobio nekoliko novih gostionica.

Godine 1881. otvoren je još jedan hotel „Al buon amico“, koji je iduće godine i jedini, a otvorena je i nova gostionica. U posljednjem desetljeću 19.st. na postojeći hotel pridodan je i novi „All`Istria“, a 1898. otvoren je „Al Leon D`Oro“.

Na samom početku 20.st. Umag ima tri hotela, a mali hoteli počinju nicati i u njegovoj okolini (Petrovija, Materada, Bašanija, Murine).

Godine 1910. prijestolonasljednik Franjo Ferdinand posjetio je Brijune, ali je svratio i do Umaga. Godinu dana nakon toga počinju se organizirati prvi izleti za savudrijski svjetionik (link), te Sipar (link).

Prvo kupalište odnosno njegovi planovi predstavljeni su u Kopru na regionalnoj izložbi još 1910. godine. Deset godina kasnije postoji nekoliko kupališta, a postoji i mogućnost iznajmljivanja kočija i kola.

Godine 1923. postoje 4 hotela, tri bifea i bara, tri gradske kavane, 3 gostionice, pansion na Punti i nekoliko kupališta. Jačanje turizma potaklo je osnutak „Društva za hotele i kupališta“ („Societa Albergi e Stabilimenti Balneari di Umago d`Istria“). Godine koje slijede imaju samo manje izmjene u postojećim kapacitetima, a broj turista u 1936. bio je 64.000, mahom iz Austrije.

Godine 1939. postojao je jedan hotel i niz pansiona, gostionice, jedan bar, dvije krčme. Te je godine uvedena turistička autobusna linija Umag – Portorož – Trst. Do tada se u Umag dolazilo morskim putem, parobrodima. Isprva je postojalo brodarsko društvo „Istria – Trieste“ smješteno u Trstu, da bi 1897. bilo osnovano brodarsko društvo „Umago – Trieste“ koje je trebalo dodatno osnažiti povezanost Umaga.

Kada govorimo o starom štihu, u ta se vremena niste mogli šetati oko stare jezgre današnjom šetnjicom uz more. Poput Rovinja danas, kuće u Umagu bile su do samog mora, doslovce su „izranjale“ iz mora, izložene neverama i valovima. Lungo mare je dovršen tek 1939. Svi koji su živjeli u staroj jezgri Umaga za prijevoz svega potrebnog za život koristili su isključivo uske uličice koje postoje i danas. Dio uličica uopće nije bio popločen, a dio je bio samo djelomično popločen. Taj uski dio, poput nekog pločnika duž blatnjave uličice, nazivao se „Salvascarpe“ (tal. čuva cipele). I na koncu, onaj veliki lukobran sagrađen je u 19.st. Na njegovom kraju isturenom u more nekada se nalazila kućica s čijeg su krova mulci skakali u more, a zelenim je svjetlom s vrha označavan početak lukobrana noćnim moreplovcima.

Izvor: Pozdrav iz Umaga, Niki Fakin

swirl @ 21:23 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 5, 2010

Raskošan putnički brod Rex porinut je u more 1931. u Genovi. Koliko je to bio uspjeh vidi se po činjenici da su na njegovom porinuću bili talijanski kralj Vittorio Emanuelle III i kraljica Elena.

Brod je bio dugačan 268,2 m, a širok 29,58 m. Mogao je prevoziti 1400 putnika, čak je postignut maksimum od 1920 putnika. Manje više svi smo gledali film Titanic ili dokumentarne filmove o njemu. Raskoš Rexa bila je otprilike na tom nivou. U „Franini i Jurini 2010.“ gdje sam pronašla ove podatke, vidi se slika stubišta broda, a vrlo je slična onom fenomenalnom stubištu Titanica. Brod je imao bazene, barove, terase, sportska igrališta... dakle ploveći „hotel s 5 zvjezdica“.

Osim raskoši, brod je u tadašnje vrijeme bio vrlo brz i dobro opremljen te je 1933. postigao brzinski rekord u prelasku Atlantika.

I gdje je poveznica s Istrom?

Talijanskom objavom rata 10. lipnja 1940. brod je iz sigurnosnih razloga sklonjen u luku Napulj. Zatim je preseljen u Pulu, te je u Puli čak prebojan sivom bojom kako bi se smanjio rizik od bombardiranja. Od kolovoza 1940. pa sve do kapitulacije Italije brod je bio u Trstu. Po kapitulaciji brod dolazi u ruke Nijemaca.  I oni ga žele skloniti na sigurno pa je Rex 05. rujna 1944. krenuo iz Trsta. Cilj mu je bio Limski kanal gdje ga se trebalo usidriti. No tada je započeo neslavan kraj. Brod se nasukao između Kopra i Izole.

Nasukanog, u tri su ga navrata 8. rujna 1944. bombardirali saveznici. Iz broda je satima sukljao dim, a brod se nagnuo na jednu stranu.

Po završetku rata, 1948. tvrtka Brodospas iz Splita započela je s demontiranjem broda. Za ovu je svrhu napravljena naša tada najveća dizalica Veli Jože. Ostaci nasukanog broda vidljivi su još 1955., a brod je skroz demontiran tek 1957. Tiskarski strojevi koji su se nalazili na brodu spašeni su s broda te su još dugo nakon toga bili u funkciji.

Izvor: Franina i Jurina 2010.

Slika broda Rex preuzeta sa stranica Cruise Line History (link)

swirl @ 11:43 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, studeni 16, 2010

 

U umaškoj župnoj crkvi nalazi se među oltarima i onaj iz crkve Majke Božje Žalosne. Crkva se nalazila u staroj jezgri grada, a porušena je 1954. godine. Prije njezinog rušenja oltar kao i kipovi anđela i Majke Božje Žalosne preseljeni su u župnu crkvu te smješteni na ovaj oltar zajedno s moćima Sv. Nicefora i njegova đakona Maksimilijana umrlih 546. godine.

Crkva MBŽ bila je sagrađena u 14.st. u čast svetih apostola Jakova i Bartolomeja. Poslije su je zvali hospicijem Sv. Jakova, a zatim i samostanom Slugu Marijinih. Oltar Majke Božje od Žalosti bio je posvećen 1573., a posvetio ga je tršćanski biskup Andrea Rapicio. Tek nakon toga crkva postaje crkvom Majke Božje Žalosne.

Crkva je imala preslicu s dva mala zvona, a svod i neke zidove krasile su freske, vrlo čest ukras tadašnjih crkvi po Istri.

Kada je župna crkva u 19.st. dobila zvonik počelo se razmišljati o gradnji zvonika i ove crkve. Nacrt je napravio Ottavio Scotti iz Umaga. Gradnja zvonika započela je u listopadu 1927., a zvonik je dovršen u travnju slijedeće godine. Bez obzira na obnove koje su u 20.st. vršene na crkvi, u fazi jačanja komunizma 1954. crkva se potpuno ruši, kao i samostan i mala sportska dvorana uz nju. Kako je politika poznata po tome da nikada ne kaže «popu pop, a bobu bob» tako su i razlozi rušenja bili «urbanizacija stare jezgre». Dakle, živjela urbanizacija!

No stanovnici Istre ipak su dobili novu crkvu istog titulara. Nova crkva Majke Božje Žalosne sagrađena je u Murinama, po nacrtu E. Legovića kojemu možemo zahvaliti niz novih crkvi u Istri modernog, ali vrlo interesantnog izgleda. Crkva je posvećena 1994. godine.

Izvor: Umag, Sergije Jelenić

swirl @ 21:14 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 24, 2010

Dok je istarska obala bila austrijsko primorje mnoga su mjesta na obali bila lječilišta i odmarališta za stanovnike Austro Ugarske.

Nije samo riječ o Brijunima, Puli, Rovinju, promovirala su se i mnoga druga mjesta u Istri.

Početkom 20.st. se tako otvorilo dječje lječilište u Savudriji, namijenjeno djeci iz Štajerske. Djeca su putovala u pratnji časnih sestara, a bili su isprva smješteni u sobama kuće Michaela Vizintina u mjestu Bašanija. Uvedena je i parobrodska linija iz Portoroža kojom su u posjetu djeci dolazili njihovi roditelji.

Nakon raspada Austro Ugarske lječilište kupuje obitelj Giovania Codiglia, a već 1924 tada već poprilično proširen lječilišni kompleks prelazi u vlasništvo općine Grac. Iz ovog je razdoblja sačuvan i prospekt o lječilištu koje je tada moglo primiti oko 160 djece. Lječilište je bilo otvoreno od svibnja do kraja listopada, a svako je dijete u njemu moglo boraviti do 4 tjedna. Preporučivalo se mršavoj djeci, djeci s problemima u disanju....

Izvor: Franina i Jurina 2010. (tekst s naslovom „Roditelji šaljite djecu u Savudriju“ napisao je Silvano Jelenić)

swirl @ 21:28 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 23, 2010

Južnije od Umaga nalazi se malo mjesto Sv. Ivan s istoimenom crkvicom. Na talijanskom naselje se i danas zove S. Giovanni della Corneta. Na talijanskom corniolo znači dren, pa se ovim „della Corneta“ naznačivalo kako je riječ o mjestu gdje raste puno drena. Na ovaj se način Sv. Ivan kraj Umaga razlikovao od još nekih istoimenih mjesta (Sv. Ivan) u Istri.
U antici i srednjem vijeku naselje je bilo utvrđeno zbog vrlo važne luke. Pod morem uvale Sv. Ivan (na slici) nalaze se još vidljivi ostaci antičkog mola dugog 125 m, a širokog 13 m. Podizanjem morske površine more je polagano potopilo antičku luku, a srednjevjekovna luka se tim tempom postepeno pomicala. Luka se koristila sve do kraja 19.st., mada uglavnom za manje brodice. Prvenstveno je služila za ukrcaj/iskrcaj kamena i drva.
Izvor: Korijeni istarskih gradova, Just Ivetac

Pogledati komentar od 06. lipnja 2010. godine
swirl @ 15:44 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, travanj 20, 2010
 
Po izlasku iz Umaga u pravcu Novigrada, vrlo brzo dolazite do znaka za mjesto Seget (s ceste skrećete lijevo).
Područje je izrazito plodno pa nije ni čudo da je bilo gusto naseljeno još u antici. Vječito govorim kako su Rimljani znali gdje se mora naseliti, bilo da je riječ o odabiru savršeno plodnog tla za poljoprivredno imanje, bilo da je riječ o vrhunski odabranim lokacijama za vile bogatih, hedonizmu naklonjenih Rimljana.
U 17. st. na ovo su područje naseljene izbjeglice iz Dalmacije, ali vrlo brzo cijeli posjed dolazi u vlasništvo obitelji Venier. Početkom 18. st. posjed kupuje obitelj de Franceschi.
Obitelj je na svom imanju sagradila veliku vilu u barokno klasicističkom stilu. Cijeli kompleks zgrada na imanju pravilno je razmješten oko vile, a bio je ograđen zidom. Pretpostavljam da je zid bio i s prednje strane, gdje je danas imanje mjestimično neograđeno. U kutu imanja, uz cestu, nalazi se i kula čudnovatog oblika. Prsobrani na njezinom vrhu su originalni (takve prsobrane do sada na području Istre nisam vidjela). Kula je napravljena u duhu romantizma ni nedavno je obnovljena. Unutar kompleksa sagrađena je i kapela s vrijednim inventarom iz razdoblja od 17. do 19 st.  Do kule je boćalište, omiljena zabava starih Istrijana, ali se nerijetko boćanjem zabavljaju i mlađi.
Inače, ukoliko želite temeljitije istražiti Umag i Novigrad, mala informacija – na kiosku obično možete kupiti dobru kartu gdje vam je ucrtano niz lokacija koje su interesantne za posjetiti u oba grada, ali i njihovoj okolici.
Izvor: Istarska enciklopedija
swirl @ 21:04 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, veljača 24, 2009
U blizini Savudrije još je jedan brod nastradao u ratu, a računa se da je u tragediji živote izgubilo oko 150 ljudi. Točan broj poginulih nije poznat jer nije pronađen popis putnika koji su taj dan putovali prema Trstu.
Tragedija se desila 9. rujna 1944. godine, dakle pred kraj rata. Parobrod San Marco je tada plovio na redovnoj liniji Umag – Savudrija – Piran – Izola – Trst i to već godinu dana. Najveći broj njegovih putnika bili su istarski seljaci koji su svoje proizvode prodavali u Trstu.
Taj dan se u Umagu na brod ukrcalo oko 200 putnika. Osim njih u Umagu se ukrcalo i pedeset njemačkih vojnika koji su do tada bili stacionirani u garnizonu u Petroviji. O tragediji nije poznato dosta detalja pa tako ni razlog bombardiranja broda. Neki smatraju da je bila riječ o krivoj dojavi te su saveznici mislili kako je na brodu samo vojska. Neki pak misle da je saveznike zavaralo to što su njemački vojnici, umjesto u brodu, zbog lijepog vremena bili na palubi pa se tako mogao steći dojam da je cijeli brod pun njemačkih vojnika.
Brod je stigao do Savudrije bez problema. Prvi saveznički avioni pojavili su se nad brodom dok je bio vezan u savudrijskoj luci. Zbog nadlijetanja broda, kapetan broda Milos Ravessi zapovijedio je svim putnicima da se iskrcaju. Nakon nekog vremena avioni su nestali s vidika, pričekalo se još malo, a zatim se većina putnika vratila na brod.
Vrlo brzo po isplovljavanju na nebu su se ponovno pojavili avioni. Prvo su napali brod jakom mitraljeskom vatrom i tako poubijali velik broj ljudi koji su bili na palubi. Kapetan Ravessi pokušao je okrenuti brod, nasukati ga na plićinu i time olakšati bijeg putnika na kopno. Taman kada je uspio okrenuti brod, na brod su pale dvije bombe.
Tužna bilansa je niz poginulih i ranjenih ljudi. U napadu je stradala većina njemačkih vojnika, ali i niz ljudi koji su se slučajno našli na krivom mjestu u krivo vrijeme. Nestale su čak i cijele obitelji. U pomoć su stigli vatrogasci, liječnici, niz ljudi koji su svojim barkama pokušali iz mora izvući žive, a poslije skupljali tijela poginulih.
swirl @ 17:57 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, veljača 20, 2009

U antici je područje oko Umaga bilo vrlo gusto naseljeno. Riječ je o antičkom naselju Sepomaia koje se nalazilo na dijelu obale od poluotoka Katoro, preko Rta Tiola, Sipara pa do Zambratije. Stoga nije čudo da na ovom području arheolozi imaju toliko posla.
Istraživanja Sepomaie započela su krajem 19.st. na lokaciji rt Katoro, a u 20.st. je istraživanja nastavio Štefan Mlakar iz Arheološkog muzeja Pula. Za razliku od prethodnih radova, ova su istraživanja bila koncentrirana na rt Tiola gdje su nađeni ostaci raskošne rimske vile.
Istraživanja traju i 2001. i 2002. kada su više koncentrirana na potopljeni dio antičke vile, a zatim se nastavljaju na kopnu i traju do danas. Ni sada se nije došlo do najstarijeg sloja tako da, mada se svake godina otkriva više, i dalje je popriličan dio povijesti ovog područja neotkriven.
Podvodna istraživanja otkrila su postojanje antičke luke koja se nalazila kraj rta Katoro. Otkriveni su ostaci mola, ali i niza sitnijih predmeta.
Istraživanja na rtu Tiola iz godine u godinu otkrivaju više o antičkoj vili. Vila je bila ukrašena raznobojnim mozaicima, imala je podno grijanje, terme, nezaobilaznu cisternu koja je opskrbljivala vilu vodom. Otkriveni su djelovi mozaika koji su ukrašavali njezinu unutrašnjost.
Mada se zna da je život na ovom području postojao i nekoliko stoljeća prije antike, najraskošnija faza bila je u razdoblju od 1. do 5. st.n.e. O raskoši govore otkriveni predmeti, uglavnom uvezeni s područja Grčke i Italije. Pokraj vile otkriveni su žarni grobovi. Po otkrivenim predmetima u grobovima zaključuje se da je vjerojatno riječ o grobovima ljudi koji su radili u samoj vili.
Na istočnom dijelu vile otkrivena su i dva kasnoantička groba. U razdoblju od 285. do 300. godine ovdje su pokopani muškarac i žena mlađe životne dobi. Riječ je o izuzetno bogatim ljudima jer je u grobu otkriven cijeli stakleni vrč koji je jedan od najluksuznijih otkrivenih predmeta iz ovog razdoblja. 
Fotografija: Kljujuć
swirl @ 22:19 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 16, 2009

Sveti Peregrin najstarija je crkva župe Umag. Sagrađena je prije 12.st. na rtu Rožac. Za vrijeme njezine obnove u 19.st. u crkvi su pronađene kosti, ali bez podataka čije su. Prenesene su u župnu crkvu u Umag.
Stoljećima se kod Sv. Peregrina završavala procesija za blagoslov polja koja bi započela ispred umaške župne crkve. Danas se više procesije ne održavaju, a u Sv. Peregrinu se misa održava samo jednom godišnje, na Uskrsni ponedjeljak.
Inače, titular Sv. Peregrin u ovim je krajevima širio vjeru na prijelasku 3. u 4.stoljeće.
Još se i danas održala pučka predaja koja kaže da su za vrijeme vrlo jakih oseka u moru ispred crkve Sv. Peregrina vidljivi otisci stopala ovog sveca.
Između Petrovije i Sv. Marije na Krasu, u Kliji, postoji još jedna stara crkvica iz druge polovine 13.st., crkvica Sv. Nikole. Svojedobno se i ovdje održavala procesija za blagoslov polja. Prije je bila posvećena Sv. Marku, evanđelisti. Vjeruje se da je brod koji je prenosio tijelo ovog sveca u Veneciju godine 828. bio prisiljen, pred nevremenom, skoniti se u umašku luku. Svakog 25. travnja, na dan Svetog Marka, u ovoj se crkvici održava misa.
Izvor: Umag, Sergije Jelenić
Fotografija: Kljujuć
swirl @ 19:23 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 16, 2008

Kuga je nekoliko puta prorijedila stanovništvo Umaga. Zabilježena je pojava kuge u Umagu u 15., 16. i 17.st. U 16. st. izgrađena je mala crkvica Sv. Roka, zaštitnika od kuge. Tada se nalazila između dva reda gradskih zidina. U 18.st. izrađen je drveni i oslikani strop u crkvi. U njoj se danas služi misa jednom godišnje, na blagdan Sv. Roka.
swirl @ 15:43 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 11, 2008

Svjetionik Savudrija izgrađen je 1818.godine, a bio je prvi svjetionik u Europi osvjetljen plinom. Krov svjetionika pokriven je teškim crjepovima (70 kg) koje ne smeta ni jaka bura. Svjetionik su minirali 1945. Njemci, ali je zadnji čas spašen od dizanja u zrak.
Svjetionik je visok 36 metara, a prvi je svjetionik u svijetu koji je za rasvjetu koristio plin dobiven destilacijom ugljena. Ugljen se dopremao iz Labinštine.
Uz gradnju svjetionika veže se legenda o ljubavi Metternicha, austrijskog državnika, i neke domaće djevojke. Legenda kaže kako je pokraj svjetionika Metternich dao sagraditi kuću, zaštićenu zidovima, upravo za svoju dragu. No vrlo kratko vrijeme pred otvaranje svjetionika djevojka je umrla pa iz te nove kuće nikad nije ugledala njegova svjetla. I sad normalno, legenda kao legenda nastavlja dalje... što bi značilo da se kroz prazne prostore ove kuće i dan danas mogu čuti koraci Metternichove ljubavi.

Posljednje dvije slike su iz neposredne blizine svjetionika.



swirl @ 20:13 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 10, 2008
 
U 14.st. obitelj Bratti iz Kopra postaje vlasnikom kaštela Sipar (danas pod morem). Na obali su sagradili nekoliko objekata, za smještaj seljaka koji su radili na gospodarstvu i za kaštalda koji je gospodarstvo nadgledao. Između ostalog sagradili su i crkvicu Sv. Magdalene (danas na cesti koja vodi od Umaga prema Savudriji). 
Šesdesetih godina 20.st. crkvica je obnovljena. Vrata koja su bila na pročelju i tako se našla na samoj cesti su zatvorena, a probijena su nova s desne strane. 
Godine 1986. pokraj ovih novih vrata ugrađen je nadgrobni spomenik iz 3. ili 4.st. nađen istraživanjem starog grada Sipara (slika dolje).
I na kraju stavljam sliku po mom guštu. Pozirali mi jučer u Zambratiji pa nisam odolila.


swirl @ 17:25 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 7, 2008
Na današnjem poluotoku, a nekada otoku, dominiraju crkva i zvonik. Stara crkva na istom mjestu spominje se već u 14.st., a bila je manja od današnje. Jako nevrijeme koje je 1651. pogodilo Umag nanijelo je crkvi velika oštećenja pa se nakon niza popravaka na koncu odlučilo da se stara crkva sruši, a na njezinom mjestu izgradi nova (današnja). Zvonik je iz 15.st., a današnja crkva izgrađena je 1757. godine.
I današnje pročelje je malo «čudnovato». Dok je donji dio pažljivo izrađen, gornji dio je očito nedovršen. Još 1930. u Umagu je sastančio Odbor za dovršetak pročelja crkve. No odluka o dovršetku pročelja očito nije donesena, a nakon ovog sastančenja izgubljeni su i nacrti. Ovaj odbor ipak je donio poneku odluku. Između ostaloga odlučeno je da se sruši gradska palača stradala u požaru nekoliko godina ranije. Time je pred župnom crkvom nastao lijep i velik prostor. Mletačkog lava s gradske palače spasili su i naknadno ugradili u zvonik kraj crkve. Crkva je jednobrodna, sa šest kapela, vrlo vrijednog inventara, slika, oltara, kipova. U jednom od oltara čuvaju se moći Sv. Nicefora, suzaštitnika Umaga (link na legende o Niceforu, pićanskom biskupu). Zaštitnik Umaga je Sv. Pelegrin. Njegov se kip prvo nalazio na zidinama Umaga. Zatim je preseljen na pročelje crkve, a 1987. je maknut s pročelja u unutrašnjost crkve kako bi se ipak bolje čuvao.
Iza crkve nalazi se jedna stara topovska kugla. Legenda kaže da je kugla ostala od napada Genovežana 1810. godine.

swirl @ 20:20 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 4, 2008
Prije dolaska rimljana u okolici današnjeg Umaga nalazile su se gradine; Romanija kod Zambratije, tri gradine pokraj Ungarije, gradina u Savudriji. Legende spominju kako je Umag izgradilo neko pleme iz Male Azije. No sam naziv Umag je keltskog porijekla. 
Našla sam podatak da je Umag bio izgrađen na dva otočića. Kako se negdje spominju dva otočića, a negdje jedan postojanje drugog otočića uzmite s rezervom. Ako je njegovo postojanje točno onda je taj otočić potopljen (već sam niz puta spomenula da je površina mora viša za cca 2 metra od razdoblja rimljana). Današnja stara jezgra Umaga definitivno je bio otočić, a podizanjem površine mora i neki njegovi djelovi su potopljeni pa more uz otočić skriva mnoge ostatke rimskih vila. Zna se da je u 10.st. Umag imao zidine i pokretna vrata kojima se ulazilo u grad. Propadanjem obližnjeg Sipara stanovništvo Sipara odlazi u Umag i dodatno raste broj stanovnika Umaga te se i on širi na kopneni dio. Postoje dokumenti iz 14.st. koji govore o kopnenom dijelu Umaga, a taj dio spominju pod nazivom Borgo.
U svakom slučaju o prošlosti i nastanku Umaga zna se puno manje no što se zna o prošlosti nekih drugih istarskig gradova. Ova tajanstvenost je posljedica malog broja starih dokumenata koji govore o prošlosti grada. Jedan od razloga su i požari koji su bijesnili Umagom nekoliko puta. I ono malo spašenog arhiva stradalo je 1810. kada su Englezi spalili sve nađene dokumente.
swirl @ 18:44 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 4, 2006

Grad Sipar bio je između današnjeg Umaga i Savudrije. 
Prvo se zvao Sepomaja (niska zemlja), a tek kasnije su ga Rimljani prozvali Sipar. Za vrijeme jačih oseka njegovi ostaci i danas izviru iz mora. Godine 1771. bila je, za naše krajeve, neobično jaka oseka i zabilježeno je kako su cijeli zidovi zgrada sablasno stršali iz mora. Kraj Sipara može se «zahvaliti» hrvatskom knezu Domagoju koji je 876. porušio Sipar, ali i Umag i Novigrad samo što se poslije jedino Sipar nije obnavljao. 
Drugi Sipar ( na slici) je kaštel koji je izgrađen oko 1000. godine, u blizini već propalog Sipara. Jedna od legendi kaže da su ovaj Sipar izgradili gusari. Ako jesu nije ni čudo, za njihov «biznis» nije bilo moguće odabrati bolju lokaciju od ove, na samom moru. Današnje su ruševine ostaci ulazne kule, dok je stambeni dio bio dublje u zaljevu. Kaštel je počeo propadati u 16.st., a danas je ispod mora.


swirl @ 20:40 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare