Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
četvrtak, travanj 24, 2014



Na Puntiželi, poluotoku kraj Štinjana, nalazi se i jedan stogodišnjak. Riječ je o parnoj lokomotivi, proizvedenoj 1914. u Beču. Vrijedno je radila, sve do 1976., u brodogradilištu Uljanik. Sudjelovala je, na svoj način, u izgradnji mnogih brodova, viđali su je mnogi. Kada je otišla u „penziju“ radnici iz Uljanika poklonili su je dječjem odmaralištu na Puntiželi. Ima 24 tone i nalazi se unutar kampa.

Uz malo mašte... može dočarati neko drugo doba i neku drugačiju Pulu.

swirl @ 11:47 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, listopad 27, 2010



Za vrijeme Italije nekadašnje austrougarske vojne baze u Istri postale su talijanske vojne baze. U njima se obučavalo niz talijanskih vojnika koji su poslije slani na ratišta u 2. svjetskom ratu; u Europu, Afriku.... Naglasak je bio na zrakoplovstvu, a njihovu je obuku olakšavala hidrobaza ispod Štinjana (link). No nije ona bila jedina, u okolici je postojalo još nekoliko zrakoplovnih baza za školovanje talijanskog vojnog zrakoplovstva. Ovdje su se školovali i dobrovoljci za odlazak u španjolski rat.

Fotografija je slikana 1938. godine na području Puntižele. Pretpostavljam da je riječ o vojnoj utvrdi Fort Punta Christo (link) na samoj Puntiželi.

Jedan od vojnika na fotografiji je Rosario Denatale. Rođen je 1915, a 1936. ulazi u talijansko vojno zrakoplovstvo. Na obuci u bazi na Puntiželi nalazi se 1937. i 1938. godine. Godine 1941. poslan je na ratišta u Africi gdje je preživio zapaljenje motora pa se avion srušio usred pustinje. Bio je i u Rusiji (1943.).

Nakon rata ulazi u policiju „Slobodnog teritorija Trsta“, zatim u talijansku policiju gdje ostaje do umirovljenja. Umro je 1991.

swirl @ 20:03 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 13, 2010

Za razliku od velikog dijela istarske obale koja je uređena, štinjanska obala još čeka neke bolje dane. Plan uređenja ovog dijela obale u sastavu je „famoznog“ projekta „Brijuni – Rivijera“ koji već godinama postoji ... na papiru. Srećom, riječ je samo o manjem dijelu obale. već malo sjevernije postoji predivna obala i meni najdraža šetnica u Istri kojom dolazite sve do Fažane (link).
Na neuređenom dijelu obale ipak imate što vidjeti. Tu su hidrobaza i nekoliko objekata, doduše u ruševnom stanju, iz doba Austro – Ugarske. Isto ovo postoji i na obližnjem otočići Kozada.
Kad već spominjem hidrobazu, ovo je zgodan trenutak za kratku priču o razvoju zrakoplovstva u Istri.
Razvoj zrakoplovstva započinje s Austro Ugarskom godine 1910. kada na tome radi grof Rudolf Montecuccoli. Prvi let iznad Pule, dodouše ne naročito uspješan, bio je početkom 19.st. u balonu (vidi link).
Nakon niza poteškoća prvi avion proizveden u Puli poletio je 29. srpnja 1911. u Valturi gdje su bili pokusni aerodrom i pokusna mornarička zrakoplovna postrojba. Kasnije se oboje sele na otok Sv. Katarine u pulskom zaljevu na kojem je napravljen i hangar za ratne avione. Godine 1912. nabavljeno je iz Francuske još aviona te je ukupno u Puli bilo 10 aviona. Iste godine napravljene su hidrobaze na otočiću Kozada, a zatim i na obali Štinjana. Prvi zapovjednik mornaričkog zrakoplovstva u Puli je Viktor Klobučar iz Gospića. Početkom 1912. upravo je Viktor Klobučar radio na ispitivanju hidroaviona, aviona kojemu su ugradili plovke. Otvaranje većeg broja baza i uzletišta u Istri dovelo je i do osnivanja pilotske škole na otočiću Kozada.
Već krajem 1. svjetskog rata Austro Ugarska ima ukupno čak 268 hidroaviona,a više od stotinjak se gradi.
Razvoj civilnog zrakoplovstva započinje 1924. kada je Karl Kupelwieser počeo koristiti hidroavione za dolazak bogatih posjetioca na Brijune.
Danas Istra ima nekoliko manjih sportskih aerodroma (Medulin, Vrsar, postoji još nekoliko lokacija gdje mogu sletiti mali avioni). Raspitajte se ukoliko ste zainteresirani za panoramske letove. U tu se svrhu javite u Medulin (za njega sam sigurna), a vrlo vjerojatno i u Vrsar.
Veliki aerodrom je u Puli (u Valturi). Obnovljen je i proširen 1989. godine. Godišnje može imati oko 1 mio putnika.
Dok čeka na svoje uređenje, štinjanska hidrobaza postala je mjesto za učenje vožnje mladih vozača, mjesto za vesele piknike u prirodi gdje nerijetko ima i roštilja i muzike.
Izvor: Franina i Jurina 2010. (tekst s naslovom „Sto godina zrakoplovstva u Istri“ napisao je Josip Orbanić)
Na slici: Štinjan pod dugom
swirl @ 16:55 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 6, 2010
Ispod Štinjana, na vrhu poluotoka Puntižela, nalazi se jedna od mnogobrojnih austrijskih utvrda. Sagrađena je krajem 19.st.
Poluotok je na samom ulazu u zaljev Pule (sjeverna strana ulaza u zaljev) gdje je bila jaka mornariča luka pa je i utvrda sagrađena sa zadaćom obrane luke. Južnu stranu branila je utvrda Fort Muzil.
Taman sam nabasala na dječju priredbu u utvrdi tako da se njome odzvanjali dječji glasovi, a njezini hodnici bili su puni dječjih radova. Inače u Fort Punta Christo često se preko ljeta održavaju koncerti.
swirl @ 22:11 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, siječanj 17, 2009

Počeci turizma u Valbandonu datiraju negdje u 1910. kada je osnovano akcionarsko društvo «Odmarališni dom i morsko kupalište Valbandon». Vlasnici društva s centrom u Trstu bili su njemački poduzetnici Gustav Klin, Emil Lauer i Jacob Cumar. Mali, ali vrlo raskošan prospekt koji je hvalio ljepote Valbandona tiskan je u maloj nakladi negdje 1912. ili 1913. godine.
U Valbandonu su tada bili hotel Valbandon, depadansa Neptun i četiri manje vile. Uz more je, po tadašnjim običajima, sagrađeno 45. kabina koje su koristili kupači. Prospekt je, između ostalog, hvalio baš i morsku plažu u Valbandonu na kojoj i danas uživaju mnogi. Posjetioci lječilišta obično su dolazili vlakom. Dva puta na dan postojala je direktna linija iz Beča do Pule. Osim vlaka nekoliko puta tjedno do Pule je vozio parobrod iz Trsta.
Izvor: Fažanski libar 2006. (tekst «Fažana i Valbandon na Kupelwieserovom tragu», Mirko Urošević)
swirl @ 17:25 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 11, 2008
Predivna uvala između Štinjana i Fažane (slika uvale Valbandon s Google Earth) još je jedno mjesto gdje je postojala raskošna antička maritimna vila slična onoj na Brijunima (link). 
Vlasnik je bio Gaj Lekanije Bas, vlasnik radionice za proizvodnju amfora u Fažani, koji je vjerojatno bio i vlasnik spomenute maritimne vile na Brijunima. Sama uvala Valbandon danas se sastoji se lučice odijeljenje od otvorenog mora mostićem za pješake te ribnjakom koji je od lučice odijeljen nasipom na kojem je uska cesta kojom možete stići autom do same morske obale.
Vila se nalazila uz veći dio obale gdje je danas lučica s barkama. Uz more je postojao portik, natkriveni hodnik koji je olakšavao obilazak bez obzira na vremenske prilike. Na južnom dijelu obale (gledano s mora - desni dio obale) nalazio se stariji dio vile, negdje s početka 1.st. Sadržavao je nekoliko raskošnih prostorija ukrašenih različitim podnim mozaicima i portike. Jedan portik bio je vrlo velik, a u njegovoj sredini nalazio se bazen. Sjevernije od portika nalazile su se dvije cisterne za vodu.
Sa sjeverne strane zaljeva (gledano s mora - lijeva strana obale), na mjestu gdje danas prelazite autom na drugu stranu, nalazio se također stari dio vile s početka 1.st. Kako vozite dalje uz lučicu prema moru, dolazite do dijela gdje je postojao nešto noviji dio vile. Tu je bila biblioteka te ložnioca. Arhitektonski je ovaj dio poprilično atipičan za onodobnu antičku  arhitekturu. Tu je bio i polukružni vidikovac vile. Ovaj dio sagrađen je negdje u 2.st.
Danas gotovo da ne možete vidjeti ništa od vile, ali su i ovdje otkriveni mnogobrojni podni mozaici, danas uglavnom pohranjeni u Arheološkom muzeju u Puli. Početkom 20.st. povjesničar A. Gnirs vidio je još i ostatke zidnih mozaika, a za njihovo postojanje danas znamo zahvaljujući njegovim bilješkama.
Život u vili trajao je do pada Rimskog carstva. Osim mozaika, u uvali su otkriveni i razni predmeti iz antičkog života,
Izvor: Fažanski libar 2006. (tekst «Rimski kompleks maritimne vile u Valbandonu (Fažana), Vesna Girardi Jurkić)
swirl @ 18:11 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 7, 2008

I na području Štinjana i okolice nalazilo se nekoliko prethistorijskih gradina.
Jedna se nalazila na lokalitetu Turulu, na nadmorskoj visini od 28 m. Gravitirala je uvali Runci (uvala između Štinjana i Valbandona). Gradina nije istražena osim što je za vrijeme obilaska terena nađeno niz ulomaka keramike. Turulu je inače iznad hidrobaze.
Iduća gradina je Kaštelir, nešto južnije od ceste Veli Vrh – Fažana. Ostaci gradine uništeni su gradnjom austrijske vojne utvrde.
Između Štinjana i Brijuna nalaze se dva otočića. Onaj bliže Štinjanu je Kotež, a drugi je Sv. Jerolim (slikano iz Valbandona, lijevo je Kotež, desno Sv. Jerolim). Na Sv. Jerolimu nalazila se isto gradina. Kasnije su njezini ostaci uništeni zbog kamenoloma, a zatim zbog gradnje istoimenog samostana na otočiću.
Izvor: Fažanski libar 2006. (tekst «Prilog prapovijesnoj topografiji Fažane i okolice, Klara Buršić Matijašić)
swirl @ 16:52 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 30, 2008
Između Pule i Fažane nalazi se Štinjan, u rimsko doba poznat kao Astinianum.
U zaljevu Žunac i rtu Guc (Monumenti) otkriveni su ostaci antičkoga kupališta s mozaičnim podom i ostaci velike valjaonice vune (fulonika). No Štinjan je postojao još i prije dolaska Rimljana. Ostaci prethistorijskih naselja na brežuljcima Kašćuni, Kaštelir i Šeh kasnije su nestali, prvenstveno za vrijeme Austro-Ugarske kada su na istim lokacijama građene vojne utvrde koje su bile sastavni dio obrane Pule. Prije II svjetskog rata Talijani su u Štinjanu napravili hidrobazu, čiji su ostaci i danas vidljivi. Na mjestu hidrobaze bili su hangari, sustav za izvlačenje hidroaviona, tračnice, vojarne. Krajem rata, u jednom od bombardiranja Pule i okolice srušena je i  hidrobaza, a ono što je ostalo i dalje se uništavalo.
Za vrijeme Jugoslavije i Štinjan je, poput Fažane, «platio danak» blizini Brijuna kao i danak obrani luke u Puli tako da se u mjesto dugo nije ulagalo. U posljednje vrijeme konačno je nešto krenulo, pa tako Štinjan ima novu placu, konačno je asfaltirana većina ulica (proces je bio vrlo bolan), a u mjestu je puno lijepih obiteljskih kuća s uređenim vrtovima.
Obala nije sređena, a uređenje spada pod projekt «Brijuni Rivijera» o kojem godinama čitamo, kadkad manje, kadkad više, ali se i dalje ne zbiva apsolutno ništa. Grčevita borba Pule da zadrži Štinjan u sastavu Pule upućuje na njegovu pravu vrijednost. No nedaju se ni Štinjan ni njegovi stanovnici.
U 17.st. u Štinjanu je izgrađena župna crkva Sv. Margarite u kojoj se čuvaju ulomci pregradne ploče iz VI. st. U blizini je i vrlo lijep kamp na području malog šumotivog poluotoka Puntižela, a u blizini započinje i lijepa šetnica kojom uz more možete šetati sve do Fažane. Jedno vrlo lijepo mjesto koje obećava, a napreduje isključivo zahvaljujući štinjancima.

Link na http://stinjan.com/
swirl @ 18:06 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 23, 2007

Upravo sam na vijestima (HRT 1) vidjela kratku reportažu o jučerašnjoj „rimskoj večeri“ u Valbandonu. Naravno da sam uvijek na krivim mjestima u krivo vrijeme jer sam se dan ranije vratila u Zagreb, ali eto zato par crtica o Valbandonu i jednoj divnoj šetnici uz more.

Valbandon je između Pule i Fažane. Neki tvrde da mu je naziv nastao od tal. valle abandonata (napuštena uvala). Početkom 20 st. u zaljevu Ribnjak nađeni su ostaci rimske vile (pa je to između ostalog (pod "ostalo" spada i tvornica amfora koja se nalazila u Fažani) i nadahnulo ovaj event od jučer navečer kada se Valbandonom prošetalo nekoliko rimskih toga i uživalo u starorimskim delicijama). Rimska vila datira iz razdoblja 1. st., a otkriveni rimski mozaik nastojao se što je više moguće spasiti (mislim da više ne trebam komentirati da stari rimljani uopće nisu bili ludi, imali su vile u najljepšim uvalama od Brijuna, Barbarige, valbandona pa nadalje).

U uvali je danas restoran s lijepom terasom, puno malih barki koje u uvalu ulaze ispod mostića namijenjenog šetačima. Ne znam tko, ali netko u uvali stvarno vodi računa o cvijeću jer uvijek pogledam ima li što novoga.

Šetnica koju sam spomenula vodi sve od Štinjana preko Valbandona, obale kampa Bi Village do Fažane i njezine rive.
Šetnica uz Bi Village


Kamp Bi Village inače je veličine oko 500.000 m2 (prima više od 3.500 gostiju). Stalnim ulaganjem danas spada u jedan od ljepših kampova koje sam do sada vidjela (BTW nedavno sam u njihovom restoranu pojela jedan dobar biftek s tartufima).

Sve uz more, što popločanom stazicom što šljunčanom stazom dolazite do fažanske rive koja je, kao i cijela Fažana, živnula od kada je dozvoljen pristup Brijunima (i tamo sam dobro jela, u jednom malom restoranu na samoj rivi, ali ako niste gladni barem se možete počastiti kavicom u jednom od kafića).
Šetnica uz Bi Village

Fažanska riva

Fažanska riva (obratite pažnju na valove koje sam uspjela slikati, s obzirom da je o meni riječ onda je to stvarno veliki uspjeh)


swirl @ 21:00 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare