Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
srijeda, siječanj 18, 2017



Blizu Višnjana, kraj skretanja za novu zvjezdarnicu, nalazi se stari hrast medunac. Procjenjuje se da ima preko 160 godina. Viši je od 18 metara.

Nekada je Istra bila jako poznata po njezinim hrastovim šumama, dok je danas sačuvan samo manji dio. Naravno, najpoznatija je Motovunska šuma.

Osim hrasta medunca (Quercus pubescens) tu su i hrast kitnjak (Quercus petraea), lužnjak (Quercus robur), cer (Quercus cerris), crnika (Quercus ilex) te zimzeleni hrast Quercus pseudosuber.

Izvor: istrapedia 

swirl @ 11:15 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, studeni 27, 2015



Kada vozite od Tara prema Stanciji Blek, točno nasuprot ostataka Starog Tara nalazi se malen poljski put. Otprilike tridesetak metara tim putem dovesti će vas do ostataka crkvice Svetog Križa.

Na žalost ostaci su prekriveni vegetacijom. Crkvica datira negdje u 8. ili 9.st., a očito se prestala koristiti u 18.st. jer je tada više ne spominje dokumentacija Tarske župe. Do sada je otkriveno nekoliko predmeta iz crkvice kao i antičkih ostataka ugrađenih u njezine zidove. Pretpostavlja se da je nekada imala ulogu župne crkve, a oko nje se nalazilo groblje stanovnika Starog Tara.

Izvor: Časopis građevinar 

http://www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE_64_2012_08_693-703_Kasteli.pdf

swirl @ 23:28 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, studeni 4, 2015



U srpnju 2001. Međunarodna astronomska unija odobrila je da se dva asteroida nazivaju Višnjan i Poreč. Oba su otkrili višnjanski astronomi.

Inače astronomi Višnjana do sada su otkrili veliki broj malih planeta, od kojih cijeli niz ima nazive vezane za Istru.

Na slici: Tićan - zvjezdarnica

swirl @ 18:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, listopad 17, 2015

Stari Tar, od kojega su danas ostale samo ruševine, prvi se puta spominje 983. u darovnici cara Otona porečkom biskupu. Spominje se pod nazivom Turris. Iz 12.st. postoji dokument koji spominje i Novi Tar, nastao na mjestu današnjeg naselja. Izgleda da su neko vrijeme postojala oba naselja: Stari i Novi Tar. Negdje u 14.st., najvjerojatnije zbog malarije i kuge, naselje Stari Tar definitivno se napušta.

No život na ovim prostorima seže puno dalje u prošlost. Tako je ovdje postojala prethistorijska gradina, a zatim je područje bilo naseljeno i u antici.

Današnje naselje sačinjavali su Tar i Frata, no širenjem naselja Frata se stopila s Tarom i  postala je njegovim sastavnim dijelom.

Tarom dominira župna crkva Svetog Martina. Sagrađena je 1800., na istom mjestu gdje se nalazila sakralna građevina iz 14.st. Obnova crkve učinjena je u spomen na posjet pape Pia VII ovom području (1800. se brod s papom i 5 kardinala sklonio pred nevremenom u Tarsku valu). O tome govori i natpis na latinskom iznad ulaznih vrata u crkvu.

swirl @ 20:23 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, listopad 11, 2015

 

Za razliku od današnjeg naselja Tar nekadašnje je naselje bilo bliže moru. I danas se ovaj predio naziva Stari Tar (Torre Vecchia), a do njega dolazite vozite li se od Tara prema Stanciji Blek. Stari Tar po prvi puta se spominje 983. godine, dok je prvi trag Novog Tara iz 1286. godine.

Na jednoj privatnoj parceli prije Stancije Blek nekada je postojala antička vila rustika na čijim se temeljima razvilo naselje Stari Tar. Sama vila rustika postojala je u razdoblju od 1.-7.st. Bila je namijenjena proizvodnji vina i ulja, a očito i trgovini jer je oko lokaliteta nađeno niz ostataka amfora. Na temeljima antičke vile rustike niklo je naselje Stari Tar sa svojom kulom. Najstariji dio temelja kule datira još iz faze antičke vile, da bi kasniji djelovi odgovarali kasnoj antici. Na istočnoj strani od kule nalaze se i ostaci crkvice s apsidom.

U još novijoj fazi gradnje kule otkriveni su venecijanski novčići iz 13. i 14.st. te ostaci staklenih posuda iz 14.st. U to vrijeme već postoji i naselje Novi Tar tako da je potvrđeno da su u ovom razdoblju postojala oba naselja. Kako su staklo tada koristili bogatiji stanovnici, pretpostavlja se da je neko vrijeme kula u Starom Taru bila dom tadašnjeg upravitelja Poreštine.

Pretpostavlja se da je Stari Tar nestao zbog epidemija malarije i kuge, negdje u 14.st.

Arheološka istraživanja i dalje traju, fotografije su nastale prije samo nekoliko dana.

Izvor: Arheološko-konzervatorska istraživanja lokaliteta Stancija Blek kod Tara u 2008. g., Bartul Šiljeg

swirl @ 14:41 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, listopad 6, 2012



I ovo je jedna zgodna priča iz istarske povijesti. Godine 1800. zbog nevremena u tarsku valu sklonio se brod s papom Piom VII, zajedno s pet kardinala. Glasina o ovom važnom, ali nenadanom posjetu, stigla je i u Grožnjan, do grožnjanskog župnika Dubaza. Župnik je odmah zajahao konja i brzo se uputio u Tarsku valu. Župnik Dubaz brinuo se o važnom gostu, a za uzvrat dobio je privilegije naznačene u buli „Dilecte Fili salutem...“.

Dobivši kanoničke ovlasti grožnjanski je župnik dobio i pravo nositi posebno kanoničko purpurno ruho. Možemo samo zamisliti župnikov ponos, ali i zadivljenost svijeta kada je grožnjanski župnik po prvi puta viđen u crkvi u svojoj svečanoj odori.

Izvor: Pod starim voltama (Daniel Načinović, Eduard Strenja)

swirl @ 21:15 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, veljača 13, 2010
Sveti Mihovil pod Zemljom dao je sagraditi zemljoposjednik Telmone ili Selmone negdje u 9.st. 
Riječ je o benediktinskom samostanu u čijem je sklopu bila crkva čije je svetište bilo ukopano u zemlju, pa od tuda i dio naziva "pod zemljom“. Inače sam samostan je sagrađen na ruševinama antičke vile.
Ostaci samostana nalaze se južno od mjesta Labinci, na brdu Sv. Mihovil. Dio svetišta iz samostana kasnije je preseljen u crkvu Sv. Ivana Krstitelja u Labince.
Benediktinci u Svetom Mihovilu bili su glagoljaši, a dijelovi njihovog glagoljaškog brevijara sačuvani su do danas. Samostan je prestao s radom 1529., ali je samostanska crkva bila u uporabi još dugo nakon toga.
Na zapadnoj strani samostana otkriveno je antičko groblje.
Inače, i uz Svetog Mihovila pod Zemljom vežu se legende o tragačima za zlatom i njihovim iskapanjima, ali i krađa kamenja s ruševina koja se periodički dešavalo i u novije doba. Danas su ruševine poprilično zarasle.
swirl @ 18:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, svibanj 15, 2009
Nedaleko Višnjana nalazi se mjesto Bačva. Poput cijele Istre gdje su po raštrkanim crkvicama zidovi ukrašavani freskama tako je u Bačvi mala crkvica Sv. Jakova. Sv. Jakov se spominje u pisanoj dukumentaciji 1318. godine. Freske, od kojih su sačuvani segmenti, nastale su negdje u 14.st. Smatra se da je crkvica sagrađena negdje u 12. ili 13.st.,  dok su naknadno napravljene velika preslica i pročelje pa imaju i drugačija stilska obilježja.
Župna crkva u Bačvi je crkva Majke Božje od Karmela. U crkvi je pokopan župnik Stjepan Deković, umro 1581. godine. Na njegovoj ukrašenoj nadgrobnoj ploči nalazi se glagoljički natpis.
Izvori: Istarska enciklopedija (o župnoj crkvi), Romaničke crkve u Istri (Damir Demonja) (o Sv. Jakovu)
swirl @ 19:21 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 8, 2009

Picugi su tri brežuljka blizu Poreča na kojima su bile prethistorijske gradine. Bez obzira na starost ovog nalazišta, Mordele su oko 1000 godina stariji dokaz života u Poreštini (više o nalazištima Mordele i Picugi ovdje).
Mordele su danas ljubiteljima Istre najpoznatije po kamenim blokovima. Slični kameni blokovi postojali su i na Rtu Kamenjak, ali ih je JNA uništila jer su se nalazili na mjestu vojnog poligona.
Zato Mordele imaju sačuvane kamene blokove, vrlo slične engleskom Stonehenge, a mnogi stručnjaci smatraju da je riječ o najstarijem kultnom mjestu otkrivenom na Jadranu. Riječ je o narodu koji je ovdje živio prije dolaska Histra.
Imitacija kamenih blokova s Mordela postavljena je kraj zvjezdarnice Tićan (link).
swirl @ 18:12 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 1, 2009
 
Na početku uličice koja vodi u staru jezgru Višnjana nalazi se kapela Sv. Antuna Pustinjaka. Crkva je sagrađena u 14.st., a zidove joj prekrivaju freske (slikala sam kroz prozor). U freske je uparana niz grafita, dio njih na glagoljici.
swirl @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 26, 2009
Dok je s jedne strane uvale gdje je Červar Porat bila jedna antička vila (link), s druge strane iste uvale nalazila se druga (Loron). Taman su mogli iz jedne vile škicati što rade oni drugi.
Vila je otkrivena u 19.st. zbog niza djelova amfora i antičke keramike koji su se neprestance otkrivali na ovom predjelu. I danas ih je mnoštvo.
Do danas je iskopan samo manji dio vile, pretpostavljam da arheolozi mogu ovdje raditi još godinama jer je kompleks ogroman. Istraživanjima koja traju duže od 10 godina istraženo je tek nešto više od 6.000 m2 dok je ukupna površina kompleksa oko 50 hektara.
Proizvodnja keramike ovdje je započela u 1.st. Vlasnica vile u jednoj fazi bila je Kalvia Krispinila, žena sumljivog morala koja je Neronu organizirala orgije i za čiji je život bilo vezano niz skandala. Ovo nije bila jedina vila u njezinom vlasništvu na Jadranu.
Osim proizvodnje keramike ovdje se proizvodilo maslinovo ulje, a u moru su otkriveni ostaci vivarija, antičkog uzgajališta ribe.
swirl @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 19, 2009

Prva moderna zvjezdarnica u Hrvatskoj osnovana je u Puli, na brežuljku Monte Zaro. Osnovao ju je Hidrografski ured i to 1871. godine, a zvala se Mornarička zvjezdarnica. Nakon propasti Austro - Ugarske njezin uspješan rad prestaje, a opljačkani su i njezini instrumenti i bogata knjižnica. Dodatni udarac zadan je zvjezdarnici u bombardiranjima Pule krajem II svjetskog rata kada je zgrada pretrpila znatna oštećenja.
Godine 1973. u Puli je osnovano amatersko Astronomsko društvo Istra, a promatranja su na početku vršena s jedne zgrade u Flanatičkoj ulici. Kupola bivše zvjezdarnice na Monte Zaru obnovljena je nekoliko godina kasnije, 1979. godine. Sjaj nekadašnje zvjezdarnice nije vraćen i zbog materjalnih sredstava, ali i zbog svjetlosnog onečišćenja. No društvo podučava i regrutira mlade snage, možda i neke poznate buduće astronome.
Usred Višnjana je zato napravljena kupola namijenjena astronomiji. Astronomsko društvo u Višnjanu osnovano je sedamdesetih godina, kao plod rada i interesa djela nastavnika osnovne škole u Višnjanu. Prvi teleskop , u potpunosti napravljen u Višnjanu, počeo se koristiti 1977. godine, a kupola je dovršena tri godine kasnije. Višnjanska zvjezdarnica funkcionirala je i za vrijeme rata, a 2002. godine uključena je u mrežu od 19 centara svijeta namijenjenih edukaciji. Krajem stoljeća Višnjan dobiva novi teleskop,a rezultati rada postaju čudesni jer je Višnjan samo u jednoj godini otkrio više asteroida nego neke zvjezdarnice u svojoj cijeloj povijesti. Zbog problema sa svjetlosnim onečišćenjem kvaliteta rada postaje ugrožena te se gradi nova promatračnica između Višnjana i Karojbe, na brdu Tićan (na slici). 
Do sredine 2003. zvjezdarnica Višnjan ukupno je otkrila čak 1748 otkrića te je svrstana u jednu od deset najboljih zvjezdarnica na svijetu. Između ostalog otkrili su i 4 asteroida koji su dobili nazive Višnjan, Poreč, Otonkučera i Učka. No i danas je sačuvana tradicija obrazovanja malih zaljubljenika u astronomiju te se svake godine održavaju škole za djecu. Nezaobilazno ime naše astronomije je poznat Korado Korlević. Baš sam ga prije par mjeseci slušala na Radio Puli.
Osim imenovanih, postoji preko 1000 još neimenovanih asteroida koje je otkrio Višnjan. Nebo krije još «istarskih» asteroida, jer je zvjezdarnica u Puli otkrila Polanu, Adriu, Istriu.
Izvor: Istarska enciklopedija
Photo by Kljujuc
swirl @ 17:50 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 23, 2008

Ovo sam otkrila u Istarskoj danici 2009. Tekst pod naslovom «Moral i nemoral u Žbandaju i Vabrigi 17. i 18. stoljeća» napisala je Elena Uljančić Vekić. Ukratko vam prenosim onodobne tračeve koji se navode u tekstu, a koje je autorica teksta pronašla među izvještajima s vizitacija tog područja. Ukoliko vam nije jasan dio naslova «ne znam koji dio», koristite pretraživač na ovom blogu, upišite riječ «vizitacija»... i uživajte (stvarno vjerujem da ćete se zabaviti). Za razumijevanje samog pojma vizitacije koristite ovaj link.
S područja žbandajske župe izvještaji s vizitacija spominju slijedeće:
Godine 1639. spominju se dvije žene upitnog morala, obje s vanbračnom djecom. No u oba se slučaja navodi kako se više ne ponašaju nemoralno. U izvještajima je zastupljeno i praznovjerje lokalnog stanovništva. Godine 1645. izvještaj spominje  Luciu Bodetić koja čaranjem «liječi» grlobolju. Iste godine izvještaj spominje lihvare Filipina i Radmana koji posuđuju žito i vino s odgodom plaćanja od godine dana, ali se kod vraćanja morala vratiti veća količina od posuđene. Lihvarenje se spominje u nekoliko drugih izvještaja. Izvještaj iz 1649. spominje čaranje žene žbandajskog župana Zuana Pergaraze, no nije navedeno što je to ona «liječila».
Izvještaj iz 1781. zgraža se nad obredom «Prisegnute braće». Obred se često odvijao u crkvama cijele biskupije u 17. i 18.st., a pogotovo je bio čest u seoskim crkvama. Tijekom mise svećenik koji je vodio misu zamolio bi «braću» da se rukuju, oko vrata bi im stavio stolu dok bi «braća» držala u rukama svijeću. Na koncu bi izgovorio nešto na latinskom, a tada bi se «braća» poljubila i davala popu milodar.
Izvješća s područja Vabriške župe:
U izvještaju 1639. spominje se jedan par koji zajedno živi, ali nevjenčano. Godine 1645. župnik spominje kako postoje neki psovači, ali psuju samo kad su u pijanom stanju.
Godine 1668. vabriški župnik spominje suprugu pok. Micule Marinija koja čaranjem liječi probleme sa želucem, čak se spominje da se ljudi redovito nakon «seansi» osjećaju bolje. No, olakšavajuća okolnost je ta da je prestala čarati nakon što joj je to zabranjeno. Svojevrsna «zvijezda» izvještaja iz 1653. je Mattija Mušković, psovač koji nije prestao s psovanjem ni nakon niz opomena župnika. Već 1657. novi župnik spominje Muškovića, ali ne kao jedinog psovača. Izgleda da je ova godina bila posebno «plodna» za psovače. Navodi se da ih ima dosta i da redovito psuju.
Izvještaj iz 1781. bavi se i vjerskim procesijama. Zgraža se nad činjenicom da se kod susreta dviju procesija «ljube križevi» na čelu procesija. Osim toga kod sretanja procesija iz Tara, Vabrige i Frate često je dolazilo do sukoba i svađa. Istu problematiku spominje i žbandajski župnik. 
Fotografija je iz Tarske vale

I na koncu:
Čestit Božić i sretna 2009. svima
swirl @ 18:23 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 3, 2008

Ušće Mirne danas je potpuno drugačije nego što je bilo, a korito Mirne potpuno je izmijenjeno. Nekada je Mirna krivudala, danas je ponegdje stari tok rijeke prekinut cestama, sakriven šumom, a umjetno «smirena» Mirna u svom novom toku polagano teče prema svom ušću u more.
Ušće je na Antenalu gdje je nekada bila crkva Sv. Andrije. Dok nije izgrađena cesta ljudi su Mirnu do sredine prošlog stoljeća prelazili trajektom, a prije toga lađom. U ranom srednjem vijeku izgleda da je posred ušća postojao mali otočić jer su nađeni zapisi koji spominju drveni most koji je preko otočića spajao jednu i drugu stranu ušća.
Na strani prema Taru nalazi se Tarska vala. Njezine strme strane nekada su bile kamenolomi, a u davnini povrh vale nalazila se gradina. Zbog uvale izuzetno bogate ribom i sama je vala bila vrlo spominjana u starim dokumentima koji određuju tko joj je vlasnik, tko ima pravo ribolova.... Prvi put spominje se 983. kada Oton III daje pravo Porečkoj biskupiji na ubiranje prihoda od ribolova.
Tarska vala poznata je i po posebnom načinu ribolova: mrežama dugim do 2 km, a visokim do 12 m vala bi se zatvorila, ribe bi se opkolile, a potom bi ribari, kadkad sami, kadkad pomoću volova, potezali mrežu prema obali.
Osim ljepote koju ne znam je li moja «umjetnička ruka» priloženom fotografijom uspjela dočarati, Tarska vala postaje veliki ekološki problem. Veličina problema pogotovo je vidljiva za vrijeme oseke kada blato donešeno Mirnom izroni iz plićine. Zaljev je posljednji put očišćen 1928. godine, a slojevi blata dosežu i 20m.
Izvor: Franina i Jurina 2003., «Mitski zaljev u raskošnoj prirodi», Drago Orlić
swirl @ 19:45 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 30, 2008

Razvojem naselja danas su Tar i Vabriga jedno mjesto, razdvojeni cestom prema Puli. 
Nekada su tu zapravo bila tri naselja jer osim Tara i Vabrige treće je naselje bilo Frata koje je već dugo sastavni dio Tara.
Naselje je poznato po vinima i maslinama, a stručnjaci su upravo ispod Tara, na plantaži Lorun, dokazali uzgoj masline koja daje najkvalitetnije maslinovo ulje.
Župna crkva Sv. Martina proširena je početkom 19.st. zbog posjeta pape Tarskoj vali. Zbog toga je na pročelje stavljen latinski natpis:
«Njegova je svetost papa Pio VII bio u luci tarske vale 13. i 14. kolovoza 1800. godine».
swirl @ 17:26 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 13, 2008
U starom dijelu grada uska i strma ulica vodi vas do gradskog trga. Na njega ulazite prolaskom kroz gradska vrata s mletačkim lavom. Na trgu je velika šterna, loža i crkva Sv. Kvirika i Julite sa zvonikom. Prva crkva na istom mjestu sagrađena je još u 13.st., dok je današnje zdanje napravljeno 1883.
swirl @ 20:02 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 18, 2008
U novijem naselju blizu Poreča 1976. godine započela su iskapanja na području rimske vile rustike. 
Vila se nalazila uz samu obalu, dakle odmah pokraj današnje marine u Červaru. Njezini nastariji djelovi potječu negdje iz 46. godine p.n.e. dok se u kasnijim stoljećima vila proširila. 
Zna se da je u 1. st. njezin vlasnik bio Sisenna Statilie Tauro. Uz rezidencijalni dio vila je imala pozamašan gospodarski dio. Iz početka to je bila proizvodnja keramičih posuda koja se poslije prekinula, ali je keramička peć jedna od najistraženijih peći na području Jadrana. U vili se proizvodilo vino i maslinovo ulje. Uljara je vjerojatno fukncionirala sve do provale Slavena.

swirl @ 17:38 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 17, 2007
 

Današnji naziv nastao je od Vicinius, Vissignanum, Vicianus (u blizini) i sličnih naziva koji su se prije koristili jer je Višnjan bio vrlo blizu Poreča, mada neki spominju da je i ovdje naziv nastao od imena rimskog veterana kojemu je dodijeljen ovaj dio zemlje.
Povijest Višnjana ipak nije počela s rimljanima. Na brežuljku Montemez nalazila se jedna gradina. Osim nje gradine su postojale baš na mjestu današnjeg Višnjana i na brdu Petrovac u blizini. U antici i ranom srednjem vijeku zapadnije od Višnjana postojalo je naselje Dijan kojeg danas više nema. U Dijanu je u 9.st. osnovan benediktinski samostan Sv. Mihovila pod zemljom. U 16. st. Samostan je dodijeljen drugom redu, a od 19. st. Nije uopće u uporabi te su danas od njega ostale samo ruševine obrasle šikarom.
Već u ranom srednjem vijeku Višnjan je bio okružen zidinama. Imao je dvoje gradskih vrata: Porta grande (velika vrata) i Porta Piccola (mala vrata) kraj današnje lože. Obrana grada bila je ojačana kulom. Zidine Višnjana porušene su u 18.st.
swirl @ 18:26 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 16, 2007
 

Negdje u 19. stoljeću nastao je običaj naslanjanja motika na zid pored lože u Višnjanu. Motike su se u predvečernjim satima naslanjale na zid, a njihovi vlasnici, redom siromašni seljaci, stajali su u blizini. Predvečer su u Višnjan dolazili i bogati zemljoposjedici ili njihovi upravitelji koji su pažljivo razgledali motke u toj «smotri». Obično bi odabrali onu koja je djelovala najkorištenije, jer su pretpostavljali da njezin vlasnik ima najviše iskustva. Odabirom takve motke odabrali su ne samo nju, nego i njezinog vlasnika koji je tada bio angažiran za rad na njihovom imanju. Motke su se često i posuđivale od susjeda ili prijatelja, jer kada je bilo hitno zaraditi neke novce pazilo se da se do Višnjana i «smotre motki» dođe s motkom koja bi mogla imati najbolju prođu.
I inače mi je loža u Višnjanu jedna od najljepših u Istri (vidi link).
swirl @ 15:54 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare