Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
utorak, lipanj 27, 2017









Morate ga posjetiti, zabavno je. Zanemarimo li za trenutak vjerne prikaze bića koja su nekada davno živjela na zemlji, šetnja kroz park je savršena. Stazice i mostići su genijalni, izrađeni od drva, stvarno se nastojalo šetnju kroz šumu učiniti što prirodnijom, ali i ugodnijom.

Šetnja će vas odvesti i u stari kamenolom, kojega dokumenti spominju u 14.st. Vozio u Veneciju i od njega je sagrađeno mnogo venecijanskih starih zgrada.

Prikazi bića koja su živjela prije milijune godina nastoje što bolje prikazati kako su izgledali, dok pritiskom na gumbić uz skoro svaku maketu makete se počinju ili pomicati ili se oglašavati. Neka od njih živjela su i prije 150 milijuna godina. Uz svaku maketu nalazi se edukativna ploča, tako da možete saznati sve što vas zanima.

Za djecu su omiljena mjesta i mali „vlakići“ koji neopisivo podsjećaju na crtiće o Kremenku, ili pak vožnja gusarskim „brodom“, kipovi gusara, poseban show program koji se održava u točno određenim terminima. Tu su i životinje koje mogu podragati, od kozlića, malih ponija... U sezoni možete vidjeti i Flying Devils – vožnju motorom po žici.

Šetnja dino parkom odvesti će vas i do maketa morskih pradavnih bića od kojih su neki bili ogromni. Tako je liopleurodon mogao narasti do 25 m, a težiti i do 50 tona. Pa si sada zamislite.

Tu je i maketa „čudovišta iz Loch Nessa“, mitološkog stvorenja o čijem postojanju su i danas mnogi stručnjaci skeptični. No ono živi u legendama koje se spominju čak u 7.st., a navodni susreti i njegovo viđenje proteže se i u novije doba.

Sve u svemu, jako zgodno i zabavno.

Kako bi se prije posjete informirali o svemu stavljam link na njihove web stranice:

Dinopark Funtana

swirl @ 21:41 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, svibanj 14, 2015

Otkriven je tridesetih godina 20.st. U blizini crkve Gospa od Mora u Vrsaru u 1.st. postojala je nekad villa rustica. Na istoj je lokaciji u 4.st. podignuta ranokršćanska crkva pa u stoljećima koja slijede, od 7.st.-9.st. tu postoje samostani; benediktinski, karmelićanski, franjevački.

Mozaik je otkriven, točnije samo jedan dio mozaika, 1935. godine. Pronašao ga je M. Mirabella Roberti. Mozaik je pripadao ranokršćanskoj crkvi te je prikazivao floru, faunu, geometrijske motive. Stručnjaci su procijenili da mozaik datira u 5.st. Mnogi ga smatraju jednim od najljepših kasnoantičkih mozaika na našoj obali.

Godine 2011. na istoj je lokaciji otkriven nastavak istog mozaika. Mozaik je pripadao rimskoj vili, izrađen je od kamenih i keramičkih pločica i višebojne staklene paste. Na mozaiku su prikazane domaće i divlje životinje u svom prirodnom okruženju. Vrsarski mozaik ima i prikaz tri trsa vinove loze, na kojima se nalaze tamni grozdovi (Istra je, pogotovo u prošlosti, uglavnom i imala crne sorte).  

Na mozaiku je prikazana i malena zgrada, najvjerojatnije kapelica unutar koje se nalazi torzo ženske figure. Način prikaza pojedinih elemenata ovoga mozaika odgovara prikazu otkrivenom u vili cara Hadrijana u Tivoliju u Laciju (vladao od 117.-138.).

I ovaj je segment potvrdio da je riječ o kasnoantičkom mozaiku. Na žalost mozaik je u potpunosti zatrpan. Od otkrića iz 1935. sačuvane su fotografije, kao što fotografije svjedoče o dijelu mozaika koji je otkriven 2011.

Izvor: Franina i Jurina 2015.

swirl @ 19:27 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 26, 2012

Funtanu je osnovao Bernardo Borisi, plemić koji je krajem 16.st. pobjegao pred turcima iz Bara. S njima je na područje Funtane došlo dosta njihovih kolona. Obitelj Borisi u osnivanje Funtane uložila je dosta novaca, trebalo je mjesto sagraditi, izvršiti melioraciju i organizirati funkcioniranje zajednice. No broj stanovnika Funtane uvećao se i raznim pridošlicama koji su također bježali od nevolje i naseljavali područje Istre, bilo da su bježali od ratova, bolesti, neimaštine, bilo da su namjerno naseljavani u Istru kako bi se povećao broj stanovnika u opustošenom mletačkom dijelu Istre bolestima i sukobima.

Funtana je tada funkcionirala kao privatni posjed, a obitelj Borisi krojila je pravila, određivala razne namete koje su morali isplaćivati mali ljudi čiji je život i bez toga bio težak. U Funtani je „zakuhalo“ 1657. kada je vlasnik posjeda bio grof Piero Borisi. Seljaci su se pobunili zahtijevajući veća prava i manje namete ne bi li ipak i oni živjeli malo bolje. U sačuvanoj dokumentaciji kojom se Borisi žali Veneciji na sukob i traži pomoć, Borisi spominje imena glavnih „pobunjenika“; Juru Senjića, Vulaša Mikulića, Matu Milanovića i Matu Kožljana. Pisane jadikovke Veneciji sadržavale su interpretaciju jedne strane, Borisijeve. Tako je Borisi slao dopise u kojima piše da su za cijeli nered krivi njih četvero, kako huškaju ljude koji ne misle poput njih, prijete im i tako prisiljavaju ljude da ih podrže. Naravno, interpretacija „pobunjenika“ nije zapisana, no ne treba puno mašte da se zamisli što bi oni pisali Veneciji, da su znali pisati i da su imali tu mogućnost. Na koncu je doista došlo do podjele na posjedu Borisijevih. Neki su stali na stranu obitelji, župan, požup, neki posjednici i neki koloni. No ostali su bili na strani Jure Senjića i ostalih. Detaljan kraj ovog spora nije nam poznat, no to ne znači kada šećemo danas Funtanom da se ne sjetimo ove epizode njezine prošlosti i hrabrih ljudi koji su tko zna kako skončali u sukobu.

Izvor: Zlikovci i prognanici (Miroslav Bertoša)

swirl @ 12:55 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, veljača 9, 2010
Procjenjuje se da je u posljednjih 3.000 godina oko 2.000 plovila uz našu obalu nestalo u morskim dubinama. Uz istarsku obalu o nekoliko brodoloma je već bilo riječi (vidi ovaj link, pa link na Ližnjan i link na Rovinj).
Minolovac Coriolanus završio je na morskom dnu zapadno od Novigrada. Nalazi se na dubini od 11 do 25 metara, a ronjenje je dozvoljeno samo preko ovlaštenog ronilačkog centra jer je lokalitet zaštićen. Mjesto brodoloma je na otvorenom moru.
Brod je porinut u more 20. listopada 1940. Stradao je 05. svibnja 1945. godine čisteći minsko polje zapadno od Novigrada kada je i sam naletio na minu.
Consolidated B-24 Liberator je još jedno omiljeno mjesto za ronioce. Riječ je o avionu srušenom u ratnom vihoru 1944. godine. Nalazi se na morskom dnu jugozapadno od Vrsara. Detalji o ovom potonuću nisu poznati. Ipak, lokacija se smatra ratnim grobom te nije dozvoljeno, uostalom kao i na drugim olupinama, neovlašteno vađenje predmeta. Više o ovome, a pogotovo za ronioce, u knjizi „Tajne Jadrana – ronilački vodič po olupinama hrvatskog Jadrana“ (Danijel Frka, Jasen Mesić).
Izvor: „Tajne Jadrana – ronilački vodič po olupinama hrvatskog Jadrana“ (Danijel Frka, Jasen Mesić)
Na slici: obala Vrsara
swirl @ 17:49 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 19, 2009

Crkva Sv. Foške sagrađena je u 17.stoljeću. Ima obilježja renesanse, ali i dodatke baroka. Nekada je imala dva zvona, jedno iz 1680. godine, a jedno je bilo nešto mlađe, iz 18.st.
Za vrijeme I svjetskog rata zvono iz 18.st. je oduzeto i iskorišteno u ratne svrhe, a zamijenjeno je novim 1922. godine.
U II svjetskom ratu i opet su oba zvona skinuta s preslice crkvice. Srećom ovaj put ni jedno nije iskorišteno za rat, pa su kasnije vraćena crkvi. Danas se nalaze na zvoniku župne crkve Sv. Martina, a preslica Sv. Foške ostala je tako bez oba zvona.
U crkvi je nekoliko nadgrobnih ploča s latinskim tekstom. Ispred glavnog oltara pokopan je vrsarski župnik Luka Prodanić (Luka Prodanich) koji je umro 1659. godine. Na njegovoj nadgrobnoj ploči uklesani su kalež i hostija.
Danas je u crkvi zbirka sakralnih eksponata, a posljednja obnova izvršena je 1996. godine.
Photo by S.Š.
swirl @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 9, 2008
U antici je Vrsar bio smješten tik uz morsku obalu pa su tako uz more postojale antičke zgrade i vile. U vrsarskoj luci, na ostacima jedne najvjerojatnije vile rustike sagrađena je crkva Sv. Marija od Mora.
Crkva je sagrađena u 8. stoljeću, a današnji je izgled uglavnom nastao u 12.st., nakon nekoliko pregradnji.
Crkva je trobrodna, danas uglavnom vrlo siromašnog interijera. I njezine su zidove krasile freske. Najstariji sloj fresaka nastao je negdje u 9. ili 10.st., a noviji sloj čine freske iz 16.st. Na žalost, samo su fragmentarno sačuvane i to uglavnom u apsidi crkve.
Nekada se uz crkvu nalazilo groblje, a dio grobova, naravno važnijih stanovnika Vrsara, bio je i u samoj crkvi čiji je pod sadržavao mnoge nadgrobne spomenike s latinskim tekstom. Uz crkvu se nalaze ostaci starog samostana karmelićana, nastalog negdje u 12. ili 13.st. Kasnije su karmelićane zamijenili franjevci.
U blizini se nalaze ostaci jedne od najstarijih ranokršćanskih bazilika na tlu Istre. Bazilika je otkrivena u prvoj polovici 20.st., a nastala je negdje u 4. ili 5.st. dok joj je u 6.st. dozidana apsida. Danas su ostaci bazilike pod zemljom (pretpostavljam da u međuvremenu nije došlo do nekih promjena po tom pitanju). Kada je otkrivena, istraženi su njezini mozaici koji su krasili crkveni pod, a sadrže motive iz životinjskog (ribe, ptice) i biljnog svijeta (lišće, grožđe,….).
swirl @ 16:41 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 3, 2008

Naselje Funtana u daljoj se prošlosti prvenstveno spominje zbog izvora vode (link). No samo naselje nastalo je oko kaštela kojeg je sagradio, 1610. godine, Bernardo Borisi. Sada je kaštel u privatnom vlasništvu te ga nije moguće pogledati iznutra (otvoreno govoreći i nisam baš njime impresionirana). 
Nakon gradnje kaštela, oko njega počelo je nastajati naselje Funtana. Borisi je odmah nasuprot kaštela dao izgraditi župnu crkvu (1621. godine). Grb ove obitelji nalazi se na dva mjesta u crkvi, povrh ulaza u crkvu te na nadgrobnoj ploči u crkvi gdje je pokopan jedan od grofova Borisi. Crkva je prije nekoliko godina renovirana, a sređena je i okolica. Čak su i ovdje, na kamenoj terasi uz crkvu, zasađene masline. Rasvjeta oko crkve ostavlja čaroban dojam u noćnim satima. Crkva je poznata po slici Bogorodice s Djetetom i svecima nepoznatog autora. Specifičnost ove slike je podijeljenost u dva stila, gornji dio slike je renesansni, a doljnji barokni.
Borisi su inače titulu nasljednih grofova dobili od Mletačke Republike u 17.st., dok su pravo na Funtanu kao svoj posjed dobili stoljeće ranije, u 16.st. Nasljedni grofovi Borisi ostaju vladari Funtane do sredine 19.st. i ukidanja feudalizma. 
 
swirl @ 19:43 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, studeni 30, 2007
Pogled na Montraker iz stare jezgre Vrsara
Poluotočić Montraker u Vrsaru nekada je bio kamenolom. Od 1991. tu se organizira ljetna kiparska škola. Škola počinje u zadnjem tjednu kolovoza i ukupno traje tri tjedna. Radovi napravljeni za vrijeme kiparske škole danas ukrašavaju Vrsar i Funtanu.
U okolici Vrsara nalazilo se niz kamenoloma od kojeg je izgrađen velik broj mletačkih palača. Kamenolomi su se koristili od rimskog doba pa do naših dana.
Na južnoj strani Montrakera nađena je rimska nekropola. Otkriven je i nadgrobni spomenik iz 2.st. s latinskim tekstom «Kućnim bogovima. Preslatkoj ženi Securi postavi Aurelius Crasces....».
swirl @ 16:03 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, listopad 26, 2007
Poput istarskih crkvi gdje imamo najstariju manju crkvu pa nešto mlađu (i najčešće nešto veću) na istom mjestu (pa tako i po nekoliko puta) tako je i manji kaštel u Vrsaru sagrađen u 12. st. kasnijim adaptacijama postao velebna zgrada. Obranu kaštela činile su zidine od kojih danas gotovo da ništa nije ostalo. Izgradili su ga porečki biskupi. Zbog izvanredne mikroklime dio godine biskupi su obično proveli u vrsarskom kaštelu, ali su u kaštel bježali i pred sukobima, epidemijama u Poreču.... Poneki je biskup umjesto u Poreču bio trajno nastanjen u Vrsaru. Uz kaštel su danas dvije kule. Za vrijeme biskupa Otona u 13. st. kaštel je renoviran i tada je imao 4 kule. Mletačka Republika preuzima vlast nad zdanjem 1778., a u 19.st. vlasnici postaju obitelj Vegottini iz Poreča. Nakon niza desetljeća propadanja u 20.st. kaštel je bio u jadnom, ruševnom stanju. Relativno nedavno je obnovljen. Kaštel je odmah uz župnu crkvu (link).
swirl @ 22:56 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 25, 2007
Nekada je i Vrsar imao gradske zidine. Danas su od njih ostala uglavnom vrata za ulazak u grad. 
Glavna vrata su iz 13. stoljeća, a manja romanička (na slici lijevo) su i nešto starija, s prijelaza iz 12. u 13.stoljeće. Ova vrata još imaju stare drvene vratnice koje su među najstarijima u Istri.
U blizini starih gradskih vrata nalazi se crkvica Sv. Antona s lopicom (trijemom) (slika dolje lijevo).
Crkvica je iz 1656. godine. Pod njezin trijem sklanjali su se ljudi pred kišom ili suncem, a povremeno bi i prespavali kada su stigli pred gradska vrata nakon zatvaranja. Danas se u Sv. Antonu često organiziraju izložbe. Crkvica je na krasnom vidikovcu, pretpostavljam nedavno uređenom, s predivnom šternom u hladu ladonje (slika dolje desno). 

 
swirl @ 19:45 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
utorak, listopad 23, 2007
Na vrhu brežuljka gdje se smjestio najstariji dio Vrsara, uz vrsarski kaštel, nalazila se stara crkva s malim zvonikom. Kako bi se napravio reprezentativniji trg, ali i veći sakralni objekt, stara je crkva srušena, a 1804. počela je gradnja današnje župne crkve. 
Gradnja se odvijala u nekoliko faza između kojih su bili znatno duži periodi «pauze» u gradnji. Konačno je crkva gotova i posvećena 1935. Izgrađena je bez zvonika pa je desetljećima Vrsaru nedostajao onaj znak prepoznatiljivosti mnogih istarskih gradića. Zvonik je sagrađen tek početkom devedesetih 20.st., po projektu porečkog arhitekta Eligija Legovića.

swirl @ 19:25 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 17, 2007

Uz samu obalu mora postojalo je antičko naselje Ursaria (od antičkog «ur» što znači izvor vode). Ovako se zvalo područje između Vrsara i Funtane, bogato nepresušnim izvorima vode, koje je opskbljivalo vodom cijelu okolicu. Dolaskom slavena Ursaria postaje Vrsar.
Jedna od antičkih dvorana uz obalu kasnije je pretvorena u crkvu,a u 14. st. izgrađena je crkva Sv. Marija od mora. U srednjem vijeku se naselje, poput mnogih u to doba, povlači na brežuljak povrh mora, oko kaštela kojeg su izgradili porečki biskupi. U 14. i 15. st. Vrsar je bio okružen zidinama od kojih danas gotovo da nije ostalo ništa.
Slika gore Vrsar - pogled iz stare jezgre na marinu, slika dolje - pogled s drugog vidikovca prema sjeveru 
swirl @ 16:36 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
subota, listopad 13, 2007

Obala Funtane najrazvedenija je obala Istre. Danas su krasno uređeni izvori po kojima je Funtana i dobila ime. U rimsko doba s ovih izvora opskrbljivala se vodom villa rustica u Zelenoj laguni, kao i veći dio Poreštine. Funtana je bila i redovita «stanica» za brodove, kako bi se i oni opskrbili vodom za svoja putovanja. Jedan se izvor zove Perila jer su na njemu žene obično prale vodu. Pokraj Perila je crkvica Gospe Karmelske iz 1631. Kraj nje je bilo i staro groblje, ali je napušteno početkom 20.st. danas na njega posjeća par nađenih nadgrobnih spomenika položenih uz zidanu ogradicu oko crkve.

 
Slika lijevo - Zelena laguna, slika desno - crkvica Gospe Karmelske
swirl @ 18:23 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 11, 2007
Vrsar
U dva navrata, 1743. i 1744. godine, Giacomo Casanova, poznati mletački pustolov, posjetio je Vrsar. Štoviše Vrsar je i spomenut u njegovim memoarima, gdje Casanova piše o dobrom iću, refošku i lijepim ženama (s naglaskom na sobaricu i njihova noćna «druženja»). Osim Vrsara, posjetio je Pulu, a nedavno je u venecijanskoj arhivi otkriveno da je u tri navrata bio i u Balama u kaštelu Bembo (što se dovodi u vezu s tadašnjom vlasnicom kaštela Bembo, damom iz obitelji Soardo).

Casanova (1727. -1798) U životu je upoznao niz poznatih osoba od kojih su ga mnogi smatrali posebno inteligentnim i snalažljivim. Najveće je bogatstvo stekao u Parizu, gdje je organizirao lutriju. No i danas je najpoznatiji kao veliki zavodnik. Zaveo je 200 žena, a broj žena koje su samo maštale o njemu također je impresivan. I jedan tako veliki zavodnik imao je svoje fatalne ljubavi. Jedna od najvećih njegovih ljubavi bila je Henriete (punim imenom vjerojatno Adelaide de Gueidan). Jedna od možda najopasnijih veza bila je veza s kurtizanom Marianne de Charpillon. Marianne je velikog zavodnika uspijevala izluđivati, a nakon svakog njegovog pokušaja bijega, mahnuvši malim prstom Marianne ga je vraćala.
Malo drugačiji pogled na Casanovu nalazi se u knjizi „Casanova's Women: The Great Seducer And The Women He Loved“ Judith Summers 
swirl @ 18:53 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare