Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
srijeda, lipanj 4, 2008
Neslavni kraj predivnog Dvigrada i niza drugih naselja, crkvice Sv. Roka po cijeloj Istri, smrt velikog broja starosjedilaca, naseljavanje novim stanovnicima… ovo su samo neke posljedice haranja kuge u Istri koje sam do sada spomenula na blogu.
U Istri je kuga svako toliko uzimala danak i to u razdoblju od 13.-17.st. Kako je uzročnik otkriven tek krajem 19.st., a do tada se bolest „dijagnosticirala“ prepoznavanjem simptoma i upisivala u stare dokumente pod raznim nazivima (npr. moria – vidi tekst o Šimunu Greblu) teško je reći kada se kuga prvi put pojavila u Istri. 
Nešto više podataka postoji za Dalmaciju i posebno Dubrovnik koji je 1377. prvi uveo karantenu (trajanje karantene bilo je bazirano na zapažanjima o tijeku bolesti, a sama karantena je uvedena kako bi se spriječilo širenje epidemije, ali i za vrijeme bolesti omogućilo funkcioniranje dubrovačke luke, Venecija je model karantene preuzela od Dubrovnika tek u 15.st.).
U nekoliko izvora naišla sam na drugačije podatke pa se tako broj epidemija kuge u Istri u 15. stoljeću kreće od 9 do 14, u 16.st. od 7 do 16 epidemija. No definitivno kuga je nosila za sobom smrt. Godine 1635. jedna od epidemija kuge u Puli dovela je i do rušenja pulskih zidina oko grada kako bi se grad „prozračio“ (link na post o gradnji rive u Fažani).
Nepoznavanje lijeka i prevencije srednjevjekovno je stanovništvo primoralo da traži spas na druge načine pa su po cijeloj Istri nicale crkve i kapelice posvećene Sv. Roku, zaštitniku od kuge. Osim Sv. Roka zaštitnicima su se smatrali i Sv. Sebastijan i Sv. Fabijan. 
Ukoliko bi se strahovalo od dolaska kuge u mjesto crkvice (najčešće im je titular u Istri ipak Sv. Rok) bi se gradile na ulasku u mjesto (crkvica na ulasku u mjesto smatrala se „branom“ za ulazak kuge, a ovakva lokacija crkvica vezana je uz legende o Sv. Roku gdje svetac zaustavlja ženu u bijelom, smrt s kosom, ili neki drugi oblik koji simbolizira kugu u legendama na ulasku u samo mjesto i tako ga brani od smrti). U znak zahvale (npr. ako je kuga poštedila mjesto) crkvice bi se gradile u centru naselja.
Upravo je kuga potakla srednjevjekovnu umjetnost na motiv „dance macabre“ („mrtvački ples“). Prvi „mrtvački ples“ smatra se da je naslikan u Parizu u 13.st. U Istri je naslikan u Bermu (Sv. Marija od Škrilinah) te u slovenskom dijelu Istre (Hrastovje). Naslikan „mrtvački ples“ od strane raznih majstora imao je i različit broj likova, ali je poanta uvijek ista: kuga ne bira, od kuge umiru i bogati i siromašni, i starci i djeca, i plemići i seljaci…
Izvor: „Kuga: Nastajanje identiteta bolesti“, Tatjana Buklijaš 
swirl @ 18:08 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare