Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
subota, lipanj 15, 2013

Skitnje po Istri malo su zamijenile skitnje po Cresu ove zime, ili po Lošinju ovo proljeće. Najnovija, lipanjska skitnja, je ona po Krku. Izlet je završio u Baškoj, a prijašnja je stanica bila Jurandvor.

Vrijeme kojeg nikada nije dovoljno nije mi dopustilo da se penjem do velog mrgara, no ne znači da će me spriječiti da o njemu pišem.

Nalazi se iznad Jurandvora, do njega se može stići samo pješice. Riječ „mrgar“ vjerojatno je nastala od latinske riječi mulgarium (mjesto gdje se muzu ovce).

U blizini, poviše Juradvora, uvijek je bilo puno ovaca. Slobodno su pasle u puno većem broju no što ih ima danas. Kada ih je trebalo musti ili šišati koristio se mrgar, kameni suhozidi koje su napravile ruke vrijednih ljudi, a koji su tvorili čudan kompleks. Centralni dio mrgara zove se sala, a oko sale nalazi se, poput latica, niz malih kamenih „separea“. Sve ovce, bez obzira o čijima je riječ, bi se natjerale  da uđu u mrgar – u njegov centralni dio (sala). Zatim bi se ulaz u salu zatvorio, a pomagači i pastiri među ovcama tražili su upravo svoje ovce. Kako bi ih nalazili, jednu po jednu bi ih kroz nizak otvor ubacili u takav „separe“, mali odvojeni dio gdje bi vlasnik ili netko tko bi već dobio zadatak, ovcu pomuzao ili ošišao. Kako se posao s jednom ovcom dovrši, ovca se iz malog ograđenog prostora pušta opet van, na slobodu, kroz vanjski otvor.

Uz salu je niz takvih separiranih malih prostora tako da istodobno veliki broj vlasnika ovaca može raditi na svojim ovcama. Posao bi trajao sve dok i posljednja ovca iz sale ne bi bila puštena van, na slobodnu ispašu.

Izvor: Terra incognita, Branko Fučić

swirl @ 17:43 |Komentiraj | Komentari: 0