Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
petak, rujan 30, 2016



Kod crkve Sv. Spiridona nalazi se staro perojsko groblje.  Grobljem dominira grobnica Petra Matijaševića, napravljena 1896. Grobnica je u neogotičkom stilu. Matijašević je bio austrougarski admiral.

Na ovom malom pravoslavnom groblju pokopan je 1872. godine  i sin carsko-kraljevskog potpukovnika Vasilija Sekulića.

Ovo je i posljednje počivalište Petra Demira, boema, pulskog umjetnika, putnika po svijetu, a konstantna inspiracija bila mu je pulska arena. Njegove slike arene danas su u mnogobrojnim pulskim stanovima, ali i šire.

Na groblju je pokopano i nekoliko perojskih svećenika.

swirl @ 18:18 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, rujan 22, 2016



Kada vozite cestom od Pule prema Vodnjanu, kod skretanja za Galižanu možete vidjeti u daljini najveći istarski kažun. Približiti ćete mu se skrenete li za Galižanu, pa ubrzo skrenete desno malom cesticom.

Visok je 7 m, a zidovi su mu široko oko 80 cm. Nalazi se u sklopu gospodarskog dvorišta.

Izvor: Zanimljiva Istra (Just Ivetac)

swirl @ 20:17 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 7, 2016



Poznati graditelji cesta, stari Rimljani, i u Bakru su ostavili svoj cestovni trag. Cestu su sagradili u 1.st., a išla je uz obalu. Kao i u nizu drugih gradova (ili van naselja) koristi se i dan danas, samo je obnovljena.

Kada već govorimo o antici, tada je vrijedno spomenuti da je 1882. u Bakru otkrivena rimska nekropola. Istraživanja su provedena krajem 19. i početkom 20.st. kada je otkriveno niz žarnih grobova s bogatim prilozima.

Antički Bakar bio je položen uz samu obalu, no iz toga je vremena, zbog intenzivne gradnje zadnjih stoljeća, ostalo vrlo malo ostataka.

O kakvoj je gradnji bila riječ govori i činjenica da je na prijelazu iz 18. u 19.st. Bakar bio najveći hrvatski grad. Godine 1787. Zagreb je imao 2.815 stanovnika, Varaždin 4.814, Rijeka 5.956, a Bakar 7.656 stanovnika.

https://issuu.com/tzbakar/docs/jeste_li_znali_bakar?e=22146394/31935821&fbPageId=475078865979322

swirl @ 22:50 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, kolovoz 28, 2016

Sjevernije od Rta Grote nalazi se arheološko nalazište Dragonera sjever. Riječ je o ostacima antičke vile koja je bila stalno naseljena od 1. do 7.st. Sačuvan je samo dio kompleksa. Pretpostavlja se da je otprilike 80% kompleksa potopljeno ili potpuno razrušeno snagom valova. Vjerojatno je vila bila slična vili na lokaciji Dragonera jug.

Najsačuvaniji, a ujedno i najstariji ostaci jesu ostaci pogona za proizvodnju malinovog ulja. Kao i kod Dragonere jug tako je i na ovoj lokaciji postojala zgrada izdvojena od kompleksa, no danas se ona nalazi pod morem.

Prva gradnja na lokaciji započela je negdje prije naše ere, dok je niz preimaka i nadogradnji učinjeno u razdoblju od 4. Do 7.st. Negdje tijekom 6. Ili 7 st. Učinjene su posljednje preinake kada je zatvorena uljara. Izgleda da je netkom poslije toga cijeli kompleks stradao u požaru koji je započeo u jednoj od peći. Kako je po ostacima očito da se nakon požara nije niti pokušavalo rasčistiti stradale zgrade očito je da je požar označio i kraj postojanja vile na ovom dijelu Dragonere.

Izvor teksta i slike: Dragonera dva bisera (Alka Starac)

swirl @ 14:38 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, kolovoz 23, 2016

Maleno mjesto Žejane nalazi se na Ćićariji, a pripada Primorsko-goranskoj županiji. Selo je postojalo još u 14.st. kada ga spominje, pod nazivom Xiana, Rašporski urbar. U srednjem vijeku epidemije kuge toliko su opustošile cijeli kraj da su Venecija i Austrija, svaka za svoj dio Ćićarije, odlučile provesti naseljavanje novog stanovništva.

Između ostalih na ovo su područje naseljavanjem stigli i Vlasi, Morlaci iz područja Sjeverne Dalmacije. Naseljavaju ovaj kraj u 15. i 16.st., vjerojatno po naputku Frankopana. Dio njih ostaje naseljen na Krku, a jezik koji je s njima stigao na Krk nestaje tijekom 19.st. Za razliku od Krka, jezik koji je stigao s Morlacima u Istru, sačuvan je do danas, pogotovo oko Žejana i Šušnjevice. Na žalost, danas ga govori vrlo malo ljudi pa i njemu prijeti opasnost od zaborava.

Vlasi, Morlaci, Ćići, Ćiribirci–otkako je specifičan jezik zainteresirao razne istraživače od 17.st. naovamo, ti su ih istraživači nazivali na sve te načine. Dolazak rumunjskih stručnjaka s ciljem istraživanja njihovog jezika u 19.st. kumovao je tehničkom nazivu jezika kao „istrorumunjskom“ mada porijeklo ovog naroda ne odgovara tom nazivu.

Izvor: „Iz svakodnevnog života sela Žejane u dvadesetom stoljeću“, Filip Škiljan

swirl @ 20:28 |Komentiraj | Komentari: 0