Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
nedjelja, veljača 18, 2018



Obnova crkvice Sv. Martina u Vodicama na groblju (u Vodicama velika crkva također ima istog titulara) trajala je od 2007.-2009. Mada izvana vrlo skromna, unutrašnjost je ukrašena rebrastim svodom, neočekivanim za ovako skroman eksterijer. Radovi na podu otkrili su postojanje starije crkvice u istim gabaritima čime bi ovo mogla biti  najstarija crkvica na cijeloj Ćićariji. Prema mjesnoj predaji, staro naselje Vodice nalazilo se upravo kraj ove crkvice.

Izvori: Istarska enciklopedija, Buzetski zbornik 38

Na slici: Sv. Martin u Vodicama (velika crkva)

swirl @ 10:58 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, veljača 10, 2018

Tvornica ribe Mirna Rovinj ima bogatu povijest, ali je uloga ribolova u Rovinju bila vrlo važna  i dok tvornice još nisu postojale. Nećemo sada o ulozi ribolova u prapovijesti nego započinjemo s prvim pisanim dokumentima o ribarstvu Rovinja koji datiraju iz razdoblja Mletačke Republike. Ribarstvo je čak važan dio statuta grada Rovinja iz 1501., jer statut sadrži niz pravila o ribolovu, formiranju cijene ribe, prodaji na dražbama….

Godine 1566. u Rovinju se osniva bratovština ribara. Značajan napredak dešava se krajem 17.st. kada rovinjski ribar BiaggioCaenazzo konstruira mrežu stajačicu, koju vrlo brzo prihvaćaju i ostali ribari.

Najveći dio ulovljenih sardela tada se solio u bačvicama, a po mletačkim propisima sva usoljena riba trebala je biti dopremljena u Veneciju. Naravno da su ribari pronašli načine kako da se dio soljene ribe „sakrije“ te krijumčari i prodaje u Trst, Anconu… Zbog važnosti ribarstva česti su bili sukobi Rovinja s Venecijom, ali i rovinjskih ribara s ribarima iz Chioggie.

Veliku štetu ribarstvu nanio je sukob Engleza s Napoleonom. Samo u jednoj noći 1811. Englezi su zapalili niz ribarskih brodova u Rovinju i doslovno desetkovali ribarsku flotu rovinjskih ribara.

Prva tvornica konzervi u Rovinju osnovana je 1877. Osnovala ju je pariška tvrtka "Societe Generale Francaise de Conservesalimentaires“ i tada je započelo konzerviranje ribe u konzervama od bijelog lima steriliziranih toplinom.  Nakon prestanka rada zamijenila ju je druga tvrtka „Fabbrica istriana di conserve alimentari, Cumar, Cossovel et Comp.“.

Tamo gdje je tvornica danas godine 1906. osnovana je „Ampelea“. Kako se Italija spremala za rat, tvornica se maksimalno modernizirala da bi povećala proizvodnju važnu za opskrbu talijanske vojske. Proizvodnja je toliko narasla da je tvornica kupovala srdelu iz Dalmacije te zamrznutu ribu koju je dopremala iz Portugala i Španjolske.

Nakon rata „Ampelea“ je postala „Mirna“. Prošla je niz organizacija i reorganizacija, ulagala u flotu, modernizaciju, a najblistavije doba doživjela je osamdesetih godina 20.st. kada je zapošljavala 1.700 radnika i izvozila diljem svijeta.

Izvor: Franina i Jurina 2017. (članak „Usponi i padovi rovinjskog ribarstva i prerade ribe“ napisao Aldo Pokrajac)

swirl @ 14:32 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, veljača 4, 2018



Uz usku cestu koja prolazi kroz stari dio Galižane nalazi se i crkvica Svetog Josipa. Galižanci je nazivaju Sant’Isepo. Sagrađena je u 15.st. i bila je dio samostana benediktinki. Nekada je bila i sjedište bratovštine Svetog Križa.

U sredini crkvice nalazi se nadgrobna ploča.

swirl @ 10:54 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, siječanj 28, 2018

Riječ je o nazivu knjige Andreja Badera iz Medulina („Zaboravljeni egodus 1915.-1918.“) koja istražuje laicima malo poznati egzodus kojeg su prošli stanovnici južne Istre.

Prema tajnom Londonskom sporazumu Italiji je, za njezin ulazak u rat protiv K.u.K. mornarice obećana Istra te još neki djelovi naše obale.

Kako je austro-ugarska monarhija najveću koncentraciju svoje flote imala na jugu Istre, očekivao se jak napad na ovo područje. Stoga je u samo nekoliko dana u svibnju 1915. evakuirano mnogo istarskih stanovnika s juga. Riječ je o stanovnicima južnije od crte Rovinj – Rovinsko Selo – Kanfanar – Žminj – Rakalj, koji nisu imali smještaj nigdje drugdje.

Prvo prihvatilište izbjeglica bilo je u logoru u Austriji, kraj Leibnitza. Odatle su izbjeglice upućivani u nekoliko drugih logora. Dio ljudi, koji su imali sreću u nesreći pa su imali rođake ili prijatelje, otišlo je kod njih i tako je manji dio izbjeglica smješten po Austriji, Češkoj, Mađarskoj...

Najsmrtonosniji logor bio je Gmünd na sjeveru Austrije. Ljudi su umirali zbog upale pluća, TBC-a, dizenterije... Pretpostavlja se da je u svega nekoliko godina umrlo u tuđini oko 10.000 izbjeglica iz Istre. Njih oko 5.200 umrlo je baš u Gmündu.

Povratak u Istru započeo je 1917., u nekim slučajevima bio je organiziran i 1918. Vrativši se, nakon preživjelih logora, ljudi su nalazili opljačkane kuće, neobrađena polja...

Izvor: Franina i Jurina 2011;190-191

swirl @ 13:59 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 20, 2018



Krajem svibnja 2016. brod Vis potopljen je u akvatoriju Rta Kamenjak, južnije od uvale Polje. Tako će i on obogatiti turistički sadržaj i mnogim roniocima predstavljati meku njihovih podvodnih istraživanja.

Vis je brod Jugoslavenske ratne mornarice, neki su ga zvali i admiralskim brodom, a neki Titovim brodom.

Sagrađen je u Uljaniku 1956. Bio je i raskošniji od „Galeba“ pa je Tito često baš na Visu ugoščavao njegove goste. Mada je bio vojne sive boje, bio je iz „porodice“ putničkih brodova koji su se zvali „Osijek“, „Novi Sad“, „Maribor“ i „Mostar“, a plovili su kao sastavni dio riječke Jadrolinije. Unatoč naoružanju na palubi, unutrašnost broda Vis (2 salona i 32 kabine) bila je raskošno i moderno opremljena.

Godine 2002. otkupio ga je u lošem stanju Arsen Brajković iz Pule. Bila mu je namjera naći ulagača, brod obnoviti i namijeniti turizmu. Ulagač se nije nalazio, brod je bio vezan u Puli i tako čekao, čekao i ... nije dočekao. Na koncu vlasnik odlučuje da se brod namjerno potopi i barem služi kao turistička atrakcija roniocima. No ni ovo nije bio lagan zadatak, trebalo je riješiti niz zakonskih problema (nepotrebno je reći kako je to u Hrvatskoj „jednostavno“ i „brzo“), ali i ukloniti sve djelove broda, od motora nadalje, koji bi mogli dovesti do zagađenja.

Brod su na mjesto potonuća doteglili remorkeri i 22. svibnja 2016. potopljen je nakon nekoliko izazvanih eksplozija.

Tako se i Hrvatska pridružila nekim zemljama koje, u nedostatku drugih rješenja za stare brodove, nastoje namjernim potapanjem brodova barem učiniti novu atrakciju za ronioce.

Izvor: Franina i Jurina 2017. (tekst pod nazivom „Potapanje broda Vis“ napisao Branko Šuljić)

Slika: Rt Kamenjak

swirl @ 15:23 |Komentiraj | Komentari: 0