Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
subota, siječanj 13, 2018

U području pod Grimaldom nekada se nalazila granica između mletačkog i habsburškog dijela Istre. Nikada granice nisu nosile sreću niti je život uz njih bio lagan pa je tako i ova granica u prošlosti bila izrazito krvava.

Uz sam put između sela Frki i Grimalde, gdje se nalazila ta granica, nekada su postojale dvije crkvice kojih danas nema. Ispod Grimalde bila je crkvica Sv. Andrije, a druga je bila crkvica Sv. Duha, koja je službeno pripadala Kršikli.

O Svetom Duhu malo je toga poznato. Između sela Frki u smjeru Podmeje ljudi su pronalazili ostatke iz antike. Kako se vrlo često dešavalo da je na lokaciji antičkog naselja život kontinuirano trajao i kroz srednji vijek, smatra se da je ovdje postojala i ta crkvica. Tako i narodna predaja navodi da je ovdje postojala crkva, a crkva je doista i ucrtana na karti s početka 17.st. koja se čuva u Veneciji.

Oko 500 metara ispod Grimalde u smjeru Podmeje nalazila se ova druga crkvica, crkvica Sv. Andrije. Bila je to i grobljanska crkvica, vjerojatno za naselja ispod Grimalde jer je put od njih do Grimalde izuzetno strm. Crkva je navedena u dokumentima iz 17.st.

Dok je Sv. Andrija pripadao Pićanskoj biskupiji i župi u Grimaldi, te samim time i mletačkoj Istri, Sv. Duh bio je sastavni dio habsburške Istre tj. pazinske grofovije.

Sv. Duh je vjerojatno stradao u 17.st. u doba Uskočkih ratova. Sv. Andrija je, po dostupnim saznanjima preživio Uskočke ratove, a vjerojatno je napušten u 19.st.

Izvor: Franina i Jurina 2017. (tekst pod nazivom „Dvije crkve uz granicu pod Grimaldom“ napisao Ivan Milotić)

Na slici: okolica Grimalde

swirl @ 14:52 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, siječanj 7, 2018

Ukoliko ste očekivali tekst o poznatoj uskotračnoj pruzi Parenzani – prevarili ste se. Ovo je potpuno drugačija pruga, odnosno pruga s potpuno drugačijom ulogom.

Rabačka luka za boksit bila je povezana žičarom s rudnicima u Ceru. No postojao je još jedan način za transport: uskotračna pruga Šumber – Plomin luka.

Od ove pruge nije ostalo gotovo ništa, njezinu trasu pokrilo je zelenilo, a tračnice su odavno razmontirane. Pruga se gradila dvadesetih godina 20.st.Razmontirana je pred rat, krajem tridesetih godina 20.st. Šine su ukrcane na brod u luci Plomin, no priča se da je brod potopljen u bombardiranju. Kako je ovakva sudbina zadesila i šine Parenzane, tako možda i šine ove pruge leže negdje na dnu mora.

Sama pruga donijela je mnogo nepravde ljudima koji su je gradili. Vrlo često se dešavalo da ljudi misle da im je gradnja pruge zasposlenje, no ugovori ili nisu postojali ili im je sadržaj bio ravan skandalu. Tako se često dešavalo da ljudi plaću ne bi vidjeli uopće, a radni staž odrađen na gradnji pruge bio je neevidentiran. Izgleda i da je sigurnost radnika bila potpuno zanemarena, pa je nekoliko radnika izgubilo živote tijekom njezine izgadnje.

Osim pruge koristila se i posebna vrtsa kamiona s prikolicama. Imali su stražnji pogon, a gume su im bile povezane lancima.   

Izvor: Franina i Jurina 2017. (tekst pod nazivom „Uskotračna pruga Šumber – Plomin luka pisao Kristian Stepčić Reisman)

Na slici (koja je poprilično maglovita): teleferika Rabac

swirl @ 12:12 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 31, 2017



Kada vozite od Rovinjskog Sela prema Rovinju, s lijeve strane ceste nalazi se znak za brežuljak Turnina. Ovdje se u pretpovijesti nalazila jedna od mnogobrojnih istarskih gradina. Gotovo svaki brežuljak u okolici Rovinja i danas ima specifičan zaravnati vrh nastao gradnjom pretpovjesnog naselja - gradine.

Blaga povišenja omogućavala su dobru preglednost i na kopnu i na moru, te su ova brdašca gotovo u pravilu bila naseljena i kasnije. Tako i Turnina! U antici je brežuljak Turnina bio korišten i za dimne i svjetlosne signale kojima su se u antici „lančano“ prenosile obavijesti od jedne do druge antičke utvrde.

Danas se na Turnini mogu naći samo ostaci srednjevjekovne utvrde, koja se nalazila u vrlo ruševnom stanju još u 19.st.

Izvor: Korijeni istarskih gradova, Just Ivetac

Slika: pogled s Monkodonje (link)




Sretna vam 2018.!Smile

swirl @ 18:20 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, prosinac 16, 2017

Danas u Borutu postoje dvije crkve: župna crkva Svetog Mihovila i crkvica Svetog Duha.

Župna crkva je sagrađena negdje u 13.st., ali je izgled značajnije promijenila adaptacijom u 18.st.

Iznad pročelja crkvice Svetog Duha nalazi se glagoljički natpis koji navodi 1560. kao godinu njezine obnove koju je omogućio Vid Vitulović.

Treća crkva vezana za Borut je ona Svetoga Bartula. Svetog Bartula navode stari zapisi mada se danas ne zna točna lokacija gdje se nalazila.

Četvrta je crkva Svetog Kocijana. Nalazi se iznad sela Dausi, na povišenom, i postoje samo njezine ruševine. Kako je na teže dostupnom mjestu predpostavlja se da su se za njezinu izgradnju založili pastiri iz Ćićarije. Kada je sagrađena, služila im je kao odmorište, orijentir i božje mjesto na putu njihovih sezonskih seoba. Naime, prije zime stoku su tjerali prema jugu Istre, gdje su zime ipak puno blaže dok bi se vraćali na Ćićariju na proljeće, jer je Ćićarija ipak hladnija, a ima i više vode.

U prilog ovakvom tumačenju izgradnje ove crkve govori i njegov titular, Sveti Kancijan (kasnije se ime promijenilo u Kocijan) kojem je posvećena i crkva u Lanišću.

Osim važnosti crkvice za pastire, svako proljeće posjećivali su je mnogi stanovnici iz okolice, a zadnja ovakva procesija bila je 1870., čak i nakon što je crkva napuštena.

Crkvica je očito imala preslicu jer je manje zvono u crkvi Svetog Mihovila u Borutu upravo iz ove crkvice. Ne zna se točno kada je crkva sagrađena.

Uz nju je vezana i legenda. Naravno riječ je o legendi o zakopanom blagu. Legenda kaže kako se ispod poda crkve zakopano vrlo vrijedno blago te su se neki lopovi uhvatili kopanja kako bi ga opljačkali. Po legendi javila se neobična sila koja je sve lopove u čas odbacila na veliku udaljenost od crkve.

Izvor: Franina i Jurina 2016. (tekst „Crkva Sv. Kocijana kod Boruta“ napisao Ivan Milotić)

swirl @ 16:06 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, prosinac 9, 2017



Fuškulin je malo mjesto u blizini Poreča. Prvi puta spominje se u 11.st., dok se malo više podataka nalazi tek od 16.st. nadalje. Tada se ovdje naseljava niz hrvatskih i albanskih stanovnika koji su pobjegli pred Turcima. Mjestom dominira trobrodna crkva Sv. Roka. Sagrađena je 1750. godine na mjestu starije crkve, a 1829. je ponovno  proširena i obnovljena.

Zvonik je sagrađen nešto kasnije, 1860. godine.

U blizini, u podnožju brdašca Sv. Anđeo, 1961. godine otkriveni su ostaci crkvice Sv. Petra. Ova se crkvica prvi puta spominje 1270. no definitivno je i znatno starija jer su otkriveni segmenti crkvice tipični za starokršćansko razdoblje. Zasigurno se zna da je postojala još 1454. 

Izvor: Zataj(e)na Istra (Srđa Orbanić, Aleksandar Žigant)

swirl @ 15:43 |Komentiraj | Komentari: 0