Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - listopad 2006
nedjelja, listopad 22, 2006

Vezano za štrige, štrigune, štrolige i sl.: u Istri su postojala sela Štroliga i Štroligarija. Oba su napuštena negdje nakon 2. svjetskog rata. 
Štroligarija je u općini Brtonigla. U 19. stoljeću selo je posjedovao grof Francesco Grisoni. Iz 1840. godine datira podatak da je selo činila jedna kuća s 12 stanovnika. U 20. stoljeću živjele su ovdje 2. familije; Gojak i Sabadin koje su selo napustile 1955.
Štroliga je selo u koje se ulazi kroz kameni tunel (na slici). Također je napušteno nakon rata jer se većina stanovnika seli u Završje. Danas su selo kupile tvrtke "Istra Terra Magica" iz Buzeta i "Donato" iz Poreča te će vrlo vjerojatno ponovno osvanuti u turističim vodičima kroz Istru.


swirl @ 15:34 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare

Ko klinac sam čula prvi put u Istri za "štrige i štrigune" (idealno za plašiti nemoguću djecu). Obje riječi dolazi iz talijanskog (strega - vještica, strigone - vještac). Ali do danas nisam pojma imala za štrolige. Etimološki riječ bi se eventualno mogla povezati sa riječju "strologo" koji je zapravo iskrivljeni "astrologo". I dok bi laički mogli štrige i štrigune povezati sa zlom, tako bi štroligi i štrolige trebali biti upravo suprotno od štriga i štriguna (bijela magija tj. što štrige i štriguni pokvare eventualno bi mogli "popraviti" štroligi i štrolige).
Isčeprkah da u Vodnjanštini smatraju da su štroligi uglavnom muškarci, ali ima i izuzetaka (jel ovo šovinizam ili nije, pitanje je sad). Pa sam se vratila na moj post o Kringi i vampiru iz Kringe (Jure Grando) koji je još za života bio nemoguć (barem tako kaže priča). Dakle, po istarskoj predaji, tko je od štriguna štrigun (zao) još za života nakon smrti treba mu jezik probosti s čavlom za potkivanje konja. Ako ne, oživjet će ponovno i tada će biti još gori nego prije (eto malo "stručnog" tumačenja mog spomenutog posta). 
Inače, u našim je krajevima spaljena posljednja vještica u 18. stoljeću upravo u Istri (u mjestu Savičente).




Drago Orlić u svojoj knjizi "Štorice od štrig i štriguni" spominje jednog štroliga koji je živio u Kašteliru. Sama je knjiga plod njegova višegodišnjeg prikupljanja legendi o štrigama i štrigunima u Istri.


swirl @ 15:03 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, listopad 21, 2006

Kotle - još jedno mjesto u Istri koje treba posjetiti. Nalazi se s desne strane "Aleje glagoljaša" kojom se penjete na Hum. Rečina, rječica koja ide kroz mjesto, u mjestu radi i manji slap uz kojeg se nalazi vodenica.
Mjesto je skroz napušteno prije dosta desetljeća (nisam uspjela naći ništa preciznije). Bez obzira na napuštenost, kuće, mada prazne, dočaravaju život nekad. 
Legenda kaže da se svaki petak na raskršću u samom mjestu tuku "štrige i štriguni" (vještice i vješci). Mislim da ću ići tamo u jedan petak, pa kud pukne da pukne.
Osim toga, u Kotlima se ipak nešto renoviralo (najvažnija institucija, a to je lokalna oštarija, razlog više za posjetiti Kotle i isprobati menu). 
 




swirl @ 20:12 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 18, 2006


Jeste li znali da je «Istarski pršut» zaštićen i objavljen u Hrvatskom intelektualnom vlasništvu.
Nekoliko ga specifičnosti čini jedinstvenim proizvodom u cijelom svijetu, a ne samo u Hrvatskoj. Prvo, svinje od kojih se radi moraju biti uzgojene na području Istre, drugo pri izradi pršut se ne dimi (za razliku od dalmatinskog pršuta). Zatim - pršut se dobro prekrije smjesom začina (sol, papar, češnjak, lovor, neki koriste i ružmarin) te takav suši na zraku. Jedinstvenim ga u svijetu čini i obrada (s buta se skida cijela koža sa čitavim potkožnim masnim tkivom s izuzetkom od 4-5 cm kože na skočnom zglobu za što se pršut veže kod sušenja). Specifičnost je diktirana i klimatskim prilikama na poluotoku Istri.


Istarski je pršut zaštićen zemljopisnim porijeklom po najstrožim kriterijima i nitko ga ne može proizvoditi bez da u potpunosti zadovoljava ove kriterije. Pod zemljopisnim porijeklom potrebno je da je riječ o centralnoj Istri (barem 12 kilometara udaljenoj od obale).

Prvu fazu zrenja čini sušenje na zraku (oko 5 mjeseci), drugu fazu daljnje sušenje u tamnoj prostoriji uz slabiji protok zraka (minimum trajanja od 6-8 mjeseci), mada nije rijetkost da «zrenje» traje i 2 godine

swirl @ 13:53 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 16, 2006

Najveća istarska crkva je crkva svetog Blaža u Vodnjanu. Kada iz daljine pogledate Vodnjan, njime dominira zvonik svetog Blaža. Navečer su i crkva i zvonik posebno osvijetljeni i time još dominantniji.
 Obavezno posjetite Vodnjan i neizostavno svratite do sv. Blaža. Crkva je građena od 1760. do 1800. godine.U bivšoj sakristiji smještena je i zbirka sakralne umjetnosti (sa 730 izložaka koji datiraju od 400. godine pa do 19. stoljeća). Unutar crkve pohranjeno je i 370 relikvija 250 svetaca. No ponajviše začuđuju 3 mumije. Niti jedno od ova tri tijela nije balzamirano niti je na njemu pronađeno ikakvo racionalno objašnjenje činjenice da su tijela tamo stoljećima, ali toliko dobro sačuvana da tri vodnjanske mumije spadaju u najbolje očuvane mumije Europe.

Leon Bembo
umro je 1188. godine. Dvadeset dvije godine nakon njegove smrti nad grobom je progledala slijepa djevojka Katarina Franconellis. Ozdravljenja su se i dalje nastavljala te je na koncu tijelo ekshumirano. I svi nazočni uvelike su se iznenadili, ekshumirano je tijelo potpuno sačuvano, kao što je uostalom i danas.
Ivan Olinije smatran je svecem još za života. Umro je 1300. godine, a ekshumiran je 1389., također zbog nekoliko čudesnih ozdravljenja. Otkopano je tijelo posve sačuvano, sa podignutom desnom rukom kojom kao  da i danas blagoslivlja.
Nikoloza Bursa umrla je 1512. godine, a tijelo je iskopano 14 godina poslije i opet zbog ozdravljenja. Priča kaže da se prilikom otvaranja groba širio predivan miris (generacija koja gleda u CSI zajedno samnom teško će to dočarati, ali ipak...). Bioenergetičari su utvrdili da iz njezinog tijela zrači bioenergija u promjeru od 32 metra.


swirl @ 10:50 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, listopad 13, 2006

U blizini Kanfanara nalazi se Dvigrad, ostaci grada koje jednostavno morate posjetiti. Sam Dvigrad imao je (i danas se vidi veći dio tih kuća) oko 200 kuća, a procjenjuje se da je svojedobno imao oko 2.000 stanovnika. Ruševine grada nalaze se na oko 16.000 kvadratnih metara.

Na slici se nalazi karta Dvigrada. Ulazak u grad je s desne strane slike, uz zidine se lagano penjete kroz troje vrata do crkve sv. Sofije (upisala sam gdje se ona nalazi zbog lakšeg snalaženja). Dio grada na slici lijevo od Sofije se ne može vidjeti jer ruševine nisu očišćene od raslinja, ali sve ovo ostalo što vidite na slici i više je nego vrijedno posjete.
Dvigrad – grad kojeg nije spalila vatra, nije srušio rat, nego je jednostavno umro sam ostavši bez svojih stanovnika. 
Grad je postojao još u okviru rimske provincije, na granici između pulskog i porečkog agera. I samo mu ime kaže da su se ovdje prvo nalazila dva grada. Današnje su ruševine ostaci sjevernijeg grada (Moncastello), dok je drugi (Parentin) još sakriven raslinjem i nesaniran. Parentin je napušten negdje u 10. stoljeću.
Zbog važnog položaja, po nađenim ostacima, može se zaključiti da je grad bio razvijen i bogat. Kasnije su što barbari što bolesti učinili svoje i doveli do napuštanja Dvigrada.
Grad je u 14. stoljeću stradavao u ratu Đenovežana i Mlečana. Da ne bude monotono prvo su ga razorili Đenovežani, pa nedugo poslije i Mlečani. Nakon što su poklali skoro sve stanovnike u 15. stoljeću Mlečani ipak obnavljaju grad i cijelo jedno stoljeće (uzevši u obzir ljudsku povijest, glupost, megalomaniju i slično usudila bih se reći da je to solidno dug period), grad napreduje. U 16. stoljeću grad pati zbog ratovanja Mlečana s Austrijancima, a nakon toga i zbog «uskočkog rata». Ali ostaje neosvojiv.
U 17. stoljeću Istrom haraju malarija i kuga, pa i stanovnici Dvigrada (njih oko sedamsto) bježe u Kanfanar. Oko 1630. grad je posve napušten, s izuzetkom nekoliko najsiromašnijih obitelji. Godine 1714. konačno je napuštena i bazilika Sv. Sofije što znači definitivan kraj Dvigrada.
Još i danas postoje gradska vrata, dva prstena gradskih zidina, nekoliko obrambenih kula, te ostaci oko dvjesto kuća koje su činile Dvigrad. 
I još jedna u nizu istarskih priča kaže kako je Dvigrad bio «Grad zaljubljenih». Tko je u njega došao, izašao je iz grada još zaljubljeniji (eto ideje za one koji se spremaju bračnom savjetniku).
Crkva sv. Sofije (upravo
u fazi daljnje sanacije)
Unutrašnjost sv. Sofije
 Unutrašnjost sv. Sofije
Utvrda Dvigrada

I još malo utvrde
 Pogled sa zidina na ruševine Dvigrada
Ulice Dvigrada
Ulice Dvigrada
Sanacija Dvigrada započela je 1997. godine. Do tada je Dvigrad bio rijetki cilj turista i malo je bilo istarskih vodiča koji su spominjali grad. Danas broj posjetitelja raste. Do sada sam bila tri puta i svaki se put ponovno zaljubim u Dvigrad.


swirl @ 11:13 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 11, 2006

Naravno da je riječ o istarskom specijalitetu (ako ste imalo sumnjali). Osim toga, neka i ja stavim koji recept na blog, pa makar jedan jedini. Bodul ih ima 100 (a zna i kuhat)
Sastojci: (za 4 osobe)
400 g brašna
2 jaja
100 g tartufa
0,50 dl maslinovog ulja
50 g ribanog parmezana
10 g soli


Opis:
Umiješamo brašno, jaja, sol i vodu u gusto tijesto. Iskomadane komadiće tijesta među dlanovima oblikujemo u pljukance. Kuhamo ih u zasoljenoj vreloj vodi 15 minuta. Kuhane procijedimo, stavimo u zdjelu, zalijemo maslinovim uljem i naribanim ili sitno isjeckanim tartufima, koje prethodno popržimo na maslacu i ribanom siru. Poslužimo u košarici koju smo napravili od ribanog parmezana. 


swirl @ 09:34 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, listopad 10, 2006
Nastavak lekcije o Istri - danas su sople na repertoaru:

Sopile (ili roženice kako se slično glazbalo naziva u Istri) su staro tradicijsko glazbalo slično današnjoj oboi, a koje je do danas sačuvano na području Kvarnera, Kastavštine, Vinodola te na otoku Krku i u Istri. Karakteristika sopila je dvostruki udarni jezičak izrađen iz trstike i konusna, čunjasta svirala izrađena iz drveta. Dijelovi sopile su: pisak, špulet, prebiralica i krilo. Postoje vela i mala sopila ili debela i tanka jer se sopile uvijek sviraju u paru. Premda dosta jednostavno, sopile su glazbalo interesantnih mogućnosti te vrlo prodornog zvuka. Sopile su glazbalo koje je i dan danas vrlo "živo" u folkloru Kvarnera i otoka Krka.

  Klik ovdje (oni koji žele čuti sopile):

Najčešće se svira "u paru" (mala i velika odnosno sviranje na "tanko" i na "debelo")


swirl @ 20:01 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 8, 2006
Kažun (ili casita) kružno je poljsko sklonište napravljeno od kamena u suhozidu. Kamenje za gradnju sakupljalo se po polju unaokolo, s kojeg ga je valjalo ukloniti. Krov se oblikovao u tehnici "lažne kupole" slažući tanke ploče kamena u sve užim koncentričnim krugovima, bez ikakvog veziva. kažun se koristio kao zaklon, kao mjesto gdje se ostavljao alat, te za nadgledavanje polja u vinograda neposredno prije žetve i berbe, u vrijeme kada je urod bio metom kradljivaca. 

Riječ je o paleo-mediteranskom kulturnom elementu koje nije vezano ni uz koju etničku grupu, s obzirom da je starije od bilo koje poznate kolonizacije istarskog poluotoka. U Istri se nalazi najčešće na njenom južnom i zapadnom dijelu. Srodne zgradice nalaze se i drugdje u Europi (Provansi, Grčkoj, na Britanskom otočju, Irskoj i Skandinaviji) a u talijanskoj regiji Puglia služili su i za stanovanje ljudi. 

U Istri kažun danas postoji kao široko rasprostranjen simbol "istrijanstva" i kao takav se nerijetko nalazi novosagrađen u dvorištima obiteljskih kuća ili restorana, a često se vidi i kao logo mnogih kompanija. Beskrajno je mnogo puta reproduciran u turističkim brošurama. Danas se gradi i tamo gdje ga prije nikada nije bilo postajući tako dijelom sveprisutne "istrijanizacije", tj. tendencije da neki identificirani simboli, karakteristični u prošlosti samo na neki određeni kraj, koloniziraju i prezentiraju cijeli istarski prostor. Mnogi suveniri napravljeni su u obliku kažuna - u kamenu, keramici, drvu, staklu, pa čak i u zlatu.




swirl @ 12:47 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare