Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - listopad 2007
utorak, listopad 30, 2007
U mjestu Kloštar u blizini Limskog zaljeva nalaze se ruševine samostana Sv. Mihovila. Prvi put sam o samostanu čitala u knjizi "Vilinska Istra". Pa eto, dogurala ja i do tamo
Na mjestu samostana prvo je izgrađena crkvica Sv. Marije ( u 6.st.), a od 1001. do 1002. godine ovdje Romualdo gradi crkvu Sv. Mihovila. Romualdo je osnivač benediktinskog reda kamaldonjana (zavjet reda je šutnja i samoća). O njegovom životu u Istri nakon gradnje samostana možete više pročitati u
postu "Romualdova spilja" (LINK). 
Godine 1771. godine braća Colleti mijenjaju vlasništvo nad svojim posjedom u blizini Venecije za kompleks samostana. Na žalost njihov je dvorac danas samo ruševina, ali... čarobna ruševina koju vrijedi posjetiti. Nadajmo se da će doživjeti i bolje dane u skorijoj budućnosti (u nadi je spas).
swirl @ 18:10 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 29, 2007
 
Nakon niza naj... evo i storije o najstarijem zidu Labina.
Sam Labin je na brežuljku, a na vrhu brežuljka strši zvonik. Zvonik je visok 33 m i izvrsan je vidikovac, mada iz Labina pogled puca na sve strane i bez penjanja na zvonik. Pa ipak, pravi, najljepši pogled puca upravo s ovog mjesta i zato je baš labinski zvonik najpoznatiji vidikovac. 
Na ovom je mjestu davno, još u 6. stoljeću, izgrađena crkva sv. Justa. Navodno su u njoj 524. godine pohranjene relikvije Sv. Justa, kojih ima i u župnoj crkvi (
link na župnu crkvu u koju su pak relikvije Sv. Justa prenijete iz Rima 1664.). Crkvu Sv. Justa porušili su slaveni po dolasku u labinski kraj (611. godine, zaključak je da nama slavenima uvijek dobro ide rušenje). Od ove prastare crkve ostao je samo jedan jedini zid. I taj je zid danas poznat kao ostatak najstarije labinske građevine.
swirl @ 19:09 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 28, 2007
Za vrijeme jednog od njegovih putovanja po Istri Vladimir Nazor posjećuje i Kožljak (link na post o Kožljaku). 
Tako nastaje balada "Krvava košulja". 
balada opisuje pobunu seljaka 1574. godine protiv Josipa Nicolicha de Wachsensteina, tadašnjeg  vlasnika Kožljaka. Uzroci "seljačke bune" bili su okolosti, pokvarenosti i pohota spomenutog Nikolića.
Osim toga Nazor je napisao i pjesmu «Kožljački župnik». Pjesma je posvećena tadašnjem župniku Kožljaka, Kraljiću, kojeg je Nazor posjećivao.
swirl @ 15:39 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, listopad 27, 2007
Već sam pisala o crkvi Sv. Damjana i Kuzme u Fažani (link na post) i maloj, ali zgodnoj rivi u Fažani (BTW stavili su svjetla u more, pa je baš fora u večernjim satima). 
No nisam napisala kako je nastanak današnje crkve, ali i rive u Fažani, povezan sa strašnom epidemijom kuge u Puli u 17. stoljeću. 
Zbog velikog broja žrtava kuge, 1635. godine mletački providur Vicenzo Bragadin donio je odluku o rušenju gradskih zidina Pule kako bi grad «dobio svježeg zraka». Od dijela kamena dobivenog rušenjem pulskih bedema sagrađena je fažanska riva, pa se stara crkva našla praktički pod morem. Zato je sagrađena nova (gradnja dovršena 1688.).

Nadopuna posta: Kako sam stavila jučer postić o Fažanskoj rivi tako mi je Artsi (link na Artsia) ostavio komentar da slijedi daljnje uređenje fažanske rive. Artsi je to pročitao jučer, a ja danas (Glas Istre na internetu kasni jedan dan). Dakle, uz samu rivu danas su tvornica stakla i tvornica Badel, obje napuštene, a poprilično nagrđuju Fažanu. Po članku Fažana dobiva dva manja hotela, jedan prema perojskoj šumi, drugi na mjestu tvornice Badel. Fažana će izgleda dobiti i neke manje stambene objekte. Artsi je izgleda s pravom rekao da mu plan djeluje dobro.
Dakle, živi bili pa vidjeli. U svakom slučaju, Fažana mi je zgodno mjesto i baš mi je drago da je, nakon desetljeća prisilne svojevrsne «izoliranosti» krenula naprijed u revijalnom tonu.
swirl @ 18:54 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
petak, listopad 26, 2007
Poput istarskih crkvi gdje imamo najstariju manju crkvu pa nešto mlađu (i najčešće nešto veću) na istom mjestu (pa tako i po nekoliko puta) tako je i manji kaštel u Vrsaru sagrađen u 12. st. kasnijim adaptacijama postao velebna zgrada. Obranu kaštela činile su zidine od kojih danas gotovo da ništa nije ostalo. Izgradili su ga porečki biskupi. Zbog izvanredne mikroklime dio godine biskupi su obično proveli u vrsarskom kaštelu, ali su u kaštel bježali i pred sukobima, epidemijama u Poreču.... Poneki je biskup umjesto u Poreču bio trajno nastanjen u Vrsaru. Uz kaštel su danas dvije kule. Za vrijeme biskupa Otona u 13. st. kaštel je renoviran i tada je imao 4 kule. Mletačka Republika preuzima vlast nad zdanjem 1778., a u 19.st. vlasnici postaju obitelj Vegottini iz Poreča. Nakon niza desetljeća propadanja u 20.st. kaštel je bio u jadnom, ruševnom stanju. Relativno nedavno je obnovljen. Kaštel je odmah uz župnu crkvu (link).
swirl @ 22:56 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 25, 2007
Nekada je i Vrsar imao gradske zidine. Danas su od njih ostala uglavnom vrata za ulazak u grad. 
Glavna vrata su iz 13. stoljeća, a manja romanička (na slici lijevo) su i nešto starija, s prijelaza iz 12. u 13.stoljeće. Ova vrata još imaju stare drvene vratnice koje su među najstarijima u Istri.
U blizini starih gradskih vrata nalazi se crkvica Sv. Antona s lopicom (trijemom) (slika dolje lijevo).
Crkvica je iz 1656. godine. Pod njezin trijem sklanjali su se ljudi pred kišom ili suncem, a povremeno bi i prespavali kada su stigli pred gradska vrata nakon zatvaranja. Danas se u Sv. Antonu često organiziraju izložbe. Crkvica je na krasnom vidikovcu, pretpostavljam nedavno uređenom, s predivnom šternom u hladu ladonje (slika dolje desno). 

 
swirl @ 19:45 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 24, 2007
Nakon što je Pula postala glavna luka Austro Ugarske (link na «Uljanik – počeci») broj stanovnika Pule naglo raste, grad se širi, a rastu i potrebe za što bržom komunikacijom i prijevozom ljudi. Godine 1897. Ministarstvo željeznica Austrije odobrilo je inžinjeru Rudolfu Urbanitzkyiu početak radova na tramvajskoj pruzi u Puli.
Tramvaj je svečano pušten u promet 24. ožujka 1904. godine, samo 6 godina nakon što je tramvaj dobio i grad Zagreb. Od samog početka tramvaj je znatno olakšao prijevoz, ali je postao i jedna od atrakcija Pule.
Nakon 1. svjetskog rata gospodarstvo u Puli poprilično zamire, a s gospodarstvom zamire i tramvaj. Zadnja tramvajska vožnja Pulom bila je 16. travnja 1934.
 
swirl @ 15:37 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, listopad 23, 2007
Na vrhu brežuljka gdje se smjestio najstariji dio Vrsara, uz vrsarski kaštel, nalazila se stara crkva s malim zvonikom. Kako bi se napravio reprezentativniji trg, ali i veći sakralni objekt, stara je crkva srušena, a 1804. počela je gradnja današnje župne crkve. 
Gradnja se odvijala u nekoliko faza između kojih su bili znatno duži periodi «pauze» u gradnji. Konačno je crkva gotova i posvećena 1935. Izgrađena je bez zvonika pa je desetljećima Vrsaru nedostajao onaj znak prepoznatiljivosti mnogih istarskih gradića. Zvonik je sagrađen tek početkom devedesetih 20.st., po projektu porečkog arhitekta Eligija Legovića.

swirl @ 19:25 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 22, 2007
Francuski slikar Louis Francois Cassas (1756-1827) 1782. godine napravio je niz slika na našoj obali i to na području Istre i Dalmacije. U Puli je bio tri puta, prvi put vrlo kratko, drugi put na proputovanju prema Splitu, a treći put na povratku iz Splita u Trst. Njegove slike antičkih ostataka dočaravaju umjetnost i genijalnost rimljana i način života Pule u neko drugo, potpuno drugačije doba.
Amfiteatar

Slavoluk Sergijevaca

Augustov hram

Slavoluk Sergijevaca
swirl @ 16:50 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 21, 2007
Pučka istarska igra pljočkanje slična je bočanju i danas je popularna u Tinjanu i Sv. Petru u Šumi gdje se kadkad organiziraju i natjecanja. Za razliku od bočanja, u pljočkanju se, što bliže «cilju», baca kamena pločica, pljočka. Vjerojatno je upravo pljočkanje prijeteća boćanju.
U potrazi za «pljočkanjem» na netu nađoh blog posvećen pljočkanju pa vam stavljam link na blog http://pljockanje.blog.hr/.
swirl @ 11:24 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, listopad 20, 2007

Kada vozim iz Istre prema Rijeci, između malog i velikog tunela Učka uvijek bacim pogled na desnu stranu. Čak se iz auta vide visoki kameni «stupovi» Vele Drage (nisam još bila pješice). Dragom vode pješačke staze, a spretni penjači koriste «stupove» za treniranje svojih sposobnosti. Neki misle kako je u Dragi bila velika spilja, a «stupovi» su zapravo stalagmiti. Uslijed tektonskih promjena oni tumače kako se svod pećine jednostavno urušio pa su ostali sami stalagmiti. Drugi pak misle kako je cijelu Dragu stvorila voda. Fotka je od tajanstvenog Kljujuća (link).
swirl @ 15:49 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, listopad 19, 2007
Gdje god došla u Istru, u bilo koje mjesto, crkve imaju po jedan zvonik i to najčešće samostojeći. Iznimka je medulinska župna crkva Sv. Agneze s dva lijepa zvonika, pa je pogled na Medulin, za istarske pojmove, specifičan (jedino još u Rovinju u krugu bolnice Dr. Horvat crkva ima dva zvonika). Specifičnost crkve nije samo u dva zvonika već i u njezinoj orijentaciji. Za razliku od većine kršćanskih crkava koje imaju zvonike na zapadnoj strani, zvonici Sv. Agneze stoje na istoku. Crkva je izgrađena krajem 19. stoljeća.
swirl @ 19:31 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 18, 2007

Hum - najmanji grad, a ima čak dva župana. Biranje župana Huma datira iz davnih vremena, a običaj je obnovljen 1977. Reizbor se odvija svakog lipnja u Gradskoj loži Huma (na fotki s desne strane odmah do crkve). Župana bira 11 sudaca «uz pomoć Boga i raboša». Raboš je drveni štap na kojeg se urezuju glasovi, s jedne strane ZA, a s druge strane PROTIV. Cijeli je izbor uvježbana procedura na lokalnom dijalektu i izvanredna predstava za posjetioce Huma na taj dan. Po završetku procedure stari župan proglašava novoga koji preuzima župansku palicu i ključeve najmanjeg grada na svijetu.
Inače, loža se izgradila za vrijeme vladavine Mletačke Republike kada je ojačao gradski život, a Hum postao središte Humštine. Zbog potreba javnog života posljednja je kuća u srednjem nizu kuća (tri su niza kuća u Humu) proširena i tako je izgrađena Gradska loža. Što se nije rješavalo u loži, rješavalo se van gradskih zidina, za kamenim stolom pod lipom za koju se priča da je stara 600 godina.
BTW ima li boljeg primjera od Huma? Par kuća, par stanovnika, a skoro svatko od vas je čuo za Hum. Samo primjer koliko nekoliko pametnih i vrijednih ljudi može napraviti za promociju svog grada i svog kraja.
swirl @ 18:02 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 17, 2007

Uz samu obalu mora postojalo je antičko naselje Ursaria (od antičkog «ur» što znači izvor vode). Ovako se zvalo područje između Vrsara i Funtane, bogato nepresušnim izvorima vode, koje je opskbljivalo vodom cijelu okolicu. Dolaskom slavena Ursaria postaje Vrsar.
Jedna od antičkih dvorana uz obalu kasnije je pretvorena u crkvu,a u 14. st. izgrađena je crkva Sv. Marija od mora. U srednjem vijeku se naselje, poput mnogih u to doba, povlači na brežuljak povrh mora, oko kaštela kojeg su izgradili porečki biskupi. U 14. i 15. st. Vrsar je bio okružen zidinama od kojih danas gotovo da nije ostalo ništa.
Slika gore Vrsar - pogled iz stare jezgre na marinu, slika dolje - pogled s drugog vidikovca prema sjeveru 
swirl @ 16:36 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, listopad 16, 2007
Izvana je malo zbunjujuća. Nije nam jasno je li stariji dio profanog ili sakralnog karaktera. No zabuna nije slučajna, nekad davno je zgrada doista i bila crkva - i to crkva sv. Franje. Prvi se put crkva spominje u 13. st., a zvonik je sagrađen u 18.st. (1731.). Danas je zvonik «ponešto izmijenjen». Izgrađen je s poligonalnim krovom, ali su krov porušili nacisti u 2. svjetskom ratu. Na tako dobiveni «plato» smjestili su mitraljesko gnijezdo i krov od onda nije vraćen u prvobitno stanje.
Zgrada gubi sakralni karakter pred dolazak Napoleona (1806.) kada se pred Napoleonom povlače franjevci. U kratkoj «Napoleonovoj» fazi i zgradi je čak bila i konjušnica. Po odlasku francuza tu je smještena škola.
Od austrijanaca zgradu kupuje obitelj Polesini plativši za nju 600 forinti. Polesini dodaju novije krilo zgrade, a stari dio horizontalno pregrađuju. Tako dobiven gornji kat postaje istarska sabornica (od 1861. – 1899. Istra je imala vlastitu samoupravu, a Poreč je bio politički centar cijele Istre).
Za razliku od gornjeg kata, u donjem je 1882. napravljen, za tadašnje pojmove vrlo moderan vinski podrum. Bio je u funkciji do unazad dvadesetak godina.
U 20. st. u zgradi je napravljen muzej. Burna prošlost iste zgrade još jednom se potvrđuje, većim dijelom zgrada je stradala za vrijeme bombardiranja saveznika pred kraj 2. svetskog rata. Cilj bombardiranja bili su njemački brodovi, puni boksita, smješteni u porečkoj luci. Osim zgrade stradao je i veći dio muzejskih eksponata, pogotovo vrijednih knjiga.
U novijem krilu danas je talijanska osnovna škola. Radovi na starijem još su jednom potvrdili da kopanje po Istri uvijek završi otkrićem – nađen je mozaik iz 5. st. Kada je na ovom mjestu bila crkva sv. Tome.
swirl @ 18:20 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 15, 2007
Po legendi naziv je dobio po vrapcima koji su se ovdje skupljali. Vjerojatno je realnije tumačenje naziva kojeg je dao Carlo de Franceschi u 19. st. (naziv potječe od obitelji s otoka Raba koje su već u 13.st. na području Rapca imale svoje posjede).
U prvoj polovici 19. st. Rabac je činilo naselje od desetak kuća, a stanovnici su bili ribari. Prvi hotel u Rapcu otvoren je 1889. godine i time započinje razvoj mjesta te stalno povećanje broja hotela, restorana, oštarija....
Moram priznati da mi je najdraži Rabac u zimi. Lagano mi već ljetni krkljanac ide na živce, a zimi Rabac odiše mirom...., a ima i jednu od najljepših istarskih šetnica uz more. Preporučujem da auto parkirate na parkiralištu hotelskog naselja na samom početku Rapca, a dalje šetajte i uživajte.

Na slici pogled na Rabac iz starog dijela Labina
swirl @ 18:11 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 14, 2007
Mnogi ih smatraju kulama, ali griješe. To nisu nikada bile kule, bile su vjetrenjače.
Ivan i Andrea, dva brata, po povratku iz Amerike 1872. godine, napravili su svaki svoju vjetrenjaču. U vjetrenjačama su mljeli žito ne samo stanovnici Medulina, nego su brodovima u Medulin stizali i ljudi iz okolice, čak iz Lovrana. Oba su brata lijepo zarađivali. Svaka je vjetrenjača imala 8 jedara, koja su se mogla mijenjati već s obzirom na jačinu vjetra.
Za petnaestak godina Andrea je u svoju vjetrenjaču uveo parni stroj. Nekako u to vrijeme započinje svađa među braćom. Razlog se ne zna (ili im je možda bilo predobro, kako to već obično biva?). Na koncu je 1910. Paul Kupelwieres (s Brijuna) otkupio obje vjetrenjače. Njegove zamisli nisu bile vezane samo za Brijune, imao je genijalne ideje i za razvoj Medulina. Kako su se ideje izjalovile, tako su i vjetrenjače izgubile jedra pa izgledaju kao dvije kule u Medulinu. Šteta da ih se ne obnovi jer vjetrenjača u Medulinu može biti i te kakva atrakcija. 
swirl @ 16:11 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, listopad 13, 2007

Obala Funtane najrazvedenija je obala Istre. Danas su krasno uređeni izvori po kojima je Funtana i dobila ime. U rimsko doba s ovih izvora opskrbljivala se vodom villa rustica u Zelenoj laguni, kao i veći dio Poreštine. Funtana je bila i redovita «stanica» za brodove, kako bi se i oni opskrbili vodom za svoja putovanja. Jedan se izvor zove Perila jer su na njemu žene obično prale vodu. Pokraj Perila je crkvica Gospe Karmelske iz 1631. Kraj nje je bilo i staro groblje, ali je napušteno početkom 20.st. danas na njega posjeća par nađenih nadgrobnih spomenika položenih uz zidanu ogradicu oko crkve.

 
Slika lijevo - Zelena laguna, slika desno - crkvica Gospe Karmelske
swirl @ 18:23 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, listopad 12, 2007

Jedna od legendi kaže da je na stijeni (na slici gore) u neposrednoj blizini Dvigrada bila kapelica koja je «branila» Dvigrad. Kapelica nije uopće spominjana u dokumentaciji koja je nađena, kao što nisu nađeni ni njezini ostaci, ali je stijena dovoljno čarobna da na njoj možemo zamisliti i tajanstvenu kapelicu.
I u Dvigradu nalazili su se zidovi ukrašeni freskama. Freske su se nalazile na unutarnjim zidovima crkve Sv. Sofije. Osim u Sv. Sofiji, freske su na zidovima grobljanske crkvice Sv. Marija od Lakuća. Groblje je još u funkciji, a nalazi se ispod Dvigrada, kada vozite prema Mrganima. Ne zna se ime autora, ali je zbog osebujnog stila prozvan «šarenim majstorom». U freske su urezani glagoljaški grafiti, najstariji iz 1494. Sv. marija od Lakuća je na prvoj slici ispod, a uvećala sam detalj iznad vrata crkve gdje se vide ostaci freski.
 
Više o Dvigradu u folderu "Dvigrad" s lijeve strane bloga
swirl @ 18:12 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 11, 2007
Vrsar
U dva navrata, 1743. i 1744. godine, Giacomo Casanova, poznati mletački pustolov, posjetio je Vrsar. Štoviše Vrsar je i spomenut u njegovim memoarima, gdje Casanova piše o dobrom iću, refošku i lijepim ženama (s naglaskom na sobaricu i njihova noćna «druženja»). Osim Vrsara, posjetio je Pulu, a nedavno je u venecijanskoj arhivi otkriveno da je u tri navrata bio i u Balama u kaštelu Bembo (što se dovodi u vezu s tadašnjom vlasnicom kaštela Bembo, damom iz obitelji Soardo).

Casanova (1727. -1798) U životu je upoznao niz poznatih osoba od kojih su ga mnogi smatrali posebno inteligentnim i snalažljivim. Najveće je bogatstvo stekao u Parizu, gdje je organizirao lutriju. No i danas je najpoznatiji kao veliki zavodnik. Zaveo je 200 žena, a broj žena koje su samo maštale o njemu također je impresivan. I jedan tako veliki zavodnik imao je svoje fatalne ljubavi. Jedna od najvećih njegovih ljubavi bila je Henriete (punim imenom vjerojatno Adelaide de Gueidan). Jedna od možda najopasnijih veza bila je veza s kurtizanom Marianne de Charpillon. Marianne je velikog zavodnika uspijevala izluđivati, a nakon svakog njegovog pokušaja bijega, mahnuvši malim prstom Marianne ga je vraćala.
Malo drugačiji pogled na Casanovu nalazi se u knjizi „Casanova's Women: The Great Seducer And The Women He Loved“ Judith Summers 
swirl @ 18:53 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 10, 2007
Uskoci su napali Plomin 1599. godine, pa zatim opet petnaestak godine poslije. Iz toga dana je i legenda po kojoj su talijani prozvali Plomin «Fianona». Po legendi uskoci su pobili sve ljude koji su se zatekli u Plominu. Krvavi uskočki napad proživjele su unuka i baka (fia e nona) sakrivši se pred uskocima u dimnjak. 

slide show - uličice Plomina
swirl @ 18:45 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, listopad 9, 2007
 
Slika lijevo - ulaz u spilju, slika desno je nastala kad sam fotić progurala kroz rešetke na ulazu (na stijeni gore je šišmiš)

Oko 1000. godine na područje Istre dolazi Romualdo iz Ravene. Od 1001- 1002. gradi samostan Sv. Mihovila  (ruševine samostana u mjestu Kloštar). Nakon gradnje samostana potpuno se povlači u samački život pa se prvo nastanjuje u Kapetanskoj spilji blizu obale u Limskom kanalu. Spilja je valjda bila previše pristupačna i nije omogućavala mir i osamu pa je Romualdo ostavlja i odlazi u spilju koja je kasnije prozvana Romualdovom spiljom. Izgleda da je tajna «uspjeha» ove spilje bilo vjerovanje kako su unutra mračne sile (i što li sve ne) pa su ga pustili na miru. Romualdo živi u Romualdovoj spilji do 1005. godine.
Do spilje se penjete pješačkom stazom oko 370 metara, ali je uspon poprilično strm (drugim riječima, s mojom kondicijom je to bilo malo naporno).
Spilja je bogato ukrašena pećinskim ukrasima, a temperatura je cijelu godinu između 14 i 17°C. U spilji žive šišmiši (eto jednog sam uhvatila na slici). Unutra su nađene mnogobrojne kosti životinja iz pleistocena kao i dokazi da je u spilji živio čovjek (starije kameno doba).
Za razliku od vrlo niskog ulaza (na slici) spilja ima ukupnu dužinu od 105 m, s nekoliko dvorana, a neke dosižu visinu od 5 do 6 metara. Romualdova pećina je speleološki fenomen, naime spiljski ukrasi nalaze se samo s lijeve strane dok ih s desne strane uopće nema.
 
Pješačka staza koja vodi prema spilji
swirl @ 20:21 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 8, 2007

U uvali Kuje u Ližnjanu ovu subotu skupilo se puno surfera. Bilo je tablica iz Hrvatske, Italije, Slovenije, Češke, Slovačke, Mađarske... Vrijeme je, zanemarimo li povremenu kišu, bilo taman po njihovom izboru, poprilično jak vjetar i solidni valovi.


swirl @ 17:35 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 3, 2007
Kringa je danas najpoznatija po vampiru iz Kringe (link na post). U središtu mjesta je crkva Sv. Petra i Pavla iz 1787., a na trgu ispred crkve su dvije šterne. Jedna se zvala »učiteljska» jer su iz nje vadili vodu samo učitelji (nekada se učiteljsko zvanje znalo cijeniti), dok je druga bila za druge stanovnike Kringe. Na mjestu Kringe život je počeo u davna vremena kada je ovdje nastalo pretpovijesno naselje. Naselje je postojalo i u antičko doba. U najstarijim kućama naselja (kojih je danas vrlo malo) još se mogu naći ugrađeni kameni blokovi s antičkim natpisima. Mada danas od zidina Kringe nije ostalo ništa, po crtežu Valvasora iz 17.st. može se zaključiti da je srednjovjekovna Kringa imala bedeme.
Poput Tinjana i Kringa je nekoć birala svog župana.
I kako to već biva u Istri, mjesto od par kuća i barem dvije tri crkvice. Dakle, Kringa nije iznimka. 


  
Slike s lijeva na desno: župna crkva, crkvica na groblju, crkvica malo dalje od Učiteljske šterne
swirl @ 18:00 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, listopad 2, 2007
 
Porta San Fior izgrađena su u 16. st. Nekada su imala pokretna vrata koja su se noću zatvarala. Iznad Porta San Fior su labinski grb i mletački lav.
Uskočka vrata su manja vrata Labina, na suprotnoj strani od Porta San Fior. Po legendi baziranoj na povijesnim činjenicama (vidi link) kroz njih su u Labin ušli uskoci u noći Sv. Sebastiana (noć od 19. na 20. siječnja) 1599. godine.
Uskočka vrata
swirl @ 18:12 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 1, 2007
Uz kažune možda najpopularniji suvenir iz Istre je bukaleta. Nekoć su bukalete bile skupe te smo ih mogli naći samo u bogatijim obiteljima ili u posebnim zgodama. Jedne od najpoznatijih bile su one iz Raklja. Danas je bukaleta neizostavni dio istarskog «folklora», a supu od crnog vina koja nije servirana u bukaleti trebalo bi zakonom zabraniti (šala mala). Eto i recept za supu na blogu od kljujuća. 
Fotku sam napravila u Žminju, za vrijeme popularnog sajma Bartulje.
 
swirl @ 17:57 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare