Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - listopad 2011
srijeda, listopad 26, 2011

Lovran se spominje već u 7.st. pod nazivom Lauriana. Spominje ga i arapski putopisac El Edrisi u 12. st., pod nazivom Al Wranah.

Danas je Lovran kao i Opatija, poznat po turizmu. Cijeli ovaj dio obale ispod Učke ima izuzetno blage zime, lijepu obalu, a turisti u većem ili manjem broju ovdje se nalaze cijele godine. Ono što čini posjet ovom kraju posebnim jest šetnica koja od Voloskog preko Opatije ide dalje do Lovrana, a razdaljinu od cca 12 km prelazite sve uz more.

I Lovran je doživio turistički procvat u doba Austrije. Iz početka su rijetki bogataši shvatili koliko je kraj lijep, a zrak zdrav, pa su počele nicati raskošne vile. Uskoro je posjet ovoj obali postao stvar prestiža, a obala je i danas načičkana predivnim vilama iz toga doba.

Tako je 11. lipnja 1845. u jednoj od vila nakratko boravio i saski kralj Friedrich II August. Često je Lovran početkom 19.st. posjećivao i gradonačelnik Beča.

Obavezno posjetite i staru jezgru. Nije velika, no zbijene uličice i niz kulturnih znamenitosti vrijedno je šetnje kroz taj dio Lovrana.

swirl @ 10:01 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 23, 2011



Na malenom brežulju iznad vila Dubravke, Primorke i Lovorike, nalazi se jedan od brijunskih vidikovaca koje je postavio Paul Kupelwieser, a na kojima su se početkom 20.st. nalazili zrihtani šetači diveći se otočju i okolici. Stabla oko vidikovca tada su bila niža pa je pogled bio predivan.

Vidikovac je izrađen 1895. godine u željezari u Vitkovicama, gdje je P. Kupelwieser radio prije njegove kupnje Brijuna. Zbog izrazito lijepe konstrukcije često su bili izlagani na raznim izložbama arhitekture. Riječ je o jednom od tri vidikovca koje je P. Kupelwieser dao postaviti na Brijune.

Jedan vidikovac bio je postavljen na Salugi, također 1895. godine.

swirl @ 11:42 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, listopad 17, 2011

Ispod Mošćenica, utvrđenog gradića na povišenom, uz obalu je postojalo maleno ribarsko naselje. Nazivalo se - porat poli Svete Marine, crkvice u centru mjesta. Iz njega je nastala Mošćenička Draga, danas prepuna predivnih austrijskih vila, zgodnih primorskih kuća, plaža i predivne šetnice uz more. Njezina najpoznatija plaža Sipar nastajala je taloženjem pijeska kojeg je donio potok koji se s padina Učke ovdje slijevao u more.

Hotel Marina ima jedan od najvećih zatvorenih bazena s morskom vodom, a po ljeti se djelomično otkriva.

Sveta Marina je i zaštitnica mjesta, a najveća fešta koja se organizira u Mošćeničkoj Dragi zato se i zove Marinina.

Ako već ne boravite u Mošćeničkoj Dragi predlažem da parkirate negdje kod uspona ceste za Mošćenice (imate veliki parking), približite se obali i polagano idete u smjeru Sv. Ivana (uz more u pravcu Brseča). Idete uz plažu i nastavljate šetnicom prepunom vila koje su većinom sagradili bogataši u vrijeme Austrije kada je kao i ostatak ovog dijela Kvarnera, došlo do naglog razvoja turizma ovog kraja. Vile su građene s „duhom“, ono čega često nemaju vile koje se grade danas. Uz samo su more, poneka s terasom koja je na pol metra od mora. Sve su obnovljenih fasada i... jednostavno su prekrasne. Najpoznatija je vila Zagreb, uz koju je mali paviljon, predivan vrt, a čak se iznad šetnice spaja malenim mostićem s gornjom parcelom.

No osim nje tu su i vila Istra, vila Gorgay, vila Primorka, vila Rubin... Ni ne mogu ih sve nabrojati.

Inače Mošćeničku Dragu i Mošćenice spaja stepenište s oko 750 stepenica. Tko voli, nek izvoli. Tu su i mnogobrojne pješačke staze.

Inače i Moščenička Draga je vrlo živahna za vrijeme maškara. Njihov pust je originalan jer se zove Gobo, a presudi mu se „letom na mjesec“.



swirl @ 19:50 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, listopad 15, 2011

Župna crkva je crkva Sv. Andrije Apostola (slika lijevo). Izgrađena je na mjestu starijeg sakralnog objekta sagrađenog negdje u 12.st. Ova stara crkva zvala se crkvom Svetog Trojstva. Današnji izgled crkva je dobila negdje krajem 18. i početkom 19.st.. U 18.st. znatno je proširena i izgrađen je zvonik.

U potresu koji je zadesio Bakar 1750. godine crkva je jako stradala pa je, nakon poprilično godina, obnavljana ne bi li dobila sjaj kojeg je imala prije oštećenja.

Po svojoj veličini treća je u Hrvatskoj, iza zagrebačke i đakovačke katedrale. Na prvi pogled ne djeluje tako veliko jer su oko nje u staroj jezgri Bakra natiskane druge kuće i kućice. Ispod svetišta crkva ima kriptu u kojoj se nalazi osamdesetak grobova bogatih i slavnih ljudi iz bakarske prošlosti. Crkva ima vrlo vrijedan inventar. Dio inventara potječe iz starije crkve.

Pokraj hotela Jadran uz more nalazi se crkva Sv. Margarete, zaštitnice Bakra (slika dolje desno). Martin Frankopan je 1450. godine na ovom mjestu dao napraviti kapelu Sv. Margarete, da bi Petar Zrinski 1658. godine na istom mjestu sagradio crkvu. Najvrednija u crkvi je slika slovenskog slikara Valentina Metzingera.

U staroj jezgri je i mala crkva Sv. Križa, iz 1764. godine. Uz more, u blizini nekadašnje luke, nalazi se Majka Božja od Porta. Prvi se puta spominje 1445. godine. Godine 1641. obnavlja je obitelj Zrinski, a u istom stoljeću doživljava još neke dogradnje te poprima sadašnji oblik.

Nekada je oko nje bilo groblje, pa je niz nadgrobnih ploča uzidano u crkvu. Crkva je bila omiljeno svetište pomoraca, i to ne samo iz Bakra nego i okolice. Uz nju je vezana legenda o Turcima koji su s kipa Majke Božje ukrali krunu i s njom počeli bježati iz Bakra. No neka „viša sila“ ih je zaustavila i niti koraka nisu napredovali dok se nisu riješili krune. Krunu su bacili u grm, a poslije su je našli stanovnici Bakra i vratili na njezino mjesto.

swirl @ 11:17 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 9, 2011

Za snalaženje po Brijunima preporučujem kupiti kartu Brijuna u suvenirnici Školjka na Brijunima. Tako ste bez brige – slobodno se možete odmaknuti od uobičajenih turističkih ruta i po svom guštu planirati gdje želite ići.

Poučna staza Zelenikovac neka se obavezno nađe u vašim planovima. Vodi uz samo more, od uvale Rankun do uvale Javorika. Uz stazu ćete naići na niz edukativnih ploča koje će vam svratiti pozornost na detalje pokraj kojih bi inače prošli ne svrnuvši pogled. Naići ćete na vapnenice, mjesta gdje se proizvodilo vapno od kamena vapnenca. Često su se radile uz more, upravo zato da se dobiveno vapno lakše prevozi i morskim putem. Vapno je „došlo“ dolaskom Rimljana. Prije toga zidalo se tehnikom suhozida.

Na stazi ćete učiti o vegetaciji uobičajenoj za Brijune. Na Rtu Kozlac sjetite se prijatelja Paula Kupelweisera, dr. Wilhelma Svetlina, psihijatra koji je među prvima počeo uživati u ljepoti Brijuna (još 1896. godine). Po njemu se u ono doba i sam rt nazivao Cap Svetlin.

Sjetite se da zapravo šetate plićacima pradavnog oceana Tethys. Naučiti ćete što je breča (sedimentna stijena). Breča s Brijuna  nastala je u geološkom razdoblju kvartaru, u pleistocenu - prije nekoliko desetaka tisuća godina. Kako sadrži i segmente kostiju sisavaca koji su tada naseljavali ovo područje naziva se – koštana breča.

Vidjeti ćete rad valova na stijene, star oko 112-100 milijuna godina, kada su na ovom mjestu valovi oceana Tethys udarali o plićake. Na Rtu Ploče nalazi se i velik broj troprstih otisaka  dvonožnih dinosaura, teropoda (grč: ther = zvijer, pod = stopalo). Otisaka ima šesdesetak, a i oni su nastali prije 112-100 milijuna godina. Pretpostavlja se da je riječ o mesožderima iz skupine Coelurosauria. Vidjeti ćete u vapnencu i kućice puža Nerinea, također iz istog razdoblja.



swirl @ 16:55 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, listopad 6, 2011

Teško da netko tko je čitao o Brijunima  nije saznao za zvijezdu Brijuna – papagaja Kokija. Koki je poklon Tita njegovoj unuci Aleksandri (Saši) za deveti rođendan.

Koki je poprilično brbljav kada je od volje, živahan i zabavan. Zna pitati: „Kako se zoveš?“, ima interesa za to kako ste („Kako si?“), zna se predstaviti („Koki“), zna pozdraviti, svašta zna to zgodno stvorenjce.

Ima svoj prostor pokraj suvenirnice na Brijunima i, ako je vani, oko njega se uvijek skupi društvo koje bi s njim malo „popričalo“. Zime isto provodi na Brijunima, ali sklonjen na toplije, u fazaneriju.

Inače Koki je kukmasti kakadu. Neki kukmasti kakadui dožive i 100 godina. Neka najmanje toliko doživi i Koki.Smile

No nije Koki jedini slavan, bilo je na Brijunima još zvijezda. Podsjetiti ću vas na samo jednu, čimpanzu Missie (link).

 

swirl @ 20:43 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 3, 2011

27. ožujka 1891. u moru ispred Opatije bio je čamčić s dvoje ljudi na izletu. Riječ je o njemačkom grofu Arthuru Kesselstadtu i grofici Anne Fries. Jaka oluja prekinula je ovaj izlet, oboje su pali u more i utopili se. Tijela im nikada nisu nađena.

U spomen na ovu nesreću obitelj Kesselstadt dala je postaviti kameni kip Madonne na stijenu u moru. Umjesto kamenog kipa 1956. godine postavljen je brončani kip djevojke s galebom, koji je postao svojevrsni simbol Opatije. Kameni kip, poprilično „načet“ morskim valovima, preseljen je ipak na sigurnije mjesto, pokraj crkve Sv. Jakova. No sjetite se kada ćete zastati kraj opatijskog simbola... u pozadini se nalazi tužna priča o izgubljenim životima dvoje ljudi.

Izvor: Istarska meteorološka škrinjica, Milan Sijerković

swirl @ 19:41 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, listopad 1, 2011



Ako gledate vijesti na RTL-u morali ste zamijetiti Ota. To je maleni mješanac koji se vozi na motoru, voli surfati na svojoj maloj dasci, pjeva... Sjećam se i zimske reportaže kada se Oto spremao na maškare, sav zrihtan.

Oto je prije par dana šetao sa svojim vlasnikom po opatijskoj rivi. Naravno, ne samo šetao nego i pozirao oboružan sunčanim naočalama rozih okvira (molim lijepo, u obliku srca).

Tko je prošao kraj Ota zagledao se u tu malu opatijsku zvijezdu.

Ima li originalnije zvijezde za najaviti i malo pisanja o Opatiji. Po mojem – nema. Oto je glavni.Smile

Link na RTL-ove reportaže o Otu

Link na fotku Ota zrihtanog za maškareSmile

swirl @ 21:43 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare