Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - prosinac 2006
subota, prosinac 23, 2006

Sretan Vam Božić!



Za Novo lito smo jedan drugemu nosili lišnjake, jabuke, orihe... to ča smo imali. Tega drugega ni bilo. Ritko je bilo da je ima ki kakovu naranču. Dobra ruka vam je kako danas poklon. U siromašćini, si poklonija, dar za dobru ruku, ča si ima. Ja se domislim kad san bi otrok , najprije bi doša sused i donija dobru ruku. Pokle bi pošli naši poli njigovih i dali njima dobru ruku.

Iz knjige "Istarski narodni običaji i stari zanati" Marka Bijažića


swirl @ 19:45 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 21, 2006

U Istru su vinovu lozu donijeli stari Grci i Feničani. Tlo i klima pogodovali su uzgoju, a sam uzgoj prihvaćaju i Histri koji dodatno usavršavaju vino. 
Izgleda da su upravo stari Grci naučili Histre topiti kruh u vinu. Tadašnja su vina bila vrlo jaka (17-18% vol% alkohola), teška i gusta pa ih grci obično nisu pili uz obroke već su "točali" kruh u vino uz doručak. Tek rimljani započinju piti vino uz obroke. Sve u svemu, ovo je "osnova" nastanka specifikuma istarske kuhinje, istarske supe. Recept za istarsku supu nalazi se na blogu tajanstvenog Kljujuća  pa vam stavljam link (
ETO LINKA). Osim istarske supe samo prošvrljajte njegovim blogom. Ima niz vinskih recepata i vinskih storija.
Ne manji bonvivani od Grka, Rimljani, također hvale istarska vina. Carica Livija (Livia Drusilla, žena cara Augusta i majka cara Tiberija) svojih 86. godina tumačila je tajanstvenim vinom "Vinum pucinum" iz Istre. Najvjerojatnije je riječ o teranu i to s područja Motovuna ili Sovinjaka. Lokacija "Vinum pucinum" bazirana je na navodu Plinija koji spominje brdo u središnjoj Istri do kojeg dopire morska struja (u ta je vremena rijeka Mirna bila plovna skoro do Buzeta).
Kroz povijest istarska se vina ne zaboravljaju. Dolaskom Napoleona u Istru istarska proizvodnja vina obogaćuje se proizvodnjom šampanjca. Priča govori kako je ranjenog Napoleonovog vojnika našla djevojka iz mjesta Vrh, njegovala ga te joj on, u znak zahvalnosti, otkriva tajnu proizvodnje francuskog šampanjca. 

I još jedan link na kraju koji vas vodi na kartu Istre i poznate "Vinske ceste Istre". (ETO LINKA BROJ 2)



swirl @ 16:57 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 19, 2006

Gospa od Kuj
Na krajnjem jugoistoku Istre nalazi se Ližnjan, općinsko središte kojem pripadaju i Šišan, Jadreški i Muntić.
Kao Lisianum spominje se u 12. stoljeću, dok je  ovdje izgleda bila rimska vila još 990. godine (Liciniana).
Sam gradić je zgodan, a ono što se posebno mora vidjeti je crkvica Gospa od Kuj iz 17. stoljeća. Crkvica u uvali Kuje, Majka Božja od Kuj, sagrađena je na ostacima prijašnje crkvice, Sv. Tome. Do crkvice dolazite kada se spustite do uvale Kuje, po makadamskoj cestici koja započinje s lijeve strane uvale. Godine 1995. crkvica je obnavljana, a uz njezin južni zid otkriven je grob za kojega se do tada nije znalo. Kasnijim istraživanjem arhive ustanovljeno je da je vjerojatno riječ o grobu Mate Blazinića, mornara iz Plomina, koji je umro u uvali Kuje 1756. godine. Crkvica je građena na mjestu gdje se nakada nalazila rimska vila. Točnije crkvica je na mjestu gdje su bile dvije prostorije ove vile rustice. Obe prostorije imale su podne mozaike koji se danas mogu vidjeti kroz stakleni pod crkve. Osim podnih mozaika, istraživanje je otkrilo postojanje termalnih objekata u sklopu vile te svjetiljke s likom isusa iz 5.st. U samom Ližnjanu nalazi se crkva Majke Božje (iz 1896.).

 Uvala Kuje (slika preuzeta sa stranica Turističke zajednice Ližnjan)
Ovako zaštićena uvala Kuje bila je idealno mjesto za sidrenje još od davnina. I na tom su mjestu nađeni ostaci rimske vile (na dubini od 12-33 metra nađene amfore iz 2. i 4. st.p.n.e.). Na području uvale pod morem raste endemska biljka Voga (Posidonia oceanica), biljka cvetnica koja raste pod morem još na području Kamenjaka i vrlo malo oko Rovinja.
 Posidonia oceanica
U blizini uvale Kuje nalazi se lokalitet Kargadur, gdje su iskapanja počela 2001. godine. Dosadašnji rezultati pokazuju da je riječ o ribarskom selu u kojem se živjelo od 5710. do 5630. godine p.n.e. Nakon "pauze" od oko dvjestotinjak godina, život se u selo opet vratio. I dok je na cijelom Jadranu do sada pronađena jedna udica iz tog doba, na ovom lokalitetu nađeno je njih osam. Osim njih, nađeni su ostaci prvih žitarica u istri, vulkansko staklo (do sada pronađeno samo u Grčkoj, Mađarskoj i Italiji), strelice za lov, nakit, djelovi keramike...
Najzanimljivija lokacija za ronjenje u okolici Ližnjana je potonuli talijanski ratni brod iz I svijetskog rata Cesare Rossarol. Brod se potopio u subotu, 16.11.1918. godine. Eksplodirao je nabasavši na podvodnu minu u 12.45 sati, prepolovljen potopio se u 2 minute povukavši na sobom većinu svoje posade.
  Ostaci potopljenog broda 
No ono što me posebno oduševljava u Ližnjanu je obala, 28 kilometara razvedene i neupropaštene obale, prepune divljnih i predivnih plaža. Najpoznatija je Marlera, ali je zapravo cijela obala od Marlere pa do bijele ceste koja se penje u Šišan predivna.








swirl @ 18:24 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, prosinac 16, 2006

Kada dođete na jug Istre obavezno otiđite do rta Kamenjak (vozite od Pule do Premanture). 
Rt Kamenjak najjužniji je dio Istre, dužine oko 3,5 km, širine koja varira od 400 pa do 1600 m. Obala mu je izuzetno razvedena pa iznosi negdje oko 30 km. Kada dođete na njegov najjužniji dio, popnite se na "terasu" iznad bunkera (ne zvuči čarobno, ali... čarobno je)  i... uživajte. Nećete znati na kojoj je strani ljepši pogled. 
 Svetionik Porer

Okrenete li se prema moru (a što je samo po sebi gušt nad guštima) gledate Porer, more (a što će vam ljepše od toga?)... Okrenete li se na suprotnu stranu, gledate Rt Kamenjak, zelenilo poluotoka presjecano bijelom cestom u svim mogućim i malo manje mogućim smjerovima.
 Pogled na sam Kamenjak s njegovog južnog dijela

Okrenete li glavu na istok ili na zapad guštat ćete i tamo. Pa kad vam od silnih gušta dođe gušt da sjednete (meni to nekako često dođe) krenite svega desetak metara prema moru. I naći ćete se u opićenom "kafiću" koji se pamti. Sjedit ćete među bambusom, na drvenim nepravilnim klupama ili panjevima,  za drvenim stolovima, gaziti ćete po slami, sok ćete si točiti iz pipe u kamenu. Ako imate djecu njima će i sam "kafić" i sve oko njega biti "Raj na zemlji". 


 Otkačeni "kafić" na rtu Kamenjak

Nakon toga spustite se na kamenu obalu ispod kafića i... sjedite tamo satima. Zaboravite na stres, zaboravite na radni tjedan, zaboravite na sve brige i punite baterije na suncu. Imate li sreću potrefiti i dan s valovima (zadnji put kada sam bila na Kamenjaku bilo je upravo takvo vrijeme), možete uživati još i više u šumu valova kad se razbijaju o stijene, kad se negdje ispod mjesta gdje sjedite probijaju kroz otvore da bi izažli zapjenjeni van iza vas (ni ne trebam reći da je Cvergla bila stuširana). 
I pazite što radite. Veći broj turista je već i ovdje uspio učiniti svoje. Srećom je 1996. godine Kamenjak proglašen zaštićenim krajolikom te je brigu o njemu preuzela "Natura Histrica".
I neka vas ne bune djelovi poluotoka koji na prvi pogled ne djeluju naročito bogati vegetacijom. Vjerovali ili ne, na Kamenjaku nalazi se 550 biljnih vrsta, od čega 35 na popisu ugroženih vrsta u Hrvatskoj. Ovdje je čak tridesetak vrsti orhideja, sve izravno zaštićene zakonom, dok ih je 13 strogo zaštićeno. Među tim vrstama dvije su endemske (dakle nema ih nigdje drugdje u svijetu osim na Kamenjaku); Serapias istriaca Perko i Serapias x pulae Perko.
   
Serapias istriaca Perko i Serapias x pulae Perko

U blizini je i otočić Fenoliga (zbog svojeg specifičnog oblika zovu ga i Tanjur)  na kojem su nađeni otisci dinosaurusa.
 Pogled na Fenoligu
Ma koliko god se trudim opisati vam kako je Kamenjak djelovao na mene prvi put, a nakon toga i svaki put kada ga posjetim, teško da vam ja to mogu dočarati. I zato put pod noge i odite sami. I... javite mi sviđa li vam se.

- slike izmijenjene 17.04.2007.


swirl @ 16:55 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 14, 2006

Najveća rimska vila čiji su ostaci nađeni u Istri je ona na Brijunima (uvala Verige). Druga po veličini je vila kraj Medulina na arheološkom lokalitetu Vižula.
Sama građevinska parcela na kojoj se već godinama vrše arheološka iskapanja površine je 2000 m2. Vila je građena u nekoliko terasa i potpuno je orijentirana moru. Nastajala je u razdoblju od 1 st. (doba cara Augusta) do 4 st. (car Konstantin), a postoje naznake da je posjed bio u funkciji i u doba Bizanta.
Dok se po samoj građi vile te otkrivenim stvarima može utvrditi da je u vili živjela tadašnja elita, u blizini vile nalaze se ostaci naselja gdje je život postojao negdje do 6. stoljeća.
U starijem dijelu vile (iz 1. i 2. stoljeća) otkriveni su crno bijeli mozaici. Mozaik koji datira iz nešto "novije" faze (vjerojatno iz 4. stoljeća) nađen je kasnije, a nalazi se u termalnom dijelu vile. Pokriva površinu hodnika od 20 m2 i, za razliku od crno bijelih mozaika, ovaj je višebojan i vrlo sličan onom u Poreču. U vili je do sada nađeno 12 vrsti mramora.

Zbog godišnjeg pomicanja obalne linije (2 mm godišnje) oko trećine vile nalazi se danas pod morem.
Upravo u ovom termalnom dijelu otkriven je savršen sustav za zagrijavanje: počinjao je drvenom peći, a zatim se toplina vodila kroz gredice i šupljine sve do podova i zidova vile (pa si vi mislite kako smo mi danas napredni s podnim grijanjem, kada su ga Rimljani već tada imali).
    
Tijekom ispitivanja otkriveni su i mnogobrojni drugi predmeti: zidana grobnica s olovnim sarkofagom,
setovi staklenih posuda (neke su potpuno cijele), nakit (zlatne naušnice, ukosnice od kosti, srebrno prstenje, emajlirani ukrasi, perle od žada...). Nađen je i žig s natpisom Aqvilae. Lf/Oclatinae (nagađa se da je možda Akvila, kćer Lucija Oklatina bila ili vlasnicom ili upraviteljicom ovoga imanja).

I mali dodatak (po mom ukusu): uz vilu se veže legenda prema kojoj je u vili 326. godine ubijen Konstantinov sin Krisp zbog zavjere o prevratu.




swirl @ 18:30 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 10, 2006

Pet kilometara od Buja, a samo tri od slovenske granice nalazi se Momjan. Kao i niz drugih istarskih gradića i Momjan ima svoj kaštel. Zapravo Momjan čine njegov gornji i donji dio. U gornjem se nalazi crkva Svetog Martina izgrađena u 15. stoljeću, dok je u donjem dijelu Momjanski kaštel.
Interesantno je da sam Momjanski kaštel, ma koliko god bio impresivan, baš i nije zastupljen u literaturi. Ovo nije samo činjenica koju sam pročitala nego i moj osobni zaključak nakon listanja knjiga kod kuće i surfanja internetom. Jedine podatke i opet sam našla u "Vilinskoj Istri" i "Korijenima istarskih gradova".
Dok se sam Momjan spominje prvi put 1035. godine, Momjanski kaštel se u literaturi spominje 1234. godine. Kao njegov tadašnji vlasnik spominje se Dominus Wosalcus de Mimilano. Izgleda da je sam kaštel upravo ovih godina i izgrađen. 
Vlasništvo nad kaštelom i opet se mijenja kroz povijest, a 1548. godine kupuje ga Simone Rota iz Bergama. Pripadnici ove obitelji živjeli su u Momjanu do 19. stoljeća.
U burnoj prošlosti kaštela i opet su padale glave, a činjenice nam pokazuju da su svi neprijatelji momjanskih gospodara (od prvog vlasnika, Wosalcusa, pa preko Vicarda de Mimilanisa, Bianchina, ...) i sami stradavali ili nestajali (primjer naveden kod Kosmatog kaštela je ubojstvo Bianchina de Momiana 1274. godine (ubio ga je Henrik od Pietrapelose), a Henrika za odmazdu ubija obitelj žrtve).


Sam kaštel nepravilnog je oblika, jednostavno je pratio oblik hridine na kojoj je izgrađen. Prije je imao 4 četverokutne kule, od kojih je danas jedna gotovo cijela. Prilaz kaštelu prije je osiguravao drveni , kasnije kameni most. Tragovi kamenog mosta još su i danas vidljivi.

Link na Virtual Istra (Momjan)


swirl @ 19:04 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, prosinac 9, 2006

Oboružana popisom knjiga obišla sam u Zagrebu niz što antikvarijata što knjižara i rezultat moje potrage (da li ga uopće nazvati rezultatom???) i nije baš bio nešto.
Dok se nisam prošli vikend sjurila u Pulu i tamo na Sajmu knjiga u pol sata našla pola knjiga s mog popisa. Među inim nabavljena je i knjižica "Žuti kruh" (Just Ivetac). U knjizi je opisan život stanovnika centralne Istre u razdoblju od 1930.-1940.  kada je okupacija Istre od strane Italije bila na "svojevrsnom vrhuncu" (ova je vlast u Istri uspjela osiromašiti narod i više nego u samoj Italiji).
Pod naslovom "Potraga za zdravljem" nađoh i ovo:


Kad je riječ o Krvaru ("...pred miljar lit je njegovim koritom tekla krv umjesto vode..."), valja zabilježiti da se na rubu njegovog lijevog pritoka, Suhega potoka, nalazila jedna okomita "ljekovita" pećina, s dva otvora kroz koje su roditelji, a dolazili su iz široke okolice, provlačili bolesnu djecu. Još na početku dvadesetih godina 20. st. dovozila su se ovamo malodobna djeca (ispod 10 godina starosti) čak iz kuća što su se nalazile u neposrednoj blizini ambulante motovunskog liječnika. Pričao mi je moj nono, da su k toj pećini, što se nalazila (danas je zarasla u korov) u neposrednoj blizini ceste Karojba - Motovun, "dohajale gospodske karoce i s po dva tri diteta...", te da su gotovo svi "imali jetiku" i da su svi "bili jako blidi...". Nakon što su provukli bolesno dijete kroz kamenu šupljinu, njegovi pratioci, najčešće roditelji, prije nego što će otići, ostavljali bi u pećini oveći hljeb raženog kruha.

Inače je Krvar lijevi pritok rijeke Mirne. U knjizi se također spominje i Zvirnica, gornji tok Krvara, s koje je za dijecu odnešeno demižana i demižana vode, i opet da ozdrave.
Oko kilometar dalje od Krvara, blizu sela Soldatići, u jedno je stablo još u 17. stoljeću udario grom, pa je od tada i ovo stablo proglašeno "ljekovitim". Kroz šupljinu koja je nastala udarom groma provlačili bi bolesnu djecu.
Ovo uopće ne navodim zbog stanja u Hrvatskom zdravstvu, ali, kako je krenulo...


swirl @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 7, 2006



Kaštel "Pietrapilosa" ili "Kosmati kaštel" nalazi se između Buzeta i Motovuna. Prvi se put spominje 965. godine kada je dan porečkom biskupu za borbu protiv prodora Slavena u krajeve oko rijeke Mirne. Kaštel je na klisuri iznad potoka Bračane koji se 2 kilometra dalje ulijeva u Mirnu. S obzirom na plovnost Mirne u davna vremena, plovilima se moglo doći do Istarskih Toplica, blizine Buzeta i Kosmatog kaštela (sad nam je jasno zašto su Rimljani 5 kilometara od ušća Mirne u more napravili svjetionik).
Važnost kaštela potisnuli su razvoj Oprtlja i Grožnjana.

Crtice iz prošlosti "Kosmatog kaštela"
Kao i povijest naših krajeva općenito, tako je i povijest samog kaštela izuzetno burna. Kaštel je promijenio niz vlasnika, niz uloga, bio u nizu što ljubavnih što manje ljubavnih intriga.
U knjizi "Vilinska Istra" o tome sam našla najviše podataka (knjigu vam preporučujem). Pa eto da navedem samo neke:
- 1238. godine vlasnik kaštela postaje Vikard I i od tada se zove Vikard de Pietrapilosa,
- isti ovaj Vikard bez znanja akvilejskog patrijarha Veneciji predaje Grožnjan (to se zove izdaja!) i biva prvo prognan, nakon toga mu se kazna mijenja u financijsku,
- jedan od vlasnika kaštela (Henrik de Pietrapilosa) ubija gospodara momjanskog kaštela Bianchina da Momiana čija familija, čim se dočepala Henrika i Henrika skraćuje za glavu (oko za oko, zub za zub i... glava za glavu)
- 1403. godine vlasništvo nad Kaštelom gubi Petar od Pietrapilose i to vjerojatno zbog kartaških dugova te kaštel prelazi u ruke Nicole de Portisa iz Udina,
- 1411. godine Venezija okupira kaštel.

U sklopu kaštela nalazila se i crkvica Svete Magdalene iz 13. stoljeća. Crkvica je u funkciji do 1793. godine (sam kaštel je tada već u fazi propadanja). Na nekoliko različitih mjesta našla sam podatak da i kaštel i crkvica stradavaju u požaru, samo je u svakoj knjizi godina koja se navodi uz taj požar drugačija (i nije baš mali raspon jer se kreće od 1625. do 1825. godine). Ili je tih požara bilo i nešto više...


Želite li vidjeti više fotografija Kosmatog kaštela kliknite OVDJE (link na moj post od 15. siječnja 2007)

swirl @ 18:13 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 5, 2006

U ovoj knjizi opisujem osamdesetak starih utvrđenih gradova / kaštela hrvatskog dijela Istre tj. Istarske županije. Od toga, čini se, da samo dva grada - Fažana i Galižana - nisu bila utvrđena, ali su u antičko doba bila važna odredišta kao municipiji i centurijacijska središta. Zaključio sam da su gotovo svi istarski gradovi, naročito oni na brežuljcima u kontinentalnom dijelu Poluotoka, nastali na temeljima pretpovijesnih gradina, takozvanih kasteljera, pa njihova starost seže duboko u pretpovijesno doba. Zaključio sam, također, da je većina istarskih gradića kontinuirano naseljena još iz pretpovijesnog doba i da pripadaju najstarijim naseljima, ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi. Za Beram se, primjerice, vjeruje da postoji oko 4000 godina. Povrh toga, istarski su utvrđeni gradovi prostorno najgušći u našoj zemlji.


Iz "Predgovora" knjige "Korijeni istarskih gradova" (Just Ivetac)



swirl @ 21:03 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 4, 2006

Grad Sipar bio je između današnjeg Umaga i Savudrije. 
Prvo se zvao Sepomaja (niska zemlja), a tek kasnije su ga Rimljani prozvali Sipar. Za vrijeme jačih oseka njegovi ostaci i danas izviru iz mora. Godine 1771. bila je, za naše krajeve, neobično jaka oseka i zabilježeno je kako su cijeli zidovi zgrada sablasno stršali iz mora. Kraj Sipara može se «zahvaliti» hrvatskom knezu Domagoju koji je 876. porušio Sipar, ali i Umag i Novigrad samo što se poslije jedino Sipar nije obnavljao. 
Drugi Sipar ( na slici) je kaštel koji je izgrađen oko 1000. godine, u blizini već propalog Sipara. Jedna od legendi kaže da su ovaj Sipar izgradili gusari. Ako jesu nije ni čudo, za njihov «biznis» nije bilo moguće odabrati bolju lokaciju od ove, na samom moru. Današnje su ruševine ostaci ulazne kule, dok je stambeni dio bio dublje u zaljevu. Kaštel je počeo propadati u 16.st., a danas je ispod mora.


swirl @ 20:40 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare