Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - veljača 2015
četvrtak, veljača 26, 2015

U doba Austrije i naglog razvoja Pule osim izgradnje grada vodilo se računa i o zelenim područjima. Tamo gdje ih nije bilo pod budnim okom stručnjaka sadile su se šume, uređivali parkovi, njegovalo cvijeće, postavljali kipovi i fontane. U elitnim djelovima grada nicale su vile tadašnjih moćnika. O vilama sam već dosta pisala na blogu nakon što sam kupila knjigu „Austrougarske vile i kuće u Puli – vraćanje memorije gradu“ (Branko Perović). U knjizi je i karta Pule pa sam štreberski jedne zime obilazila Pulu, oboružana kartom, knjigom i fotoaparatom. Naravno, vile su imale predivne vrtove, jer i vrt je bio dokaz pripadnosti višem sloju.

Šijanska šuma očarala je nove stanovnike Pule. Prozvali su je „Kaiserwald“ ili „Carska šuma“. Do nje su dolazile pješice, kolima ili tramvajem jer je naknadno tramvajska pruga povučena sve do Šijanske šume.

Godine 1860. upravljanje šumom preuzela je carska mornarica. Šuma je kultivirana, posađena su i neka nova stabla. Postalo je „in“ sav sređen šetati Carskom šumom pa je i šuma postala izletište. Naravno, kraj ceste Pula – Labun sagrađeno je bilo i izletište „Jaegerhorn“ (Lovački rog), a šumskim putem dolazilo se do centra šume i do paviljona na kojem su se često organizirali koncerti. Šuma je premrežena lijepim puteljcima te, tko nije htio slušati glazbu u paviljonu, mogao je uživati u miru i prirodi.

Šijanska je šuma bila poznata i po proslavama 1. maja. Proslave je spomenuo i Mate Balota, još početkom 20.st. Zabilježio je kako je tog dana povorka s muzikom prolazila kroz stari dio grada, u 11.00 sati bila bi službena proslava u kazalištu, a popodne je većina stanovnika Pule kretala u šetnju Šijanskom šumom.

Površina šume je 152,13 hektara, a od 1964. zaštićena je zakonom kao prirodni rezervat.

Uz nju je vezana i legenda koja kaže da je u 13.st., na Veliki petak 1271.,  u šumi ubijeno nekoliko članova moćne obitelji Castropola. Legenda kaže da je pokolj uspjelo preživjeti jedno muško dijete kojeg je spasio sluga. Zatim su se o njemu brinuli franjevci pa je, kao odrasla osoba, u znak zahvalnosti poklonio franjevcima cijelu šumu.

Izvori: Sto godina pulskih vizura (Franc Branko Ancelj), istrapedia.hr 

Na slici: Pula

swirl @ 19:25 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 22, 2015

Za ronjenje vam treba posebna dozvola. Imate li dozvolu možete uživati u predivnom podmorju, a ukoliko ste ljubitelj arheologije uron će vam omogućiti dodatnu uživanciju.

Već sam spomenula kako podmorje uvale Verige krije potopljene djelove rimske vile, potopljeni su i ribnjak, djelovi antičke obale, nekadašnji molovi rimske vile. Mogu se vidjeti i sitniji antički predmeti, te amfore, ulomci skulptura...

Kod otočića Sveti Marko na dubini od 24 m nalaze se potopljene amfore. U uvali Saline, koja je vrlo plitka i koristila se kao solana, možete vidjeti zidove i bazene solane. Inače, solana se koristila od antike pa sve do 17.st. Kod Rta Kadena, na dubini od 50 m, nalaze se potopljeni poluobrađeni kameni blokovi. Kako je otok bio prepun kamenoloma tako ovi kameni blokovi ne iznenađuju; mogli su se naći na ovoj lokaciji ili stradavanjem broda koji ih je trebao prevesti ili je pak brod u nevremenu, kako bi se spasio, bacio dio tereta u more.

Na brdu Kolci nalazi se antička vila (link). Njoj je pripadao maleni mol koji je danas potopljen u kanalu između Velog i Malog Brijuna.

U uvali Madona djelovi Kastruma nalaze se pod morem. Samo naselje nastalo je na lokaciji gdje je u 1.st. p.n.e. izgrađena antička vila. Neki njezini djelovi, kao i mol kojim se dolazilo u vilu, danas su pod morem.

U Fažanskom kanalu nalazi se niz potopljenih amfora izrađenih u tvornici u Fažani čiji je vlasnik bio Gaj Lekanije Bas, vrlo vjerojatni vlasnik i predivne maritimne vile na Brijunima u uvali Verige.

Izvor: Brijuni – prošlost, graditeljstvo, kulturna baština (Vlasta Begović, Ivančica Schrunk)

Na slici: pljusak se približava Brijunima (slikano iz Fažane)

swirl @ 13:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 18, 2015

Već u brončano doba po Istri niču gradine, histarska naselja. Smještena su na mjestima gdje ih je bilo najlakše obraniti; na vrhovima brda, na otocima, uz morsku obalu. Bila su zaštićena zidinama.

Sredinom 19.st. prvi popis gradina napravio je Kandler, smatrajući da se u Istri nalazilo 321. gradina. Doduše Kandler je mislio da je riječ o rimskim naseljima, a ne još starijim histarskim gradinama.

U Londonu je 1874. objavljeno predavanje R.F. Burtona u kojem se ispravno navodi kako nije riječ o antičkim naseljima već o još starijim gradinama. Niz gradina je Burton i sam posjetio, a na osnovu pronađenog arheološkog materijala otprilike je opisao način života i izgled nekadašnjih naselja. Ispravno je povukao paralelu između lokacija pojedinih gradina i postojećih gradića u Istri, zaključivši da su neka naselja nastala na mjestu gdje je u prapovijesti postojala gradina.

Na prvoj posjeti gradini R.F. Burtonu  pridružio se C. Marchesetti, koji naknadno nastavlja sam istraživati područje Istre. Proputovao je veće područje od današnje Istre u Hrvatskoj, na kojem je ukupno otkrio 455 gradina, dok je na hrvatskom dijelu Istre pronašao 307 gradina.

Uslijedili su mnogi drugi povjesničari, na prethodne su popise mogućih gradina unašali dopune, ispravke, izmjene.

Danas se računa da je na našem dijelu Istre postojalo 330 gradina. Niz lokaliteta nije ispitano ili su istraženi samo manji djelovi. U najistraženije gradine ubrajaju se Monkodonja kod Rovinja (vrijedi je posjetiti) i Nezakcij blizu Pule (svako toliko odem tamo i uvijek nešto novo otkrijem). Ostaci gradine otkriveni su i u Puli, u četvrti Svetog Teodora, ali i na uglu zgrade Arheološkog muzeja Istre. Svako novo otkriće polagano popunjuje mozaik koji je činio način života Histra u Istri.  

Izvor: Histri u Istri (Kristina Mihovilić)

Na slici: Nezakcij

swirl @ 16:28 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 9, 2015



Najstariji spomen Histra, naroda koji je živio u Istri prije dolaska Rimljana, datira iz razdoblja između 560. i 480.p.n.e. Zapis je u Hekatejevom „Obilasku zemlje“.

Histre spominje i zapis iz 4.st.p.n.e (Pseudo-Skilakov „Peripo“). U zapisu se navodi da iza Veneta započinje narod Istra, plovidba uz taj dio obale traje dan i noć, a nakon Istra žive Liburni.

Pseudo-Skimnova „Periegeza“ nastala je krajem 2.st.p.n.e. I ovdje se navode Histri kao narod koji živi do Veneta.

Strabonova „Geografija“ nastala je na prijelazu iz stare u novu eru, a spominje narod Istre.

Mela u „Korografiji“ nastaloj u prvoj polovici 1.st.također navodi narod Histra.

Ptolomej u „Geografskim uputama“ iz 2.st. navodi kako istarski poluotok započinje kod Rižane, a završava kod rijeke Raše

Izvor: Histri u Istri (Kristina Mihovilić)

Na slici: Monkodonja kraj Rovinja (ostaci histarske gradine)

swirl @ 18:11 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, veljača 7, 2015

Kako je Pula sredinom 19.st. postala glavna austrijska luka u okolici niču utvrde čija je glavna uloga obrana pulske luke.

Važnu ulogu u obrani luke imali su i Brijuni. Tako je na Velom Brijuni podignuto 5 utvrda, a na Malom Brijunu dvije.

Najveća je utvrda Tagetthoff, građena je između 1864. i 1868.  Ona je ujedno i najveća utvrda na Mediteranu. Ima 3 kata, zgrada je kružna i zatvara unutarnje dvorište. Bila je osposobljena i za dugotrajnu obranu, raspolagala je zalihama vode dovoljnima za 340 dana, a imala je i ogromno skladište za hranu, dovoljno za boravak od 90 dana. Tvrđava je na brdu Straža, a gledate li izdaleka na Brijune vrlo je vjerojatno da ćete ugledati djelić ove tvrđave koji viri iz zelenila (na slici). Ulazak u tvrđavu nije moguć, kao ni slikanje.

Na poluotoku Penedi nalazi se istoimena tvrđava koja je kontrolirala sam ulaz u pulsku luku. Građena je između 1898. i 1902. Prilikom gradnje korištene su neke potpuno nove tehnike te je, u trenutku kada je sagrađena, bila najmodernija utvrda. Ispred tvrđave je svjetionik Peneda.

Tvrđava Cavarola građena je 1901.-1902. Nalazi se na poluotoku Kamik. Tvrđava Naviglio okrenuta je prema otvorenom moru te je imala ulogu izdaleka kontrolirati brodove koji žele ući u pulsku luku. Uglavnom prizemna, ipak je imala jedan viši dio, upravo zbog boljeg pogleda na pučinu.

Na Malom Brijunu nalazilo se nekoliko utvrda međusobno spojenih skrivenim prolazima, a tu je postojala i baterija za ispaljivanje torpeda. Ovim se utvrdama kontrolirao ulazak brodova prema Fažani. Najvažnija je utvrda Brioni Minor, građena između 1895. i 1900. godine. Južnije je baterija San Nicolo koja je pak štitila pristup lučici na samom Malom Brijunu.   

Ukupno su utvrde na Brijunima mogle smjestiti oko 2000 vojnika.

Izvor: Brijuni – prošlost, graditeljstvo, kulturna baština (Vlasta Begović, Ivančica Schrunk)

swirl @ 16:05 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 4, 2015

Godine 1930. započela je izgradnja ceste iz Pazina prema Zarečju i Grdoselu. Tamo gdje je cesta prelazila Pazinčicu napravljen je betonski most. Uz taj most je 1934. napravljeno omiljeno pazinsko kupalište koje su pazinjani prozvali Lidom. Imalo je betonski plato, tuševe, a nekoliko metara ispod mosta učinjena je mala brana te je nastalo malo jezero savršeno za kupanje. Na Lidu su se često znali organizirati i plesovi.

Na žalost most nije dugo izdržao. Stradao je u ratu, 1944. kada je dignut u zrak. Ovo je nekako bio i kraj Lida kojega je lagano obraslo raslinje, a završni udarac nanijela mu je polava 1963. Koja je odnijela obale Lida.

Most je obnovljen, prvo je na betonske stupove stavljeno drvo, da bi šesdesetih godina ponovno postao betonskim mostom.

Izvor: Franina i Jurina 2015.

Na slici: Zarečki krov, današnje kupalište u Pazinu 

 

swirl @ 17:53 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare