Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - ožujak 2011
nedjelja, ožujak 27, 2011



Istraživanja ovog dijela Istre, mada malobrojna, počela su još u 19.st.

Lupoglav i Boljun oduvijek su se nalazili na važnim prometnim pravcima, a njihov smještaj na povišenom omogućavao je dobru kontrolu prometnica. Sličan položaj omogućio je razvoj srednjevjekovnih kaštela Paz, Belaj, Letaj, Kožljak, Čepić, Kršan, Sv. Martin, Gradinje.

Puno dalje u prošlosti, prije nastanka naselja, ljudi su živjeli u spiljama. Nastanjenost spilja dokazana je na ovom području u nekoliko spilja Vranjske drage: u Pupičinoj peći (link), Veloj peći i Vešanskoj peći. I u blizini Bresta pod Učkom istražene su spilje Abri Šebrn i Klanjčevićeva peć.

Negdje u 2. tisućljeću p.n.e. započinje razvoj gradina koje postoje sve do rimskog osvajanja. Materijalni ostaci otkriveni su na gradinama Boljun, Pricejak i Orljak. Gradina Boljun postojala je na istom mjestu gdje se i danas nalazi Boljun. Pricejak je gradina koja je postojala blizu ulaza u tunel Učka.

Postojale su i neke gradine za koje se danas ne mogu naći materijalni ostaci. Jedna od njih je Gradac – Stara Vranja gdje je naknadno nastao srednjevjekovni kaštel. Pretpostavlja se da je na ovom mjestu nakon gradine postojala rimska postaja pod nazivom Aurania.

Literatura spominje i postojanje gradine na samom rubu klisure gdje se nalazi Brest pod Učkom. Ostale gradine bez materijalnih nalaza jesu; na putu od Poklona prema Planiku, zapadno od mjesta Semić, sjeveroistočno od mjesta Semić, malo povrh Lupoglava na mjestu gdje je u srednjem vijeku postojao stari kaštel. No za njih se definitivno zna lokacija.

Za razliku od njih lokacija nekih gradina danas nije poznata, no spominju ih stariji dokumenti i prijašnje generacije arheologa i zaljubljenika u Istru. To su: Gradac, Nessiel, Orliac te Galimbreg na visoravni gdje je Brest pod Učkom, svi smješteni na južnim padinama Učke. Nešto niže postojale su i gradine Gradina kod Boljuna (oko Boljuna postojalo je više gradina), Gradina kod Stefanići, Klis – Borut i Zvonigrad.

Izvor: Zbornik općine Lupoglav 2005; 11-21

Na slici: pogled na Učku iz Boljuna

swirl @ 15:00 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 21, 2011


swirl @ 18:24 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 15, 2011

Ljubitelji Istre, imate još jedan blog po vašem guštu.

Dodala sam ga na desnu stranu bloga gdje je još nekoliko blogova koje preporučujem. Za lakše snalaženje, riječ je o blogu ""Forši niste znali" (link).

 

  • Forši niste znali... rubrika kratkih crtica o nekim manje poznatim zanimljivostima Istre u nedjeljnom zabavniku dnevnika Glas Istre. Prvi je broj objavljen 15. srpnja 2009. Autori su Zvjezdan Strahinja, Goran Prodan (urednik priloga) i Davor Šišović.
swirl @ 16:16 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, ožujak 12, 2011

Drveni retabl župne crkve u Mutvoranu najveći je i najbogatiji oltarni retabl u cijeloj Istri. Nalazi se iznad glavnog oltara crkve.

Više o njemu pronašla sam u zborniku radova «Krnica od prapovijesti do danas», u tekstu «Renesansni drveni retabl župne crkve u Mutvoranu» kojeg je napisao Ivan Matejčić. Autor teksta je u tekstu naveo preliminirne rezultate svojeg istraživanja retabla.

Retabl je podijeljen na tri «kata», a na svakom «katu» podijeljen je malim stupovima u niše. U svakoj niši nalazi se kip jednog sveca. Cijeli retabl je u prošlosti preslikan pa je vrlo teško, ispod današnjeg sloja boje, a bez njezinog skidanja, otkriti kako je izvorno izgledao. Ne postoji dokumentacija u kojoj bi se mogli pronaći odgovori na pitanja kada je retabl rađen, tko ga je radio i gdje te kako je stigao u Mutvoran. No autor teksta navodi kako je jedini način pronalaženja odgovora upravo analiza svakog detalja na retablu, npr. istraživanje izrade nabora na haljini svetaca, način izrade stupova koji retabl dijele u niše sa svecima, stav kipova, prikaz njihovih lica... Po nizu karakteristika ovaj je retabl sličan renesansnoj umjetnosti Venecije s početka 16.st. kao što ga niz poveznica veže uz venecijanskog slikara Cime de Conegliana tako da je lako moguće da je retabl izradio rezbar po uzoru na slike ovog slikara. Sličan rad može se otkriti u detaljima još nekih crkvi u Istri (Motovun, crkva Majke Božje od Vrata i Ćepić, crkva Sv. Marije Snježne), ali i u Italiji.

Postoji nekoliko mogućnosti u odgonetavanju rezbara koji je radio svoja djela usko povezan s radionicom slikara Cime de Conegliana. Zna se da je jedan od rezbara bio venecijanski majstor Vetor de Feltre, a postoji mogućnost da je tako radio i Paolo Campsa. No definitvog odgovora još nema, mada je 16.st. kao stoljeće nastanka mutvoranskog retabla ovim istraživanjem potvrđeno. Istraživanje se nastavlja i dalje.

Izvor: Krnica od prapovijesti do danas

Na slici: detalj crkve u Mutvoranu

swirl @ 21:09 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, ožujak 5, 2011

Kako je stvar izuzetno hitna, stavljam link na Plavu šapu. Na toj se temi nalaze slike pesonja, ali i link na pulsku udrugu "Ruka šapi" gdje o njima možete naći više informacija.

Molim vas da proširite obavijest kako bi psi našli dom.

 

Njihova tema na Plavoj šapi je OVDJE

swirl @ 15:23 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 3, 2011

Procvat koji je Pula doživjela pod Austrougarskom bio je popračen dolaskom tadašnjih VIP-ovaca, ali i bogaćenjem niza ljudi koji su živjeli u Puli krajem 19. i početkom 20.st. Tako je i stara jezgra grada dobila novi izgled, ukrašen vilama bogatih obitelji.

Na Trgu Porta Rata, do Slavoluka Sergijevaca, nalazi se jedna od tada sagrađenih palača, Skrazinova palača (po vlasniku Giacomu Skrazinu). Skrazin je ovu parcelu kupio 1878. godine. U vrijeme kada je obitelj Skrazin živjela u novosagrađenoj palači na trgu ispred ove kuće bila je pulska tržnica koja se tek naknadno preselila na današnju lokaciju (link).

Iz ovoga razdoblja je i kuća Benussi, također na Giardinima (kuća u kojoj je ljekarna Centar). U 2. svjetskom ratu u bombardiranjima saveznika pogođene su i potpuno srušene kuće s obje strane kuće Benussi, a kuća Benussi je znatno oštećena, ali ipak preživjela.

U Kandlerovoj ulici nalazi se zaštićeni spomenik kulture, predivna palača Demartini. Nalazi se vrlo blizu Foruma. Zgrada je prvo bila jednokatnica, sagrađena još u doba Venecije. Tek krajem 19.st. zgrada je „porasla“ u vis, ali i dalje poštujući stil kojim je sagrađena. Vlasnici zgrade, obitelj Demartini, došli su u Pulu u vrijeme Venecije, a nakon raspada Venecije ostaju u Puli. Ženidbom Nine Demartini palača postaje vlasništvom inžinjera austrougarske ratne mornarice Vladimira Čermaka, porijeklom iz Češke.

Na samom Forumu je palača Marinoni, nekada dvokatnica, a tek naknadno povišena. Kuća Marinoni se spominje još početkom 19.st. Upravo je ovdje bio smješten (1816. godine) austrijski car Franjo I jer je, u doba prije procvata Pule, ovo bila jedna od rijetkih raskošnih većih zgrada u koju se moglo smjestiti ovako važne goste.

Ovo je samo djelić priče o austrougarskim vilama u Puli. Želite li saznati više - toplo preporučujem knjigu „Austrougarske vile i kuće u Puli“ Branka Perovića. Knjiga je savršen vodič zaljubljenicima u Pulu,a sadrži i kartu grada sa svim vilama koje su u knjizi spomenute. Tako s ovom knjigom možete upoznavati izgled Pule prije 100 i više godina, ali i pronaći puno podataka o nekadašnjim stanarima ovih predivnih vila.

Izvor: „Austrougarske vile i kuće u Puli“, Branko Perović



swirl @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare