Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog - kolovoz 2007
petak, kolovoz 31, 2007
U hladu istarskih ladonja krojila se povijest, odmaralo se od napornog rada u polju, ljubovalo se, mrzilo, organizirala su se pučka slavlja....
Što je ladonja? Ono što u Primorju zovu koprivić, a ima i niz drugih naziva. Stablo iz porodice brijestova, može narasti do 25 metara, neki tvrde da može živjeti i više od 600 godina. Ispod izrazito raskošne krošnje idealno je mjesto za smještaj klupa, što su od davnine i radili u Istri. Pretpostavlja se da je istarski naziv «ladonja» nastao zbog hlada (lada).
U hladu ladonja, po starim zapisima, dogovaralo se dok je nastajao «Istarski razvod» (link) u Kringi i Raklju. I županijski je stol u Tinjanu pod krošnjom ladonja.
 
O Tinjanskom stolu i načinu biranja župana postoji i legenda. Legenda kaže kako se u malu rupicu u sredini stola stavljala buha. I upravo je buha odlučivala koji će od ljudi oko stola postati novi župan. Kandidati za župana svoje su velike brade stavljali na stol i čekali čiju će bradu "posjetiti" buha. Onaj tko se prvi počešao – postao je župan.
Eto, nisu samo ladonje, nego i buhe, krojile istarsku povijest.
Tinjanski stol
swirl @ 18:21 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 29, 2007

Na mjestu crkve prvo je izgrađena benediktinska crkva (1134.). Benediktinci prepuštaju crkvu pavlinima 1459. godine.
Za razliku od drugih istarskih crkvi kod kojih se osjeća snažan utjecaj talijanske arhitekture, ova pavlinska crkva (Župna crkva Sv. Petra i Pavla) u potpunosti je izgrađena pod utjecajem sjevera, a jako sliči pavlinskoj crkvi u Lepoglavi. Majstori koji su gradili crkvu nisu ni inače koristili kamen, pa ga tako nisu niti znali obrađivati. Upravo zato niti jedan od 5 oltara nije napravljen od kamena već od drva. Ukrašavanjem drveta naknadno je stvoren dojam kako je riječ o kamenim oltarima. Na primjer stupovi oltara su mramorizirani (oslikani poput mramora i stvarno djeluju kao mramor). Oltari su djelo Pavla Riedla. U crkvi su i predivne orgulje iz 1770., koje su i danas u funkciji.
Specifičnost crkve su kožne tapete ukrašene raznim, uglavnom cvjetnim motivima (vide se na slide-show).
U crkvi je, na glavnom oltaru, slika Jasnogorske gospe. Legenda kaže da su oko Božića 1721. godine iz očiju slike kapale krvave suze (i ona se vidi na slide show, zlatna osvjetljena slika ispred glavnog oltara). 
swirl @ 17:47 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 28, 2007

Nakon što je car Josip II zabranio pavline (post o pavlinima) zatvara se i njihov samostan u Svetom Petru u Šumi. Vlasništvo nad zgradama prelazi u privatne ruke, pa tako nekoliko puta i u više od 100 godina izgleda da je zajedničko svim vlasnicima bilo jedino – neodržavanje zgrada. Rezultat – dio zgrada porušen, a ostatak u lošem stanju.
07. srpnja 1993. pavlini se vraćaju u Sveti Petar u Šumi i započinje obnova samostana. S obzirom na ograničena financijska sredstva obnova je planirana u nekoliko faza. Za sada je skoro pa završena obnova desnog krila samostana (sliku s lijeve strane napravila sam proguravši aparat između zida i provizornih vrata, radovi su još u tijeku, ali djeluje famozno). Koliko sam shvatila u ovo će krilo smjestiti prostor za izložbe, te za kupovanje suvenira i drugih predmeta vezanih za Sveti Petar u Šumi i pavlinski red. Funkcioniranje ovog krila trebalo bi financirati daljnju obnovu samostana.
Inače, dio samostana građen je u 15. st., a dio je i stariji (izgradili su ga benediktinci, a 1459. prelazi u vlasništvo pavlina). Samostan je prvo građen kao prizemnica. Povećanjem broja pavlina cijeli kompleks trebalo je povećati pa je naknadno dodan gornji kat. Zanimljivost je da su s dvorišne strane stupovi koje vidite na katu stariji od stupova u prizemlju. Objašnjenje je vrlo jednostavno. Stupovi na katu isprva su bili u prizemlju. Dodavanjem etaže, elegantni romanički stupovi, da su ostali u prizemlju, ne bi izdržali teret dozidanog kata. Stoga su pažljivo izvađeni i dozidani na gornji kat dok su u prizemlju izgrađeni novi, jači renesansni stupovi. 
swirl @ 17:37 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 27, 2007
Kako volim vikende koje provedem u Istri. Ovaj vikend imala sam na „repertoaru“ Žminj, Sveti Petar u Šumi, Kringu i Tinjan. Započinjem sa Svetim Petrom u Šumi i u idućih nekoliko dana slijede postovi o pavlinskom samostanu, župnoj crkvi uz samostan. „Seriju“ započinjem s pavlinima.
Zahvaljujem simpatičnoj mladoj gospođici koje me je provela ovim kompleksom i čiji me je entuzijazam u kombinaciji s ljepotom samostana „prisilio“ da si dam toliko truda u pisanju ovih postova.
 
Naziv „pavlini“ red je dobio po sv. Pavlu Tebanskom kojeg se smatra prvim pustinjakom (živio je na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće), a koji je postao uzor i zaštitnik budućih pavlina. Dakle, iz početka su i pavlini bili pustinjaci. U 13. stoljeću su ipak organizirani u svoj red čiji je osnivač bl. Euzebije Ostrogonski. Ispočetka su prozvani „Pustinjacima Svetog križa“, a tek naknadno zaštitnik reda postaje Sv. Pavle Tebanski i red se počinje zvati pavlinima. Red započinje djelovati na području današnje Mađarske i Hrvatske, a kasnije se širi i na Poljsku. Zovu ih i „bijelim fratrima“ jer nose bijeli habit.
Bili su poznati po ljekarništvu, ali su općenito imali „narodski image“ njegujući jezik i kulturu zemlje u kojoj su živjeli. U povijesti hrvatskog naroda red je osnivao škole na hrvatskom (u Lepoglavi je 1503. osnovana prva hrvatska gimnazija, a nakon toga pavlini šire broj gimnazija u nizu drugih mjesta). Protivljenje germanizaciji vjerojatno je razlog „obrušavanja“ austrijskog cara Josipa II upravo na pavline (car ih 1786. ukida). Među prvim samostanima zatvoren je baš samostan u Sv. Petru u Šumi, ali redom nestaje i ostalih pedesetak samostana koji su tada postojali u Hrvatskoj. Ukidanje pavlina preživjela su samo dva njihova samostana, oba u Poljskoj (Czestochowa i Krakow). Upravo iz njih započinje obnova reda nakon I. svjetskog rata.
Na poziv nadbiskupa Kuharića, 1972. iz Poljske u Hrvatsku dolaze 4 pavlina i to u svoj nekadašnji samostan u Kamenskom kod Karlovca. Samostan u Svetom Petru u Šumi pavlini preuzimaju 1993. Danas ih je tamo troje, jedan pavlin iz Poljske i dva iz Hrvatske.
swirl @ 18:10 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 26, 2007

Kada se od Svetog Petra u Šumi vozite prema Kringi, većim dijelom vozite bijelom cestom. Cesta vas prvo vodi nizbrdo pa dolazite u dolinu i put nastavljate (malo za promjenu - uzbrdo) na susjedno brdo gdje je Kringa.
U toj dolini je i ovaj kažun.


swirl @ 21:24 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 23, 2007
U centru Fažane nalazi se mala crkvica Gospe Karmelske.
Izgrađena je čak u 9.st, a loža je dodana u 14. st. U 15. je stoljeću ukrašena freskama u koje su naknadno urezani mnogobrojni glagoljaški grafiti. Fažanci je zovu «Madoneta».
swirl @ 18:36 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 22, 2007
U nizu sam postova do sada spomenula glagoljicu pa eto i o njoj malo više:
Nastanak ovog najstarijeg slavenskog pisma vezan je uz Ćirila i Metoda. Njih je 863. godine bizantski car poslao u Moravsku kako bi među slavenskim doseljenicima širili kršćanstvo. Za uspješnost «misije» bilo je potrebno knjige bogoslužja prevesti na staroslavenski, a u tu su se svrhu latinsko i grčko pismo pokazali beskorisnima. Zato je Ćiril stvorio glagoljicu. Poput vjere njihovi su učenici širili i glagoljicu, a glagoljica se trajno zadržala jedino u hrvata, pogotovo u Istri i Primorju.
Svojevrsni glagoljaški centri Istre bili su Hum i Roč. Nije rijetkost da se glagoljica koristila i van bogoslužja zbog kojeg je stvorena, njome su se pisale javne isprave, poruke...
Do 12. st. uglavnom se koristila obla glagoljica, od 12. do 15. st. uglata, s zatim glagoljski kurziv. U glagoljici nema brojeva, ali su zato slova mogla označavati brojeve. Ako je slovo imalo ulogu broja prije i poslije njega stavljala se točka, a povrh njega crtica.
swirl @ 17:33 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 20, 2007
Sjeverni dio bedema
U nekim izvorima navodi se da je Poreč imao i do 11 kula. Zaštitu grada činili su i bedemi od kojih je i danas sjeverni dio uglavnom sačuvan, dok ostatke južnih zidina možemo naći samo «u tragovima». Nisu odolile razvoju turizma, izgradnji luke, širenju rive....
Najjače kule izgrađene su u 15. st., a uloga im je bila obrana od turaka. O peterokutnoj sam kuli već pisala (LINK). Za razliku od nje, sjeverna i južna kula imaju drugačiji oblik. Dno im je poput stošca, a zatim su građene poput valjka. I ovaj oblik dodatno je povećavao snagu kula, Topovska tanad je mogla «proklizati» uz oble zidove kula ne nanijevši im veću štetu. Južna je kula izgrađena 1475. za vrijeme načelnika Pietra de Mule. Danas je u njoj kafić. U svakom slučaju interesantno mjesto za popiti kavicu, kako unutra - među debelim zidovima, tako i vani na terasi - krovu kule.
Sjeverna je kula napravljena 1473. godine, za vrijeme podestata Francesca Bandulmiera.
Sjeverna kula

 
Južna kula i ulaz u južnu kulu
swirl @ 19:43 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 19, 2007
Stari grb Fažane imao je na sebi amforu na podlozi plave boje koja je simbolizirala more. Amfora se nije na grbu našla slučajno, jer je izgleda ključna za nastanak imena Fažane. Caius Laecanius Bassus ovdje je početkom naše ere imao veliku tvornicu amfora, dovoljno veliku da su amfore s njegovim grbom nađene na širokom području od Dunava do Alpa. Latinski «vas» je posuda, a «vasanum» kraj gdje se posude rade, pa se pretpostavlja da je tako nastao naziv Fažana. Ima još nekih, malo drugačijih, pojašnjenja naziva, ali mi ovo djeluje najvjerojatnije.
I evo još malo sličica iz Fažane (riva Fažane i dolazak broda s Brijuna):


swirl @ 12:45 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 18, 2007
Na predjelu Kature u Labinu nalazi se ova crkvica. Kada je izgrađena nalazila se uz rub polja što je malo neuobičajeno mjesto za crkvu. Za njezin nastanak vezana legenda koja „tumači“ zašto je crkvica izgrađena baš na ovom mjestu.
Legenda kaže da je bračni par orao svoje polje s volovima. Najednom su, skupa s volovima, propali u zemlju. E sad nije legenda legenda ako bi sad prestala pa ova ide dalje ovako: i bračni par i njihovi volovi kilometre i kilometre su prošli nekim podzemnim tunelima i izašli su van živi i zdravi u blizini mjesta Krapanj. Dakle, u znak zahvale ovaj je bračni par dao izgraditi crkvicu baš na ovom mjestu, na mjestu «ulaska u podzemni svijet».
 
swirl @ 15:02 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 17, 2007
Crkva u Fažani je definitivno crkva na najnižoj nadmorskoj visini u Istri. Sadašnji je oblik dobila 1680. godine. Posljednja je restauracija napravljena 1990. kada su nađeni ostaci prozora crkve koja je prethodila današnjoj, negdje iz 12. st. U crkvi je 5 drvenih oltara koji su danas prava rijetkost. Bila je, poput niza istarskih crkava, oslikana freskama, no danas se od njih naziru samo tragovi.
Posvećena je zaštitnicima župe; braći sv. Kuzmi i Damijanu. Priča o njima slijedi....
Braća su rođena u Siriji. Bili su liječnici, ali su osim ljudi liječili i životinje i za svoj trud nisu željeli primiti nikakvu naknadu. U vrijeme najgorih progona kršćana (u doba Dioklecijana) u njihov kraj dolazi Lizije, jedan od najkrvoločnijih rimskih upravitelja. U mnogobrojnim hajkama na kršćane oboje bivaju uhapšeni. Sad slijedi dio pun torture:
Nakon mučenja Lizije ih baca u more, no more ih "spašava" jer ih izbacuje žive na obalu. Tortura je nastavljena bacanjem braće u vatru, ali ih je i vatra poštedila. Slijedi kamenovanje, no priča kaže da se kamenje od njih odbijalo i pogađalo njihove mučitelje. Kamenje slijede strelice s istim ishodom. Na koncu im je odrubljena glava i zajedno su pokopani. Za njihov je grob vezano niz priča o čudesnim ozdravljenjima
...

Donja slika je dodana samo zato da vam pokaže kako je crkva uz samo more, na fažanskoj rivi.
swirl @ 17:55 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 15, 2007

Šetnja prema starom dijelu Vodnjana i njegovom glavnom trgu vodi vas kroz Trgovačku ulicu (Via delle Mercerie). Ulica ima oko 200 brojeva, a duža je od kilometra. Uglavnom je nastala širenjem Vodnjana u 17. i 18. st. Započinje kao široka, a kako se bliži glavnom trgu tako je sve uža i uža. Nekada su ovdje bile mnogobrojne trgovine i obrti, a sam Vodnjan bio je tada i svojevrsni «shopping centar». Ići u grad u nabavu značilo je - ići u Vodnjan. Uz krojače, torbare, kovače, bačvare,... postoji i podatak da je u Vodnjanu bilo 140 postolara.

Nekad je to bilo tako... nekad...

No i danas Trgovačka ulica ima onu posebnu atmosferu koja zrači nekim prošlim vremenima. Atmosferu je pokušao dočarati Damir Čučić u nekoliko puta nagrađivanom dokumentarnom filmu «La strada». Stavljam vam link na stranice gdje možete vidjeti jednominutni isječak iz ovog dokumentarca.

swirl @ 16:01 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 14, 2007
U pozadini Učka:

Najveći slap u istri (kada ima vode):

Nekad su to bila obrađena polja:




"Dine" od lapora:


Pogled s ruba litice na kojoj je Brest:




swirl @ 17:08 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 12, 2007

Inicijator ideje o revitalizaciji Bala je Plinio Cuccurin, jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj, predsjednik udruge Mon Perin i nositelj nezavisne liste koja je pobijedila na zadnjim izborima u Balama. Naručitelj projekta je Poglavarstvo Bala, a projekt je napravio zagrebački arhitektonski studio 3LHD. Pri razradi ideje vodili su se već postojećim sličnim projektima u svijetu, primjerice u Toscani.

Sjećam se da sam prije nekih dvije godine čula ponešto o tom projektu. Između ostalog i jednu dotad nezamislivu činjenicu: projekt su podržale sve stranke, dakle i SDP i HDZ i IDS (stvarno nezamislivo, zar ne?).

Cilj projekta: revitalizacija Bala, do tad zanemarenog i poprilično zapuštenog gradića. Kako? Na istarski način, njegujući tradiciju, a opet koketirajući s željama i potrebama imućnijih turista. Projektom je razrađeno nekoliko „područja“; razvoj poljoprivrede, obnova stancija, razvoj Bala kao hotela, stvaranje Zabavnog parka dinosaurusa, Bale- grad leptira. Razvoj obalnog dijela općine Bale sastavni je dio drugog projekta (Brijuni rivijera) te ne bi smio konkurirati već dopuniti sadržaj kopnenog dijela općine.
Poljoprivreda:


Površina općine Bale bila bi podijeljena na nekoliko zona: zona uzgoja stoke, zona ekološkog uzgoja, zona ratarstva, zona vinograda i zona uzgoja autohtone vrste masline „Buža“. Podjela zona nastala je uvažavanjem tradicije. 

Stancije

Na području općine Bale nalazi se 80 stancija. Pod njihovom obnovom podrazumijeva se uređenje stancija u istarskom duhu, uz dodatke koji su „uvjet bez kojeg nema  za elitni turizam (bazen, ...). Stancije bi kupili i obnovili ljudi koji si to mogu priuštiti, koji bi na njima živjeli, bavili se uzgojem maslina, vinogradima... Turisti bi mogli iznajmljivati dio takvih stancija, po volji se uključiti u ono čime se bave vlasnici stancije. Stancije su međusobno udaljene, okružene zelenilom i do njih bi vodile bijele ceste. 

Grad hotel

Zatim postoji savršena ideja o „Balama – gradu hotelu“ koji bi, ukoliko se na pravi način napravi, mogao biti genijalna stvar. Po ovoj zamisli cijeli bi grad postao hotel, zajedno sa svojim stanovnicima. Uz recepciju „hotela“ , restoran i neke osnovne sadržaje smještene u centru grada, sobe hotela bile bi raspoređene po kućama stanovnika. Famozno jer bi ulice Bala zapravo bile hotelski hodnici. Svaka „soba“ trebala bi biti uređena u istom, istarskom stilu (visoke kategorije), sa odvojenim ulazom od stalnih „stanovnika hotela“. 

Zabavni park dinosaura

U projektu razrađena je i ideja o zabavnom parku posvećenom dinosaurima.

Dario Boscarolli, ronilac iz mjesta Monfalcone, 1985. godine izronio je iz mora neke čudne stvari. U Monfalcone-u je potvrđeno ono što je i sam pomislio, riječ je o stopama dinosaura, točnije brachiosaura koji je živio prije 130 mil godina. Narasao bi i do 25 m.

Na području Bala nađeni su i još neki ostaci iz razdoblja paleolita te je ideja da se uz Bale napravi Zabavni park posvećen ovoj tematici. U parku bi bio muzej sa fosilima i stručnom dokumentacijom koja je plod istraživanja do danas, zatim istraživački centar te konačno i zabavni dio, a sve na temu dinosaura. 

Bale – grad leptira

Na ovom području živi skoro 400 vrsti leptira, od kojih su neke vrste ugrožene. Projekt razvoja Bala uzeo je u obzir i ovo bogatstvo. Zamisao je da se leptiri obavezno uklope u brand Bala. Ideja se razrađuje dalje. U Balama bi se napravio muzej leptira, a neke od vrtača oko grada zasadile bi se autohtonim kulturama koje bi na sebe privukle veći broj određenih leptira.  

Ideja je prihvaćena od većine stanovnika Bala koji i sami imaju interes za realizaciju projekta jer su i sami uložili svoj novac u udrugu Mon Perin. Naravno da ima i protivnika. Može ih demantirati rast budgeta Bala i volja većine stanovnika da se projekt realizira do kraja.

swirl @ 15:38 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 9, 2007


Palača Soardo Bembo i danas je najveća zgrada u Balama. Nastala je od dvije četvrtaste obrambene kule. Na prijelazu iz 14. u 15. st. između ove dvije kule (do tada povezane mostom) izgrađen je stambeni dio palače ukrašen gotičkim kvadriforama.


Prvi vlasnici palače bili su iz obitelji Soardo. Ostavši bez muških nasljednika 1618. Veronica Soardo udaje se za Alvisea Bemba čime palača prelazi u vlasništvo familije Bembo. Danas je zgrada obnovljena. Uglavnom je koristi Zajednica talijana.


swirl @ 17:36 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 7, 2007

Ovo je svojevrsni „rekorder“ u Istri jer je na istom mjestu današnja crkva već peta u nizu. Prvo je izgrađena kapela, pa bizantska građevina pa gotska bazilika s 10 oltara. Četvrta je crkva izgrađena 1638., a današnja 1883. (građena je po uzoru na crkvu u Vodnjanu).

Najpoznatija je po kamenom sarkofagu (9.st.) i lapidariju (ulaz sa stražnje strane crkve). U lapidariju su izloženi niz rimskih kamenih spomenika, ali i spomenici crkvenih građevina koje su prethodile današnjoj crkvi.

U crkvi je i kip Majke Božje od Mon Perina (Mon Perin je inače naziv brežuljka na kojem se nalaze Bale). Kip datira iz 15. st. Nađen je iskapanjem kraj gradskih bedema. Mnogi vjeruju da ima čudotvornu moć. 
Legenda kaže da su jedne izuzetno sušne godine nakon molitvi pred kipom nad Bale došli oblaci i počela je padati jaka kiša koja je spasila Bale od posljedice jake suše. Po legendi, kiša je pala samo u Balama, dok su sva okolna mjesta ostala bez jedne kišne kapi. 


swirl @ 18:23 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 6, 2007

Gradić Bale nalazi se između Rovinja i Pule. Naziv je dobio po lat. castrum Vallis. Vallum znači otkop pa se pretpostavlja da su u antičko doba bile okružene obrambenim otkopom oko mjesta. U srednjem su vijeku zidine grada obnavljane u nekoliko navrata. Uglavnom su imale prsobrane, a obranu su pojačavale kule. Našla sam podatak da su Bale imale 5 kula.

Bale su danas mirno mjesto, ne toliko izloženo ljetnim gužvama, a opet obala je od Bala udaljeno oko 8 km. Pod općinu Bale spada oko 9 km nedirnute obale. Imate li auto, a želite sačuvati živce, idealne su za ljetovanje. Popriličan je dio kuća obnovljen, no ima i onih koje su još ruševne (vjerojatno neće još dugo). Ono što me oduševilo je pažnja posvećena zelenilu, šetnjom kroz Bale imam osjećaj da iz svake „mrljice“ zemlje među kamenom raste cvijeće.

U Balama su razvili projekt razvoja turizma o kojem ću naknadno jer to zaslužuje. Također slijedi post o crkvi i palači Soardo Bembo.




swirl @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 4, 2007

Rijeka Raša nije duža od 30 km, ali je primjer rijeke s važnom ulogom u povijesti. S tih 30 km duljine uvijek je bila granica i uvijek je dijelila Istru na dva dijela.

U doba histra dijelila je histre od plemena liburna. U rimskoj Istri dijelila je dvije rimske provincije („Venecija i Histria“ zapadno od rijeke Raše,“ Ilirikum“ istočno od Raše pa sve do Albanije). U vrijeme Bizanta bila je granica Bizantskog carstva i hrvatske države kralja Tomislava. Nakon pada Mletačke Republike, bila je granica između Napoleona i Austrije, a nakon toga granica između dvije austrijske provincije.

Nakon 1. svjetskog rata Raša je granica između Italije i Jugoslavije.

Godine 1935. započeli su radovi na sređivanju toka rijeke Raše. Do tada je morska voda ulazila duboko u Rašku valu, doduše miješala se s izvorskom, ali je i dalje bila slana i nepogodna i za navodnjavanje i poljoprivredu, a velik dio doline bio je močvaran i pogodan za razvoj boleština različitih vrsti.

Uz mnogobrojne mane, ovakva nesređena Raša imala je i poneki plusić: stanovnici kraja uz rijeku bili su ribari morske ribe, razvivši do savršenstva posebnu metodu ribolova (za vrijeme pline postavljale bi se „brane“ od trske, a povlačenjem vode za oseke iza postavljenih brana u nastalim lokvama ostajale su ribe). Također, mada nije bila duboka, Raša je tada bila plovna sve do naselja Kokoti.

Istodobno s gradnjom novog grada Raše, izgrađen je i most preko Raše, širi i sigurniji od starog.
Raško polje

Raško polje
Labinov dodatak: Isušavanjem je zapravo neplodno močvarno tlo također pripremljeno za agrarnu upotrebu, uz to izgrađen je sistem za navodnjavanje svih polja (danas nije u upotrebi, no kažu da je još funkcionalan bez obzira što je izgrađen 30-tih), Raška vala također je izvorište vode za grad Labin i okolicu, te dijelom Pulu, mislim da je najveći izvor Fonte Gaja (uzgred rečeno voda je vrlo kvalitetna)


swirl @ 19:58 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 3, 2007

Između župne crkve i palače Battiala – Lazzarini je i crkvica sv. Stjepana. Građena je u 17. stoljeću i poznata je po najbaroknijem crkvenom pročelju u Istri. Na istom se trgiću nalaze i župna crkva (LINK), "Malo kazalište" (Teatrino- LINK) i palača Battiala Lazzarini (LINK).


 

swirl @ 20:55 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 2, 2007

Danas izgledaju ovako:


a oko 1900. godine izgledala su ovako:


 

Prvi su put otkopana 1816. (Pietro Nobile), a natpis o dva „osnivača grada“ otkrio je njegov nasljednik, Francesco Bruyn. O samim vratima više ovdje (LINK).

Iskapanja oko vrata vode se i u razdoblju od 1900.- 1902. pod nadzorom Antona Gnirsa kada je otkopana kružna kula sa sjeverne strane vrata. Istraživanja su ovaj put vođena jer se iza vrata radi spremište za led dubine 4 m. Tijekom iskapanja do te dubine u najdubljem iskopanom sloju otkrivene su urne sa spaljenim kostima, a iznad njih su skeletni grobovi i sloj pločnika iz rimskog doba.

U davno doba kroz vrata je prolazila antička cesta s  nogostupom s lijeve strane, a sama su vrata bila za 80 cm niža nego danas (danas su više otkopana).

Dvije kule južno od vrata otkrivene su u razdoblju od 1932.-1933. Najjužnija kula je tek negdje nakon njezine izgradnje postala  kružna jer se sondiranjem utvrdilo da je na početku bila pravokutna. U odnosu na zidine, vrata su postavljena pod 68 stupnjeva. Uloga ovoga je isključivo obrambena jer bi prolazak kroz vrata pod takvim kutem držao nezaštićenim desni bok neprijatelja.


Rimski Herkul je zaštitnik stočara i stoke, putnika, trgovaca, pomoraca, svega pod zemljom od rudnika i kamenoloma do podzemnog svijeta mrtvih. Nađen je i natpis (pokraj izvora na Karolini) na osnovu kojeg se zaključuje da je Herkul imao i svoj hram u Puli, izgrađen negdje u 1.st.p.n.e.


swirl @ 18:33 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare