Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
nedjelja, rujan 24, 2017



Danas kada šećete uz more, najbolje je NE gledati u ruševno zdanje nekadašnjeg hotela „Liburnia“. Ne pamtim hotel, bilo je to puno, puno prije mog rođenja, no pamtim bolnicu u ovom zdanju u kojoj su se liječili invalidi. Zatvorena je u Hebrangovo doba (ako se ne varam), kupljena je prvi put, pa prodana, pa kupljena... Neki od novih vlasnika srušio je krov, katove, trebalo je to biti – ne znam što, no kako su radovi prestali nekada raskošno zdanje hotela, bez krova, osuđeno je na propast.

U sjajno doba, kada je dokaz nečije važnosti bilo poslati iz Kraljevice razglednicu s hotelom „Liburnia“ (početkom 20.st.), u hotelu je bilo 40 lijepo uređenih soba. Velika većina njih imala je pogled na more i poluotok Oštro. Gostima hotela bile su na raspolaganju gostiona i kavana, velika terasa iznad mora bila je prepuna gostiju. Hotel je imao električnu rasvjetu, a gosti su se praćakali u toplim morskim kupeljima.

Izvor: Kraljevica (Porto Re), dr. M. Kosić

swirl @ 10:55 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, ožujak 7, 2017



„Škrljevska bolest“ (sifilis) početkom 19.st. postala je prava epidemija u Primorju. Već 1817.  u Kraljevici, od 34 umrlih, četvero ljudi umrlo je od sifilisa.

Bolnica za liječenje „škrljevske bolesti“ osnovana je u Kraljevici 16. svibnja 1818. Bolesnici su bili smješteni u dijelu starog kaštela te u novom kaštelu.

U prve dvije godine u bolnici je izliječeno 90% bolesnika, 5 % ostalo ih je na daljnjem liječenju, a 5% ih je umrlo. Od lipnja 1818. do 28. prosinca 1859. (kada je bolnica zatvorena) u Kraljevici se liječilo ukupno 14.893 bolesnika. Od njih je čak 759 ovdje umrlo. Pokopani su na groblju bolnice koje se tada nalazilo na Oštru.

Prema maticama umrlih prva zabilježena žrtva „škrljevske bolesti“ u Kraljevici bila je Marija, žena Martina Paškvana, iz Mrkoplja. Umrla je u dobi od 35 godina.

U godini kada je bolnica otvorena u Kraljevici je zavladala epidemija griže (dizenterija). Epidemija je započela baš u bolnici no proširila se i po cijelom mjestu. Očito su stari i novi kaštel bili toliko prepuni bolesnika da su se bolesnici privremeno smještali u kuću Andrije Adamića u luci. Griža je u samo mjesec i pol dovela do smrti 145 ljudi.

Bolnice su primale i bolesnike od drugih bolesti.

Izvor: Iz prošlosti Kraljevice (1790-1990)

Na slici: pogled na novi kaštel sa šetnice uz more (slikano prije obnove kula)

swirl @ 22:36 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 21, 2017



Nakon Krbavske bitke 1493. Turci su proširili područje napada i pljačke. No Bakar je učvrstio i obnovio svoje zidine, imao je 24 sata na dan stražu koja je nagledala pristup gradu s brda, pa se i dan danas brdo zove Turčin.

Od 1508. do 1616. Bakar napada mletačka vojska no svaki napad bio je neuspješan. Zbog učestalosti napada uskoci se trajno smještaju u bakarski kaštel. Najteži napad desio se 8. kolovoza 1616. Mlečani tada dolaze pred Bakar s 20 galija. Dio mletačkih vojnika uspio se iskrcati na kopno te je i s kopna napadao grad. Bakar je obranila posada iz kaštela pod vodstvom kapetana Ivana Budačkog i uz pomoć pojačanja od 300 ljudi koji su preko Svetog Kuzma došli iz pravca Rijeke. Nakon poraza Mlečana na kopnu, pogađaju i mletački zapovjedni brod te je mletačka vojska poražena.

I danas Bakar njeguje sjećanje na hrabre ljude koji su tada spasili grad te organizira rekonstrukciju tadašnje pomorske bitke.

https://issuu.com/tzbakar/docs/jeste_li_znali_bakar?e=22146394/31935821&fbPageId=475078865979322

swirl @ 15:20 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, siječanj 2, 2017



I Kraljevica je dala niz pomoraca, mnogi su i danas na moru. No vrijedi zabilježiti pomorca Antona Blaževića. Rodio se u Kraljevici 18. veljače 1853., a živio je do 02. travnja 1946. Zapovijedao je jedrenjacima, a zatim parobrodima društva „Adria“. Kao zapovjednik jedrenjaka „Beatrice“ na Atlantiku je spasio posadu švedskog broda „Wilhelm Gunther“ za što je odlikovan od švedskog kralja. No nije to kraj njegovim akcijama spašavanja. Godine 1910. na Jadranu, kao zapovjednik broda „Matlekovicz“, spašava posadu talijanskog jedrenjaka „Teresa II“, a na Sredozemlju grčki parobrod „Cheronea“.

Zbog njegovog znanja i iskustva društvo „Adria“ često ga je slalo na engleske sudove kao vještaka kod pomorskih nesreća.

Izvor: Iz prošlosti Kraljevice (1790-1990)

swirl @ 12:09 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, prosinac 17, 2016



Dok se u većini Primorja govorilo „ča“ pa su i stanovnici čakavci, stanovnici Bakra (poneki i danas, mada rijetko) umjesto „ča“ koriste „ca“. Time je i narječje nazvano cakavicom, a ne čakavicom, a stanovnike Bakra zvali su Caponima.

Dok su stanovnici Bakra bili Caponi, stanovnike Hreljina zvali su Čočmanima. No taj naziv nema veze s narječjem, ali ima s cipelama koje su radili na Hreljinu. Njihov doljnji dio, poplati, radio se od automobilskih guma zvanih Čoči.

Na slici: pogled s hreljinske gradine na bakarski zaljev

https://issuu.com/tzbakar/docs/jeste_li_znali_bakar?e=22146394/31935821&fbPageId=475078865979322

swirl @ 22:36 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 4, 2016



U narodu se sačuvala stara izreka: „Očuvao te Bog bakarske pravice i kraljevičke tamnice“. Naime, u doba Austrije sudilo se optuženima u Bakru, a mnogi su okrivljeni završili u Kraljevici u zatvoru (u kaštelu - Novigradu).

Tako je 1702. u Lici bila prava pobuna. Digli su se ljudi zbog nepravde i ugnjetavanja Austrije. Pobuna je kulminirala u kolovozu kada su ubijeni kapetani Antun Coronini i Jakov Ramschussel. Nakon dvije godine od ubojstva, u vrijeme kapetana Oberburga, provela se temeljita istraga o događanjima i ubojstvima počinjenima 1702.

29. studenog 1704. senjski kapetan grof Ljudevit Coronini primio je naredbu da preda okrivljenike riječkom kapetanu barunu Oktavijanu Terziju i da ih dovede pred komisiju u Bakar. Zbog toga je uslijedila još jedna pobuna u Lici, u Budaku i Perušiću, nakon koje su tri vođe pobude dovedeni u Bakar. Osim njih uhapšeni su mnogi pobunjenici te dovedeni u Kraljevicu u zatvor. Godine 1705. njihovi rođaci i prijatelji napali su kraljevički Novigrad kako bi ih oslobodili no oslobođenje je završilo neuspjehom, nemirima i ubojstvima.

Izvor: Iz prošlosti Kraljevice (1790-1990)

Na slici: Kraljevica

swirl @ 13:04 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, rujan 7, 2016



Poznati graditelji cesta, stari Rimljani, i u Bakru su ostavili svoj cestovni trag. Cestu su sagradili u 1.st., a išla je uz obalu. Kao i u nizu drugih gradova (ili van naselja) koristi se i dan danas, samo je obnovljena.

Kada već govorimo o antici, tada je vrijedno spomenuti da je 1882. u Bakru otkrivena rimska nekropola. Istraživanja su provedena krajem 19. i početkom 20.st. kada je otkriveno niz žarnih grobova s bogatim prilozima.

Antički Bakar bio je položen uz samu obalu, no iz toga je vremena, zbog intenzivne gradnje zadnjih stoljeća, ostalo vrlo malo ostataka.

O kakvoj je gradnji bila riječ govori i činjenica da je na prijelazu iz 18. u 19.st. Bakar bio najveći hrvatski grad. Godine 1787. Zagreb je imao 2.815 stanovnika, Varaždin 4.814, Rijeka 5.956, a Bakar 7.656 stanovnika.

https://issuu.com/tzbakar/docs/jeste_li_znali_bakar?e=22146394/31935821&fbPageId=475078865979322

swirl @ 22:50 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, lipanj 26, 2016



Svaki poznavaoc Bakra zna za baškot – okruglo pecivo koje se i danas kupuje u Bakru, u pekari „Bakarski baškot“.

U Bakar su ga u prošlosti donijeli ribari iz Chioggie. Riječ je o suhom pecivu koje se može koristiti niz mjeseci. Zato je bio sastavni dio nekadašnjih brodskih kuhinja. Makar se može umakati u čaj ili vodu, mornari su ga najčešće umakali u vino, najčešće crno vino. Kvalitetu baškota znali su ispitivati bacanjem peciva s određene visine na pod. Kvalitetniji je bio onaj koji bi se pri padu razdrobio u više komadića.

Baškot je odabran i za službeni suvenir grada Bakra. Kada posjetite Bakar, navratite u pekaru, kupite baškote.

Izvor: Turistička zajednica Bakar

swirl @ 11:39 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, lipanj 18, 2016



Ispod župne crkve u Bakru nalazi se kripta s 85 grobnih mjesta. Grobovi su iz 18. i 19.st. Na nekima ne postoji nikakav zapis pa nije poznato o tome tko je u grobu pokopan. Kripta je podijeljena u dva dijela. U gornjem se nalazi stup koji je preostao od neke starije građevine.

U kripti je pokopan i biskup Vjenceslav Šoić, najzaslužniji za obnovu crkve Svetog Andrije u 19 st.

Izvor: Turistička zajednica Bakar

swirl @ 15:17 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 5, 2016



Bakar je poznat po svojoj nautičkoj školi. Zbog značaja Bakra još u 18. I 19.st. u Bakru su postojali učitelji koji su pripremali mlade na život na moru, pa čak i privatne pomorske škole. Zahtjev za osnivanje škole upućen je Ugarsko-hrvatskom saboru sredinom 19.st. Nautička šlola u Bakru započela je s radom 05.rujna 1849. Zgrada u kojoj se nalazi i danas sagrađena je 1903.

Izvor: http://ss-pomorska-bakar.skole.hr/skola?ms_nav=aad

swirl @ 12:32 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 27, 2016



Kao klinku, ako je slučajno bilo loše vrijeme pa se nije moglo ići na kupanje, tata bi me znao odvesti u uvalu Črišnjevo. Tu je uvijek bilo živo, kolone auta, često s kamp kućicama, čekale su na ukrcaj na trajekt za Krk. Bilo je veselo i kupati se u Črišnjevu, svaki polazak/dolazak trajekta značio je i solidne valove.

Izrada studija o mostu, pa čak i gradnji tunela ispod mora (zvuči li poznato?) započele su 1960. Odabran je projekt mosta koji vodi na Krk preko otočića Svetog Marka. Projektant je Ilija Stojadinović iz Beograda sa suradnicima Vukanom Njaguljom i Bojanom Možine.

Radovi su započeli 1976., a most je otvoren 19. srpnja 1980.

Most je dug 1430 m. Betonski luk od kopna do Svetog Marka iznosi 390 metara te je, u trenutku izgradnje, bio najveći most te vrste u svijetu, za 85 m duži od mosta u Sydneyu. Mada ga je 1995. pretekao most u Kini, ovaj je luk i dalje najduži armirani betonski luk u svijetu.

Izvor: wikipedia (link)

swirl @ 12:15 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, rujan 5, 2015

Ukoliko želite rezervirati sobu – zakasnili ste. To je nekada bio hotel, danas ga više nema. Slika je iz prosinca 2012. kada me skitnja odvela do Bakarca.

Osamdesetih godina 20.st. bila sam jedna od mnogih mladih ljudi koji su večeri i večeri proveli u tadašnjem disco klubu „Neptun“. Nalazio se u podrumu hotela (ulaz se vidi s desne strane slike). Prije ulaska obično bi sjedili u nekom od kafića u Bakarcu (eto sjetih se i „Palade“) ili popili piće u motelu pa kratkom šetnjom kroz kamp (jer tada je Bakarac imao malen, ali zgodan kamp) odlazili bi u disco. Bila je to vrlo popularna faza „Neptuna“. Tada su poznati bili disco klubovi u Opatiji, a koliko je „Neptun“ bio popularan dovoljni govori činjenica da su mnogi mladi upravo iz Opatije odlazili u „Neptun“.

U „Neptun“ su dolazili i mnogi stranci iz kampa ili hotela u Bakarcu ili smješteni u okolnim mjestima. Neki od turista godinama su se vraćali u Bakarac, maleno zgodno mjesto ušuškano u Bakarski zaljev, s izrazito hladnim morem zbog izvora.

Sama zgrada hotela sagrađena je 1920. godine. Dvije godine ranije u Bakarcu je osnovana „Ribarska zadruga“ koja ja sagradila zgradu. Novosagrađena zgrada bila je „Narodni dom“.

Zbog problema u zadruzi zgrada je prodana 1932. „Kolu jugoslavenskih sester“ iz Celja. Od tada do 1965. U njoj se nalazilo dječje odmaralište. Tek 1965. zgradu kupuje Turističko ugostiteljsko poduzeće „Risnjak“ iz Rijeke. Zgrada je preuređena u hotel te je kao hotel funkcionirala do početka devedesetih.

Promjena vlasnika i neispunjenje nekih planova doveli su do napuštanja hotela. Napušteni hotel zahvatio je požar, stradao je krov, a tada su vremenske prilike i neprilike uspješno nastavile „razgradnju“ zgrade.

Izvor: Glasilo grada Kraljevice „Frankopan“, travanj 2015.

swirl @ 16:24 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 5, 2015



Kraj naplatnih kućica za krčki most imate skretanje za uvalu Črišnjevo i za Uvalu Scott.

Uvala Črišnjevo prije izgradnje mosta bila je, pogotovo ljeti, prepuna automobila koji su čekali ukrcaj na trajekt za Krk. Danas je tu omiljeno kupalište, tu je i popularan restoran, a tu se održavaju i potpuno originalni spektakli, od balinjerade pa nadalje.

Sedamdesetih godina 20.st. u uvali Scott napravljen je tada vrlo popularan hotelski kompleks. Sam naziv uvale potječe od nekadašnjeg vlasnika, Aleksandra Scott-a, rođaka škotskog pjesnika i romanopisca Waltera Scotta (1771-1832). Aleksandar Scott koji je tada živio uglavnom u Gorskom Kotaru ovdje je imao svoj posjed na kojem je uzgajao cvijeće, vinovu lozu i smokve. Bio je obožavatelj konja, a posebno je volio jednog bijelog konja kojemu je sagradio štalu. Zgrada štale sačuvana je do danas, u njoj je disco i, u spomen na ova poprilično daleka vremena, zove se „White horse“.

Izvor:Iz prošlosti Kraljevice 1790 - 1990

Slikano s krčkog mosta

swirl @ 15:37 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 10, 2015



Niz kuća istog izgleda, takozvano Novo naselje ili Homolićevo nekada je bilo puno vinograda, voćnjaka, a sijalo se i žito. Ono što je bilo neobrađeno služilo je za ispašu stoke. U bombardiranju saveznika krajem II svjetskog rata teško su stradali dijelovi Kraljevice oko brodogradilišta, pogotovo Veli zid, Vrtić.... Niz objekata bilo je gotovo pa nemoguće obnoviti i upravo se tada Kraljevica širi na Homolićevo.

Kako Kraljevica nema vlastitih izvora vode, stoka se napajala vodom u izgrađenim kalcima (zdencima). Jedan veliki zdenac na ulazu s današnje magistrale u mjesto razlogom je zašto se ovaj dio Kraljevice i danas zove Kalina. Zdenac je zatrpan 1951. godine. Postojalo je još nekoliko zdenaca.

Interesantno je i tumačenje naziva Fara (gornji dio Kraljevice). Naime misli se da su u davnini, kada još nije bilo svjetionika, a plovidba je uglavnom bila ograničena uz uzak pojas uz obalu, na brdašcima uz obalu palili vatre kako bi noću označavali put mornarima. Kako je prvi veliki svjetionik sagrađen na otoku Pharosu (Aleksandrija) mnogi svjetionici, pa i mjesta gdje je svjetlo za mornare bilo znatno manje sofisticirano od aleksandrijskog svjetionika, dobivalo je naziv Faros.

Vrh poluotoka Oštro gdje je svjetionik naravno da se zove Lanterna. Prvi put je svjetionik počeo signalizirati pomorcima 18. kolovoza 1872. Tada je gorio na petrolej, a 1937. dobio je struju.

Izvor: Slijedom gospodarske prošlosti Kraljevice (Želimir Mandekić), Iz prošlosti Kraljevice 1790 - 1990

Na slici: pogled s Javorišća (dijela Kraljevice) na Učku

swirl @ 18:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 28, 2015



Odmah ispod bakarskog kaštela nalazi se još jedna znamenitost Bakra – rimska kuća. Ni o njezinoj izgradnji ne zna se baš previše, nastala je negdje početkom 18.st. kao samostan. Zgrada ima renesansne karakteristike, pročelje joj je puno volti. Dugo je bila dom obitelji Carina. Rimska kuća jedna je od najistaknutijig zgrada u starogradskoj jezgri Bakra.

swirl @ 17:14 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, srpanj 8, 2014



Prva bolnica u Kraljevici bila je u frankopanskom dvorcu. Otvorena je 1818. i u njoj se liječio sifilis, takozvana škrljevska bolest.

Hotel Liburnia sagrađen je 1904. godine. Vlasnik mu je bio Philip Olschbauer iz Beča. Hotel je bio vrlo poznat i iz tih su dana do danas sačuvane mnogobrojne stare razglednice Kraljevice s motivom hotela. Gosti hotela ponosno su javljali prijateljima i rođacima kako se nalaze baš u Kraljevici. No u to je doba Kraljevica imala i pravi turističi štih i boravak u hotelu bila je stvar prestiža.

Već 1911. zgrada hotela postaje Dječje oporavilište, pa Bolnica Crvenog križa ili Vojna bolnica, dok je tek 1920. Ministarstvo narodnog zdravlja Kraljevine SHS otkupilo zgradu i kupalište od obitelji Olschbauer. Mada su se mijenjale specijalnosti bolnica je uvijek ostajala bolnica. Godine 1923. preuredila se, a izgradila se i manja zgrada do bolnice za administraciju. Godinu dana kasnije bolnica je namijenjena liječenju zglobno koštane tuberkuloze i u narednom razdoblju čak je posjećuje niz liječnika iz svijeta kako bi usvojili znanje i iskustvo liječnika iz Kraljevice. Godine 1963. bolnica mijenja naziv u „Ortopedska bolnica Kraljevica“. Bolnica se od tada bavi pacijentima s teškim oštećenjima kralježnice. Pacijenti 1971. osnivaju Udruženje paraplegičara i kvadriplegičara, a godine 1981. u Kraljevici se osniva prvi Spinalni centar u tadašnjoj Jugoslaviji.

Zalud sva slava i sve dobro što je bolnica napravila svojim pacijentima, u jednoj od niza reformi našega zdravstva (jer reforme i dalje traju) tadašnji ministar zatvara bolnicu 1. rujna 1991.

Dugogodišnje neriješavanje kraljevičkih problema, neriješavanje brodogradnje (brodogradilište je nakon godina „preživljavanja“ s rastućim dugovima zatvoreno 2012.) niti sama zgrada bolnice nije imala svrhu. Netko je zgradu otkupio, srušio krov i većinu zidova, no adaptacija je stala. I tako godinama, umjesto nekadašnjeg slavnog hotela Liburnija Kraljevicom dominiraju tužne i ružne ruševine nekadašnjeg secesijskog kompleksa koji pamti i tako slavne dane.

Izvor: Zbornik Kraljevice 01/2012

swirl @ 23:37 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, veljača 21, 2014

 

Centar nekadašnjeg naselja (link) činila je velika crkva Sv. Jurja. Zvonik crkve nedavno je obnovljen, pa dominira brežuljkom gdje se nalaze ostaci kaštela. Vidite ga kada prolazite starom cestom kroz Hreljin u smjeru Križišća (mislim da se vidi i s nove ceste). Zvonik je nekada imao i ulogu obrambene kule. Crkva je prvo bila jednobrodna, a naknadno je proširivana. Pretpostavlja se da su crkva i zvonik izgrađeni negdje u 13.st. kada je započeo procvat srednjevjekovnog Hreljina.

Uz crkvu se nalazi i mala kapela Sv. Marije, sagrađena 1699. godine. Posvećena je 1701. godine, a posvetio ju je tadašnji senjsko-modruški biskup Martin Brajković. Kapela je  potom obnovljena i 1825. Godine, a najnoviju obnovu, naravno učinjenu u suradnji s konzervatorima omogućio je Grad Bakar 2008. I prije obnove stanovnici Hreljina obilazili su kapelicu, a svake godine 08. kolovoza na blagdan Gospe Snježne u kapelici se održava misno slavlje.

Prije nje je na istom mjestu bila kapela Sv. Stjepana.   

Na slikama: kapela Sv. Marije (lijevo), zvonik Sv. Jurja (desno)

swirl @ 18:27 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 24, 2013

Riječ je o crkvi između Bakarca i Križišća. Mada danas spada pod župu u Križišću, nekada je to bila župna crkva Bakarca. Do nje se može doći asfaltiranom cestom od Bakarca (3 kilometra udaljenosti) dok od Križišća prema crkvi vodi neasfaltirani put.

Crkva je dosta zapuštena, a pogotovo je zapušteno groblje u njezinoj blizini. Nasuprot crkve nekada se nalazio i župni dvor, koji je danas u ruševinama.

Crkva je vjerojatno sagrađena negdje u 13.st. mada nema pouzdanih podataka. Prvi se put spominje kao kapela Sv. Roka u 15.st. Nastala je uz put koji je tada spajao Hreljin s Bakarcem. Kako je u blizini puta nađen antički miljokaz tako se predpostavlja da je dio ovoga srednjevjekovnog puta nastao i na trasi antičke ceste. U zvoniku je bilo zvono iz 14.st. koje je naknadno preseljeno u ovu crkvu. Nekada se ovo zvono nalazilo u crkvi Sv. Jurja na Hreljinu, dok se danas nalazi u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu.

Uz crkvu nalaze se grobovi obitelji Švrljuga, a staro groblje nalazi se pedesetak metara od crkve prema Križišću. Ukopi na groblju prestali su početkom 20.st. kada je posljednji put i crkva obnovljena, zaslugom kapetana Ivana Rempešića i inžinjera Josipa Turine iz Križišća.

Uz crkvu je vezan i cijeli „ustanak“ stanovnika Bakarca. Naime, zbog izolacije crkve i župnog dvora, krajem 19.st. župnik pokreće pitanje preseljenja župnog dvora, a zatim i crkve, u Križišće. Cijela pobuna dobila je i naziv „bakaračka bura“ jer je i njezin intenzitet bio gotovo pa jednak snazi bure u Bakarcu. Stanovnici Bakarca do te su se mjere usprotivili prijedlogu da su odlučili da se pripoje crkvi u Kraljevici ili, ukoliko ne uspiju, da pređu na pravoslavnu vjeru. Čak su mladoga Andriju Blažinu poslali u Sremske Karlovce, da uči pravoslavnu bogosloviju.  

Na koncu su uspjeli pripojiti se crkvi u Kraljevici, a za potrebe ukopa napravljeno je novo groblje u Bakarcu.

Izvor: Zbornik Kraljevice 01/2012

Na slici: Bakarac i njegova današnja crkva

swirl @ 22:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, siječanj 18, 2013

Za razliku od primjerice Bakra, Kraljevica nema onaj štih starog primorskog mjesta. Nema uske ulice, staru jezgru sabijenu na malom području, s visokim uskim kućama. Ulice Kraljevice su šire, kuće su komotnije, pa čak i one starijeg datuma izgradnje. Razlog je tome što je cijelo naselje novijeg datuma, uspoređujemo li ga s Bakrom i nizom primorskih starih gradića. Uglavnom je nastala oko starog kaštela, negdje početkom 18.st. Noviji kaštel nije bio jezgra naselja, i sam je nastao kao jedna od posljednjih građevina iz razdoblja obitelji Zrinskih i Frankopana.

Razlika je kod Kraljevice još u nečemu. Najvećim su dijelom njezini stari stanovnici pobjegli pred turskim osvajanjima. Dakle, riječ je o stanovnicima koji nisu bili s mora. Tako je i njihova orijentacija na more nastala tek naknadno, dužim životom na ovom području. U početku nisu bili niti ribari niti pomorci, uglavnom su se bavili poljoprivredom. Zato je stara Kraljevica bila jedan veliki vrt, imala je niz vinograda, voćnjaka, ograđenih malenih parcela na čijoj škrtoj zemlji su stanovnici uzgajali što god je uspjevalo. Imala je veliki broj stabala mendula, a i danas je oko Kraljevice veliki broj zidića koji su bili međe tih malih vrtova. Krajem 19.st. u Kraljevici je posađeno i 400 stabala murve (dud). Stabla su dopremljena iz Ugarske a trebala su biti baza za razvoj svilarstva. Od svilarstva nije bilo ništa, no i danas Kraljevica ima niz murvi.

Izvor: Zbornik Kraljevice 01/2012

Na slici: šetnica u Kraljevici

swirl @ 19:34 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 12, 2013

Spuštate li se prema otoku Krku s autoputa Zagreb – Rijeka, cestom ćete proći kroz Hreljin. Ne još dugo, jer se od sredine ove godine planira otvaranje nove dionice ceste.

Na području Hreljina nekada davno vjerojatno je postojala prethistorijska gradina jer se samo tako može objasniti da mnogi i danas nazivaju ruševine u Hreljinu „gradinom“. Postoje i mišljenja da je u antičko doba ovdje postojala rimska fortifikacija, kao sastavni dio cijelog lanca rimskih utvrda na obali.

Godine 1225. cijeli posjed prelazi u vlasništvo krčkih knezova darovnicom hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Nazivali su se krčkim knezovima jer su im posjedi bili na otoku Krku. Širenjem posjeda na kopneni dio, negdje u 15.st. obitelj se naziva Frankopanima. Inače, obitelj je nastala od patricijske obitelji Frangipana (Frangepana).

Sam značaj tadašnjeg Hreljina nije bio zanemariv, naselje se nalazilo na prometnom putu koji je spajao kopno s obalom. Imao je dosta brojno stanovništvo i veliku gospodarsku ulogu. Kao luku koristili su zaljev u današnjem Bakarcu, malom mjestu u Bakarskom zaljevu.  

Posjed je od 1550. do 1671. bio u vlasništvu obitelji Zrinski. Nakon pogubljenja Zrinskih i Frankopana od strane Habsburgovaca neko je vrijeme upravitelj posjeda austro-ugarska komora, a od 1778. grad Bakar. Izgradnja Karolinske ceste 1728. godine, ceste koja spaja Karlovac s Bakrom i Rijekom, zadala je smrtni udarac značaju kaštela. Stanovništvo se seli na novu lokaciju, lokaciju današnjeg Hreljina. Službeno  se 1789. ukida hreljinski kaptol, a godinu dana kasnije kaštel se potpuno napušta i od tada propada. Posljedni stanovnici starog kaštela bila su tri svećenika.

Sam kaštel je bio nepravilnog oblika, već kako je dozvoljavao teren na kojem je nastao. Bio je omeđen zidinama unutar kojih je nastalo naselje, niz obrambenih kula i kuća njegovih stanovnika. U grad se ulazilo kroz dvoje gradskih vrata.

Osim kaštela u Hreljinu obitelj Frankopan imala je niz svojih posjeda i dvoraca na ovom području. Sa same hreljinske gradine puca pogled na Kraljevicu i njezin dvorav Frankopana, dok su dvorci bili i u Bakru, Driveniku, Grižanama, Novom, Bribiru i Ledenicama.

Kaštel se nalazi vrlo blizu hreljinskog groblja. Do groblja će vas voditi oznake, a ispod groblja imate stazu (s oznakama) kojom ćete za čas stići do ostataka kaštela. 



swirl @ 17:10 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 8, 2013

Obitelj Polić došla je u Kraljevicu iz Hreljina u drugoj polovici 18.st. Uglavnom su se bavili trgovinom, a robu koju su prodavali većinom su transportirali vlastitim brodovima. Dok je ogranak obitelji naselio Kraljevicu, dio obitelji otišao je u Bakar.

Prvi član ove obitelji koji se spominje u Kraljevici je Stephanus Pollich, koji se oženio Margaretom rođ. Gausch. Njihov sin Martin Polić Stipanov rođen je u Kraljevici 1814. Bio je trgovac i jedan od prvih kraljevačkih brodovlasnika. Na samoj kraljevičkoj rivi sagradio je takozvanu kuću Polić (kasnije – hotel Almis) 1840. godine. U vrijeme kada je sagrađena bila je to najljepša i najveća kuća u Kraljevici (naravno ne uspoređujemo je s Frankopanskim dvorcem nego s ostalim kućama). Njezin tavan služio je kao skladište za žito kojim je obitelj trgovala. Žito se dopremalo na tavan s kopnene strane kuće, mostićem kojim se direktno dolazilo na tavan. Zatim se brodovima iz luke u Kraljevici žito otpremalo u svijet, čak i do Sjeverne Amerike.

Martin je umro 1857., no iza njega ostalo je niz sinova i jedna kćer. Sinovi su bili ljekarnici, pomorci, no posebno su obilježili hrvatsko novinarstvo i politiku. Sin Martin bio je jedan od prvih 5 profesionalnih novinara u Hrvatskoj, Stjepan je bio profesor na Realnoj gimnaziji u Ljubljani, ali i feljtonist niza tadašnjih novina. Nikola je 1867. organizirao oružani ustanak u Kraljevici protiv ugarske politike. Zajedno s Matom Valjatom i svojim bratom Martinom izdaje list Primorac koji je izlazio nekoliko godina. Inače je bio i zastupnik u Hrvatskom Saboru, član riječke županijske skupštine te načelnik općine u Kraljevici. Nikola je osnovao i Primorsku štedionicu u Kraljevici. Štedionica je nakon 5 godina proglasila stečaj. Uglavnom ugarska je politika nastojala onemogućiti egzistenciju bilo kome ili bilo čemu što je imalo hrvatski predznak.

Godine 1865. iz Češke u Kraljevicu dolazi Sebald Cihlar, kao učitelj u školi u Kraljevici. Oženio se Milicom Polić, jedinom Martinovom kćeri, a imali su dva sina; Milutina Cihlara Nehajeva (književnik) i Vatroslava Cihlara (novinar i publicist).

Kuća Polić imala je i slavne goste: Augusta Šenou, Jana Nerudu, Ante Kovačića... Od 1873. do 1878. ovdje se nalazila i Primorska tiskara (prvo na prvom katu, zatim u prizemlju kuće Polić, tiskara je postojala od 1873. do 1878.) i redakcija lista Primorac koji je u onodobnim prilikama bio jedan od malobrojnih hrvatskih tiskovina boreći se protiv ugarske politike, zatiranja svega hrvatskog.

Iz moje mladosti kuću Polić pamtim kao hotel Almis. No hrvatska se politika, kako u bivšoj državi tako i u današnjoj, prema Kraljevici ponaša kao zla maćeha. Tako je danas hotel Almis zatvoren, zajedno sa zatvorenim brodogradilištem, propalim nekadašnjim hotelom Liburnia i Kraljevica prisilno spava zimski san... propada u bespućima hrvatske zbiljnosti

Izvor: Zbornik Kraljevice 01/2012

swirl @ 18:36 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, rujan 15, 2012

Svojevrsni simbol Kraljevice, a i simbol kampa na poluotočiću Oštro je i kraljevička lanterna, svjetionik sagrađen 1872. godine, stilom tipičnim za ovo razdoblje. Svjetionik je smješten na ulazu u luku Kraljevice, na samom vrhu poluotočića na kojem je kamp (kamp lijepo sređen u zadnje dvije, tri godine).

Nekada je u svjetioniku bila posada, nekada je nadgledao ulazak jedrenjaka ili brodova na parni pogon u kraljevičku luku koja je bila korištena, a danas svjedoči propasti simbola Kraljevice, zatvaranju njezinog brodogradilišta.

Površina zgrade svjetionika je 70 m2, i danas se u njemu živi, a sam je svjetionik obnovljen i nadgleda ulazak uglavnom domaćih barki u luku.

Osim obnove, uz sam svjetionik je ovoga ljeta napravljen popularan kafić, a do njega vozi omiljen „prevoz“, mala barka koja je po prvi put nakon tridesetak godina ponovno spojila kraljevičku rivu s Oštrom.

swirl @ 21:07 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 17, 2012





U moru kod Vele plaže na Carovu (jer ima Carovo i Malu plažu) nalazi se Gaetanska stijena. Po ljeti se često na nju popne koji kupač, uživa na suncu, a zatim skoči u more i otpliva na kopno svega nekoliko metara dalje. No i ova stijena ima svoju priču, malu, ali zgodnu pa je eto ovdje bilježim (bilježim je tim rađe što sam i sama kao dijete skakutala s društvom po Gaetanskoj stijeniSmile).  

Stijena je dobila ime po pokojnom Gaetanu Crnkoviću koji je na njoj provodio sate i sate. No Gaetan nije provodio vrijeme na ovoj stijeni u sunčanju i skakanju u more, on ga je ipak korisnije provodio jer je sa stijene pecao ribu.

Poslije su, nakon smrti Gaetana Crnkovića, kraljevički dečki na njegov imendan, na dan Sv. Gaetana, na stijenu znali staviti granu jasena.

Izvor:Iz prošlosti Kraljevice 1790 - 1990

Slika gore: Carovo, slika dolje Gaetanska stijena na Veloj plaži

swirl @ 19:35 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, srpanj 3, 2012

Župa u Kraljevici osnovana je 1790. godine. Prvi župnik bio je Ivan Mrzljak, a župni stan uređen je u Starom kaštelu, gdje se nalazi i danas.

Crkva Sv. Nikole postojala je otprije (spominje se još u 16.st, tada je uz nju postojao i samostan dominikanaca), no u jednoj je fazi nasilno pretvorena u skladište za sol (kraj 17.st.). Pritisak vjernika i župnika vratio je crkvi njezinu ulogu, a crkva se i proširila.

Jedno proširenje crkve zbilo se početkom 18.st. Razlog je jasan, to je bila razvojna faza Kraljevice pa je povećan broj stanovnika i stara crkva postala je premala. Tada su tijekom radova na crkvi otkriveni temelji, najvjerojatnije starijeg sakralnog objekta, ali i tri ljudska kostura. Tko je to ovdje pokopan – nije poznato.

Zvonik je sagrađen 1790. godine. Čak je sredinom 18.st. postojala inicijativa gradnje potpuno nove crkve na novoj lokaciji. Lokacija je izgleda pronađena, no od inicijative se odustalo. U 18.st. napravljen je novi ulaz u crkvu. Do tada se u crkvu ulazilo iz Starog kaštela. Crkvene orgulje naručene su u Beču i postavljene 1863. Presudnu ulogu u njihovom financiranju odigrala je donacija mjesnog trgovca Stjepana Tomca. Godine 1824. crkva je dobila dva zvona. Na žalost niti jedno nije preživjelo do danas. Prvo zvono razbilo se sedamdesetih godina 19.st. Drugo je uzela Austrija krajem I svjetskog rata i iskoristila ga za lijevanje topova. Ovo zvono ljudi su zvali „begovica“ jer je zvono kupila žena trgovca Nikole Bega.

Posebno svečano je u kraljevičkoj crkvi na dan Sv. Nikole, zaštitnika pomoraca.

Na koncu, u dvije knjige koje navodim, a kojima sam se koristila, naišla sam na neke oprečne informacije. Dakle, mogućnost postojanja grešaka u mojim tekstovima, kako o župnoj crkvi tako i o cijeloj Kraljevici, što je posljedica mojih interpretacija baziranih na povremeno potpuno suprotnim navodima korištene literature.

Izvor:Iz prošlosti Kraljevice 1790 – 1990, Slijedom gospodarske prošlosti Kraljevice (Želimir Mandekić)

Na slici: crkva i dio rive, slikano početkom 20.st.

swirl @ 21:32 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 15, 2012

Razvojem luke Rijeka kraljevička je luka izgubila prednost i počeo se graditi znatno manji broj brodova. U nekim fazama brodogradilište postaje, umjesto mjesta za gradnju brodova, mjesto za njihov popravak. Vatroslav Arćanin, inače brodograditelj, u ovoj se fazi prebacio na gradnju kuća. Kraljevica Arćaninu duguje zahvalnost za svoje prvo kupalište koje je vjerojatno i prvo kupalište na Jadranu. Uvijek sam mislila da je prvo kupalište bilo na Oštru. Pogrešno! Kupalište Vatroslava Arćanina bilo je na mjestu trećeg navoza današnjeg škvera. Napravljeno je prije 1880. godine. U dužini od tridesetak metara imalo je kabine za kupače smještene na malom pontonu kojeg je s obalom spajao mostić. Za neplivače postojale su košare u koje bi se smjestili, a koje su se potom spuštale u more. Svi plivači (ili neplivači) bili su zaštićeni od tada mnogobrojnijih morskih pasa zaštitnom mrežom u moru.

Naknadno Arćanin zatvara ovo kupalište i ulazi u konzorcij s nekoliko kraljevičana. Kupuju dio Oštra i otvaraju kupalište na Oštru. Marko Arćanin, sin Vatroslava, sadi na Oštru niz stabala koja i danas rade lijep hlad na Oštru.

Godine 1903. ovo se kupalište prodaje austrijskom grofu Olschbaueru koji ga obnavlja, a gradi i cestu do Oštra. Tada se do Oštra, osim cestom, moglo i pješice (kroz dio koji danas pripada brodogradilištu). Bogate goste hotela „Liburnija“ na kupalište je vodila i kočija. Grof uvodi i prijevoz do Oštra barkom. Točnije, riječ je o maloj brodici na paru „Nautilus“. U to doba niz kraljevičana je sa svojim barkama na vesla zaradilo ponešto vodeći turiste na izlete. Olschbauer je 1910. doveo u Kraljevicu prvi automobil.

Jedno kupalište postojalo je kraj svjetionika na Oštru. U II svjetskom ratu na njemu je bilo skladište njemačke vojske, a potpuno ga je uništila erozija 1950. godine.

 „Prevoz“ – barka koju su vozili kraljevičani, a koja je bila najzgodniji i najkraći put do kupališta na Oštru postojala je još u mom djetinjstvu. Ukrcaj na barku bio je kod današnjeg kafića na rivi. Iskrcavanje na Oštru pomicalo se kako se širilo brodogradilište, da bi na koncu završilo kraj Lanterne. Na žalost, već godinama nema ovog popularnog „prevoza“.

Godine 1905. Kraljevica je imala 2.100 gostiju, uglavnom Austrijanaca, Čeha, Mađara....

Izvor: Slijedom gospodarske prošlosti Kraljevice, Želimir Mandekić

swirl @ 22:10 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, ožujak 28, 2012

Kralj Karlo III u Kraljevici sagradio je 1729. brodogradilište koje je do 1780. napravilo niz austrijskih ratnih brodova. Tada mijenja vlasnika, vlasnici postaju jedno francusko društvo i započinje gradnja trgovačkih brodova. Razlog relativno brzog odustajanja Austrije od kraljevičke luke bio je najvjerojatnije nedostatak vode. No postoje i mišljenja kako je bila riječ o političkoj intrigi koja je omogućila razvoj luke u Trstu na uštrb Kraljevice. Nakon Francuza vlasnici postaju Englezi, braća Pritchard. U to vrijeme kraljevički škver radi niz brodova među kojima je i brod „Maria Anna“, prvi parobrod na kotače u austrijskoj mornarici. Brod je porinut u more 25. siječnja 1836.

Godine 1852. taj je parobrod trebao krenuti u Veneciju po cara Franju Josipa. Kako je bila nevera, zapovjednik broda htio je odgoditi putovanje. Vladar mu je predbacio plašljivost (očito nije bio pomorac) pa je iz inata brod ipak krenuo na put. Doživio je nesreću u kojoj je poginula cijela posada, među njima i jedan od braće Pritchard. Godine 1867. veletrgovac Vjenceslav Turković u suradnji s brodograditeljem Vjekoslavom Arćaninom oživljava škver. Njih dvoje upravljaju škverom do 1875. Niti neću nabrajati tko je nakon toga upravljao škverom.

Prije I svjetskog rata u brodogradilištu je radilo oko 1300 ljudi. Kraljevina Jugoslavija nije ulagala u škver pa je broj zaposlenih spao na stotinjak. No s vremenom je škver ipak oživio. Još sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća u tri popodne, kada bi se začula sirena koja je označavala kraj radnog vremena škvera, Kraljevicu bi preplavile kolone škverana na putu kući, kao i kolone autobusa koji su vozili škverane do mjesta u okolici Kraljevice. Zadnjih godina i dalje se čula sirena u tri sata popodne, no tada su iz škvera izlazili samo malobrojni škverani zabrinuti hoće li iduće godine škver uopće raditi. Nekako ne mogu zamisliti Kraljevicu bez te sirene...

Prije nego napišem „In memoriam“ kraljevičkom brodogradilištu postavljam pitanje što će biti na istom mjestu nakon škvera? Marina? Malo brodogradilište za jahte ili popravke jahti dok bi se ostatak obale sredio? Bilo što što bi oživilo već umrli gradić Kraljevicu? Ili će dokovi škvera i dalje stajati kao spomenici ljudske gluposti i hrvatske politike, poput ruševina nekadašnjeg slavnog hotela Liburnija?

Izvor:Iz prošlosti Kraljevice 1790 - 1990

swirl @ 19:05 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 20, 2012

Nije bila rijetkost u Bakarcu uloviti morskog psa. Svaki ulov, ali i svaka pojava ove životinje, značili su puno priča i kasnija prepričavanja tih istih priča s „koljena na koljeno“.

U Bakarcu tako postoji priča o ribaru koji je na barci lovio ribu na udicu. Odjednom se ukazala peraja, pa se cijela barka dobrano zanjihala. To je morski pas koristio priliku počešati se i riješiti neugodnih nametnika. Poslije su cijeli dan bili u miroljubivoj koegzistenciji, ribar na barci i morski pas koji se odmarao pokraj barke. „Prijateljstvo“ je završilo kada je ribar otišao kući, a morski pas svojim putem.

Postoji i priča o ribaru koji je ulovio morskog psa, izvukao ga na barku, a onda sam potražio spas u moru. Naime, morski se pas oslobodio iz mreže i počeo napadati ribara na barci.

U Bakarcu je dva puta morski pas napao čovjeka, srećom samo s lakšim posljedicama. Prvi put je to bilo krajem 19.st. kada se mali morski pas pojavio među djecom koja su se kupala na plićaku. Djeca kao djeca, nisu mu dali mira, pa je morski pas ugrizao za ruku dječaka Jakova Grubišića.

Njegov nećak Joso ozljeđen je 1928. godine kada je ulovljen morski pas. Joso se htio slikati kraj ulova, ali je ulov pokazao neočekivanu volju za životom i ugrizao ga za nogu.

Jednog morskog psa od 1,8 tona bakarački ribari su ulovili 1909. To je bio ulov!

Dva su puta ulovljene ženke u čijem su se trbuhu nalazile bebe. Autor teksta (Antun Ružić barbić) i sam je imao prilike izbliza gledati se oči u oči s morskim psom i to ni više ni manje nego s ljudožderom (bijela psina) koji je ulovljen 1946. godine. Morski pas je viđen na tuneri, počeo je lov pa je uhvaćen u mrežu. Kako je nakon borbe s mrežom u mreži zavladalo zatišje svi su pomislili da je uspio razrezati mrežu i pobjeći. Da se ne napravi preuranjen potez autor teksta je gledao s ruba barke ne bi li vidio što se zbiva u morskim dubinama. Nakon što se dosta dugo nije vidio ni trag morskoga psa iz dubine se ukazala njegova glava koja je jurnula upravo prema glavi onoga koji je bio na rubu barke. Očevici kažu da je bila riječ o sekundama, no u zadnji se čas čovjek maknuo, a morski pas ostao bez svoje mete. Jedna bijela psina ulovljena je u Bakru 1896. godine.

Izvor: Antun Ružić Barbić „Bakaračke tunere“

swirl @ 18:57 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 12, 2012

Fotografija preuzeta s "Fauna nacionalnog parka Krka" (link)

U Bakarskom zaljevu na suprotnoj obali od Bakra nalazi se malo mjesto Bakarac. Prvi se puta spominje 1364. pod nazivom Bycharts, a dokumenti iz 15.st. spominju ga pod nazivom Bycharits kao luku Hreljina.

Može biti da je naziv nastao od riječi „bukara“ koja označava bokal koji svojim oblikom nalikuje obliku bakarskog zaljeva.

Od kraja 18.st. na mjestu današnjeg Bakarca nalazili su se magazini soli, drva i ugljena, a njegova je lučica u tom razdoblju bila vrlo živahna. Ta živost zamire izgradnjom željeznice do Rijeke i uvođenjem monopola na prodaju soli, pa lagano propada i lučica i magazini.

U to su vrijeme kuće stanovnika Bakarca bile na nešto povišenom. Nisu samo razlog tomu magazini već i niska obala koja je kod većih plima značila i poplavu. Tek propadanjem magazina započinje gradnja kuća bliže moru. Početkom 19.st. Bakarac je imao 18 kuća i 108 stanovnika.

Karakteristika ovog malog mjesta su i mnogobrojne tunere za ulov tune. Do izgradnje magistrale njegova je obala bila načičkana malim molovima za ribarske čamce. U samom je mjestu bilo 5 malih mulića, a u blizini se nalazilo još 4.

Dio Bakarca zvan Sansovo potiče od lorda Sansona koji je početkom 19.st. došao u Bakarac, oženio mladu domaću djevojku i imao na ovom dijelu svoj posjed. Jaka bura, po kojoj je Bakarac poznat onemogućavala je veće urode vinove loze i voća. Na dijelu ovog posjeda uz more nalazi se bakaračka plaža. Današnja glavna plaža Bakarca napravljena je četrdesetih godina prošlog stoljeća. Prije toga Bakarac je imao dvije kućice na kotačima, svaka sa po 4 kabine za kupače. Po zimi su se kućice sklanjale.

Na mjestu gdje je kamp nakon I. svjetskog rata napravljen je vrt u kojem su posađeni i jablani. Vrt se održavao do 1962. Crkva je sagrađena na mjestu kapelice 1906. godine kada je Bakarac znatno više počeo nalikovati današnjem mjestu.

Jedna od posebnosti malog Bakarca je i zmija neotrovnica Crvena krpa (Elaphe situla leopardina) koja se može naći samo ovdje. Danas je vidjeti ju rijetkost.

Izvor: Antun Ružić Barbić „Bakaračke tunere“

swirl @ 13:04 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 2, 2012

Jaka bura i hladna zima, koja je u posljednje vrijeme ipak pokazala zube inspirirale su me za ovaj tekst, ali i knjiga „Bakaračke tunere".

Nekada je bura bila - bura. Nakon grdog vremena znalo se – počinje bura, traje tri dana i lijepo vrijeme se vraća. A bura je na ovom području bila izuzetno jaka. U Kraljevici sam čula priče kako je nekada preko Place postojao špag. Tko bi želio preći Placu trebao se uhvatiti za špag, držati se svim snagama i tako lagano napredovati s jedne strane na drugu.

Bakarac je još poznatiji po buri, a pogotovo neki njegovi djelovi gdje je ona doslovce nosila sve pred sobom, nerijetko i cijele krovove.

Tako se zna da je jaka bura u veljači 1922. nasukala brod u vlasništvu tadašnje Dubrovačke plovidbe. Strašno niska temperatura od -10 te veliki valovi nasukani brod prekrili su debelim slojem leda.

Jedna od najgorih bura puhala je noću 29. veljače 1929. kada je pol kuća ostalo bez krova. No nisu u Bakarcu letili samo krovovi. Godine 1971. letio je kiosk težak 5 tona, a u siječnju 1956. u zraku se našao i autobus težak 7 tona. Srećom je prizemljen, nakon 20 m leta, na samu rivu dok mu je jedan dio bio nad morem.

Poseban zid izgrađen u 4.st.n.e. napravljen je da bi se na najizloženijem mjestu buri zaštitila cesta koja je spajala Akvijelu i Drač. Nestao je četrdesetih godina prošlog stoljeća kada je njegova građa korištena za izgradnju magistrale.

Izvor: Antun Ružić Barbić „Bakaračke tunere"

Slika: stara razglednica sa zimskim motivom iz Kraljevice

swirl @ 20:19 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 17, 2012

Uz župnu crkvu u Kraljevici nalazi se takozvani kaštel (slika gore lijevo). Najstariji dio nalazi se uz samu crkvu. Mlađi dio kompleksa sagrađen je u prvoj polovici 17.st., u vijeme Petra Zrinskog, kada je sagrađen i veliki dvorac „Novi grad", popularno zvan Frankopan koji i danas dominira Kraljevicom.

Novi grad (slika dvorišta Novog grada u sredini) sagradio je Petar Zrinski jer je želio još veći i raskošniji smještaj od onoga što mu je nudio stari kaštel. Sagradio ga je po uzoru na kasnorenesansne dvorce u Italiji. Oko dvorca je bio jak bedem. Tada je dvorac imao prizemlje i prvi kat, dok su drugi kat naknadno dodali isusovci u 19.st. Dodatkom drugog kata prestale su dvorcem dominirati četiri velike kule, svaka na jednom uglu kompleksa.

Dvorac je imao niz umjetnina, bio je raskošno opremljen, no sve je popljačkano nakon pogibije vlasnika. Popljačkane su ne samo umjetnine već i stoka, bačve i bačve vina, žito, sol... baš sve što je nađeno na imanjima. Čak su izbijani prozori što je nanijelo veliku štetu preostalim nekretninama.

Izgleda da se pobuna protiv austrijskih vlasti upravo osmišljavala u Kraljevici. U knjizi „Iz prošlosti Kraljevice 1790 – 1990" piše da su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan smišljali svoj plan u velikoj dvorani dvorca koji je bio osvjetljen kroz arhitektonski izbušenu „ružu" te da je latinski „Sub rosa" (izraz koji označava „u najvećoj tajnosti") nastao upravo zato.

Legenda kaže da je na dan njihove pogibije 1671. maleno zvono obavijestilo o njihovoj smrti malobrojne stanovnike tadašnje Kraljevice. Ovo zvono postoji i danas, a nalazi se u staroj kapelici na kraljevičkom groblju.

Predaja kaže da je maleni Marij, sin Frana Krste Frankopana umro upravo u Kraljevici u Novom kaštelu te da je pokopan u Starom kaštelu u Kraljevici. Ne zna se točno gdje se nalazi malena raka, pretpostavlja se da je negdje u župnoj crkvi.

U svojem postojanju funkcije oba kaštela kasnije su prošle niz namjena. Početkom 18.st. u Novom kaštelu bio je austrijski zatvor u kojeg su se najčešće zatvarali politički neistomišljenici. U ta burna vremena bit će da je zatvor bio poprilično napučen.

Početkom 19.st. u Kraljevici nalazi se bolnica za takozvanu „škrljevsku bolest" (sifilis). Smještena je u Novom gradu, u dijelu starog grada, ali i po nekim privatnim kućama. Bolnica za „škrljevsku bolest" zatvorena je 1859. Tijekom svojeg postojanja u Kraljevici se liječilo gotovo 15 tisuća ljudi, a umrlo ih je 759. Groblje bolnice bilo je na poluotoku Oštro. U bolnici se povremeno liječilo i neke druge bolesti, a ne samo sifilis. Kada već govorimo o grobljima, jedno je izgleda postojalo na mjestu današnjeg brodogradilišta.

Godine 1881. zgrada Novog grada dolazi u vlasništvo sestara milosrdnica Sv. Vinka iz Zagreba i postaje popravilište za djecu. Samo dvije godine kasnije dvorac je prodan Isusovcima. Dvorac je zatečen u vrlo lošem stanju pa je obnovljen, sagrađen je drugi kat, a 1886. u Novom gradu se nalazilo 111 osoba, od toga 32 filozofa, 18 retoričara i 29 novaka skolastika. U dvorcu je bila vrlo bogata knjižnica. Zgradu od Isusovaca kupuje hrvatska vlada 1910. godine.

Krajem II svjetskog rata Nijemci su minirali Frankopan, no srećom mine nisu aktivirane.

Izvor:Iz prošlosti Kraljevice 1790 – 1990, Slijedom gospodarske prošlosti Kraljevice (Želimir Mandekić)

Slike: stare razglednice



swirl @ 22:10 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, prosinac 30, 2011

Nekadašnji hotel Almis na samoj je rivi. Isprva je služio kao skladište za žito. Kasnije je ovo bila kuća trgovca i brodara Polića i njegovih sinova pa se često zvao „kuća Polić“. Izuzetno bogata i školovana obitelj često je ugošćavala vrlo poznate goste pa su u posjetama bili Jan Neruda (vidi link), August Šenoa i mnogi drugi. Ne znam točno kada je zgrada postala hotel, ali na žalost znam da je na samom kraju 20.st. zgrada zatvorena, napuštena i propada. Sa sjetom se sjećam terase ispred hotela Almis, povremeno i žive muzike i ljudi koji su ovdje provodili ljetne večeri.

Uz samu rivu postojao je vrlo zgodan hotel „Zagreb“ (pod Velim zidom). Stradao je u bombardiranju u II svjetskom ratu i na žalost više nikada nije obnovljen. Prije no što je postao hotel, ovdje je bilo skladište u vlasništvu obitelji Tomac. Vatroslav Arćanin, zajedno s obitelji Blažević, kupuje magazin zajedno s nekoliko okolnih zgrada i uređuje ovaj popularan hotelčić sa 16 soba. U njemu će biti i prvo kino u Kraljevici.

Posebnost Kraljevice bio je i izuzetno velik i raskošan hotel „Liburnija“. Vlasnik i investitor bio mu je pl. Filip Olschbauer. Hotel je izgrađen 1904. godine. U potrazi za starim razglednicama Kraljevice naići ćete na mnogobrojne razglednice upravo s hotelom „Liburnija“ u prvom planu. Građen je u secesijskom stilu. Poslije je u njemu bila bolnica i mjesto za oporavak mnogih invalida. Bolnica je zatvorena (ideja Andrije Hebranga, člana HDZ-a i još jednog u nizu „uspješnih reformatora“ zdravstva). Zjapila je prazna, na koncu je otkupljena, napola srušena (postojali su planovi izgradnje doma za starije ili ne znam kakvi planovi koji se ne ostvaruju dok se ne riješi pitanje sudbine brodogradilišta).

Da ne izostavim vilu Nirvana na Fortici. Nekada je bila Napoleonova utvrda, zatim je postala villa Nirvana. Kasnije je znatno proširena i svakim proširenjem gubila je svoj nekadašnji štih no i danas predstavlja lijepo zdanje na samom moru. Doslovno kroz prozor možete pljuckat u more.

Još dok sam ja bila dijete u Kraljevici su postojali i hotelčić „Carovo“ u uvali Carovo. Kraj hotela je bio maleni kamp.

Na Oštru je bio popularan hotel „Praha“, a osim za goste bio je popularan i za mlade kraljevičane koji su na njegovoj terasi provodili u plesu ljetne večeri. Hotel „Praha“ sagradili su tridesetih godina 20.st. braća Barak iz Češke. Tada se na Oštru gradi niz vrlo lijepih kuća, a i cesta uz more. I ovaj hotel je danas prazan, zatvoren i propada.

Veseli me da je do današnjih dana preživio barem kamp na Oštru. Štoviše, ne samo da je preživio nego se zadnjih nekoliko godina obnavlja. Nekada je bio znatno veći pa su, u vrijeme najvećeg broja gostiju, maleni šatori bili i na ogoljenoj obali prema Kraljevici.

Na koncu gost Kraljevice bio je i Menci Klement Crnčić (1865-1930). Za slike „Bonaca“ i „Školj sv. Marka“ ključnu ulogu „odigrala“ je upravo Kraljevica.

Izvor: Slijedom gospodarske prošlosti Kraljevice (Želimir Mandekić), Iz prošlosti Kraljevice 1790 - 1990

Slika na vrhu - hotel "Liburnija" nekada, slika u sredini - hotel "Zagreb" pod Velim zidom, slika dolje - vila Nirvana

swirl @ 21:42 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, prosinac 23, 2011

Sigurna uvala koja je omogućila nastanak Kraljevice omogućila je i razvoj brodogradnje. Nekada je dio obale gdje je danas brodogradilište izgledao posve drugačije. Do većih promjena dolazi 1729. kada se gradi arsenal. Tada se oko pedeset metara dvaju uvalica (jedna na mjestu nekadašnjeg hotela Zagreb, druga na području samog brodogradilišta) nasipava. Važno je spomenuti da je šetnica uz more nekada bila znatno duža. Tamo gdje se danas nalazi ulaz u brodogradilište nastavljala se lijepo napravljena obala. Zbog drvoreda šetalište se zvalo „Pod oriščići“. Postojala je i „Donja riva“ na poluotoku Oštro, koja je danas također u sastavu brodogradilišta.

Uglavnom u Kraljevici nije bilo kuća uz samu rivu. Iznimka je kuća koja je nekada postojala na najisturenijem dijelu rive (molo ili mul) kod nekadašnjeg hotela Almis. Ne znam kada je kuća izgrađena, no u dijelu ove kuće živjela je neko vrijeme obitelj moga nonića. Mislim da im je život na ovom dijelu nosio mnoga uzbuđenja. Tada su dolazak i odlazak u Kraljevicu bili najčešće vezani uz more i uplovljavanja parobroda, jedrenjaka, kasnije brodova, pa su znali što ili tko dolazi i obratno. Dolazak svakog plovila bio je događaj na kojem se okupilo puno ljudi. Kasnije je, preuređenjem rive, kuća srušena. Još negdje u prvom desetljeću 20.st. obitelj se seli na drugi dio Kraljevice, a moj pradjed gradi jednu od prvih modernijih kupaonica u Kraljevici (kažem s ponosom). Na dnu današnjih skalina koje vode na rivu postojala je mala kućica koja je imala ulogu financijske stražarnice.

Posebnu priču ima nekadašnji hotel „Almis“. Kako je Kraljevica nekada bila velika izvozna luka za žito,  u luci je postojalo nekoliko skladišta. Jedno od njih bio je i Almis. Žito je u Almis dovažano s njegove stražnje strane (danas Frankopanska ulica) i preko mostića koji je tada postojao direktno se dopremalo na tavan gdje se skladištilo.

Današnja upravna zgrada brodogradilišta bila je realka, u čijem je nastajanju veliku ulogu odigrao Izidor Kršnjavi. Tek poslije II svjetskog rata zgrada dobiva današnju ulogu.

Uz samu rivu postojao je vrlo zgodan hotel „Zagreb“ (pod Velim zidom) neposredno pred današnji ulaz u brodogradilište.

S druge strane mula, šetnjom uz more, dolazite do ogromnog kompleksa koji je danas u jadnom stanju. Početkom 20.st. to je bio vrlo raskošan i popularan hotel „Liburnija“. Na samoj Fortici nalazila se villa Nirvana, nekada Napoleonova utvrda.

Nekada je kraljevička riva bila najljepše šetalište uz more na Jadranu, sa rivom dugačkom 2 km izrađenom od kamena vapnenca.

No više o hotelima i vilama neki drugi put.

Izvor: Slijedom gospodarske prošlosti Kraljevice, Želimir Mandekić

Na slici: nekadašnje šetalište „Pod oriščići“ (danas u sklopu škvera)

swirl @ 20:46 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 20, 2011

Vozlite li od Rijeke prema Crikvenici, magistrala će vas „provesti“ kroz gornji dio Kraljevice.

O nastanku njezinog naziva, kako to obično biva, postoji nekoliko mišljenja. Po jednoj verziji, negdje krajem 5. ili početkom 6.st. u zaštićenu luku Kraljevice sklonila se flota longobardskog kralja Albuina. Zbog silnog nevremena sigurna je luka značila spas pa je Albuin zaljev proglasio blagoslovljenim (almus) zbog čega se vjerojatno uvriježio naziv Almis za dio starog grada Kraljevice. Albuin je zaljev nazvao Portus Regius (kraljevska luka).Druga verzija nije vezana uz Albuina nego uz Belu IV. Tako se misli da je spas u luci pronašao ugarski kralj Bela IV bježeći pred Tatarima 1242. te je tako nastao naziv Kraljevica. Kako god ... naziv Portumre prvi put se nalazi u dokumentima 1443. godine.

Postoje i verzije nastanka naziva nevezane za ikakvog kralja. Baziraju se na postojanju carinarnice kod Bakarca (još iz doba Rima, Gota i Bizanta), dok je riječ portorium značila uvozninu.

Naziv Almis kojeg sam već spomenula svojedobno je bio naziv i za otočić Svetog Marka (između Uvale Scott i Krka). Otočić je došao pod vlast Venecije 1480., a na njemu je Venecija izgradila utvrdu čije su ruševine i danas vidljive.  

Poznata je činjenica da je godine 1225. cijelo ovo područje došlo pod vlast krčkih knezova Frankopana. Misli se da su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan upravo u svom dvorcu u Kraljevici kovali urotu za oslobođenje od Habsburgovaca. Godine 1670., saznavši za urotu, Leopold I proglašava urotnike neprijateljima i nalaže konfiskaciju njihove imovine. Prije no što je komisija stigla popisati vrijednosti - posjedi su opljačkani. Zrinski i Frankopan su ubijeni, a slijedi razdoblje neprestane promjene vlasnika nad ovim dobrima.

Razvoj Kraljevice omogućuje cestovna povezanost. U vrijeme Karla III gradi se cesta od Karlovca do Rijeke (gradnja traje od 1725. do 1736., a cesta se po njemu zove karolinskom cestom ili karolinom). Godine 1785. Kraljevica se spojila s karolinskom cestom. Cesta je od Kraljevice vodila do Plasa, a njezini se ostaci mogu mjestimično vidjeti i danas. Izgradio ju je na svoj trošak Marko Susanni, koji je u Kraljevici imao svoja skladišta, a kasnije su mu vraćeni uloženi novci iz državne blagajne.

Početak razvoja škvera Kraljevica je doživjela još 1728. godine kada je odlučeno da se ovdje napravi austrijska ratna luka. Godine 1729. započela je gradnja luke, a u luci velikog brodogradilišta. Riječ je o prvom austrijskom ratnom brodogradilištu kao i najstarijem hrvatskom modernom brodogradilištu kojim započinje bogata povijest kraljevičkog škvera.

Kraljevica je u razdoblju od 1809. do 1813. pod Napoleonom, zatim opet pod Austrijom dok 1848. ban Josip Jelačić nije postao guvernerom Rijeke pa tako i Kraljevica dolazi pod upravu hrvatskog bana.

Izvor: Slijedom gospodarske prošlosti Kraljevice, Želimir Mandekić

Slika: stara razglednica Kraljevice

swirl @ 18:37 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, prosinac 17, 2011



18. listopada 1834. godine „Sveti Nikola“ je krenuo iz Rijeke prema Kraljevici. Brod je bio u vlasništvu Spiridona Vučića i braće Polić. Na brodu je osim posade bilo 22 putnika te različita roba. Nakon što je brod prošao Kostrenu, kod Urinja, zahvatilo ga je jako nevrijeme. Jaki vjetar i veliki valovi razbili su brod o stijenje, a čak 11 osoba našlo je smrt u morskim dubinama.

Još par dana nakon nesreće tragalo se za tijelima poginulih. Svi su dopremljeni brodom u Kraljevicu, a 21. listopada bila je sahrana. U Kraljevici je pokopano devetero stradalih, u Bakru dvoje.

Još se i danas na kraljevičkom groblju (iznad magistrale) mogu naći nadgrobni spomenici žrtava ove pomorske nesreće.

Vrlo bogat čovjek, Matija Polić, u nesreći je izgubio sina Antona te unuku Mariju koja je imala 18. godina. Oboje su pokopani na kraljevičkom groblju. Marija je pokopana u kripti kapelice Svete Katarine.

Matija Polić naknadno je dobio dozvolu biskupa te je 1835. na mjestu udesa na Urinju podignuo malenu kapelicu. Godinama nakon toga se na godišnjicu nesreće u kapelici održavala misa za pokoj stradalih.

Izvor:Iz prošlosti Kraljevice 1790 – 1990

Slika: stara razglednica Kraljevice (placa)

swirl @ 16:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, prosinac 10, 2011

Bogato more tunama odavno je, pogotovo na sjevernom Jadranu, dovelo do gradnji tunera. Najčešće danas pod pojmom „tunera“ mislimo na drvene straže na samoj obali, nagnute nad morem, do čije najviše točke vode mnogobrojne drvene stepenice, a sa samog vrha nadgleda se kretanje jata riba.No „tunera“ znalcima znači sve potrebno za tunolov; osim stražarnica tu su i ribarska kućica za stražara, ribarske mreže koje su se koristile kada se ugledalo jato tuna, malena lučica za vez barke....

Tunere, s većim ili manjim izmjenama, radile su se odavno, još od starih Feničana. Kod nas ih je bilo puno na području Bakarskog zaljeva, pogotovo kod Bakarca, te kod Kraljevice. Sam zaljev je predstavljao „zamku“ jer su jata teže nalazila put za izlazak iz zaljeva. Tuna je u ovim krajevima bila toliko važna da se često označavala riječju „riba“ pa je „ulov ribe“ zapravo značio ulov tune. Tunolov je omogućio preživljavanje i u najtežim razdobljima poput Prvog ili Drugog svjetskog rata, u doba ekonomske krize tridesetih godina prošlog stoljeća..... Dokumenti iz 1382. spominju tunolov u Puli i misli se da je i pulska luka imala jednu tuneru. Neke od tunera u Bakaračkom zaljevu spominju dokumenti iz razdoblja Zrinskih i Frankopana.

Nadgledanje kretanja tuna radilo se i s povišenja na obali. Pogotovo je učinkovito bilo nadgledanje na samom ulazu u Bakarski zaljev. Nadgledali su i mladi i stari i muškarci i žene, a bogati ulov slavio se velikim feštama. Onaj tko bi stražario zvao se stranar. Tune najčešće plivaju blizu površine mora, pa se njihovo kretanje moglo zamijetiti. Budno oko stranara obavještavalo je o pojavi jata, smjeru kretanja, kako bi se znala prilagoditi taktika lova na tune. Dobri stranari znali su procjeniti i kada će tuna, ukoliko je nešto ne skrene s uobičajene rute, doći do mjesta ulova. Jedna od najboljih godina za ulov tune bila je 1928. godina. Mada je te godine sezona počela kasno, tek 01. rujna, ulov je bio za pamćenje. Pred kraj te sezone ulovljena je u Bakarcu i najveća tuna. Težila je 306 kg.

Lov na tune bio je toliko važan da su se održavale i posebne vjerske procesije. Kada su zamrle, još je u prvoj polovici 20.st. plovan na barci jednom godišnje morao obići i blagosloviti svaku tuneru. I sami ribari bi, prije nego krenu na ribarenje, okrenuli barku prema crkvi pa su se pomolili i oni i „barka“.

Nekada se na sjevernom Jadranu nalazilo četrdesetak tunera, od toga četvrtina u Bakarskom zaljevu. Broj tunera opada nakon pedesetih godina prošlog stoljeća, paralelno sa smanjenjem broja tuna koje dolaze u ovaj kraj. Danas su rijetkost, no veseli da su neke obnovljene kako se ne bi zaboravio stari običaj.

Ukoliko želite saznati puno više o tunolovu, tunama i tunerama nabavite knjigu Antuna Ružića Barbića „Bakaračke tunere“ iz koje sam povadila samo osnovne podatke dok sam pisala ovaj tekst.

Fotografija: tunera u Bakarskom zaljevu, prva polovica 20.st.

swirl @ 09:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 6, 2011



Možete li zamisliti Bakarski zaljev pun prezida, malenih terasa ograđenih kamenim suhozidima na kojima uspjeva vinova loza? Tako je naime nekada izgledao cijeli Bakarski zaljev sve od mora do vrhova brda koji se nalaze oko zaljeva.

Težak je bio život primoraca. Škrta zemlja, puno kamenja... I svaku malu površinu zemlje trebalo je dobro očistiti od kamenja. Izvađeni kamen potom se slagao kao suhozid oko tako dobivene malene zemljane čestice. Tako nastali zid branio je od bure lozu, ali i onemogućavo buri da otpuše zemlju. Zemlju su Primorci čak znali izdaleka nositi u košarama na leđima, sve kako bi uopće uspio uzgoj loze.

Ovake „krpice“ zemlje koristile su se, osim za vinovu lozu, i za uzgoj maslina, smokve, bilo čega što bi uspjevalo i pomagalo prehraniti gladna usta familije.

Bakarska vodica je pjenušac koji se radio od sorti bijelog grožđa. Uglavnom je prevladavala belina, mada je znalo biti i malo žlahtine, muškata bijelog, žlahtine.... Proizvodila se odavno, na području Bakra pa do Praputnjaka. O Bakarskoj vodici ima govora i u starim dokumentima. Carica Marija Terezija poticala je sadnju vinograda te su svi koji su zasadili novi vinograd bili pošteđeni plaćanja daća prvih 5 godina. Vjerojatno je recept proizvodnje pjenušca dobiven od Napoleonovih vojnika ili ga je netko donio direktno iz Francuske.

Ovako malim vinogradima često su se bavili svi članovi familije. I prezide se često moralo obnavljati.

Uzgoj loze i proizvodnja Bakarske vodice trajali su do početka II svjetskog rata. Tada  su novi propisi onemogućili daljnji opstanak bakarskih prezida;  maleni vinogradi se zapuštaju, propadaju prezidi, a narasli drač sakriva plodove borbe čovjeka s prirodom koja je trajala par stoljeća.

Odete li iz Bakra magistralom prema Rijeci, zastanite na parkiralištu restorana „Vidikovac“. Tu ćete imati predivan pogled na Bakar, na Bakarski zaljev, ali i na ostatke prezida koji se još vide.

Pogledate li prema Bakarcu, vidjeti ćete i plod truda Udruge Dolčina koja želi revitalizirati bakarske prezide. Teren onemogućuje uporabu bilo kakve mehanizacije pa se prezidi obnavljaju ručno. Projekt obnove započeo je 2001. godine,a prve sadnice posađene su 2002. Godine 2007. bila je prva degustacija prave Bakarske vodice. Na žalost količine su vrlo male. No veseli. Danas je zasađeno nekoliko tisuća loza. Kakav je nekada bio Bakarski zaljev? Zamislite, jer tada je na padinama oko zaljeva raslo 100.000 loza.

Fotografija: pogled na Bakar i Bakarski zaljev u prvoj polovici 20.st. (stara razglednica)

swirl @ 19:21 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, listopad 15, 2011

Župna crkva je crkva Sv. Andrije Apostola (slika lijevo). Izgrađena je na mjestu starijeg sakralnog objekta sagrađenog negdje u 12.st. Ova stara crkva zvala se crkvom Svetog Trojstva. Današnji izgled crkva je dobila negdje krajem 18. i početkom 19.st.. U 18.st. znatno je proširena i izgrađen je zvonik.

U potresu koji je zadesio Bakar 1750. godine crkva je jako stradala pa je, nakon poprilično godina, obnavljana ne bi li dobila sjaj kojeg je imala prije oštećenja.

Po svojoj veličini treća je u Hrvatskoj, iza zagrebačke i đakovačke katedrale. Na prvi pogled ne djeluje tako veliko jer su oko nje u staroj jezgri Bakra natiskane druge kuće i kućice. Ispod svetišta crkva ima kriptu u kojoj se nalazi osamdesetak grobova bogatih i slavnih ljudi iz bakarske prošlosti. Crkva ima vrlo vrijedan inventar. Dio inventara potječe iz starije crkve.

Pokraj hotela Jadran uz more nalazi se crkva Sv. Margarete, zaštitnice Bakra (slika dolje desno). Martin Frankopan je 1450. godine na ovom mjestu dao napraviti kapelu Sv. Margarete, da bi Petar Zrinski 1658. godine na istom mjestu sagradio crkvu. Najvrednija u crkvi je slika slovenskog slikara Valentina Metzingera.

U staroj jezgri je i mala crkva Sv. Križa, iz 1764. godine. Uz more, u blizini nekadašnje luke, nalazi se Majka Božja od Porta. Prvi se puta spominje 1445. godine. Godine 1641. obnavlja je obitelj Zrinski, a u istom stoljeću doživljava još neke dogradnje te poprima sadašnji oblik.

Nekada je oko nje bilo groblje, pa je niz nadgrobnih ploča uzidano u crkvu. Crkva je bila omiljeno svetište pomoraca, i to ne samo iz Bakra nego i okolice. Uz nju je vezana legenda o Turcima koji su s kipa Majke Božje ukrali krunu i s njom počeli bježati iz Bakra. No neka „viša sila“ ih je zaustavila i niti koraka nisu napredovali dok se nisu riješili krune. Krunu su bacili u grm, a poslije su je našli stanovnici Bakra i vratili na njezino mjesto.

swirl @ 11:17 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 28, 2011

Još Vinodolski zakon iz 1288. spominje kako je Bakar bio utvrđen grad. Kako je tada izgledalo naselje nije posve jasno. Nastanak kaštela vezan je uz krčke knezove. Kaštel je imao dvije kule, Turan i Forticu. Definitivno se zna da je utvrda zbog prijetnje Turcima dodatno pojačana u 16.st. Iz toga doba datira glagoljski natpis iz 1530. koji je uklesan u vratnicu ulaznih vrata. Nakon smaknuća Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana kaštel je konfisciran i dobrano opljačkan. U 18.st. kaštel je dodatno upropašten zbog dva jaka potresa. Današnji izgled dobiva nakon toga, kada su snižene kule, popravljeni svi zidovi i krovište. Sniženjem kula visina svih djelova kaštela je ujednačena pa kaštel gubi izgled obrambene utvrde.

Stambeno krilo kaštela okrenuto je prema gradu i moru. U podrumu se svojedobno nalazio i zatvor. U samom kaštelu je kapela Sv. Mihajla.  

Kaštel se nalazi na najvišoj točki grada, a svojom veličinom i ljepotom jedna je od najpoznatijih obilježja Bakra i danas.

swirl @ 12:01 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, rujan 25, 2011



Oduvijek je u Primorju nedostajalo vode. Koristio se svaki izvor, voda se izdaleka nosila kako bi se koristila u domaćinstvima.

Bakar je imao sreću jer je uz samu morsku obalu nekoliko izvora pitke vode. Najpoznatiji je Jaz. Iz okolnih brda slatka voda se tu skupljala, tvorila jezerce koje je služilo za opskbu stanovnika Bakra vodom. Osim toga, mnogi brodovi koji su dolazili u Bakar na Jazu su punili svoje skladište vodom. Bakranke su na odvojenom dijelu Jaza imale perilo za prati rublje. U 18.st. na Jazu su postojali i mlinovi.

swirl @ 09:48 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, rujan 21, 2011



Položaj Bakra iskoristili su Liburni, ilirsko pleme koje se ovdje naselilo negdje u 3. ili 2. tisućljeću p.n.e. Naselje su nazvali Vel-Kier (kameni zaljev). Liburni su za sobom ostavili ostatke više gradina. U antičko doba ovdje je postojalo naselje, a u prilog tomu ide nalaz niz rimskih novčića, uljanica, nakita... Klaudije Ptolomej negdje 160. godine spominje grad Velceru (Volceru) u Liburniji. Pretpostavlja se da je latinski naziv nastao promjenom ilirskog Vel-Kier.

Slijedi Bizant, dolazak Avara pa dolazak Slavena, a negdje u 9.st. nastaje hrvatski naziv za gradić – Bakar.

Godine 1102. nastaje ugarsko hrvatsko kraljevstvo, a kralj Andrija II predaje darovnicom Bakar Krčkim knezovima (Frankopanima). Pod Frankopanima Bakar jača, postaje prometni, kulturni i trgovački centar i zlatno doba traje do kraja 15. i početka 16.st. kada brige velikom dijelu naše obale počnu činiti Turci. Stjepan III Frankopan je posljednji Frankopan koji je bio gospodar Bakra. Umire bez nasljednika te ostavlja svoje posjede sestri i počinje vladavina obitelji Zrinski. Snažno razvijajući Bakar kao pomorski grad, uspjevaju u 17.st. od Bakra učiniti najjaču hrvatsku luku.

Godine 1671. pogubljeni su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, a austrijska vojka pljačka sve do čega je došla. Na čelo grada dolazi ugarska komora koja gradu nanosi štetu, ali ga 1692. prodaje austrijskoj komori. Bakar ponovno jača, postaje centar okolne regije, a za vrijeme Karla III (odnosno IV) gradi se cesta, poznata Karolina. I nakon Karla Bakar cvjeta, sve do dolaska Napoleona i daljnjih nepogoda koja su uglavnom onemogućavale da grad bude ono što je prije bio.

swirl @ 18:59 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 18, 2011

Koji primorski gradić u svojoj staroj jezgri ima tursku kuću? Bakar naravno! Kao da ste na toj maloj placi (trg se i zove se Plačica) pobjegli negdje u Bosnu.

Ne zna se kada je sagrađena, pretpostavlja se da datira negdje iz 14. ili 15.st. Oko njezinog nastanka ima mnogobrojnih originalnih legendi. Jedna legenda kaže da ju je izgradio čovjek čija je žena non stop vikala da drži sva četiri čoška kuće. Po ovoj legendi čovjek je pobjesnio, srušio kuću i na istom mjestu napravio novu bez i jednog čoška.

Jedna romantičnija legenda kaže da je bakarski pomorac otišao u Tursku, tamo upoznao djevojku u koju se zaljubio i s njom se vratio kući u Bakar. Uz svu njihovu ljubav ženu je mučila nostalgija za njezinom domovinom pa je zaljubljeni bakranin sagradio kuću koja ju je podsjećala na dom.

Naravno da ima i priča o tome kako je kuću sagradio netko tko se doselio s Istoka u Bakar. Kako god, i ma za koju se priču odlučili, turska kuća je predivna, svojim orijentalnim stilom posve neočekivana za primorski gradić, a opet nekako zgodno uklopljena u kućice stare jezgre Bakra.

swirl @ 21:55 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, rujan 17, 2011



Malo za promjenu od Istre, a opet - zgodno za posjetiti kada ste u blizini. Puno ljudi još i danas pamti Bakar po koksari, ne misleći koliko je ovaj gradić lijep. I koksara i mnogo toga iz naše bliže i dalje prošlosti (pa i sadašnjosti) samo ukazuju na našu glupost (ili glupost onih koji imaju moć odlučivanja)... jer tako nešto smjestiti u predivan Bakarski zaljev doista je glupost. Da je Bakar negdje drugdje (i da smo mi negdje drugdje) bio bi to turistički dragulj. Ovako, Bakar se ipak uz sve poteškoće bori, a ono što mene veseli je da mu polagano i uspjeva. Sada ima novo uređenu rivu, sve fasade stare jezgre „skockane su“ do savršenstva, kada god dođem nešto se uređuje, sređuje....

Znate li da je Bakar krajem 18.st. bio najveći hrvatski grad? Ili – znate li da je danas Bakar najbogatija hrvatska općina? Puno toga krije taj gradić (pa i činjenicu da mi je pokojna nona iz Bakra pa sam djelić prošlosti ovoga gradića saznala i kroz njezine priče). Jedna od tih priča bila je ona o divnoj plaži koju je nekada imao Bakar. Eto dok sam ja bila klinka ljudi iz Bakra su barkama odlazili na kupanje prema Kraljevici i Krku. No sada su se kupači počeli viđati u Bakru, na maloj plažici, no i to je nešto.

Dakle, moj je savjet – obavezno se spustite u gradić, pretražite ga cijelog, divite se uređenoj bakarskoj rivi, sjedite na novim klupama ... i zaboravite ljudsku glupost koja je, uz mnoge dokaze svog postojanja i danas, ostavila svoj pečat na predivnom primorskom gradiću.

Inače njegova stara jezgra još je 1968. proglašena spomenikom kulture.

Ovih dana slijedi nastavak o Bakru.

swirl @ 22:18 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare