Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
ponedjeljak, siječanj 4, 2016

Loborika se nalazi uz cestu kojom iz Pule vozite prema Labinu. Kako je Istra u prapovijesti bila gusto naseljena i na ovom području postojala je prapovjesna gradina (Glavica). U Radekima su otkriveni ostaci antičke vile slične onoj otkrivenoj u Barbarigi. U okolici su otkriveni i mnogi rimski natpisi.

Do 7.st. Loborika je teritorijalno pripadala Nezakciju. Prestankom postojanja Nezakcija uključena je u pulski municipij.

Na brdašcu Sveti Silvestar nalazilo se srednjevjekovno naselje s istoimenom crkvom. Ovdje je otkriven i sarkofag iz 11.st. koji se danas nalazi u Arheološkom muzeju u Puli. U njemu su bila tijela Johannesa i Gariberta za koje se pretpostavlja da su izgradili crkvicu Svetog Silvestra.

Prvi pisani trag o naselju datira iz 1150. godine (vicus Ravaricus). Današnje naselje nastaje tijekom 16. i 17.st. U naselju se nalazi crkva Svetog Flora. Nije poznata godina izgradnje, no jedno njezino zvono datirano je u 1478. godinu.  U zidove crkve ugrađeni su mnogi antički i srednjevjekovni spoliji. Na oltaru se nalazi srebrni procesijski križ i pala koje je napravio Antonio Moreschi. Moreschi je do 1609. bio član važne venecijanske bratovštine slikara. Nakon toga se s obitelji preselio u Labin.

Uz Loboriku vežu se i mnoge priče o Jure Kršulu (Zorzi Chersola), razbojniku koji je haračio južnom Istrom u doba francuske uprave nad Istrom.

Izvor: Zataj(e)na Istra (Srđa Orbanić, Aleksandar Žigant)

swirl @ 19:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 12, 2010

Pietro Stancovich rodio se u Barbanu 24. veljače 1771. godine. Bio je svećenik, ali se bavio raznim područjima; arheologijom, jezikoslovljem, bilježio je narodne običaje, bavio se izumima, zoologijom, botanikom... Dva njegova izuma za preradu maslina priskrbila su mu i međunarodni ugled kao izumitelja. Objavio je 23 knjige s oko 3.000 stranica, a izgubljena su neka od njegovih neobjavljenih djela. Svoju je knjižnicu s više tisuća djela ostavio Rovinju i ona se čuva u Zavičajnom muzeju Rovinja pod nazivom „Stancoviciana“. U Puli se pak nalazi niz njegovih rukopisa.

U Stancoviciani nalazi se niz rukopisa, prijevoda, bilježaka s predavanja filozofije na udinskom sjemeništu 1792. godine, pa svezak o fizici s četrdesetak raznih tehničkih naprava, knjige koje je sam napisao s različitom tematikom. Tu je i niz knjiga o Istri različitih autora iz kojih je crpio svoja znanja o Istri, ali koje je koristio za pisanje svoje knjige „Biografia degli uomini distinti dell' Istria“ („Životopisi znamenitih ljudi iz Istre“).

Stancoviciana sadrži i nekoliko knjiga na hrvatskom, niz djela klasičnih rimskih i kršćanskih pisaca, stare zemljovide, zatim tiskarske raritete:

-      aldine – knjige koje je tiskao Aldo Manuzio (1449-1515),

-      plantine – knjige koje je tiskao Christoph Plantin (1520-1589),

-      elzevieri (knjige koje je tiskala obitelj Elzevier u Nizozemskoj u 17.st.)

-      knjige tiskane u Veneciji početkom 16.st. u tiskari obitelji Giunta,

-      knjige tiskane u Francuskoj u drugoj polovici 18.st. u tiskari obitelji Didot.       

Pietro Stancovich tvrdio je da je Sv. Jerolim (link) iz Istre, što danas misli niz stručnjaka.

Umro je u Barbanu 1852. godine.

Izvori: Istarska enciklopedija, Stancoviciana – Zavičajni muzej Rovinj

swirl @ 19:03 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 31, 2010
U općini Barban na brdu Rogatica nalazi se kamenolom. Iako je rad kamenoloma upropastio vrijednost nalazišta, još sredinom prošlog stoljeća na ovom su mjestu otkriveni ostaci crkvice s kraja 5.st. Oko crkve se nalazilo groblje za koje se vjeruje da se koristilo i nakon uništenja crkve u 7.st.
Ostaci davnih naselja nalaze se s obje strane ceste Barban – Svetvinčenat. Na lokalitetu Stari Gočan, nešto sjevernije od Rogatice, otkriveni su ostaci naselja u kojem je život trajao do 14.st. Tu su crkva Sv. Jelene, ali i ostaci vrlo stare crkve i zatrpane cisterne.
Gočan je bio naseljen još u pretpovijesti. Na njemu je postojala gradina eliptičnog oblika sa obrambenim bedemom. Ne zna se je li bio naseljen i u rimsko doba, no negdje u 4.st., na mjestu pretpovijesne gradine, naselje se ponovno okružuje obrambenim bedemima. Život u Gočanu traje sve do 14.st.
Po staroj dokumentaciji Gočan je bio centar gočanske županije, prve slavenske županije u Istri čime se dokazuje postojanje Hrvata u Istočnoj Istri i prije 11.st.. Iz tog razdoblja otkriveni su mnogobrojni ostaci slavenske keramike u naselju. Srednjevjekovno naselje po dimenzijama je slično veličini Dvigrada (link). Imalo je nepravilne uske uličice s mnogobrojnim malim kućama, a u sredini naselja nalazila se velika obrambena kula. Izvan naselja otkriveni su ostaci dviju sakralnih objekata: predromanička i romanička crkvica.
Pretpostavlja se da je naselje porušeno u ratnim osvajanjima Sergia Castropole 1339. godine. Vjerojatno su svoj „prilog“ nestajanju naselja imale i mnogobrojne epidemije koje su poharale Istru.
Na slici: Barban, Mala vrata
swirl @ 09:22 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 2, 2009

Među tekstovima na blogu već sam puno puta spominjala glagoljaške grafite. I uvijek mi poneki promakne jer tek kasnije u knjigama naiđem na njegovo spominjanje.
Neki grafiti izrugivali su se nekim osobama, pa su tako u Lindaru jednog popa na zidu prozvali «Ivan Sablja». Nije Sablja bio jedini, u Barbanu je spomenut pop «Panceta». Ne sumljam da je bio debeljuškast.
Barban je prepun glagoljaških grafita. U Sv. Antunu zapisano je 1508. godine kako je Venecija zauzela cijelu Istru «Zauzeše gospoda Bnetci vsu Istru». Sukob između Venecije i Austrije tih godina spominju i grafiti u Raklju i Humu. U Barbanu je i zapis iz 1587. «Žito beše pomrlo», a grafit u Sv. Jakovu spominje kako je zavladala teška oskudica žita i ulja. Sveti Antun krije zapis o velikom krvoproliću u Barbanu i zapis kojeg je 1491. ostavio Baldasar Polderštan, pa pop Vid sin Pavlov iz Like (1453.). Nepismeni su umjesto glagoljaških slova u freske znali uparati slike, pa je u Sv. Antunu crtež Barbana u vrijeme neke svečanosti. Barbanski crteži pokazuju kako je prije izgledala župna crkva, a jedan prikazuje bradatog popa glagoljaša.
U Draguću je glagoljicom zapisano kako su Uskoci zapalili Draguć. Glad spominje pop Gregorović koji je u zid Sv. Roka upisao kako je gladan pšeničnog kruha.
U Humu «politička kolumna» prati isto vijesti s bojišta, a vodio ju je uparavajući je u zid pop Šimun Greblo iz Roča. Na slici je poznati humski grafit.
U Gologorici 1567. godine čitamo kako je jaka tuča uništila cijeli urod.
Lovranski komični grafit spominje kako tamo više vole piti vino nego vodu. No nije vedar onaj grafit koji spominje naglu smrt pedesetorice ljudi u Lovranu 1588. godine.
U Bermu je netko glagoljicom upisao svoju molitvu «O Isuse, kruh andjelski, odzami od nas vsaki greh teški», a vrlo česti su i «komentari» ispod prikaza na freskama.
U Oprtlju u crkvi Sv. Silvestra isto je napisana molitva «Ovo pisa Urban žakan – za preporuk svetomu Šalvestru moli».
U Dvigradu se jedan pop glagoljaš jada «1532. Totu bi pop Mihovil z Berma, budući vele tužan, zač mi se velika nepravda činjaše va vrime ovo. Bože pomozi!».
U Pazinu je 1557. godine pop Grgur Jerković zapisao kada je imao svoju prvu misu, ali je spomenuo da je tada u Pazinu vladala «velika morija». Istu epidemiju, vjerojatno kuge ili kolere spominje grafit iz iste godine u Boljunu.
Žminjska kapela Sv. Antuna ima glagoljicom zapisane godine smrti svojih plovana. Takvi grafiti nalaze se i u nizu drugih mjesta. No grafiti spominju i smrt najbližih. U Svetvinčentu u Sv. Katarini 1575. pop Mihel Belulović spominje smrt svog oca, žakan Ivan iz Barbana u Dvigradu je grafitom obilježio smrt svog strica, u Bermu je 1552. zapisano kako je umrla Fumija, glagoljaševa djevojka, a 1551. umrla je i Anica čije je ime oca netko zapisao, ali je izgleda time otkriven nekakav skandal jer je naknadno očevo ime precrtano.
Daleko od toga da su navedeni svi grafiti, ima ih mnoštvo koje svjedoči o davnim vremenima, svjetskim događajima, malim ljudskim sudbinama...
Izvor: Iz istarske spomeničke baštine, Branko Fučić
swirl @ 18:51 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 29, 2009
U Sutivanac (ili Sv. Ivan nad Rašom) spada deset sela. Do njega dolazite krenete li od Barbana prema Pićnu (malo sam pojednostavila). 
U dalekoj prošlosti ovdje se nalazilo nekoliko prethistorijskih gradina, a u srednjem vijeku manja obrambena utvrda koja je bila sastavni dio niza utvrda oko Raše.
U prošlosti su stanovnici ovog kraja živjeli vrlo teško, a uz njihovo siromaštvo i pokušaj da im se olakša život u najteža vremena nastala je jedna legenda. 
Legenda kaže kako je u Sutivancu živio i Ivan, njihov mudri vladar koji je predložio narodu štednju. Svi su ono malo novca što su imali davali Ivanu, a Ivan ih je čuvao u bakrenoj posudi u svojoj kući. Kada su bila teška vremena i ljudi pitali za ušteđevinu Ivan bi govorio ljudima da potrpe još malo jer bi moglo biti i teže. Pa se na koncu među ljudima javila sumnja da nema njihovog novca jer ga je potrošio sam Ivan. I tako, jedne su noći provalili ljudi u kuću od Ivana, odsjekli mu glavu, a potom našli bakrenu posudu u kojoj je bilo sve, niti jedan novčić nije falio. Pa im je bilo žao i podigli su u čast Ivana malu crkvicu u Sutivancu (crkvica na groblju). 
Legenda o Sutivancu tu ne prestaje jer navodi dalje kako su obrambenu kulu napale horde s Atilom na čelu. A Atila se htio domoći tog blaga kojeg su skupljali ljudi godinama. Na koncu, kako mu ljudi nisu htjeli dati svoj novac, razjaren njihovim neposluhom Atila spali cijelu utvrdu. Od Sutivanca ostala je samo crkvica Sv. Ivana koju je sakrio mali oblak pa je Atila nije niti vidio. Ovo je samo jedna od niza legendi o Atili u Istri. Više o tome ovdje
Izvor: Istarskim raskrižjima, Ive Rudan
swirl @ 16:43 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 31, 2008
Barban
Na području Barbana i Raklja nalazio se veliki posjed obitelji Loredan. Stanovnici cijelog područja imali su niz obaveza prema Loredanima.
Prva je naravno bila – prodaja vina. Vino se moralo «prodavati» gostioničaru definiranom od Loredana, po otkupnoj cijeni koju su, i opet, definirali Loredani, a onda bi gostioničar daljnjom prodajom tog istog vina po višoj cijeni davao postotak Loredanima (u današnje vrijeme u distribuciju bi još bilo uključeno petnaestak distributera, svaki s maržom dvoznamenkastog broja).
S obzirom na cijenu koju su seljaci dobivali u ovoj kombinaciji, seljaci su radije skrivali vino po «neslužbenim» konobama, pa ga krijumčarili i prodavali na crno. I tako se dešavalo da u najrodnijim godinama Loredani ne bi dobili baš bog_zna_što uz obrazloženje da je vino popila sama obitelj seljaka «pa nije više ostalo za prodaju gostioničaru».
Zato su Loredani objavili prvu odluku (terminaciju) 6. listopada 1614. kojom se unaprijed određuje koliko vina svaka obitelj mora predati gostioničaru po otkupnoj cijeni bez obzira je li riječ o dobroj godini ili ne). Terminacijom je zabranjeno prodavanje vina na veliko, prodavanje vina po cijeni drugačijoj od one definirane i slično, a kazna za prijestup bilo je bičevanje, zatvor ili odlazak na galiju. Uslijedilo je još terminacija i terminacija.
No nisu ni naši ljudi «veslo sisali». Svaka terminacija mogla se uz lukavost «zaobići». Pa su tako seljaci počeli u vino koje su morali prodati gostioničaru po niskoj, otkupnoj cijeni, doljevali vodu ne bi li zadovoljili volumen, a da ipak njima ostane više.
Čim su Loredani skopčali u čemu je stvar – uslijedila je nova terminacija. Njome je  zabranjeno dolijevanje vode u vino.
Idućom je terminacijom, zbog loše kvalitete vina, određeno kada točno počinje berba.
I tako se to razvlačilo kao trakavica....
swirl @ 18:15 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 2, 2008
U središtu naselja nalazio se kaštel. Sastojao se od desetak zgrada, a sve su one, zajedno sa skladištem i crkvom bile okružene zidom. U sklopu zida dignute su i kule. Izvan kaštela nalazila se gradska loža. 
Godine 1701. na mjestu starije crkve napravljena je crkva Sv. Nikole. Današnja je crkva znatno veća od starije pa je tako na mjestu današnje krstionice nekada bila kula od kaštela, a druga je kula bila na mjestu sakristije. Vrijednost ove crkve je drveni kip Sv. Nikole. Nekada se kip nosio u procesiji. Osim toga tri oltarne slike vjerojatno su rad Ticijanovih učenika. Kako su dakle nastale prije no što je ova crkva sagrađena pretpostavlja se da su bile u starijoj crkvi te da su ponovno prenesene u novu crkvu.
Zidovi kaštela (to je lijevo krilo zgrade uz crkvu, slika dolje lijevo) bili su u 14.st. poprušeni, ali ih je obnovio kapetan Capello 1606. godine.
I na koncu, niz podataka o Barbanu možemo zahvaliti Josipu Antunu Batelu (umro 1889.). Sve dokumente koje je prikupio, prepisao... ostavio je Luki Kircu koje ih je pred fašistima sakrio u Zagreb gdje su i danas. 
 

swirl @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 4, 2008
Spomenik "Trci na prstenac"
Naziv Barban prvi put se spominje u jednom crkvenom dokumentu iz 740. godine. 
I inače je Barban svojevrsni rekorder u Istri, njegovo spominjanje u razno raznim dokumentima u prošlosti češće je od niza drugih naselja. S kraja 12. stoljeća datiraju dva dokumenta, oba vezana uz Barban. Dokumentima se reguliraju plaćanja četvrtine od prihoda Barbanaca (naravno da nije nitko plaćao Barbancima nego upravo suprotno kako to već biva). Svjedok prilikom potpisivanja jednog dokumenta bio je i Dražiha iz Gračišća.
U srednjem je vijeku Barban pripadao Pazinskoj grofoviji, poslije Habsburgovcima pa dosta kasno, tek od 16. stoljeća, Veneciji. Prije toga «austrijski Barban» bio je gotovo «opkoljen» posjedima Mletačke Republike. Godine 1535. Venecija ga prodaje na dražbi i vlasništvo nad Barbanom prelazi u ruke obitelji Loredan. 
Današnji brand Barbana «Trka na prstenac» započeo je upravo familijom Loredan. Kako bi na sajmove u Barbanu privukli što više posjetilaca Loredani su počeli s konjičkom «Trkom na prstenac» vrlo sličnoj "Sinjskoj alci". Prvi sačuvani zapis o tome datira iz 1696. godine. (vidi link «Trka na prstenac»).
swirl @ 18:11 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 25, 2008

U crkvici Sv. Antona opata u Barbanu (na slici) nalazi se niz glagoljaških zapisa.
U 15.st. se ovdje u nekoliko navrata potpisao Bratonja, barbanski seljak, jedan od rijetkih tadašnjih stanovnika Istre koji je znao glagoljicu, a nije bio pop. Jedan je potpis napisan 15. svibnja 1491. (Baldasar Polderštan, tadašnji vicekapetan iz Pazina - više o njemu pogledati u komentaru Jerolima od 13. kolovoza). Negdje iz 15. ili 16.st. datira i crtež barbanskog kaštela, također uparan na zidove s freskama.  
U Barbanu je i crkvica Svetog Jakova podignuta u 14.st. Ima freske iz 15.st., ai ovdje su u freske uparani mnogobrojni glagoljaški grafiti.
Najpoznatiji je onaj «Ako srce ne moli, zalud jezik flafoli» (značenje: ako vjera nije iz srca, zalud ponavljamo molitve). Grafit je napisao Ivan, koji je nakon prvog grafita sam dopisao: «To pisa Ivan, Žilin sin, kada biše sit smokav suhih».
swirl @ 19:44 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 8, 2008
Od zidina danas su sačuvana «Vela vrata» i «Mala vrata». Pokraj «Velih vrata» je crkvica Sv. Antuna Opata s ostacima freski iz 15.st.
Iznad «Velih vrata» je i grb obitelji Loredan, štit sa 6 ruža i vojvodskim rogom. U blizini je i četvrtasta kula. Sada je visoka 10 metara, a nekada je imala i koji metar više, zajedno sa zidinama koje su okruživale Barban.
 

 
Gornji red: slika lijevo vela vrata, desno - Sv. Antun Opat, doljnji red: lijevo četvrtasta kula, desno grb obitelji Loredan
swirl @ 17:51 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 13, 2006

Ima i Istra svoju alku. Zove se "Trka na prstenac", te se i dan danas ovaj običaj njeguje u Barbanu. Pomalo u zaborav pada alka u mjestu Svetvinčenat  (Savičente). 

I jedan "tajanstveni dodatak" (jer ja takve volim) kojeg sam našla na službenim stranicama Savičenta: godine 1713. u Savičentu bio je na alci 21 natjecatelj. Pobjednik je bio nepoznati konjanik s oklopom i nitko nije znao tko se krije ispod tog oklopa. Svi su jedva čekali službeno proglašenje pobjednika i uručenje nagrade jer je tada, a po pravilima alke, pobjednik trebao dignuti vizir i pokazati svoj identitet. No, on je odbio primiti nagradu i žurno odjahao... direktno u tajanstvenu priču koju se pokoljenjima stari istrijani prepričavali i tvrdili još i stotinjak godina nakon ove alke kako su ga vidjeli u šumama oko Savičenta.



swirl @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare