Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
subota, svibanj 31, 2008
Nadgrobna stela pronađena je kraj Gologorice (Zaleški Dol). Datira iz druge četvrtine 1. st.n.e. 
Na steli su reljefni prikazi žene s jabukom i muškarca koji u ruci drži svitak papira (bračni ugovor). Oboje imaju desnu ruku na srcu.
Tekst na latinskom glasi:
Q(uintus) Labienus Q(uinti) f(ilius) Mollio
testamento fieri iussit
sibi et Aquiliae Sp(uri) f(iliae)
Tertiae uxori
L(ucius) M(arcus) C(aius) Aquillis faciundum
curaverunt.
Obiteljsko ime Labien nađeno je u Istri na još dva mjesta kraj Roča. U petom redu upisana su imena troje nećaka (Lucius, Marcus i caius) odgovornih za provedbu oporuke. Po prezimenu žene (Tertia) može se zaključiti da je riječ o histrima koji su prihvatili rimsku kulturu. S obzirom na dimenzije nadgrobne stele i način izrade vjerojatno je riječ o bolje stojećim stanovnicima Istre.
Stela je izložena u Puli u Augustovom hramu na Forumu.
Izvor: Cerovljanski zbornik, Romanizacija na području Cerovlja prema epigrafičkim spomenicima, dr. Alka Starac
swirl @ 15:01 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 8, 2008
Gologorica se nalazi jugoistočno od Cerovlja. Kako je gradić nastao na laporu tako je i nastao naziv Gologorica (nekada se zvao i Goli Brijeg). Gologorica se prvi put spominje u 12.st.
Nekada je gradić bio opasan zidinama oko kojih je bio dubok rov. Iz tog razdoblja od zidina su ostala sačuvana samo gradska vrata. Otvori u vratima služili su za lance kojima se dizao ili spuštao most preko rova. Drugih gradskih vratiju više nema, kao što nema niti rova oko Gologorice.
Mjesto je poznato kao mjesto rođenja talijanskog arheologa i povjesničara Carla de Franceschia. Živio je u 19.st, a obitelj se doselila u Gologoricu negdje u 17.st. Živjeli su u nedavno renoviranoj kući do župne crkve.
U centru gradića je župna crkva Sv. Petra i Pavla. Izgrađena je u 17. na mjestu starije, manje crkve. Iz te starije crkve sačuvani su kameni reljefi iz 1466. danas ugrađeni u pročelje crkve. U doba nastajanja Istarskog razvoda upravo je Mikula Gologorički koji je radio u Gologorici imao ulogu notara.
Na ulazu u Gologoricu je crkvica Blažene Djevice Marije («kod lokve») čiju unutrašnjost krase freske nekog domaćeg majstora, a u freske su uparani i glagoljaški grafiti.
Na groblju je pak crkvica Svih Svetih s glagoljaškim grafitom iz 1549. 
swirl @ 19:00 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 17, 2008
Na području Cerovlja i okolice nalazilo se nekoliko crkava kojih danas više nema. Za većinu njih lokacija je poznata (od nekih i danas stoje ruševine), dok se za neke npr. za crkvu Sv. Bartula u Borutu ne zna ni gdje se točno nalazila.
Na području Gologorice nalazile su se tri crkve kojih više nema, jedna je bila u Pazu, dvije oko Draguća te četiri koje su pripadale župi Borut i župi Grimalda.
Jedna legenda vezana je uz crkvu Sv. Silvestra iznad Starog Draguća. Legenda kaže kako su Borućani uzeli kamen s ruševina crkve, doveli ga u Borut i htjeli od njega graditi svoje kuće. No kako je kamen stigao u Borut, u mjestu su se počele dešavati čudne stvari, a među inim počelo je i strašno lupanju noću. Na koncu su prestrašeni Borućani ukrcali kamen na kola, vratili ga nazad na mjesto ruševine, a tek se tada u Borut vratio mir.
Druga je legenda vezana uz crkvicu Sv. Kocijana. Legenda kaže kako se ispod poda crkve nalazilo zakopano blago. I tako su jedne noći neki kradljivci počeli kopati ne bi li se domogli blaga. Po legendi, kako su počeli s kopanjem, neka jaka čudna sila digla ih je u zrak i bacila daleko od ruševina crkvice.
Treća legenda govori o crkvici Sv. Antuna Pustinjaka čije se ruševine i danas mogu vidjeti sa ceste koja od Cerovlja vodi prema Pagubicama. Legenda kaže kako je granica između mletačke i austrijske Istre vodila taman kroz sredinu crkve. Pa je zato crkva imala dvoje vrata: jedna za ulaz s austrijske, druge za ulaz s venecijanske strane Istre. No unutra su vjernici bili zajedno. Uz nju je vezana još jedna čudna priča. Naime, kako je crkva počela propadati župnik je iz crkvice htio uzeti svete moći koje su bile ugrađene u oltarnu ploču. Priča kaže da je oltarna ploča bila toliko teška, a rad tako naporan da je župnik od napora umro. Naravno da se to automatski shvatilo «Božjom kaznom».
Izvor: «Cerovljanski zbornik», «O crkvama kojih više nema» Janko Gortan
swirl @ 22:27 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare