Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
subota, studeni 5, 2016



Često kada se prošećem Fažanom zastanem kod stare crkvice Gospe Karmelske (link). Ispred nje, pod njezinim trijemom, često su izloženi predivni drveni predmeti. Ponajviše je riječ o obrađenom drvu masline, no definitivno je to uvijek drvo nabavljeno u i oko Fažane. Ima tu svijećnjaka, zdjela, nakita, privjesaka...

Nedavno sam se „počastila“ zgodnim svijećnjakom. Svijećnjak mi je upakiran u zgodnu papirnatu vrećicu, uz mini brošuricu o Sanisiu i malo veću brošuricu sa slikama niza proizvoda i njihovim web stranicama. Baš fora! Tako sam saznala malo više o Sanisiu, radionici skulptora i dizajnera Saše Matjašiča, koja proizvodi ove predmete, izlaže ih na izložbama te prodaje u trijemu Gospe Karmelske. Na njihovim web stranicama vidim da je moguće, uz najavu, posjetiti i radionicu.

Sanisio je, u dijalektu, naziv za dio Fažane oko crkvice Svetog Elizeja (link) i tako je radionica dobila svoj naziv.

Uz ljepotu predmeta važna je i lijepa priča, a Sanisio je definitivno ima.

Preporučujem web stranice (ima i web shop):

http://sanisio.com/hr/naslovna/

Nadam se da mi Sanisio neće zamjeriti jer je slika svijećnjaka upravo s njihovih web stranica.

swirl @ 18:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, studeni 28, 2014

Tvornicu amfora u Fažani, kao i jednu od najraskošnijih antičkih vila na našoj obali vjerojatno je posjedovao Gaj Lekanije Bas. Ostaci amfora nađeni u Fažani imali su njegovu oznaku, a crijep i amfore nađeni u vili imali su iste oznake.

Gaj Lekanije Bas umire 64. godine bez muških potomaka te i tvornica i imanja prelaze u ruke cara.

U drugoj polovici 1.st. i u 2.st. na amforima se mijenja žig. Neki žigovi imaju oznaku POLL, a o osobi Pollio ne zna se ništa. Nađene su i amfore s oznakom M.AURELIUS.IUSTUS.

O Marku Aureliu Justu već se može više toga isčeprkati. AURELIUS je gentilicij (rodovsko ime, nomen) relativno je često na području Pule u 2. i 3.st. Pronomen i gentilno ime podsjećaju na dinastiju Antonina. Zajedno sve upućuje na razdoblje 2. i 3.st.

Iz ovog razdoblja otkriven je i zavjetni žrtvenik Flori (kraj 2., početak 3.st.) nađen u Kastrumu na Velom Brijunu. Zavjetni spomenik podigao je upravo jedan Marko Aurelie Just. Mada je riječ o nagađanjima, postoji mogućnost da je u nekoj fazi, kako je to bilo ranije u doba Gaja Lekanija Basa, vlasništvo nad tvornicom amfora u Fažani kao i nad raskošnom vilom u uvali Verige na Velom Brijunu imao upravo ovaj vlasnik, Marko Aurelie Just.

Izvor: Istra od Epulona do Dioklecijana, Alka Starac

Na slici: Kastrum, Veli Brijun

swirl @ 20:01 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, svibanj 25, 2013



U 17.st. epidemije su toliko prorijedile broj stanovnika u Puli da se broj stanovnika Pule sveo na svega nekoliko stotina. Vincenzo Bragadin, tadašnji pulski providur, odlukom mletačkog senata, naredio je rušenje gradskih zidina kako bi se Pula „provjetrila“, kako bi zrak u njoj bio čišći. Ova odluka uvelike je pogodovala razvoju Fažane. Fažana je rušenjem gradskih zidina Pule dobila puno građevnog materijala koji je korišten za izgradnju fažanske rive i luke. No provedba ipak nije bila savršena pa se nedugo nakon završetka gradnje Fažana našla pod more, potopljena. Uslijedilo je rušenje niza kuća u Fažani, kuća koje su se nalazile uz samo more. Pretpostavlja se da je tada srušena i fažanska lođa. Ulogu lođe kasnije je dobila lopica crkvice Sv. Gospe od Karmela.

Izvor: Fažanski libar 5

swirl @ 15:33 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, veljača 16, 2012



U župnoj crkvi u Fažani (link), pokraj ispovjedaonice u zid je ugrađena mramorna ploča s tekstom na talijanskom jeziku. U prijevodu tekst glasi:

„Godine 1706., 29. lipnja

Dekretom od 07. studenog 1587. presvjetlog i uzvišenog gospodina Nikole Salamona, nekoć providura u ovoj istarskoj pokrajini; sukladno dukalima presvjetlog senata od 27. ožujka 1582., ostaju u cijelosti žitelji fažanske općine i dalje uvedeni u vlasništvo na punti Valbandon; njihovim terenima, akcijama, pravima i ovlastima.

Godine 1701., 15. travnja

Presvjetli i uzvišeni gospodin Marco Balbi, kapetan rašporski, ponovno potvrđuje pravo spomenutim žiteljima, na njihovim terenima, akcijama i pravima na punti Valbandon.“

Ovime se uređuje vlasništvo novopristiglom stanovništvu u Fažanu. Prva odluka donesena je još 1582. kada im je dužd u Veneciji dodijelio zemlju i određena prava. Valjanost odluke potvrđuje nekoliko godina kasnije Nikola Salamon, a potom 1701. i rašporski kapetan Marco Balbi. Objavljivanje odluke istog sadržaja u ovakvim vremenskim intervalima očito je rezultat pokušaja da se odluka ospori.

Inače, ovakve odluke garantirale su novim stanovnicima neke beneficije; dodijenjena im je zemlja u razdoblju od 20 godina, uz preduvjet da se u najviše 5 godina zemlja obradi, imali su pravo na povoljnije kredite, besplatno sjeme....

Od kuda su došli ovi stanovnici nije poznato.

Izvor: Fažanski libar 4

swirl @ 22:46 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 29, 2012



Postojanje mnogih antičkih vila u Istri bilo bi nepoznanica da o njima nije pisao Anton Gnirs. A. Gnirs bio je rodom iz Češke, a boravio je u Istri od 1899. do 1918. Bio je konzervator carsko kraljevske Centralne komisije za istraživanje i zaštitu spomenika i kustos državne arheološke zbirke koja je bila pohranjena u Augustovom hramu i amfiteatru. Po osnivanju pulskog Gradskog muzeja 1902. Gnirs se bavio isključivo zaštitom istarske spomeničke baštine. Od 1912. bio je konzervator za Austrijsko primorje. Po raspadu države 1918. vratio se u Češku, a umro je 1933. Gnirs je budućim generacijama ostavio niz pisanih dokumenata, tekstova, objavljenih članaka neprocjenjive vrijednosti. Upravo zahvaljujući njemu Istra je i u njegovo doba bila prepoznata kao turistička meka s mnogobrojnim povjesnim spomenicima i vrlo bogatoj povijesti.

U dvadeset godina provedenih u Istri A. Gnirs je očajavao nad uništavanjem spomeničke baštine, pokušavao je zaštititi štogod je mogao, vrijedno je pisao o otkrivenim nalazištima detaljno bilježeći i ona koja su do danas nestala. Na osnovu njegovih zapisa olakšano je istraživanje njegovim sljedbenicima, ali i omogućeno saznanje o lokacijama koje su bespovratno uništene, što zbog izgrađenih stambenih objekata i infrastrukture, što zbog utjecaja prirode.

Gnirs je prvi locirao ostatke radionice i antičke vile u Fažani (link). Dok je antičku Fažanu u razdoblju od 1. do 3.st. obilježila proizvodnja amfora, naknadno se vila adaptirala i postala usmjerena na poljoprivrednu proizvodnju. Ranocarska vila, pretpostavlja se, zauzimala je površinu od 5.500 m2, gotovo ispod cijele stare jezgre Fažane danas.

Gusta naseljenost u tom razdoblju gotovo je načičkala fažansko priobalje stanovnicima, poljoprivrednom proizvodnjom, antičkim vilama. A. Gnirs ostavio je niz zapisa o antičkim ostacima u uvali Marić (uvala južno od Barbarige). Nalazio je ostatke cisterni i vila rustika i na području prema Mandriolu, u Peroju, u Golubovima... U blizini Stancije Barbariga, uz samo more, pronašao je ostatke antičke vile (takozvana Schwalbova vila). Za razliku od gospodarskih vila ovo je bila raskošna vila bogato dekorirana freskama i mozaicima. Djelić zidnih slikarija i mozaika je spašen, no još u Gnirsovo doba ova je vila velikim dijelom bila razgrađena, a od njezine građe gradile su se druge kuće i utvrde.

Antičku vilu u Valbandonu (link) uništila je intenzivna izgradnja krajem 19.st. tako da od nje danas gotovo da nema traga. No trag postoji u Gnirsovim mnogobrojnim izvještajima koji spominju njezine mozaike, raskoš kao i njegov zaključak kako je riječ o istom tipu vile poput vile na Brijunima u uvali Verige (link). Na žalost do danas podmorje Valbandona nije temeljitije ispitano. Postojali su planovi da se to učini u 2009. godini no pogubljeni su u „bespućima hrvatske zbiljnosti“.

U Betigi kod Barbarige Gnirs je pisao o vrijednom nalazištu sakralnog objekta (link). Dok se u novijoj povijesti sakralni objekt istražio, ostalo je za istražiti za neka bolja vremena (kada će biti više novaca za kulturu, a manje za pljačku i crne fondove) postojanje rimskog naselja na ovom području.

I sama Sveta Foška (link) sagrađena je na lokaciji gdje je prethodno postojao vjerski objekt iz antike. Niz manjih hramova i crkvica postojao je uz tadašnje antičke vile. Na potezu od Fažane prema Galižani, u Savolagu, Gnirs je zapisao kako je pronađeno niz stela od kojih su neke do danas nestale. No ipak se za njih zna, zahvaljujući njegovom entuzijazmu. Na području same Pule također su nestali maleni ranokršćanski sakralni objekti Sv. Pelegrin, Savolago, Val Sudiga, Sv. Ivan.

Izvor: Fažanski libar 4

swirl @ 16:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 7, 2011


U natjecanju za pobjednika najkraće i najuže ulice u Istri svojeg „konja za trku“ ima i Fažana. Uličica se nalazi u staroj jezgri Fažane, a zove se La Rondinella. Na talijanskom la rondinella znači lastavica, a naziv ulice potječe od priče starih fažanaca kako su ulicom mogle proći samo lastavice.

swirl @ 22:46 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, rujan 9, 2010

Antonio Smareglia, istarski kompozitor (link), volio je dolaziti u jednu vilu u Fažani koju je, po njegovoj operi, nazvao „Oceana“. Po crvenoj boji fasade vilu su ipak uglavnom zvali «Crvenom vilom». Nalazila se uz samo more, a oko nje je bilo zelenilo. Kasnije su (mislim negdje nakon 2. svjetskog rata) u «Crvenoj vili» živjeli direktor «Instituta za jadranske kulture» (kasnije «Poljoprivredni zavod») te pomoćnik direktora. Zatim je vila bila napuštena niz godina, a na koncu je 1977. godine srušena.

Šećete li uz more od Valbandona prema Fažani (predivna šetnica - link) vidjeti ćete i danas drugu fažansku vilu, vilu «San Lorenzo». I ona je poprilično slična „Crvenoj vili“. Izgrađena je u secesijskom stilu, u vrijeme dok je Fažana bila dijelom austrijskog primorja.

Vila je danas prazna, no i danas plijeni pažnju mnogobrojnih šetača. Vila je uz samo more, ispred nje je mol (nekada je na molu bila napravljena i mala čamčarnica), oko vile je lijep vrt, na žalost isto zapušten. Prije stotinjak godina u vili je bio i hotel.

Vila i zemljište oko nje do 1943. pripadali su obitelji Manarini.

Nakon 2. svjetskog rata, dok su u «Crvenoj vili» živjeli direktor i pomoćnik direktora «Instituta za jadranske kulture», u «San Lorenzu» je bio «Zavod za mediteranske kulture», a oko njega je bila štala i gospodarske zgrade (danas je samo dio tih objekata sačuvan).

U Institutu su se uzgajale masline, voćke, vinogradi... a zemlja instituta nalazila se od nogometnog igrališta u Fažani pa sve do ograde današnjeg kampa Bi Village.

Izvor: Fažanski libar 3 (tekst «Institut za jadranske kulture ili poljoprivredni zavod u Fažani napisao Mirko Urošević)

swirl @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, travanj 3, 2009
Za razliku od središnje Istre, obalno područje ima manje fresaka, a nerijetko su one i lošije istražene.
Sama Fažana ima freske čak u dvije crkve; u župnoj crkvi Sv. Kuzme i Damjana (link) i u maloj crkvici na Župnom trgu, Sv. Mariji od Karmela (link).
U župnoj crkvi na nekoliko su mjesta vidljivi ostaci fresaka. Stariji sloj je vjerojatno nastao u drugoj polovici 15. st. To su djelovi freske na južnom zidu crkve.
U sakristiji se nalazi mlađi sloj zidnih slika. Zbog sličnosti u izradi te bojama koje je majstor koristio, smatra se da je ove freske napravio isti majstor kao i freske u Sovinjaku (Sv. Rok – link), Višnjanu (Sv. Antun Pustinjak – link) i Bačvi (Sv. Jakov). Autor zidnih slika je Dominik iz Udina. U Višnjanu se Dominik iz Udina i potpisao,
Ali je naznačio da je stanovnik Vodnjana (tal. Dignano). Zato se smatra da je, barem neko vrijeme, Dominik stvarno živio u Vodnjanu.
U crkvici Sv. Marije od Karmela također se nalaze dva sloja fresaka. Od starijeg sloja nastalog u 15.st. vide sa samo mali segmenti. Majstor koji je radio freske koristio je i tada izuzetno skupu plavu boju. Iz te su faze vidljivi i posvetni križevi.
Znatno vidljiviji sloj freski (na slici) nastao je krajem 15. ili početkom 16.st. Starost freski zaključena je po načinu izrade, ali i načinu ukrašavanja rubova svake pojedinačne scene prikazane na zidu. Freske prikazuju niz scena iz života nekog sveca. 
Izvor: Fažanski libar 3 (tekst "Šareni kaleidoskop fažanskih fresaka" napisao Željko Bistrović)
swirl @ 17:00 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, prosinac 27, 2008
Veliki istarski skladatelj Antonio Smareglia rodio se u Puli 5. svibnja 1854. godine u kući blizu Foruma. Tada se ulica zvala Via Nettuno, a danas je to Augustov prolaz 3. Godine 2004. u kući je otvorena spomen soba skladatelja.
Mada je proputovao niz zemalja Smareglia nije nikada zaboravio Istru te se uvijek vraćao na rodnu grudu, kako u Pulu, tako u Vodnjan od kuda je bio njegov otac ili pak u Fažanu u jednu vilu koje danas više nema. Vilu je nazvao Oceana po svojoj poznatoj operi.
Njegova djela izvodila su se u Milanu, Parizu, New York-u, Dresdenu, Trstu, Veneciji, Beču, Pragu, Novari, Torinu, Rimu, Ljubljani, Udinama.... i naravno u kazalištima u Hrvatskoj (Rijeka, Pula, Zagreb, Rovinj, Umag...).
Djela poredana po godinama praizvedbe jesu: Daleki lov (praizvedba 1875.), slijede Leonora, Preziosa, Bianca da cervia, Kralj Nala, Sigetski vazal, Cornill Schutt (opera koja je poslije mijenjala naziv i postala Flamanski slikari), Istarska svadba, Noćni leptir, Oceana i Bezdan (godina praizvedbe 1914.).
Istarska svadba nastala je za vrijeme njegovog boravka u Vodnjanu. Libreto za Istarsku svadbu bazirao se na jednoj od mnogobrojnih priča s područja Vodnjana, a Smareglia je napisao operu možda i ne shvačajući njezinu pravu vrijednost. Često ju je znao nazivati opericom.
Opera Oceana imala je praizvedbu 1903. u milanskoj Scali, pod ravnanjem Artura Toscaninia, a u gledalištu je bio i Gabrielle D'Annunzio. Reakcije publike bile su vrlo podvojene. Dok je dio publike bio nenaviknut na takav stil te je osporavao njezinu vrijednost, dio publike je bio jednostavno oduševljen novinom koju je Oceana unijela u svijet opere.
Najveći broj opera nastao je nakon što je Smareglia izgubio vid nakon neuspješne operacije katarakte te je taktove opere diktirao sinu Mariu Smareglia.
Antonio Smareglia umro je 1929. godine.
Izvor: Antonio Smareglia (1854 – 1929), Sveučilišna knjižnica u Puli, 2004.
Fotografija preuzeta s istrianet.org
swirl @ 15:11 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 16, 2008
Penjete li se oko 900 m uličicom Put Sv. Elizeja (započinje kod groblja u Fažani) stići ćete do crkvice Sv. Elizeja.
Crkvica je građena u 6.st. Na pročelju i apsidi nalaze se lezene, a u zidove su ugrađeni spoliji. Segmenti s ranokršćanskom simbolikom nađeni su čak u okolnim suhozidima. 
Crkvica je građena na mjestu gdje je postojao gospodarski objekt u antici. Objekt nije istražen nego se na ovo otkriće naišlo slučajno, tijekom manjih  radova oko crkve. Sredinom 20.st. ispred crkve otkriveno je 6 ranokršćanskih grobova uklesanih u stijenu te kasnije dodatno obrađenih tako da je riječ o svojevrsnim sarkofazima. Grobovi datiraju iz razdoblja od 6. do polovice 8.st. Po načinu ukopa može se zaključiti da je riječ o grobovima imućnijih ljudi. Pedesetak metara zapadnije otkrivena je i kosturnica. Naselje koje je postojalo oko crkvice kasnije je nestalo tako da je danas Sv. Elizej okružen maslinicima.
Izvor: Fažanski libar 2006. (tekst «Starokršćanska Fažana, Željko Ujčić)
swirl @ 18:33 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 8, 2008
Povijesna literatura iz 19. i početka 20.st. vezala je Fažanu uz veliku antičku radionicu amfora u vlasništvu Gaja Lekanija Basa. Do mnogobrojnih ostataka amfora došlo se postavljanjem prvih vodovodnih cijevi u Fažani, kao i prilikom gradnje privatnih kuća u staroj jezgri.
Tek novije dotjerivanje Fažane u razdoblju od 2006.-2008. definitivno je potvrdilo mišljenja starijih povjesničara. Konačno su otkriveni djelovi velike peći za pečenje keramike, mnogobrojni žigovi Gaja Lekanija Basa koji su se utiskivali u amfore te ostaci samih amfora. Proizvodnja amfora započela je početkom 1.st. Zadnji vlasnik iz ove obitelji (Gaj Lekanije Bas, sin istoimenog oca) umro je bez nasljednika te je radionica prešla u carsko vlasništvo, a funkcionirala je sve do kraja 2.st.
U antičkoj Fažani pekle su se jajolike amfore, kasnije po obliku nazvane tip Dressel 6B ili «Istarska amfora» (po njemačkom arheologu Dresselu s kraja 19.st.).
Uređivanjem Župnog trga (na slici) nedavno je otkrivena i velika cisterna. Pretpostavlja se da je na istom mjestu bila i antička cisterna koja je vodom opskrbljivala radionicu amfora. Tijekom radova potvrđeno je kako Fažana leži na mnogobrojnim izvorima slatke vode, tako da smještanje antičke radionice na ovom mjestu samo dokazuje mudrost starih Rimljana.
U Ribarskoj ulici otkriven je bunar. Keramička peć otkrivena je u Ulici 8. marta. Otkriveni su njezini djelovi, mada cjelovito istraživanje nije moguće zbog stambenih objekata sagrađenih na mjestu gdje postoji još sastavnih djelovaove peći.
U Brionskoj ulici, na Župnom trgu, Ribarskoj ulici i još nekim djelovima stare jezgre Fažane otkriveni su djelovi antičkih stambenih objekata, kao i tijesak za masline. Na Župnom trgu br.1 na uglu kuće ugrađen je antički nadgrobni spomenik. Otkriveni su i mnogobrojni ostaci amfora, poklopaca za amfore, te kalup za izradu svjetiljki. Glina za proizvodnju amfora vjerojatno je većim dijelom dopremana iz uvale Valbandon, gdje je raskošnu vilu imao vlasnik radionice - Gaj Lekanije Bas, a vjerojatno je tek manji dio gline dopreman iz nizine rijeke Po. Inače pretpostavlja se da je upravo ova obitelj bila vlasnicima raskošne maritimne vile u uvali Verige na Velikom Brijunu (link).
Po mnogobrojnim nalazima krovne opeke u Puli i na Brijunima, s utisnutim inicijalima Gaja Lekanija Basa zna se da je radionica u Fažani proizvodila i krovne opeke.
Mada je bogatstvo otkriveno tijekom nedavnih radova dijelom odneseno u muzej, a ostalo je prekriveno, vrijedi znati po čemu hodate kada šećete pločnicima Fažane. Na mjestima otkrića u Fažani postavljene su ploče s kratkim tekstom i slikama (slikala sam s ploče, zato slike nisu kvalitetnije) čime Fažana postaje muzej na otvorenom. Vrlo dobra ideja.
Izvor: Fažana ispod pločnika, Arheološki muzej Istre, Katalog 74
swirl @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, listopad 7, 2008
Još prije petnaestak godina Fažana je bila malo zapušteno mjesto. Zbog Brijuna koji su bili nedostupni običnim smrtnicima, svaki napredak Fažane bio je onemogućen. 
Sada je fažanska riva puna šarenila, gradić je pun događanja cijele godine, a turistička zajednica krupnim koracima unapređuje fažansku ponudu mudro koristeći fažansku tradiciju.
I Kuppelwieser je prvi put stigao na Brijune barkom s fažanskim ribarima. 
Na samom moru Fažana je uvijek bila seoce ribara. Početkom 20.st. u Fažani je bila tvornica za preradu i konzerviranje sardela. Tim je ljepše vidjeti današnju fažansku rivu, novo uređenu, s Parkom sardela, skulpturama inspiriranim ovom plavom ribom toliko usađenom u život ljudi ovog kraja. Ili pak trg u blizini rive koji je isto u znaku sardela (na slici).
Osim Parka sardela Fažana ima i školu soljenja sardela. Škola se organizira u svibnju kada je najbolje vrijeme za soljenje, polaznici uče kako se to radi, dobivaju diplome. Degustacija soljenih sardela i ocjeljivanje organizira se tri mjeseca kasnije, u kolovozu kada najbolji dobivaju i nagrade. Ima Fažana i Malu ribarsku akademiju gdje se uči plesti ribarsku mrežu. Pa feštu od sardela gdje se na rivi mogu degustrirati razne delicije od ove plave ribe. Za ljubitelje kuhanja organiziraju se tečajevi gdje se uči kako pripremati niz jela od sardela.
swirl @ 18:23 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, listopad 27, 2007
Već sam pisala o crkvi Sv. Damjana i Kuzme u Fažani (link na post) i maloj, ali zgodnoj rivi u Fažani (BTW stavili su svjetla u more, pa je baš fora u večernjim satima). 
No nisam napisala kako je nastanak današnje crkve, ali i rive u Fažani, povezan sa strašnom epidemijom kuge u Puli u 17. stoljeću. 
Zbog velikog broja žrtava kuge, 1635. godine mletački providur Vicenzo Bragadin donio je odluku o rušenju gradskih zidina Pule kako bi grad «dobio svježeg zraka». Od dijela kamena dobivenog rušenjem pulskih bedema sagrađena je fažanska riva, pa se stara crkva našla praktički pod morem. Zato je sagrađena nova (gradnja dovršena 1688.).

Nadopuna posta: Kako sam stavila jučer postić o Fažanskoj rivi tako mi je Artsi (link na Artsia) ostavio komentar da slijedi daljnje uređenje fažanske rive. Artsi je to pročitao jučer, a ja danas (Glas Istre na internetu kasni jedan dan). Dakle, uz samu rivu danas su tvornica stakla i tvornica Badel, obje napuštene, a poprilično nagrđuju Fažanu. Po članku Fažana dobiva dva manja hotela, jedan prema perojskoj šumi, drugi na mjestu tvornice Badel. Fažana će izgleda dobiti i neke manje stambene objekte. Artsi je izgleda s pravom rekao da mu plan djeluje dobro.
Dakle, živi bili pa vidjeli. U svakom slučaju, Fažana mi je zgodno mjesto i baš mi je drago da je, nakon desetljeća prisilne svojevrsne «izoliranosti» krenula naprijed u revijalnom tonu.
swirl @ 18:54 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 23, 2007
U centru Fažane nalazi se mala crkvica Gospe Karmelske.
Izgrađena je čak u 9.st, a loža je dodana u 14. st. U 15. je stoljeću ukrašena freskama u koje su naknadno urezani mnogobrojni glagoljaški grafiti. Fažanci je zovu «Madoneta».
swirl @ 18:36 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 19, 2007
Stari grb Fažane imao je na sebi amforu na podlozi plave boje koja je simbolizirala more. Amfora se nije na grbu našla slučajno, jer je izgleda ključna za nastanak imena Fažane. Caius Laecanius Bassus ovdje je početkom naše ere imao veliku tvornicu amfora, dovoljno veliku da su amfore s njegovim grbom nađene na širokom području od Dunava do Alpa. Latinski «vas» je posuda, a «vasanum» kraj gdje se posude rade, pa se pretpostavlja da je tako nastao naziv Fažana. Ima još nekih, malo drugačijih, pojašnjenja naziva, ali mi ovo djeluje najvjerojatnije.
I evo još malo sličica iz Fažane (riva Fažane i dolazak broda s Brijuna):


swirl @ 12:45 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 17, 2007
Crkva u Fažani je definitivno crkva na najnižoj nadmorskoj visini u Istri. Sadašnji je oblik dobila 1680. godine. Posljednja je restauracija napravljena 1990. kada su nađeni ostaci prozora crkve koja je prethodila današnjoj, negdje iz 12. st. U crkvi je 5 drvenih oltara koji su danas prava rijetkost. Bila je, poput niza istarskih crkava, oslikana freskama, no danas se od njih naziru samo tragovi.
Posvećena je zaštitnicima župe; braći sv. Kuzmi i Damijanu. Priča o njima slijedi....
Braća su rođena u Siriji. Bili su liječnici, ali su osim ljudi liječili i životinje i za svoj trud nisu željeli primiti nikakvu naknadu. U vrijeme najgorih progona kršćana (u doba Dioklecijana) u njihov kraj dolazi Lizije, jedan od najkrvoločnijih rimskih upravitelja. U mnogobrojnim hajkama na kršćane oboje bivaju uhapšeni. Sad slijedi dio pun torture:
Nakon mučenja Lizije ih baca u more, no more ih "spašava" jer ih izbacuje žive na obalu. Tortura je nastavljena bacanjem braće u vatru, ali ih je i vatra poštedila. Slijedi kamenovanje, no priča kaže da se kamenje od njih odbijalo i pogađalo njihove mučitelje. Kamenje slijede strelice s istim ishodom. Na koncu im je odrubljena glava i zajedno su pokopani. Za njihov je grob vezano niz priča o čudesnim ozdravljenjima
...

Donja slika je dodana samo zato da vam pokaže kako je crkva uz samo more, na fažanskoj rivi.
swirl @ 17:55 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 23, 2007

Upravo sam na vijestima (HRT 1) vidjela kratku reportažu o jučerašnjoj „rimskoj večeri“ u Valbandonu. Naravno da sam uvijek na krivim mjestima u krivo vrijeme jer sam se dan ranije vratila u Zagreb, ali eto zato par crtica o Valbandonu i jednoj divnoj šetnici uz more.

Valbandon je između Pule i Fažane. Neki tvrde da mu je naziv nastao od tal. valle abandonata (napuštena uvala). Početkom 20 st. u zaljevu Ribnjak nađeni su ostaci rimske vile (pa je to između ostalog (pod "ostalo" spada i tvornica amfora koja se nalazila u Fažani) i nadahnulo ovaj event od jučer navečer kada se Valbandonom prošetalo nekoliko rimskih toga i uživalo u starorimskim delicijama). Rimska vila datira iz razdoblja 1. st., a otkriveni rimski mozaik nastojao se što je više moguće spasiti (mislim da više ne trebam komentirati da stari rimljani uopće nisu bili ludi, imali su vile u najljepšim uvalama od Brijuna, Barbarige, valbandona pa nadalje).

U uvali je danas restoran s lijepom terasom, puno malih barki koje u uvalu ulaze ispod mostića namijenjenog šetačima. Ne znam tko, ali netko u uvali stvarno vodi računa o cvijeću jer uvijek pogledam ima li što novoga.

Šetnica koju sam spomenula vodi sve od Štinjana preko Valbandona, obale kampa Bi Village do Fažane i njezine rive.
Šetnica uz Bi Village


Kamp Bi Village inače je veličine oko 500.000 m2 (prima više od 3.500 gostiju). Stalnim ulaganjem danas spada u jedan od ljepših kampova koje sam do sada vidjela (BTW nedavno sam u njihovom restoranu pojela jedan dobar biftek s tartufima).

Sve uz more, što popločanom stazicom što šljunčanom stazom dolazite do fažanske rive koja je, kao i cijela Fažana, živnula od kada je dozvoljen pristup Brijunima (i tamo sam dobro jela, u jednom malom restoranu na samoj rivi, ali ako niste gladni barem se možete počastiti kavicom u jednom od kafića).
Šetnica uz Bi Village

Fažanska riva

Fažanska riva (obratite pažnju na valove koje sam uspjela slikati, s obzirom da je o meni riječ onda je to stvarno veliki uspjeh)


swirl @ 21:00 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare