Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
petak, ožujak 8, 2013



U 19. i 20.st. u Istri posude od Gline proizvodile su se u Raklju koji je po tome i danas poznat. No manje je poznato da nisu samo stanovnici Raklja radili glinene posude; radili su ih i stanovnici Pavletića, Zubina i Ćukarije. Za razliku od Raklja, lončarstvo je u ostalim mjestima zamrlo tijekom prve polovice 20.st.

Lončarstvom u Pavletićima i Zubinima započeli su se baviti njihovi stanovnici početkom 19.st. pod utjecajem slovenskih lončara. Prvo je prestala proizvodnja u Zubinima (1910.), potom i u Pavletićima (1935.).

U Ćukariji je cijela priča počela dolaskom obitelji Tomac iz Gorskog kotara, a zadnje posude napravljene su 1947.

Postojalo je niz razlika između lončarstva u Raklju i ostalim selima. U Raklju su se lončarstvom bavile i žene i muškarci, nekoliko cijelih obitelji. Posude su izrađivali na ručnom kolu, radili su veliki broj posuda koje su potom prodavali po cijeloj Istri. Upravo je to i razlog zašto su rakaljski lončari bili najpoznatioji.

U Pavletićima, Zubinima i u Ćukariji posude su se izrađivale na nožnom lončarskom kolu. Ovime se bavio maleni broj ljudi, uglavnom muškarci. I proizvodnja je bila manjeg opsega pa su svoje proizvode prodavali lokalno.

Lončarstvo Ćukarije nazivalo se i humskim lončarstvom ili pak lončarstvom Sv. Tome (peć za pečenje gline nalazila se u ruševinama crkvice Sv. Tome). Time se bavila obitelj Tomac,a za sada najstarija posuda nalazi se u Etnografskom muzeju u Pazinu. Najvjerojatnije ju je učinio Ante Tomac 1847. godine. Za razliku od ostalih centara jedino je u humskom lončarstvu bio uvriježen običaj urezivanja inicijala i godine proizvodnje na posude volumena većeg od 10 l. Posljednji humski lončar bio je Josip Tomac (1897.-1978.) koji je čak pokušao pokrenuti proizvodnju u obližnjim ciglanama.

Lončarstvo Ćukarije bilo je, u odnosu na druge centre, bogatije po oblicima posuda, a radile su se i male i velike. Ponekad bi i cijelo selo posuđivalo za posebne prilike lonce velike zapremine od onih koji su ih imali. Osim toga Ćukarija je, mada skromno, ipak imala bogatiju dekoraciju svojih lonaca. Jedini su radili i poklopce za posude. Postoji još jedna posebnost, Ćukarija je jedina proizvodila i posude za zagrijavanje kreveta. S topolom vodom ovakva bi posuda u hladnim zimskim noćima ipak zagrijala krevet. Radili su i posude s poklopcem koje bi se napunile žarom, a takve „grijalice“ obično su se koristile za spavaće sobe.

Izvor: Hum i Humšćina

Na slici: povratak u neka prošla vremena što svako toliko dočaraju stanovnici Huma i okolice

swirl @ 18:30 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, veljača 20, 2013



Legenda kaže da su nekada davno gradiće u Istri gradili vrijedni zidari. Kada su sagradili apsolutno sve što su htjeli, i kuće, i palače, i ulice, i trgove, ostalo im je još građevinskog materijala, većinom lijepog kvalitetnog kamena. Kada su raspravljali što će s tim kamenom, jedan je predložio da ga uzmu kući. No trebalo ga je prenijeti preko Učke što bi bio težak posao. Na koncu su odlučili da sagrade najmanji grad na svijetu, i to upravo na mjestu gdje su sjedili i pričali. I tako je, barem po ovoj legendi, nastao Hum. Legenda ima i više, a spominju sličan scenarij, mada u njemu glavne uloge imaju istarski divovi kojih su istarske legende prepune.

Izvor: Hum i Humšćina  

swirl @ 22:01 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 17, 2013

 

Na Aleji glagoljaša (link) nalaze se i Brnobići, malo selo između Roča i Huma. Jednobrodna crkvica Sv. Marije od Snijega sagrađena je u 15.st., a obnovljena je 1868. i 1904.  U crkvici je kameni oltar s drvenim kipom Blažene Djevice Marije s djetetom, također iz 15.st. Pokraj crkve je lapidarij (link) s odljevima najvažnijih glagoljaških spomenika.

Crkvica ima još jednu posebnost. Desno od ulaznih vrata u crkvu nalazi se uzidan kameni reljef. Na vrhu križa stoji natpis INRI (Iesus Nasarenus Rex Iudaerum). Na križu je razapet Isus, dok u doljnjem dijelu stoje dvije figure. Pretpostavlja se da je ženski lik (s lijeve strane) lik Bogorodice, dok je s lijeve strane prikazan svetac. Vjerojatno je riječ o Sv. Franji Asiškom ili Sv. Antunu Padovanskom. Svetac ima u desnoj ruci cvijet ljiljana, a između Bogorodice i sveca nalazi se vaza s ljiljanovim cvijetom.

Izvor: Hum i Humšćina

swirl @ 12:45 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, lipanj 18, 2011

Znate li da je osamdesetih godina 20.st. maleni Hum ugostio gradonačelnika Šangaja i njegovu delegaciju? Ideja ovog susreta bila je pobratimstvo Šangaja, sa njegovih 18 mil stanovnika, i Huma koji danas ima čak 23 stanovnika.

Do pobratimstva ipak nije došlo, ali je Hum dobio posebnu plaketu iz Šangaja.

Navodim tekst iz časopisa „Croatia putni časopis“ (proljeće 2011.) kojeg uvijek imate u avionima Croatia Airlines (časopis uvijek ima dobre tekstove i savršene fotografije):

„Ne bi bio problem dvadesetak Humljana ugostiti u Šangaju, no s obzirom da u Humu sobe iznajmljuju samo mještani Nela i Franko, teško da bi u Hum stalo više od dvije kineske obitelji. Iako je Hum dobio šangajsku plaketu, pobratimstvo se još nije dogodilo, no bilo bi zgodno ponovno aktivirati prijateljstvo najmanjeg i jednoga od najvećih gradova na svijetu.“

Nevezano za Šangaj, a vezano za poznatu humsku konobu (na slici): njezin vlasnik Aleksandar Merlak vrlo je poznato lice. Kao dijete njegove su slike bile objavljene u nizu novina jer je bio prvi bebač koji se rodio u Humu nakon punih 16 godina.

Izvor: Croatia putni časopis (Croatia Airlines, proljeće 2011)

swirl @ 16:44 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 31, 2009

Upravo je na današnji dan, prije deset godina, umro akademik Branko Fučić (31. siječnja 1999.).
Upravo profesoru Fučiću možemo zahvaliti na otkriću niza fresaka po crkvicama Istre i Primorja (link na tekst «Kako su otkrivene freske u Humu?"). Također, možemo mu zahvaliti i na otkriću više od polovice glagoljaških zapisa koji su do sada otkriveni u Hrvatskoj (link na tekst «Humski grafit»).
No možda mu najviše moramo zahvaliti na načinu na koji je znao prezentirati svoj stručni rad. Zanimljivim, ali jednostavnim stilom izražavanja, sa željom da pruži dovoljno informacija kako stručnjacima tako i nama amaterima, prepun iskrenog oduševljenja sa svakim, pa i najmanjim otkrićem, novog djelića naše povijesti ili pak otkrićem malog segmenta života pokojeg, do tada potpuno anonimnog, popa glagoljaša, jednostavno bi na svakog čitatelja prenosio želju da i sam sazna više.
I na koncu, odmah nekako na početku pisanja ovog bloga imala sam početničku sreću, pa sam kupila nekoliko knjiga prof. Fučića. Nadam se da nitko neće smatrati pretencioznim, ali vjerujem da, bez te početničke sreće, niti ovaj blog ne bi bio ovakav kakav jest. A vrlo je vjerojatno da ga nikada niti ne bi bilo.
Hvala Jerolimu na slikama unutrašnjosti crkvice Sv. Jerolima u Humu i njezinog poznatog humskog grafita kao i posjetniku da baš na današnji dan napišem ovaj tekst. 
swirl @ 15:57 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 1, 2008
U jesen 1972. u Humu je okrenut novi list. Prava revitalizacija započinje kada je Hum predan na upravljanje Čakavskom saboru. Tadašnji Hum, te ne tako davne 1972. imao je samo 10 stanovnika, a 17 ih je bilo u blizini gradića. 
Polača kroz koju danas prolazite i ulazite u stari Hum bila je urušena, crkvica na humskom groblju s poznatim freskama je prokišnjavala, unutrašnjosti kule zvonika prijetilo je urušavanje, stara škola u gradu (u kojoj je danas «Muzej glagoljaša» nije bila u ništa boljem stanju). I ostatak zgrada bio je, uz iznimku 6 zgrada, dotrajao ili su se kuće već srušile.
Vrlo brzo se prionulo poslu, popriličan dio posla odradili su studenti i polako je nastao Hum kakvog danas poznajemo.
Dok je u Humu 1972. živjelo 10 stanovnika, u 16.st. Hum je imao 240 stanivnika. Početkom 20.st. bilo ih je čak 400, a 1945. 117.
Egzodus nakon II svjetskog rata sveo je Hum, ali i niz drugih gradića Istre, na jad i bijedu. Da nije bilo upornih entuzijasta, marljivih ljudi i štovaoca tradicije možda bi i danas od njega ostale samo ruševine.
Tekst ću začiniti s nekoliko slika od Kljujuća načinjenih ove godine u 6. mjesecu kada su stanovnici Huma dočarali život iz nekog drugog razdoblja, a što se nadam da će postati sastavni dio ponude Huma u budućnosti uz već uhodanu proceduru biranja župana.
Izvor: «Hum na kraju drugog tisućljeća» Bruno Cotić, «Zanimljiva Istra» Just Ivetac
swirl @ 17:50 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 2, 2008

Koje li se bogatstvo skriva po skromnim crkvicama istarskih groblja. Već sam u nekoliko navrata spominjala grobljansku crkvicu u Humu, crkvu Sv. Jeronima. Ovdje je prof. B. Fučić otkrio freske, a u njezine je zidove uparano niz grafita. Nekada je ovdje bio i «Humski triptih» čija je kopija na Brijunima u crkvici Sv. Germana dok je original u Poreču. Na slici je kopija s Brijuna, a sadrži samo oslikana polja dok se ne vide «pregrade» između tri slike, način na koji je na njih uklopljena luneta, te retabl na kojem se triptih nalazio.
Triptih se nalazio na oltaru, a rad je majstora Antuna iz Padove (vidi link o Padovi pokraj Kašćerge). Isti majstor radio je freske u Draguću i Oprtlju.
Triptih je nastao 1529. godine. Središnji dio prikazuje Bogorodicu s djetetom. Pri dnu je nacrtan Ivan Pečanić, tadašnji humski župnik koji je i dao izraditi triptih, a kraj njegova prikaza glagoljicom su upisana slova P I (pop Ivan). Desno je naslikan Sv. Jeronim (link), a lijevo je neki drugi svetac. Iznad glavnog dijela triptiha nalazi se luneta s Bogom i anđelima.
Stalak na kojem se nalazi triptih (retabl) vrijedan je glagoljaški spomenik. Branko Fučić otkrio je sadržaj glagoljaškog natpisa, odnosno veći dio njega koji je ostao sačuvan:
«V Hristovo ime, amen. Let rojstva togoje 1529, miseca sektembra dan 20, bi svršena ta figura v Humi na slavu Gospodinu Bogu i svetomu Jerolimu po meštri Antoni s Padove. I v to vrime biše v Humi plovan Ivan Pečanić rodom iz .....ate. I v to leto pokriše crikav sv. Jeronima i učiniše (?) figuru na antar svetoga Antona... i mali zvon postaviše i veće dobra stvoriše zač bihu v Humi muži dobri Juraj Gržinić i njega podžup Grgur Bakšić i ostalo dobri muži. I v to vrime car Selimbeg zauja ugrsku zemlju i biše po svem svitu rat, nevera, neljubav, hinba, užura. I to zapisah ja, pop Andrij Prašić rodom iz Bužan.
Zbog vrijednosti triptih se više ne nalazi u Humu, ali i dalje simbolizira vrijednosti koje čine Hum, ma koliko god malen on bio.
Izvor: Franina i Jurina 2002., «Humski triptih», Josip Šiklić
swirl @ 18:24 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 20, 2008
swirl @ 13:19 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 17, 2008

 

Zadnja «stanica» Ajele glagoljaša (link na tag „Aleja glagoljaša“) uređena u sklopu ovog projekta jesu vrata za Hum.

Nekada je gradić Hum imao čak troje gradskih vrata. Danas su sačuvana glavna kroz koja ulazimo u gradić. Nekada su imala drvene vratnice koje su potpuno propale. Projektom "Aleja glagoljaša" Hum je dobio nova vrata, izrađena po nacrtu Želimira Janeša, a napravljena u pulskom brodogradilištu „Uljanik“. Na njima je natpis  „Tom malom gradiću u pohode dođi, na kamenu tvrdu toplina vri“. Vrata vode kroz gradsku palaču (Polaču) u čijem je prizemlju (kroz koje prolazite) mali lapidarij.

Na vratima je i 12 medaljona, svojevrsni kalendar. Svaki medaljon prikazuje najtipičniju aktivnost istarskog seljaka u svakom mjesecu. Medaljon sa starcem koji sjedi uz ognjište tako simbolizira siječanj, medaljon s košnjom trave prikazuje lipanj, medaljon koji pokazuje žetvu označuje srpanj, onaj s kolinjem studeni....

«Kvake» su izrađene od bronce, a prikazuju rogove volova boškarina koji i sam simbolizira Istru (vidi link).  Na dan Huma sastavni dio ceremonije je i otvaranje gradskih vrata mnogobrojnim posjetiteljima. Neki „dobročinitelj“ je uspio ukrasti jedan rog, pa je nestali rog zamijenjen novim.

Izvor: Aleja glagoljaša (Josip Bratulić), Franina i Jurina 2012

swirl @ 20:22 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, travanj 11, 2008
Do najmanjeg grada na svijetu, Huma, vozite od Roča Alejom glagoljaša (pri tom zanemarite da gotovo u svako istarsko selo možete doći s najmanje 5 strana i da je cijela Istra mreža cesta, cestica i puteva).
Projekt Čakavskog sabora, Aleja glagoljaša, napravljen je po idejnom projektu Josipa Bratulića završenom 1976. godine. Skulpture uz cestu napravio je Želimir Janeš.
Cilj projekta bilo je oživljavanje gotovo zamrlih sela istarske unutrašnjosti (tada je Hum imao svega nekoliko stanovnika i većina njegovih zgrada bila je u ruševnom stanju), ali i spomen na hrvatsku pismenost od davnih dana. Uz uspon prema Humu svako toliko nailazite na skulpture pune simbolike o kojima više ovih dana. Zajedno je s novim vratima Huma jedanaest takvih «stanica».
Zanima li vas više preporučujem da nabavite knjižicu «Aleja glagoljaša» Josipa Bratulića.
(tekstovi o svim nazovimo-ih-stanicama biti će u folderu «Aleja glagoljaša»  (s lijeve strane bloga), uz svaki će biti broj, što je broj niži to je «stanica» bliže Roča i obratno)

swirl @ 18:02 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 29, 2007

Na zapadnom zidu humskog zvonika - kule nalazio se kamen s glagoljskim natpisom. Natpis je uništen 1921. kada su se njime „pozabavili“ fašisti iz Buzeta. Kopija tog natpisa danas je u prizemlju Polače (gradske palače koju vidite na slici, a kroz koju vode gradska vrata u Hum). 
Tekst glasi:
„1552, miseca marča na dan 16, va vrime župana… Gržinića. Meštar … Baštijančić iz Draguća… Pop Ivan Cvitić“.
Što nebrigom, a što namjerno, dio humskih glagoljaških zapisa (osim ovog) je isto uništen. Osim humskog grafita (LINK) u crkvici na groblju nalazi se oko 40 grafita. Osim natpisa na zvoniku, ista „ekipa“ fašista iz Buzeta uništila je 1921. još dva glagoljaška natpisa, ali su i oni kasnije rekonstruirani i kopije se nalaze u prizemlju Polače.
Hum je poput Roča bio centar glagoljice, a neki su njegovi stanovnici glagoljicu koristili još početkom 20.st.
swirl @ 18:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 18, 2007

Hum - najmanji grad, a ima čak dva župana. Biranje župana Huma datira iz davnih vremena, a običaj je obnovljen 1977. Reizbor se odvija svakog lipnja u Gradskoj loži Huma (na fotki s desne strane odmah do crkve). Župana bira 11 sudaca «uz pomoć Boga i raboša». Raboš je drveni štap na kojeg se urezuju glasovi, s jedne strane ZA, a s druge strane PROTIV. Cijeli je izbor uvježbana procedura na lokalnom dijalektu i izvanredna predstava za posjetioce Huma na taj dan. Po završetku procedure stari župan proglašava novoga koji preuzima župansku palicu i ključeve najmanjeg grada na svijetu.
Inače, loža se izgradila za vrijeme vladavine Mletačke Republike kada je ojačao gradski život, a Hum postao središte Humštine. Zbog potreba javnog života posljednja je kuća u srednjem nizu kuća (tri su niza kuća u Humu) proširena i tako je izgrađena Gradska loža. Što se nije rješavalo u loži, rješavalo se van gradskih zidina, za kamenim stolom pod lipom za koju se priča da je stara 600 godina.
BTW ima li boljeg primjera od Huma? Par kuća, par stanovnika, a skoro svatko od vas je čuo za Hum. Samo primjer koliko nekoliko pametnih i vrijednih ljudi može napraviti za promociju svog grada i svog kraja.
swirl @ 18:02 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 17, 2007

Biska je autohtona istarska rakija. Radi se od komovice, imele i nekoliko vrsti trava. Naziv "biska" nastao je od latinskog naziva za imelu (Viscum album). 
Plodovi imele su otrovni, ali ostatak biljke ima ljekovita svojstva (relaksira, protuupalni učinak, regulira krvni tlak, poboljšava cirkulaciju, djeluje na rad srca i bubrega...). 
Biska može biti i u slađim varijantama, ali i u kombinaciji s medicom (također autohtonom istarskom rakijom, od meda). Kombinacija se zove medimela.
"Tajnoviti" dio priče o biski je njezino korištenje u druidskoj magiji kelta koji su obitavali na ovom području prije oko 2.000 godina. I kelti su biski "priznavali" ljekovit učinak, ali su tome pridodali ulogu u čuvanju od uroka i duhova. Znači, biska se prvi put radi u Istri prije otprilike 2.000 godina.
Naknadno je nađen recept za bisku u Istri napisan na glagoljici tako da biska ima i određeni kontinuitet. 
Najpoznatije su biske iz Huma ("Humskoj konobi" originalni TAJNI recept ostavio je humski župnik i travar (Josip Vidou) te iz mjesta Vrh, ali se radi i po cijeloj Istri.


swirl @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 28, 2007

 Najmanji grad u svijetu, a toliko priče o njemu da zavrijedi i svoj "folder" na mom blogu. Freske, grafiti, Hum, a vjerojatno će uslijediti i malo o konobi, Aleji glagoljaša, biranju župana...
Do Huma obično dolazite cestom Lupoglav - Buzet te skrećete lijevo na Aleju glagoljaša. Kada dođete do Huma, na desno je groblje sa svojom crkvicom i poznatim freskama. Lijevo je grad Hum. 
Jedna jedina zgrada nalazi se van gradskih zidina. Zgrada je iz 1892. godine, izgrađena za talijansku školu (u tom su razdoblju talijani na sve načine, a pogotovo u školstvu, nastojali u potpunosti omalovažiti hrvate).
I konačno ulazak u grad kroz dvostruka vrata (današnji su izgled dobila u 16. stoljeću). Ono što vidite nakon toga konture su grada koji je nastao još u 11. stoljeću, za vrijeme vladavine franaka. I tu je možda najveća vrijednost Huma, grad koji je u 11. stoljeću bio sličan ovom kojeg mi danas razgledavamo i po njemu šećemo (dok ne zapnemo u konobi). Plato na koji izađete nakon prolaska kroz gradska vrata prije je, od 11. stoljeća, bio rezerviran za kaštel koji danas ne postoji (kaštel je građen na ostacima utvrde). Uloga mu je bila uglavnom obrambena, a smještaj branitelja je ono što je stvorilo ovaj predivan gradić.
 
U Humu se ne možete izgubiti (ni jedno pravilo bez iznimke, pa eto znam nekog tko se umalo izgubio). Postoje samo tri reda kuća, a između njih su dvije uličice. Najstariji je srednji red. Naime, braniteljima Huma su dodjeljene male parcele za gradnju kuća za njih i njihove obitelji (kuće su naknadno nešto proširene). Sjeverni i južni red kuća izgrađeni su nešto kasnije (posljednji je bio sjeverni red jer je građen uz sjeverne zidine,a ova je strana zidina bila ključna za obranu Huma).
Koncepciju grada uvjetovala je potreba da i branitelji i stanovnici što prije dođu u kaštel. Branitelji zbog obrane grada, stanovnici zbog sklanjanja na najsigurnije mjesto.
Na žalost niti Hum nije pošteđen paleži. U uskočkom ratu (početak 17. stoljeća) gradić je spaljen pa je i Hum trebalo obnavljati. Veliku ulogu u kasnijoj obnovi grada odigrala je i Venecija (gradnja crkve kakva je danas, gradnja gradske lože pokraj crkve).

Crkva je građena na istom mjestu (kako to već biva) gdje je u ranom srednjem vijeku bila mala crkva, pa nešto veća crkva u 17. stoljeću pa konačno današnja crkva (1802.). Znatno premašujući veličinu prethodnih crkvi današnja je crkva razlogom širenja gradskih zidina zbog čega se zvonik-utvrda našao unutar gradskih zidina (prije je bio van zidina).
Grad Hum ima i svoj mali vodič "Hum - izlet u najmanji grad na svijetu", koristan, ali i lijepa uspomena na ovaj izlet. Ako ga ne nabavite drugdje, onda ćete ga nabaviti u Glagoljačkoj galeriji u Humu. Eto ima Hum i svoju galerijicu.


 


swirl @ 19:03 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 25, 2007

Na sam spomen grafita najčešće mi padne na pamet  nesuvisla nasprejana škrabarija na (i opet Murphy-ev zakon) nečijoj novoj fasadi.
I opet čitajući knjigu "Terra incognita" Branka Fučića pročitah da su ljudi i prije niz stoljeća imali sklonost grafitima. Najčešće su ih urezivali, a što je podloga bila šarenija grafiti su bili vidljiviji. I tako imamo po Istri (a i šire) niz grafita urezanih u freske. U srednjem je vijeku većina stanovnika bila nepismena, dok su pismeni obično bili popovi. I nekako je najveći broj grafita upravo njihovih ruku djelo. Tako se čak dešava da je isti  "autor" grafita u dužem vremenskom razdoblju urezao veći broj takvih natpisa te se može pratiti njegovo kretanje i, nerijetko, napredak u "crkvenoj karijeri".
 
Humski grafit urezan je upravo u crkvici Sv. Jerolima koju spominjem u prethodnom postu. B. Fučić je pretpostavio, po vrsti glagoljice,  da i on datira iz 12. stoljeća poput same crkvice. Humski pop glagoljaš je, nakon svake gregorijanske mise (niz od 30 uzastopnih misa) urezao po jednu crticu u fresku. Nakon posljednje, tridesete, glagoljicom je upisao: 
"Kovača Martina je vse 30 je ino ošće jedna vzeta".
Dakle, za kovača Martina odsluženo je svih 30 misa, ali se pop odlučio i za još jednu povrh ovih 30.

U Rakotolama je drugi glagoljaš urezao drugačiji grafit u fresku koja prikazuje legendu o svetom Nikoli (sveti je Nikola potajno kroz prozor, u kuću gdje su živjele tri siromašne djevojke, ubacivao za svaku kesu sa zlatnicima za njihov miraz). Tekst grafita je: 
"Daj meni niki soldin Miko, tako ti boga"
.

U Bermu je glagoljaš Levac Križanić upisao:  "1533. Sie pisa Levac Križanić", a drugim "rukopisom" dodano je ispod ovog grafita "pijani osal".  Eto tako je netko Križanića proglasio pijanim magarcem.
Inače upravo ovom Križaniću možemo zahvaliti na jednom od dva sačuvana primjerka prijepisa Istarskog razvoda (LINK).

Nađeni grafiti, osim ova dva duhovita koje sam izdvojila, govore i o nizu drugačijih sadržaja, kada je harala glad, kada je crkva opljačkana, kada je bila kuga...
U tekstu B. Fučića spominju se i grafiti nađeni u Pompejima i Ercolanu, potpuno sačuvani uslijed erupcije Vezuva i zatrpavanja oba grada.


swirl @ 21:27 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 22, 2007

Branko Fučić bio je povjesničar umjetnosti i kulture, stručnjak za glagoljicu i srednjovjekovno slikarstvo, profesor, akademik, predavač. U Istri je otkrio šezdesetak srednjovjekovnih freski dok je u Hrvatskoj našao više od polovice svih glagoljaških natpisa.

Od 92. do 94. svake je subote na programu Hrvatskog radija u Rijeci i Zagrebu držao kratke emisije u trajanju od svega nekoliko minuta. Na osnovi sadržaja tih emisija nastala je knjiga "Terra incognita" koju vam preporučujem, pogotovo želite li znati više o našim glagoljičkim zapisima, freskama Istre i Kvarnera, Istarskom razvodu,  glagoljaškim grafitima...


U svibnju 1947., zakasnivši na vlak za Rijeku, B. Fučić odlučuje provesti noć u Humu kojeg je već dobro poznavao. Na osnovu nađenih zapisa kojih se dokopao vršljajuć po prastarim dokumentima i zapisima o Istri, postojala je mogućnost da su zidovi stare kapele na groblju u Humu (točnije malo van Huma) bili ukrašeni freskama. Umjesto normalnog smještaja, Branko Fučić  odlučio je provesti noć u sv. Jerolimu. Uz svijeću te pomoću malog nožića počelo je pažljivo struganje svježe pofarbanih zidova (Murphy-ev zakon). I polagano su počele,ispod mnogobrojnih slojeva farbe, izranjati stare freske. Umjesto jednu noć, B. Fučić proveo je tu dane i dane. Zahvaljujuć njegovom trudu i upornosti danas je Hum poznat, između ostalog, i po ovim freskama (fragmenti prikaza Navještenja, djelić ciklusa iz Kristova života,  djelovi iz ciklusa Kristove muke : Posljednja večera, Judin poljubac, Raspeće, Skidanje s križa i Polaganje u grob). 
Humske freske datiraju čak iz 12. stoljeća, kada Hum pripada pod Akvileju. Autor je nepoznat. U zidove crkvice uparani su i mnogi glagoljski grafiti, među ostalima i Humski grafit o kojem više neki drugi put.
Godine 1963. izdana je monografija B. Fučića "Istarske freske".
Prva freska koju je prof. Fučić otkrio te noći je na slici dolje:


swirl @ 17:32 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
subota, listopad 21, 2006

Kotle - još jedno mjesto u Istri koje treba posjetiti. Nalazi se s desne strane "Aleje glagoljaša" kojom se penjete na Hum. Rečina, rječica koja ide kroz mjesto, u mjestu radi i manji slap uz kojeg se nalazi vodenica.
Mjesto je skroz napušteno prije dosta desetljeća (nisam uspjela naći ništa preciznije). Bez obzira na napuštenost, kuće, mada prazne, dočaravaju život nekad. 
Legenda kaže da se svaki petak na raskršću u samom mjestu tuku "štrige i štriguni" (vještice i vješci). Mislim da ću ići tamo u jedan petak, pa kud pukne da pukne.
Osim toga, u Kotlima se ipak nešto renoviralo (najvažnija institucija, a to je lokalna oštarija, razlog više za posjetiti Kotle i isprobati menu). 
 




swirl @ 20:12 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare