Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
utorak, listopad 25, 2016


Prvi spomen o ovoj crkvici je s početka 15.st. U nizu navrata spominju je i isusovci, kao i bilježnik Bartul Bradičić 1736. godine. Na žalost stara crkva se srušila pa je na istom mjestu 1886. sagrađena današnja crkva.

Postoji i legenda o tome kako je sagrađena crkvica Svete Marine. Po legendi, na Cresu je postojala istoimena crkvica no stanovnici se nisu za nju brinuli i bila je jako zapuštena.Slika s oltara te creske crkvice jednog je dana doplovila do Mošćeničke Drage. Ljudi su je spremili i na ovom mjestu zazidali njihovu crkvu.

Izvor: V. Munić, Srednjevjekovno crkveno graditeljstvo mošćeničke župe

swirl @ 21:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, listopad 15, 2016

Nalazi se točno nasuprot gradskih vrata kojima ulazite u Mošćenice. Na navratniku je uklesano MDCXXVIII F.N.P. (1628. Franciscus Negovetich parroco). Kako crkvicu spominje, kao mjesto zasjedanja komunskog suda, Statut mošćeničke općine crkvica je vrlo vjerojatno starija od godine na navratniku. Crkvica ima lijepu lopicu (trijem) te preslicu sa zvonom. Staro zvono je iz 1599., a oteli su ga Talijani u Drugom svjetskom ratu. Srećom, nije pretopljeno te se, nakon rata, čuvalo u Pazinu i iz Pazina je vraćeno u Mošćenice 03. veljače 1998. Čuva se u župnoj crkvi.

Crkvica je postala grobljanska oko 1770., kada je oko nje sagrađeno novo groblje za stanovnike Mošćenica.

Izvor: V. Munić, Srednjevjekovno crkveno graditeljstvo mošćeničke župe

 

swirl @ 17:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 9, 2016

Župna crkva Svetog Andrije Apostola dominira starim Mošćenicama. Vjerojatno se na istom mjestu nalazio neki manji crkveni objekt još u 8.st.

Najpouzdanija pisana potvrda o postojanju ove crkve datira iz veljače 1445. kada ju se spomenuo riječki notar Antun de Renno de Mutina. U njegovom zapisu od 24. veljače 1445. zabilježena je odluka da crkva dobiva vinograd zvan Ograda. Po njegovom se zapisu može zaključiti da je već tada crkva bila poprilično velika, mada su kasnije uslijedila i daljnja proširenja i adaptacije.

Jedna od preinaka odvijala se 1640. kada je župnik bio Franjo Negovetić. Njegovo je ime zabilježeno i na raspelu u crkvi.U ovim radovima uzdignuta je srednja lađa crkve. Daljnji radovi koji mijenjaju izgled Sv. Andrije bili su krajem 17.st., nakon dolaska isusovaca, te krajem 18.st. kada je crkva dobila današnji izgled.

Crkveni zvonik sagrađen je negdje u 13.st. Kako je u to doba često zvonik imao i obrambenu ulogu tako je vjerojatno istu ulogu imao i zvonik u Mošćenicama. Krajem 17.st. mijenja se izgled vrha zvonika.

Unutrašnjost crkve krije niz vrijednih detalja. Tako je kamenica za blagoslovljenu vodu iz 1631. Ova je godina glagoljicom upisana u nju, a u kamenicu je uklesan i reljefni prikaz bradatog muškarca. Kamenica je otkrivena kraj ruševina crkve Sv. Ivana u Mošćeničkoj Dragi. Sveti Ivan danas više ne postoji, za ovu crkvicu se zna po zapisima Valvasora te vizitacijama u 17.st.

Izvor: V. Munić, Srednjevjekovno crkveno graditeljstvo mošćeničke župe




Desetgodišnjica mog bloga - kada sam započela s prvim upisima nisam pojma imala da će to toliko potrajatiEmbarassed

swirl @ 11:22 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 3, 2013

Na samom vrhu tog strmog gradića nalazi se njegova župna crkva, crkva Sv. Marka. Crkva je sagrađena u srednjem vijeku, ali je kasnijim dogradnjama poprimila barokni štih.

Ispred crkve nalazi se nekoliko grobova veprinačkih župnika. No i unutrašnjost crkve ima nekoliko nadgrobnih ploča koje datiraju iz 16.st.

Interijer je vrijedan, od korskih klupa iz 17.st., slike „Posljednja večera“ nepoznatog majstora venecijanske škole, do njezinih oltara.

Zvonik je odvojen od crkve, a sagrađen je u 17.st. Oko crkve nalaze se unutrašnje zidine koje su predstavljale onu zadnju zaštitu puka od neprijatelja.

Veprinačka loža nalazi se pak ispred ulaska u grad (kroz vanjski sloj zidina).

U blizini se nalazi još nekoliko crkvica.

Veprinac je nekada bio poznat po mnogobrojnim ovčarima. No poznat je i po statutu iz 1507. Statut ima samo 43 članka tako da je i najkraći srednjevjekovni statut na hrvatskom jeziku. Bio je pisan čakavštinom i to glagoljicom.

swirl @ 20:17 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, veljača 23, 2013

Dok Venecija ima svoga moretta, Primorje ima morčiće. Riječ je o naušnicama (mada se prikaz morčića može naći i na drugom nakitu) koje prikazuju glavu crne osobe s bijelim turbanom. Ljudi u Primorju prvi su kontakt s tamnom rasom imali u vrijeme saracenskih ratova. No, s vremenom, zbog turbana je morčić postao obilježje turaka. Zbog svoje svireposti ljudi u Primorju počeli su nositi morčiće kao amajlije, da se zaštite od zla. Naravno, najčešće su morčiće nosile žene, no katkada i muškarci, ponajviše ribari i pomorci koji su morčića imali u jednom uhu.

Uz morčić je vezana i legenda. Koga zanima molim vas da kliknete na link:

Slika: preuzeta s portala grada Rijeke

swirl @ 13:29 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, veljača 12, 2013

Crkvica je sagrađena u 15.st., u gotičkom stilu. Naknadno je dobila i barokni štih. Godina 1442. upisana je i na vanjski i na unutarnji zid crkve, no crkvica je i starija. Temeljita restauracija crkve otkrila je njezino pravo bogatstvo, do tada prekriveno nizom premaza vapna. Na zidove su bili nacrtani mnogobrojni crteži, neki od njih i ne toliko važni zbog ljepote no izrazito važni jer govore i životu i razmišljanju u Veprincu prije niz stoljeća. Na unutarnjim zidovima ucrtano je 12 križeva crvene boje, dok je pored križa u apsidi ucrtan i hrvatski pleter. Na lijevoj strani apside crteži prikazuju novozavjetne teme, a upisana je i godina posvećenja crkve (1562.). Na desnoj strani nalazi se prikaz Sv. Trojstva te upisana godina 1442. U donjem dijelu apside nalazi se prikaz mora, jedrenjaka i biskupa. Zidovi otkrivaju i glagoljaške natpise.

Dio crteža izgubljen je u nepovrat, no bogatstvo otkrivenih je veliko.

Izvor: Istarska danica 2009.

swirl @ 20:12 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, listopad 17, 2011

Ispod Mošćenica, utvrđenog gradića na povišenom, uz obalu je postojalo maleno ribarsko naselje. Nazivalo se - porat poli Svete Marine, crkvice u centru mjesta. Iz njega je nastala Mošćenička Draga, danas prepuna predivnih austrijskih vila, zgodnih primorskih kuća, plaža i predivne šetnice uz more. Njezina najpoznatija plaža Sipar nastajala je taloženjem pijeska kojeg je donio potok koji se s padina Učke ovdje slijevao u more.

Hotel Marina ima jedan od najvećih zatvorenih bazena s morskom vodom, a po ljeti se djelomično otkriva.

Sveta Marina je i zaštitnica mjesta, a najveća fešta koja se organizira u Mošćeničkoj Dragi zato se i zove Marinina.

Ako već ne boravite u Mošćeničkoj Dragi predlažem da parkirate negdje kod uspona ceste za Mošćenice (imate veliki parking), približite se obali i polagano idete u smjeru Sv. Ivana (uz more u pravcu Brseča). Idete uz plažu i nastavljate šetnicom prepunom vila koje su većinom sagradili bogataši u vrijeme Austrije kada je kao i ostatak ovog dijela Kvarnera, došlo do naglog razvoja turizma ovog kraja. Vile su građene s „duhom“, ono čega često nemaju vile koje se grade danas. Uz samo su more, poneka s terasom koja je na pol metra od mora. Sve su obnovljenih fasada i... jednostavno su prekrasne. Najpoznatija je vila Zagreb, uz koju je mali paviljon, predivan vrt, a čak se iznad šetnice spaja malenim mostićem s gornjom parcelom.

No osim nje tu su i vila Istra, vila Gorgay, vila Primorka, vila Rubin... Ni ne mogu ih sve nabrojati.

Inače Mošćeničku Dragu i Mošćenice spaja stepenište s oko 750 stepenica. Tko voli, nek izvoli. Tu su i mnogobrojne pješačke staze.

Inače i Moščenička Draga je vrlo živahna za vrijeme maškara. Njihov pust je originalan jer se zove Gobo, a presudi mu se „letom na mjesec“.



swirl @ 19:50 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 15, 2011

Na mjestu današnje crkve u Veprincu nekada se nalazio dvorac. Legenda govori o lijepoj vlasnici dvorca, grofici Ani, o njezinim dobrim djelima koje je činila, ali i njezinoj samozaljubljenosti. Po legendi Ana je angažirala umjetnika koji je trebao napraviti kip Madone, a «model» bi bila – naravno Ana. Kako nije imala djecu, kip je morao biti «Madona bez djeteta». Kada je kip bio gotov, Ana ga je dala smjestiti u kapelicu pokraj dvorca. Kip je valjda trebao biti odgovor onima koji su Ani govorili kako je ljepota prolazna i kako nakon nekog vremena nitko neće pamtiti njezinu ljepotu, a kamoli njezin izgled.

Kada je Ana umirala u oporuci je ostavila novac za gradnju crkve na mjestu kaštela, a kip madone (one bez djeteta) morao se iz kapele preseliti u crkvu. Kako je umrla bez nasljednika njezin dvorac je počeo propadati i na koncu se njezina želja iz oporuke počela realizirati. Kada je crkva bila završena, ljudi su pokušali preseliti kip Madone u crkvu. No kip je pao na pod, razbio se u tisuće djelića i nitko ga više nije mogao popraviti. I tako se obistinilo... nitko više ne pamti izgled Ane, mada njezina ljepota još živi... barem u ovoj legendi.

swirl @ 21:01 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 1, 2011

Na strmini iznad Kvarnera zbijen gradić kojeg vidite kada se spuštate cestom s Učke prema Rijeci. Zapravo Veprinaca je puno, ako se od starog grada spuštate zavojitom cestom prema Ičićima naići ćete na niz manjih naselja koju u nazivu imaju i Veprinac. No upravo je stari grad bio njihov centar, gdje su se donosile važne odluke, ali i gdje se stanovništvo sklanjalo u vrijeme opasnosti.

Veprinac su zabilježili dokumenti još daleke 1374. godine (oporuka Huga Devinskog).

U grad ulazite kroz komunsku kuću gdje je ulaz koji se račva. Odete li na lijevu stranu doći ćete do crkvice Svete Ane s trijemom. Crkvica je iz 1442. godine. U njoj su sačuvani ostavi baroknih freski. Ukoliko skrenete desno dolazite na skalinadu kojom se penjete do župne crkve.

U tom prolazu pod komunskom kućom postoje još jedna mala vratašca, a iza njih malena klaustrofobična prostorija za koju priče kažu da je bila veprinački zatvor. Zato su pokraj vrata obješen i lanac.

Mene nije dočekao nikakav zatvorenik iz veprinačkog „Remetinca“, ali me dočekao mali pesek koji je skopčao da sam luda za psima, da od mene ne prijeti nikakva opasnost ni Veprincu ni njemu, pa se udobno smjestio na stepenište svoje kuće uz unutrašnju stranu ulaska u grad.



swirl @ 19:53 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 26, 2010

Ispod Plomina, na samom dnu Plominskog zaljeva, nalazi se Plomin Luka. Plominski zaljev je dug 3,4 km, a širok do najviše 300 m.

Danas je to teško zamisliti no još je u 19.st. Plomin Luka bila puna jedrenjaka i redovitim je brodskim linijama bila povezana s Rijekom, Cresom i Lošinjem. Kao prometni centar imala je nekoliko prenočišta. U gradiću je živio velik broj pomoraca, poznatih u cijeloj regiji, ribara i mlinara. Do danas su mlinovi nažalost samo povijest, ponegdje još postoje ruševine ili je sačuvan pokoji mlinski kamen.

Isušivanjem Čepićkog jezera 1932. godine (link) kanalima za isušivanje u zaljev je došla velika količina mulja. Još desetak godina poslije zaljev se čistio od mulja, no mislim da se danas po tom pitanju ne zbiva ništa (priča poprilično podsjeća na priču o Tarskoj vali – link).  

Gradić Plomin Luka gotovo je napušten nakon 2. svjetskog rata. Tek izgradnjom Termoelektrane Plomin život se vraća i u Plomin Luku.

Antička Flanona bila je smještena upravo na području Plomin Luke, tek se kasnije naselje preselilo na vrh brežuljka gdje je danas Plomin.

U srednjem je vijeku, na području današnje termoelektrane, ovdje postojao samostan pavlina, te pavlinska crkvica sagrađena 1395.

Termoelektrana ima dva pogona. Plomin 1 pušten je u rad 1969., a Plomin 2 2000. godine.

Izvor: Pod starim voltama (Daniel Načinović, Eduard Strenja), Istarska enciklopedija

swirl @ 13:16 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 19, 2010


Gotovo zaboravljen običaj ljudi ovoga kraja prije desetak godina ipak je sačuvan od zaborava i danas postaje svojevrsni brand Mošćenica. Na tome se može zahvaliti Dušanu Rubiniću koji se založio da se ovaj genijalan običaj obnovi.

Nakon mise na Uskrs pa sve do uskršnjeg ručka traje natjecanje u gradskoj loži u picanju jaja. Poanta je u tome da se novčićem (1 euro) u pet pokušaja, s udaljenosti od 2,8 m gađa jaje. Jaje se mora ne samo pogoditi nego se novčić mora i zabosti u jaje.

Svake je godine natjecatelja sve više, tako da se moralo započeti i s organizacijom drugog kruga picanja u kojem sudjeluju najuspješniji iz prvog kruga.

Prije picanja svaki posjetitelj Mošćenica na gradskim vratima biva počašćen čašicom medice, kojom fritulu i jajem, a samo oni koji su se prijavili mogu i picati. Ima tu i starih i mladih, domaćih ljudi i stranaca, žena i muškaraca.... Svaki natjecatelj, s iznimkom djece, prije picanja mora popiti čašu vina.

Najbolji u natjecanju dobivaju nagrade. U nagradnom su fondu pehari, pršuti, crno i bijelo vino, ali i diplome.

Cijelo je natjecanje postalo poznato te na Uskrs mami u Mošćenice velik broj posjetitelja. Predstavlja samo jedan dijelić naše bogate povijesti koji i danas može biti savršena zabava, ali i način kako uspješno promovirati svoje mjesto.

Izvor: Franina i Jurina 2010. (tekst s naslovom „Picanje jaja u Mošćenicama“ napisala Slavica Mrkić Modrić)

swirl @ 21:25 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, siječanj 23, 2010
Na istočnoj obali Istre nalazi se niz interesantnih lokacija za ronjenje znalaca (naravno da ovdje sebe ne ubrajam jer i za uron od dva metra dubine trebam one čepiće za uši).
Osim niza lokacija koje su ispitali arheolozi (vidi link), a koje sam već spomenula na blogu, istarsko podmorje krije još puno toga. Veći broj podvodnih nalazišta nalazi se u Velim Vratima ili u njihovoj blizini (kanal između Istre i Cresa).
Blizu trajektnog pristaništa Brestova 20. veljače 1888. potonuo je teretni jedrenjak tipa bark, pod nazivom Kostrena. Uzrok njegovog potonuća je jako nevrijeme. Iste noći još je jedan brod doživio svoj neslavni kraj i to vrlo blizu jedrenjaka Kostrena. Srećom, potonuće Kostrene nije izazvalo ljudske žrtve jer su se svi s broda uspjeli spasiti.
Na obali Cresa je, 14. siječnja 1914. nastradao teretni parobrod Lina.
Vratimo li se na istarsku obalu tu je još jedna primamljiva kolacija za vješte ronioce. 
Vis, teretni parobrod izrađen 1921. nalazi se pod morem oko 400 m od rta Mašnjak. 13. veljače 1946. brod je isplovio za Rašu. Kako je postojalo još mina u kanalu između obale Cresa i Istre, brod je naišao na minu. U brodolomu koji je uslijedio ubrzo nakon eksplozije brod je povukao za sobom i troje nesretnih mornara dok su se ostali uspjeli spasiti.
Oko 800 m južno od Brestove nalazi se i potopljen TA 36, torpiljarka potonula 18. ožujka 1944. zbog greške u navigaciji. Brod je imao zadatak polaganja mina, ali je i sam stradao od mine. Nakon stradavanja broda Nijemci su otvorili istragu u kojoj je utvrđeno da je zapovijednik broda Von Kleist dao krivi iskaz te se čak ni mjesto potonuća broda nije poklapalo s njegovim iskazom. Istraga je utvrdila da je brod stradao zbog njegove greške (koju je pokušao sakriti davanjem krivih podataka o lokaciji potonuća) jer je naletio na minu u minskom polju koje su postavili Talijani, a podaci o minskom polju bili su poznati Nijemcima.
Još puno više detalja, kao i stručnih savjeta za ronioce pronađite u knjizi „Tajne Jadrana – ronilački vodič po olupinama hrvatskog Jadrana“ (Danijel Frka, Jasen Mesić).
Izvor: „Tajne Jadrana – ronilački vodič po olupinama hrvatskog Jadrana“ (Danijel Frka, Jasen Mesić)
Na slici: pogled iz Brseča
swirl @ 17:06 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 20, 2009
Slikar Albert iz Konstanza živio je u 15.st. na Bodenskom jezeru, a svoj je trag ostavio i po malim i malo manje malim crkvama u Istri.
U plominskoj župnoj crkvi koja datira iz 15.st. godine 1475. napravio je veliku zidnu sliku (triptih) umjesto oltara. Freska je otkrivena slučajno i to relativno nedavno, prije desetak godina. Tada se veliki drveni oltar koji potpuno sakriva fresku pripremao za restauraciju te se odmaknuo od zida i konačno otkrio djelo Alberta iz Konstanza. Na jednom dijelu triptiha nalazi se prikaz Sv. Kuzme i Damjana čija su imena upisana u njihove aureole glagoljicom. U triptih si upisane godina stvaranja i ime umjetnika te je bez dvojbe ukazano tko je izradio fresku. Na slici je zvonik plominske crkve.
Osim Plomina Albert iz Konstanza oslikao je grobljansku crkvicu Sv. Vida u Pazu (link). I ovdje je freska datirana tako što je glagoljicom upisano i ime njezinog tvorca. Freska je nastala 1461. godine.
Veliki istraživač freskoslikarstva Branko Fučić pretpostavio je, zbog sličnosti u stilu slikanja, kako je isti slikar naslikao freske u Jasenoviku te u mjestu Vranja.
Izvor: Istarska enciklopedija

Detalj freske u Plominu gdje je Alberto iz Kostance napisao na glagolici: TO PISA MESTAR ALBERTO NA ČAST SVETE MARIIE SA SVOIE GREHI - LET GOSPO(D)NI(h) ČUND (1475). Ispod, u aureoli sveca piše : S. DOMIAN

Fotografija freske iz crkve Sv. Vida u Pazu na kojoj se vidi zapis na glagolici iz 1461. godine.
Hvala Jerolimu na fotografijima freski.
swirl @ 20:23 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 23, 2009

Pred ulazom u stare Mošćenice nalazi se ravan plato. Cijeli plato je nastao nasipavanjem. Prije je tu bio, barem se tako misli, jarak preko kojeg je vodio drveni most. Time je, ukoliko je to istina, bio znatno otežan prodor eventualnog neprijatelja u Mošćenice. Pobornici ove ideje smatraju da je upravo zbog tog mosta cijelo naselje dobilo naziv Mošćenice. 
Kod ulaza u grad nalazi se kaštel (na slici) u kojem je nekada stanovala osoba koja je bila postavljena od strane feudalca, vlasnika Mošćenica. Dok je on živio na katu, u prizemlju su bile prostorije za skladištenje onoga što je bila obaveza stanovnika prema feudalcu, gospodaru Mošćenica.
S druge strane zaravni, pod trijemom crkvice Sv. Bartola, stanovnici Mošćenica birali su suca, župana i sve koji su imali odgovorniju ulogu u gradu. Jednom kada bi bili izabrani najčešće su donosili odluke upravo u gradskoj loži. Puk je ložu nazivao i «Stražarnicom» jer je u loži često boravila straža koja je čuvala grad.
Izvor: Iz istarske spomeničke baštine, Branko Fučić
swirl @ 17:45 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 19, 2009
Toš je mlin za masline. 
Proizvodnja maslinovog ulja nije se bitnije promijenila od antičkih vremena do danas. Masline su se prvo mljele, zatim se masna kaša nastala mljevenjem stavljala pod tijesak te se ulje skupljalo u posudu, obično kamenicu.
Kako je cijeli Brseč sabijen tako ni za brsečki toš nije bilo puno mjesta. I zato je toš u jednom nadsvođenom prolazu (na slici). 
Mlin nisu pokretali ljudi nego su se u Brseču za to koristili konji. Neizmjerno mnogo puta kružili su oko toša, a da im se ne zavrti na glavu im se stavljala kožnata maska.
U ovom prostoru najviše se radilo u zimsko doba, a osim obrade maslina u toplini toša znalo je biti i veselo.
Izvor: Iz istarske spomeničke baštine, Branko Fučić
swirl @ 18:07 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
subota, veljača 14, 2009

U staroj jezgri prepunoj uskih krivudavih uličica nalazi se Sv. Andrija, župna crkva Mošćenica. Najstariji joj je zvonik koji, već po izgledu, odaje svoj nastanak u srednjem vijeku. Crkva iz tog doba u 17. je stoljeću prvo povišena, na prijelazu iz 17. u 18.st. produžena da bi krajem 18.st. dobila bočne lađe.
Crkva je poznata po starim klupama iz 18.st. kojih je, pretpostavlja se, radio M. Ziera iz Rijeke. Na klupama su sjedili ugledniji stanovnici Mošćenica, a dvije klupe se nalaze, prema ostalim, na povišenom mjestu. One su bile namijenjene feudalnom gospodaru Mošćenica.
Isusovci su uveli u Mošćenice latinski i talijanski jezik, ali je stanovništvo Mošćenica oduvijek više prekticiralo slavenski, a pisalo glagoljicom. Sklonost stanovnika Mošćenica vidi se i u reljefu koji se nalazi s vanjske strane crkve, a prikazuje «Raspeće» (na slici).
Na refelju ispod križa kleče Sv. Franjo Asiški i don Frane Negovetić, član ugledne familije Negovetić iz Mošćenica. Don Frane Negovetić je bio župnik, a kao i većina ostalih glagoljaških svećenika nosio je bradu jer je tako i prikazan na ovom reljefu.
U Mošćenicama je i sada kuća obitelji Negovetić iz toga razdoblja.
Oko crkve gdje je danas mala šetnica s predivnim pogledom na Kvarner, nekada se nalazilo groblje. Godine 1744. napravljeno je novo groblje kod Sv. Bartula.
Izvor: Iz istarske spomeničke baštine, Branko Fučić
swirl @ 18:21 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, siječanj 10, 2009
Plominski zaljev
Konstancije Gall bio je uspješan rimski vojskovođa. Zbog svojih zasluga 351. godine rimski car Konstancije II dodijelio mu je počasni naslov «cezar» čime je Gall, nakon smrti cara, trebao postati carev nasljednik. Gall se oženio Konstantinom, carevom sestrom.
Godinu dana kasnije postao je konzulom, ali i prvim čovjekom istočnog dijela carstva u vrijeme pobune Židova s kojima se krvavo obračunao.
Što se točno zbivalo dalje zapravo i nije poznato jer postoje dva tumačenja. Po jednom se Gall, nakon uspješnog obračuna s pobunjenim Židovima, osilio pa je ubio dvoje tada vrlo moćnih ljudi u carstvu, Domicijana i Magnusa za koje je držao da mu mogu ugroziti poziciju. Kako bi se što ranije stvarno domogao prijestolja planirao dalje ubiti i samog cara. Ovo tumačenje razvoja zbivanja dala je nekolicina antičkih povjesničara i pisaca.
Moderniji povjesničari daju drugačije tumačenje. Navode kako su upravo Domicijan i Magnus željeli potaknuti obračun cara s pretjerano moćnim takmacem i pretendentom na prijestolje - Gallom kako bi se riješili Galla. Iz toga razloga su caru punili glavu urotom koju sprema Gall protiv njega. Saznavši za to Gall ih je oboje dao ubiti. No izgleda da je bilo prekasno, sjeme sumnje je posijano i car se pobojao za svoj život pa zove Galla i njegovu ženu u Milano (tada Mediolana) gdje se tada nalazila njegova prijestolnica. Na putu je žena umrla od groznice. Kada je Gall stigao u Ptuj (tadašnji Poetovio) carska vojska je zauzela palaču u kojoj se smjestio, oduzela mu znamenje i uhitila ga. Odveden je u Pulu gdje je bio ispitivan o ubojstvu Domicijana i Magnusa te o uroti protiv cara. Osuđen je na smrt. Postoje i zapisi koji govore o tome da je car na koncu ipak pomilovao Galla, ali kako je u uroti protiv Galla bilo više ljudi koji su usporili dolazak odluke o pomilovanju do onih koji su morali što brže izvršiti smrtnu kaznu.
Mada postoje tumačenja da je smrtna kazna izvršena u Puli, u zapisima je nađeno da je ubijen «na otoku Plominu». Mnogi smatraju da je riječ o luci pod Plominom ili pak u Plominskom zaljevu. Neki smatraju da bi moglo biti da je riječ o otoku Cresu.
Brzim postupkom Gall je dekapitiran i vjerojatno bačen u more, a nakon toga su namjerno brisani dokazi njegovog postojanja, a posebno dokazi njegove nekadašnje slave. A Istra je odigrala ulogu statista u obračunu s Gallom.
Izvor: Franina i Jurina 2009. (tekst «Ubojstvo cezara Galla u Plominu 354. godine napisao Ivan Milotić)

Obavijest koju je na blogu ostavio Mario kaže slijedeće: 
Za štovatelje djela (i lika) B.Fučića koji su u mogućnosti subotom prijepodne slušati Radio Rijeku napomena: započela je repriza Terre incognite povodom 10-ogodišnjice smrti B. Fučića
swirl @ 18:08 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, studeni 22, 2008
Rajmund Jelušić, zvan Mondić, rodom iz mjesta Kastav kraj Rijeke, bio je župnik u Brseču od 1884.-1914. godine. U tom je razdoblju bio narodni preporoditelj, učinio mnoga dobra djela te je i dan danas osoba koje se u Brseču rado sjećaju.
No Mondić je imao i svoju priču. Na vrlo teškom porodu gdje je i život tek rođene bebe ovisio o koncu, njegova se majka zavjetovala da će, ukoliko preživi, dijete dati za crkvu. Dijete, Mondića, odgajala je sama jer je suprug vrlo rano umro. I cijelog života uporno je radila kako bi Mondiću omogućila obrazovanje, ali i kako bi postao svećenik.
No Mondić je imao druge planove. Još prije mature Mondić se zaljubio u Franciku. Zaljubljeni, šetali bi se Mondić i Francika po Kastvu, a majka bi kukala plovanu da on razgovara s Mondićem i «odvede ga na pravi put». Pametan, plovan bi rekao Mondiću «Ajde, odi u školu još jednu godinu, postao svećenik ili ne ta će ti se godina priznavati i kasnije u životu, pa vidi onda što ćeš dalje». I tako se par puta dešavalo, krajem ljeta bi plovan molio Mondića da «odguli» još godinu dana, Mondić bi odlazio na dalje školovanje, bio hvaljen i poslušan đak, vraćao se ljeti doma, odmah otišao do Francike i sve se ponavljalo i opet, na opće nezadovoljstvo Mondićeve mame.
Dok nije jedno ljeto došao Mondić doma i čuo da se Francika udala za jednog bogatuna. Tada je Mondić cijelo ljeto, umjesto u šetnjama s voljenom Francikom, provađao vrijeme u crkvi, a nakon ljeta se vratio u školu i bez razgovora s plovanom.
Kao stari čovjek, Mondić je održao jednu misu u rodnom Kastvu. Prišla mu je jedna starica, sitna, krezuba, sijeda i zazvala ga «Mondić, Mondić». Kada je on začuđen pitao staricu tko je, ona mu se predstavila; «Ja sam Francika».
I tada se Mondić sjetio tuge iz njegovih mladih dana, teškog razočaranja u svoju ljubljenu Franciku, boli koju je godinama liječio. I vjerojatno iz potrebe da nanese barem malo boli uzroku svoje mladenačke patnje, Mondić je odbrusio «Ma si grda. Tebe Boga hvalimo da te nisam oženil».
Mondić je pokopan na groblju u Brseču, kojem je poklonio svoju svu ljubav, kada je već nije dao Franciki.
Izvor: Fraške, Branko Fučić
swirl @ 18:07 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, studeni 14, 2008
Zavojita cesta od Labina prema Opatiji vodi do niza predivnih gradića koje valja posjetiti. Tu je Plomin, pa Brseč, pa niz mjesta koje se gotovo pa stapaju u jedno i čine okolicu Opatije.
Brseč, mada odmah do mora, nalazi se na visini od 157 metara jer se ispod njegovih kuća obala strmo ruši u more. Iznad Brseča je brdo Sisol. 
Rođen u Brseču književnik Eugen Kumičić (1850.-1904.) znao je pisati i pod pseudonimom Jenio Sisolski. I danas se u Brseču može vidjeti njegova rodna kuća (na slici). 
Područje Brseča naseljeno je u prethistoriji, a u srednjem vijeku postaje tipičan srednjevjekovni gradić okružen bedemima. Danas su ostaci bedema ugrađeni u njegove kuće kao što su u kuće ugrađeni i ostaci kaštela oko kojeg se razvio srednjevjekovni Brseč.
Župna crkva Sv. Jurja poznata je po mjestimično sačuvanim fragmentima fresaka koje je napravio majstor Albert u 15.st.
Uske uličice grada krivudaju između sabijenih redova kuća, prepune su volti, a s nekoliko mjesta u samom Brseču ili iznad njega nalaze se vidikovci s predivnim pogledom na Kvarner.
swirl @ 17:48 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, studeni 1, 2008
Iznad Mošćeničke Drage, na visini od 173 m nalaze se Mošćenice. Do njih se dolazi strmom zavojitom cestom, a može se i pješice, ukoliko imate želju proći stepenište od 760 stepenica koliko ih ima od Mošćeničke Drage do Mošćenica.
Mošćenice su bile prethistorijsko naselje, gradina, koje je vjerojatno kasnije nastanjeno Liburnima. U srednjem vijeku naselje je izgledalo poprilično slično današnjem. Zidine oko grada činile su kuće sabijene uz njegov vanjski rub. Unutar naselja su uske uličice za koje nikada nećete znati vode li vas dalje ili vas vode na nečiju privatnu terasu. Na ulazu u grad su gradska vrata iz 1642., a s desne strane vrata nalazi se gradska loža, obnovljena 1654.
Poput drugih loža tako su i ovdje vijećali i sastančili gradski suci i župani, objavljivali svoje odluke i rješavali probleme Mošćenica. Birani su početkom veljače postupkom sličnim biranju župana u Humu (urezivanjem glasova na štap).
U staroj jezgri je župna crkva Sv. Andrije koja je proširenjem postala trobrodna u 18.st. Pokraj nje je znatno stariji zvonik (13.st.). Nasuprot gradskih vrata nalazi se crkvica Sv. Bartola iz 17.st. Slijedeća je crkvica Sv. Sebastijana sa samog početka 16.st. U gradu je niz kuća nekadašnjih dobrostojećih stanovnika Mošćenica.
Mošćenička Draga, ispod Mošćenica, nekada je bila ribarsko naselje. U 19.st. je putopisac Dragutin Hirc zapisao kako postoji spilja koja se proteže od Mošćeničke Drage sve do Kožljaka s druge strane učke. Ukoliko uopće postoji, spilja nije nikad otkrivena.
swirl @ 19:50 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 22, 2008
Prije Tridentske reforme hostije su se u crkvama čuvale u kustodijama, kamenim ormarićima ugrađenima u zid pokraj oltara. U prostor unutar kustodije stavljala se posuda u kojoj su bile hostije, a sama kustodija se morala zaključavati. Nakon Tridentske reforme kustodije su izgubile svoju svrhu pa propadaju.
Jedna kustodija otkrivena je u Vrhu. Napravio ju je majstor Benko iz Sočerge, koji je napravio kustodiju i u Predloki.
Kustodiju u Vrhu otkrio je prof. Branko Fučić 1949. godine. Kako se prestala koristiti bila je iskorištena kao građevinski materijal pa je tako ugrađena u crkveni zid kada se crkva dograđivala u 17.st.
Jednu kustodiju otkrio je, također prekrivenu žbukom, u župnoj crkvi u Zamasku (link). Sve su ove kustodije imale i zapise na glagoljici.
I dan danas je na svom mjestu kustodija u župnoj crkvi u Plominu (na slici). Potječe iz 1499. Kustodije su nađene i u Selini kraj Sv. Lovreča Pazenatičkog, te u Poreču, Raklju, Barbanu i Mutvoranu.
swirl @ 18:22 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 8, 2008
Na rubu Plomina prema Plominskom zaljevu nalazi se Sv. Juraj Stari. Danas je uglavnom poznata zbog reljefa Silvana u čiji je rub upisan vrlo stari glagoljički natpis (Plominski natpis - link).
Nekada je baš ova crkva bila plominska župna crkva, a kasnije je postala crkva bratovštine ribara i mornara. 
Najstariji dio crkve je četvrtasta crkvena lađa koja potječe iz razdoblja od 11.-13. st. Za gradnju najstarijih djelova crkve domaći su majstori koristili i antičke ostatke pa su u nju ugrađeni mnogi spoliji, pa čak i pokoji antički natpis. Na južnom zidu crkve nalazile su se dvije bifore, od kojih je jedna naknadno zazidana, dok je druga i danas u funkciji prozora. I inače su obično crkveni prozori bili na južnim zidovima jer je tako kroz njih ulazilo najviše sunca, a štitili su unutrašnjost od jake bure. Na nekim zidovima, pogotovo onim starijim, nađeni su u vrlo malim segmentima ostaci zidnih slikarija. U 16.st. lađi je dodan prezbiterij (stari prezbiterij je time proširen), a kasnije uz jednu stranu i kapela Sv. Nikole.
U podu crkve nad nekoliko grobova nalazile su se nadgrobne ploče. U 20.st. crkveni pod je betoniran, a ploče su postavljene uz zidove crkve.
Zvonik je romanički, a takvi su zvonici danas u cijeloj Istri sačuvani još jedino u Balama i Milju.
Izvor: Iz istarske spomeničke baštine, Branko Fučić 
swirl @ 16:12 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 17, 2008
 
Prije sedamdesetak godina stanovnika Plomina bilo je deset puta više no danas. I neke od najljepših knjiga o Plominu možemo zahvaliti njegovim bivšim stanovnicima koji su ga ostavili, ali im je i dalje ostao u srcu.
Današnji posjetioci Plomina teško mogu zamisliti njegovu luku punu jedrenjaka, od kojih su neki bili u vlasništvu stanovnika gradića povrh zaljeva. Neki jedrenjaci prevozili su kamen, drvo i druge proizvode, dok su drugi bili putnički, na redovitim tjednim linijama.
Između Plomina i luke i danas je naselje Malini. Naziv Malini dat je zbog tridesetak mlinova koji su ovdje postojali, neki sve do kraja Drugog svjetskog rata. Danas ne postoji više niti jedan. Ne čudi onda ni podatak da je u ta vremena Plomin imao 4 gostionice i nekoliko prenoćišta.
Izvor: Franina i Jurina
Slika lijevo: Plominski zaljev, slika desno: pogled iz zaljeva na Plomin
swirl @ 18:35 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, svibanj 9, 2008
Kada od Labina starom cestom vozite prema Opatiji, na strmoj obali s ceste vidi se Brseč. Vrijedi prošetati starim gradićem i prolaziti kroz uske uličice ispod volti.
Prije desetak godina u arhivi Franjevačkog samostanu na Trsatu otkrivena je oporuka na glagoljici napisana 1586. u Brseču (točnije otkrivena je kopija oporuke).
U četrdesetak redova teksta zapisana je posljednja volja Martina Mavrovića iz Brseča.
Sve svoje ovozemaljsko blago Martin Mavrović ostavlja svojoj ženi Jeleni. Naravno pod uvjetom da «bude pošteno stala». Ukoliko Jelena rodi potomka tada bi poslije njezine smrti potomak nasljedio sve. Ukoliko ne, Martin Mavrović ostavlja sve svoje gradu Brseču kako bi se napravio hospital za siročad i siromahe.
Što je bilo s Jelenom – ne zna se, možda je i ona ubrzo umrla. Potomka nije imala. I tako je kuća Martina Mavrovića postala prva ubožnica.
Izvor: Istra, Jadran, Sredozemlje – Identiteti i imaginariji» Miroslav Bertoša
swirl @ 17:46 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 10, 2007
Uskoci su napali Plomin 1599. godine, pa zatim opet petnaestak godine poslije. Iz toga dana je i legenda po kojoj su talijani prozvali Plomin «Fianona». Po legendi uskoci su pobili sve ljude koji su se zatekli u Plominu. Krvavi uskočki napad proživjele su unuka i baka (fia e nona) sakrivši se pred uskocima u dimnjak. 

slide show - uličice Plomina
swirl @ 18:45 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 27, 2007
Niz kuća Plomina je na žalost u ruševinama. Veliki dio stanovnika napustio je Plomin nakon 2. svjetskog rata. Danas je skoro svaka od tih kuća s mnogobrojnim nasljednicima po cijelom svijetu; Italiji, Hrvatskoj, Argentini...  A kuće propadaju i nitko za sad ne može napraviti ništa kako bi se daljnje propadanje spriječilo i kako bi se mjestu vratio sjaj kojeg Plomin definitivno zaslužuje.
Ovdje sam naišla na genijalnu ideju (na slici) kako domišljato «oživjeti» napuštene zgrade.
swirl @ 18:29 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 26, 2007
Na vanjskom zidu manje plominske crkvice Sv. Juraj Stari iz 11. stoljeća nalazi se kamena ploča s uklesanim reljefom. Kip prikazuje muškarca u jednostavnoj antičkoj tunici s granom u ruci. Stari plominjani mislili su da je riječ o kipu kršćanskog Sv. Jurja, proljetnog sveca koji se slavi 23. travnja.
No reljef je znatno stariji, bez aureole nad glavom (koju bi imao da prikazuje kršćanskog sveca) i zapravo prikazuje antičko božanstvo Silvana. Silvan je bio zaštitnik voćki, žita, šuma, trava....
Pretpostavlja se da je netko pronašao antički reljef Silvana dok se gradila crkvica u 11. stoljeću, te je reljef ugrađen u nju, dok je zbog pogrešnog shvaćanja  reljefa i crkvica dobila ime Sv. Juraj.
U desnom gornjem kutu reljefa nalazi se poznati «Plominski natpis» (taj dio reljefa je povećan na slici dolje).  Netko je starom glagoljicom napisao SE E PIS'L S (ovo je pisao s....). Tko je taj s.... ne zna se jer nastavak fali. Po tipu slova glagoljice «Plominski natpis» je čak stariji od «Bašćanske ploče». «Bašćanska ploča» nastala je negdje oko 1100. godine, a «Plominski natpis» nešto ranije, u 11. stoljeću.
Znakovi štovanja Silvana nađeni su u Istri, osim u Plominu, i u Buzetu, Kanfanaru, Puli, Nezakciju, Labinu...
swirl @ 22:08 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, rujan 25, 2007
  
Šetnja traje kratko, ali je predivna. Uđete li u grad kraj gradske lože prolazite kroz usku uličicu prepunu grbova starih plominskih obitelji (vidi slike gore). Gradićem dominiraju dva zvonika. Uličica vas prvo vodi do višeg i župne crkve obično zvane Sv. Juraj mladi (slike ispod). 
 
Crkva je iz 15. st. (na pročelju je upisana 1474.). Poznata je po oltarnoj slici majstora Alberta iz Konstanze.
Tek malo dalje nalazi se crkva Sv. Juraj Stari (slike ispod), sa svojim nižim zvonikom. Ova je građena u 11. stoljeću, a zvonik je niži (15 m). Na njezinom je zidu poznati «Plominski natpis» (više o tome ovih dana).
 
swirl @ 18:54 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 24, 2007
Plominski zaljev
Iznad Plominskog zaljeva, uz staru cestu Labin – Rijeka prolazite kroz Plomin, jedan od najstarijih istarskih gradića. Stari naziv Plomina je Flavona, a daju ga svom naselju pretpovijesni stanovnici  (sufiks «ona» smatra se ilirskim nazivom za naselje). Naziv Flavona zadržali su i rimljani, a kanal između kopna i Cresa nazvali su po Flavoni Sinus Flanaticus. Prvi pisani trag o starom Plominu datira iz otprilike 100 godina p.n.e. (Artemidor iz Efeza). Na mjestu današnjeg Plomina nalazilo se pretpovijesno naselje, a rimska Flavona bila je niže, u Plominskom zaljevu. Za vrijeme srednjeg vijeka naselje se opet seli na pretpovijesnu lokaciju, brežuljak iznad zaljeva. 
Gradska loža
swirl @ 19:11 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare