Moja Istra
Cvergla blog
Moja e-mail adresa:
Blog
subota, siječanj 11, 2014

U uvali Veštar, južno od Rovinja, postojala je antička rustikalna vila (link). U tom je razdoblju, na južnoj strani uvale postojao mol te su se očito proizvodi iz vile; vino i masline, izvozili u dalje krajeve. U kasnoj antici oko vile nastalo je manje naselje, koje se dodatno razvilo u ranom srednjem vijeku. Negdje u 7.st. uvala se napušta. Najvjerojatnije njezini stanovnici pred dolaskom Slavena bježe na područje današnjeg Rovinja. Uvala se počinje ponovno koristiti, ali kao luka, u razdoblju od 15.-18.st. kada je moguće da je postojao još koji mol u uvali.

Nedavno je Zavičajni muzej grada Rovinja objavio katalog izložbe „Podvodna arheološka istraživanja uvale Veštar 2008.-2010.“ (autori Luka Bekić, Josip Višnjić, Mladen Pešić, Mario Bloier).

Sama uvala Veštar do tada nije bila temeljitije istražena. Iznimku čini antička grobnica istražena 1991. godine. Vjerojatno je riječ o obiteljskoj grobnici u koju su se ukapale generacije iste obitelji u dužem razdoblju (od 2. do 4.st.) tako da se koristila prvo za paljevinske, a zatim i za kosturne ukope.

Novija podvodna istraživanja, provedena 2009., 2010. i 2011.,dodatno su odškrinula vrata u život i prošlost uvale Veštar.Istraživanja su provedena s dvije sonde, a izvađeni materijal sadrži cijelo bogatstvo iz razdoblja antike i srednjeg vijeka.

Iz antike nađeno je niz ostataka amfora različitih tipova, od kojih se dio možda proizveo i u lokalnim velikim radionicama amfora u Fažani i Loronu. Osim amfora izvađeno je niz ulomaka keramike koja se koristila u antičkim kuhinjama za pripremanje hrane, njezino čuvanje i serviranje (lonci, stolne amfore, različite posude, uljanice…). Dio tih predmeta proizveden je u sjevernoitalskim radionicama, dio je uvezen i s daljih područja, dok je lako moguće da je dio predmeta proizveden lokalno. Predmeti se uglavnom datiraju u 1. i 2.st.

Osim grublje keramike otkriveno je i nešto ulomaka puno finije, skuplje izrade koji govori u prilog tome kako je u antičkoj vili bilo i onih koji su živjeli vrlo luksuzno. Tako su i u uvali Veštar otkrivene ulomci terra sigillata (luksuzno stolno posuđe) koji odaju visok standard onih koji su ga koristili. Otkriveni ulomci skupog tipa šalice, tzv. Sarius šalice, koristili su se uglavnom u razdoblju oko nove ere i vladavine cara Augusta (27.p.n.e.-14.).

Istraživanja su, osim novčića, otkrila i ostatke antičkog građevinskog materijala; krovne crjepove (tegule i imbreksi), opeke spicatum (malene tanke ciglice koje su se obično postavljale u uzorak „riblje kosti“). Čak je otkriven i dio kamenog stupa.

U gornjim slojevima izvađenog materijala ima nešto srednjevjekovnih ulomaka iz faze kada je Veštar imao ulogu luke. Uglavnom je i opet riječ o posuđu koje se koristilo u kuhinji, kotlovima, tavama, no ima i dijelova niza posuda, ukrašenih ili ne, izrađenih različitim tehnikama. Datacija pojedinih predmeta varira od 13.st. pa do 18.st. Dio pronađenih predmeta koristio se u procesu proizvodnje glaziranog keramičkog posuđa. Ovime se otvara mogućnost da je osim luke u uvali postojala i proizvodnja ovakvog posuđa. Slična razmišljanja postoje za Rovinj i uvalu Sv. Ivana gdje su također otkriveni slični predmeti iz proizvodnog procesa keramike. Osim dijelova staklenih predmeta, lula za pušenje, otkriven je i svetački medaljončić iz 17.st.

Kako god, Veštar je do sada otkrio puno, no nastavkom istraživanja mogao bi otkriti i znatno više. Ostaci antičkog mola nalaze se pod morskom površinom te roniocima mogu biti interesantan „začin“ u podvodnim guštima.

Izvor: „Podvodna arheološka istraživanja uvale Veštar 2008.-2010.“, Zavičajni muzej grada Rovinja

Na slici: opeke spicatum (slikano na Brijunima, antička vila blizu ulaza u Safari park)

swirl @ 15:58 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 7, 2013

Sjevernije od Rovinja nalazi se uvala Saline (slika dolje), koja je zaštićeni dio krajobraza „Rovinjski otoci i priobalno područje“ i pod nadzorom je Nature Histrice.

Uvala je plitka, u nju se ulijavaju potoci iz okoline, a miješanje slatke i slane vode  te izmjena plime i oseke omogućili su razvoj specifične vegetacije. Niz biljaka koje se mogu ovdje pronaći spadaju u zaštićene vrste. U Salinama nisu zaštićene samo biljke, ona je stanište niza zaštićenih životinja. Iz tog je razloga u uvali zabranjeno uplovljavanje i sidrenje barki.

Zaštićenost uvale nije pogodovala samo prirodi. Uvala je najzaštićenija od vjetra u sjevernom dijelu rovinjskog akvatorija. Stoga je u antici ovdje postojala luka. Iz luke je vodila manja cesta koja je direktno izlazila na prometnicu Via Flavija, antičku prometnicu koja je spajala Pulu s Trstom. Osim antičke luke (otkriveni su i ostaci starog mola) tu su se nalazile i antičke solane pa naziv uvale (Saline) datira iz antičkih vremena. Pronađeno je i nekoliko ostataka antičkih grobnica i ostaci manjih kuća.

Na rtu Fuma kraj uvale nalaze se ostaci crkve Sv. Eufemije od Saline (slika gore). Pretpostavlja se da je na mjestu crkve prvo postojala mala bizantska bazilika. Zbog toga je do danas sačuvan toponim Basilica za plodno područje u blizini, na kojem su otkriveni ostaci groblja. Kako je u blizini u antici postojalo niz kamenoloma, mnogi i na samom poluotoku Sv. Eufemije, misli se da su na groblju uglavnom pokapani ljudi koji su radili u kamenolomima.

Postoje mišljenja kako je crkvica Sv. Eufemije sagrađena od kamene građe bazilike. Crkva Sv. Eufemije bila je u uporabi do 1946. godine. Uz nju su bile vezane procesije 18. svibnja i 13. srpnja. Naime, legenda kaže da su ostaci Sv. Eufemije vraćeni iz Venecije u Rovinj brodom 18. svibnja (kraj 13.st. ) nakon što su relikviju opljačkali Đenovežani 1380. Procesija 13. srpnja odražavala se zbog čudesnog dolaska sarkofaga s relikvijama ove svetice (vidi link na legendu o Sv. Eufemiji).

U blizini nalaze se i ostaci crkve Sv. Tome. Sjevernije od uvale Saline nalazi se Valalta, uvala koja je isto dobila ime po svecu, Sv. Ivanu od Valalte koji je, vjeruje se, živio na ovom području. Postojala je i crkvica s titularom Sv. Ivanom od Valalte, posvećena 1439. no danas su od nje vidljivi samo ostaci zidova.

Kada se gradilo turističko naselje Valalta otkriveni su ostaci rimske vile rustice, antičkih grobova i kašteljera. Još sjevernije nalazi se uvala Sv. Feliksa. Cijela je uvala dobila naziv po crkvici Sv. Feliksa iz 15.st. Ostaci se nalaze uz samu rivu.

Postoji još nekoliko sakralnih objekata iz 13. i 14.st. čiji su ostaci vidljivi i danas na ovom području.

Izvor: Franina i Jurina 2013. 

swirl @ 16:35 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, ožujak 22, 2013

Vozite li od Rovinja prema Balama, u mjestu Kukuletovica na lijevoj stani nalazi se znak za Monkodonju, prethistorijsku gradinu (link). Nastavite li pak voziti dalje prema Balama, nakon otprilike 2 km na lijevoj strani je još jedna bijela cestica (stavljen je i znak „Mušego 2 km“).

Za razliku od Monkodonje gdje se nekada davno živjelo, Mušego je nešto posve drugo, to je nekropola elitnih stanovnika Monkodonje. Ovdje su otkriveni grobni tumuli, neki promjera do 11 metara. Građeni su pažljivim slaganjem kamenja, dok je u sredini tumula kamena škrinja u koju se polagalo tijelo umrlog. Svaka tako učinjena „škrinja“ imala je kameni poklopac. Na žalost, pljačkaši grobova su ih odavno uklonili. No pronađene su perle i bakreni ukrasi. Otkriveni su i ostaci kostura. Kako su nepotpuni, pretpostavlja se da su tijela umrlih prvo bila izložena na nekoj drugoj lokaciji, a zatim, tek po raspadu tijela, preseljena u tumul.

Istraživanjem najvećeg tumula ustanovljeno je da je proširivan u fazama. Prvom je  tumulu dodan drugi te su naknadno povezani u veliki tumul. Tumuli su, bez obzira što su niski, bili vidljivi izdaleka. 

Za sada stavljam dvije fotke. Fotki imam više, no photobucket ima trenutno update pa momentalno ne postoji opcija slideshow.






swirl @ 16:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 20, 2011



Oko Rovinja je mnoštvo otočića rovinjskog arhipelaga, a mali otok, Sveti Ivan na Pučini, poznat je po svojem svjetioniku (slika dolje, slikano s Crvenog otoka).

Površina otočića je 3.500 četvornih metara. Svjetionik je sagrađen 1853. godine. Mada je automatiziran i dalje ima stalnu posadu. U ljetnim mjesecima moguće je u svjetioniku iznajmiti dva apartmana, svaki za po 4 osobe. 9 milja južnije nalazi se potopljen jadranski „Titanik“, odnosno raskošan brod „Baron Gautsch“ (link). Između Crvenog otoka i Sv. Ivana na Pučini nalaze se još vrlo maleni otočić Sturag, te otočić Sv. Ivan (slika gore). Na Sv. Ivanu je crkvica, doduše u lošem stanju. Njezin zvonik je manja kopija poznatog rovinjskog zvonika Sv. Eufemije. U crkvicu su uvijek dolazili ribari i morepolovci. Osim što su se molili za sigurno i mirno more, oni su i održavali crkvicu.



Izvori: Franina i Jurina 2011., Rovinji i Vrsar – biseri Jadrana, edicija za kulturu putovanja

swirl @ 18:50 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 10, 2011

Crveni otok čine dva otoka (Sv. Andrija i Maškin) spojena tankom prevlakom. Oba imaju predivnu prirodu, lijepe staze za šetnje, sportske sadržaje... Od Rovinja ih dijeli desetak minute vožnje brodom tako da od mira s otoka vrlo brzo dolazite u rovinjsku gužvu (i obrnuto). Kako je Kupelwieser od divljih malaričnih Brijuna stvorio meku za elitu početkom 20.st. (link) tako je obitelj Hutterott napravila slično sa Crvenim otokom (link).

Obitelj Hutterott živjela je na Svetom Andriji u svojem rezidencijalnom kompleksu.  Riječ je o lijepom, ali pomalo zbunjujućem kompleksu jer je očito da objekt nema sakralnu ulogu, ali su njegov sastavni dio zvonik i preslica. No ima to svoju priču... a priča počinje već u 9.st.... ili možda još i ranije, u 6.st. 

Naime, u 6.st. na Sv. Andriji je osnovan benediktinski samostan (benediktinci su bili na otoku do 13.st.). Iz ovog razdoblja datiraju ostaci predromaničke crkve (9.st.). Njezine su zidove krasile freske (danas gotovo potpuno izgubljene). Od crkve je sačuvan središnji dio crkvice s kupolom, ali su ovi djelovi ugrađeni u rezidenciju obitelji Hutterott. Dakle, elitna vila obitelji Hutterott je vila koju čine djelovi crkve i samostana.

Inače, nakon benediktinaca na otoku su bili franjevci opservanti. Dolaze u otočki samostan u 15.st. i ostaju sve do 1809. kada je niz samostana zatvoreno u vrijeme kratkotrajne vladavine francuza.  

Na Sv. Andriji nalazi se rezidencija obitelji Hutterott, a na Maškinu se nalazi obiteljski mauzolej. Moram priznati da ne znam je li tko od obitelji pokopan ovdje.

Mauzolej je na povišenom, a s njega puca lijep vidik na sve strane. Inače, podignut je na mjestu gdje je nekada postojala histarska gradina.

Nakon histra, Crveni je otok bio naseljen i u antici. Iz tih vremena vidljivi su samo ostaci u moru (razina mora se podigla od tada do danas za otprilike 2 metra).  

Inače, uz čarobnu prirodu, lijep hotel s 4 zvjezdice, sportske sadržaje, ima tu i lokacija označena kao „energetski krug“. Hrvatsko udruženje za prirodnu i energetsku medicinu proglasilo je tu malu lokaciju označenu kamenjem kao mjesto s pozitivnim djelovanjem na zdravlje. Na ploči postavljenoj kraj „energetskog kruga“ piše da je riječ o energetski testiranom području druge kategorije s energetskim potencijalom 60% iznad energetskog prosjeka otoka. Energetski krug našla sam na Maškinu, uz stazu uz more na strani koja gleda prema Sv. Andriji.



swirl @ 10:26 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 12, 2010

Pietro Stancovich rodio se u Barbanu 24. veljače 1771. godine. Bio je svećenik, ali se bavio raznim područjima; arheologijom, jezikoslovljem, bilježio je narodne običaje, bavio se izumima, zoologijom, botanikom... Dva njegova izuma za preradu maslina priskrbila su mu i međunarodni ugled kao izumitelja. Objavio je 23 knjige s oko 3.000 stranica, a izgubljena su neka od njegovih neobjavljenih djela. Svoju je knjižnicu s više tisuća djela ostavio Rovinju i ona se čuva u Zavičajnom muzeju Rovinja pod nazivom „Stancoviciana“. U Puli se pak nalazi niz njegovih rukopisa.

U Stancoviciani nalazi se niz rukopisa, prijevoda, bilježaka s predavanja filozofije na udinskom sjemeništu 1792. godine, pa svezak o fizici s četrdesetak raznih tehničkih naprava, knjige koje je sam napisao s različitom tematikom. Tu je i niz knjiga o Istri različitih autora iz kojih je crpio svoja znanja o Istri, ali koje je koristio za pisanje svoje knjige „Biografia degli uomini distinti dell' Istria“ („Životopisi znamenitih ljudi iz Istre“).

Stancoviciana sadrži i nekoliko knjiga na hrvatskom, niz djela klasičnih rimskih i kršćanskih pisaca, stare zemljovide, zatim tiskarske raritete:

-      aldine – knjige koje je tiskao Aldo Manuzio (1449-1515),

-      plantine – knjige koje je tiskao Christoph Plantin (1520-1589),

-      elzevieri (knjige koje je tiskala obitelj Elzevier u Nizozemskoj u 17.st.)

-      knjige tiskane u Veneciji početkom 16.st. u tiskari obitelji Giunta,

-      knjige tiskane u Francuskoj u drugoj polovici 18.st. u tiskari obitelji Didot.       

Pietro Stancovich tvrdio je da je Sv. Jerolim (link) iz Istre, što danas misli niz stručnjaka.

Umro je u Barbanu 1852. godine.

Izvori: Istarska enciklopedija, Stancoviciana – Zavičajni muzej Rovinj

swirl @ 19:03 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 22, 2010


U razdoblju od 1806. do 1813. dio, a zatim i cijela Istra,  pod upravom su Napoleona. Uz niz dobrih odluka koje su Francuzi učinkovito proveli u ovom kratkom razdoblju, bilo je naravno i onih vrlo loših. No uvijek postoji ona konstanta... prije Francuza stanovnici su plaćali jednima, nakon Francuza plaćali su drugima.... No da ne dužim dalje evo crtica iz rovinjske povijesti:

Godine 1805. u Rovinj je stiglo ni manje ni više nego 26 francuskih vojnika s časnikom. Kako stanovništvo ne bi pomislilo da je lako svladati ovu malobrojnu četu uspješno su uvjerili rovinjce da je riječ samo o prethodnici. I odmah su zatražili da im se skupi 3.000 libara kruha, 3.000 mesa, 100.000 forinti i 1.500 bokala vina. Čim su prestrašeni stanovnici Rovinja uspjeli sakupiti sve traženo (a što i nije bilo jednostavno), francuska je vojska otišla iz Rovinja.

Krajem iste godine, ponavlja se cijela priča, samo je ovaj put u Rovinj stiglo 80 vojnika.

Kad smo već kod Francuza u Rovinju, pred kraj vladavine Francuza u Rovinju se odvijao pravi «gradski rat» gdje su se pristalice Austrije obračunavali s pristalicama Francuza trpavši ih u zatvor i maltretirajući ih. U otvoreni sukob između dvije strane uključili su se i Perojci, na strani Francuza. Konačan mir zavladao je tek pobjedom Austrije i dolaskom grofa Nemetha u Rovinj. Tada je u crkvi Sv. Franje sklopljeno primirje.

Izvor: Rovinj na starim razglednicama, Daniel Načinović, Marino Budicin

swirl @ 21:46 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 21, 2010
Jedna od najpoznatijih ulica Rovinja je Grisia. Gotovo da morate njome proći, bilo spuštajući se od crkve ili se penjući prema njoj. Grisia je tipična starinska primorska uličica, uska, povremeno s rijetkim stepenicama (koje i u današnje vrijeme onemogućavaju prolazak automobila), odiše onom posebnom atmosferom.
No Grisia je danas poznata i kao „atelier pod vedrim nebom“. Ovakav koncept Grisia je dobila šesdesetih godina, kada je u Rovinju počela masovna gradnja hotela, kada su rijeke turista počele dolaziti u taj gradić i kada je trebalo osmisliti i neku drugačiju, originalniju ponudu za veliki broj njegovih posjetitelja. 
I prije toga grad je bio krcat umjetnicima, malim atelijerima, mnogobrojnim izložbama, a sve što se dešavalo u gradu obično je bilo inicirano od strane Umjetničke kolonije. Možda je prijeloman trenutak bio 1966. godine kada je u Rovinj stigao brod „Liburnija“ iz Venecije pun američkih turista. U vrijeme današnjih kruzera 120 turista iz Amerike i nisu nešto, ali je u tadašnje doba dolazak ovakvog broda s turistima s „one strane bare“ bio vrlo važan događaj. Amerikanci su šetnjom Rovinjem i Grisiom pokrenuli Rovinj jer je u novinama osvanuo naslov „120 Amerikanaca u Rovinju". Kupili su 12 djela umjetnika rovinjske Umjetničke kolonije“ (objavljeno u "La Voce del Popolo" 13. listopada 1966.).
Već godinu dana kasnije, 1967. počela se organizirati jednodnevna izložba umjetničkih djela na otvorenom, baš u Grisii. Naravno da je i ovdje došao do izražaja naš mentalitet; bilo je i onih koji su izlaganje na otvorenom osuđivali, bilo je i onih koji su nastojali izbjeći pozivati avangardne umjetnike, pa čak i onih koji su smišljali kako neke umjetnike čiji rad nisu shvaćali udaljiti s izložbe.
No, kako god, Grisia sa svojim umjetničkim štihom preživjela je ljudsku zlobu i neprihvaćanje promjena pa je i dan danas  poznata svim posjetiteljima Rovinja kao ulica umjetnika.
I van sezone, kada nema izložbe na otvorenom, prošećite Grisiom... jer i tada postoji „izložba na otvorenom“ samo znatno manjeg obujma. Nije tada cijela ulica preplavljena ljudima, razna djela nisu izložena čak i po njezinom podu, ali i tada mnogobrojni atelieri uz ulicu izlažu ispred svojih malih ateliera.
Izvor: Grisia 1967.-2007.
swirl @ 18:35 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 9, 2009

Ispod Sv. Eufemije Bregovitom ulicom (link) doći ćete do Svetog Tome, a malo dalje je Oratorij (crkva Gospa od Sedam Žalosti). U srednjem vijeku (1475.-1852.) tu se nalazio hospicij za bolesne i starce, a dio je bio namijenjen smještaju putnika. Uz hospicij je sagrađena mala crkva 1482. godine. Blagoslovio ju je tadašnji pićanski biskup. Kasnije se crkva širila, upravo na račun hospicija pa je polagano nastajalo sadašnje zdanje. Crkva ima oltar iz 1788. s kipom „Žalosne Marije“.
Ulaz u crkvu nalazi se s dvije strane, iz obje ulice između kojih je oratorij.
Hospicije su općenito u prošlosti počeli osnivati neki crkveni redovi, a kasnije i bratovštine. U Istri su ih uglavnom osnivali templari da bi, po zabrani templarskog reda, hospicije vodili ivanovci. Prvi istarski hospicij bio je u Puli, osnovan u 12.st., ali ih je bilo, osim pulskog i rovinjskog, u nizu istarskih gradića (Pazin, Pićan, Novigrad, Motovun, Labin,...). Na početku su služili kao konačišta hodočasnicima i putnicima općenito, zatim i za pružanje skrbi potrebitima; bolesnicima, siromasima, invalidima, nemoćnima...
swirl @ 13:59 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 27, 2009

Sjeveroistočno od Rovinjskog Sela nalaze se ostaci Karaštaka (slika dolje), još jedne istarske prethistorijske gradine. Za razliku od Monkodonje (link) koja je imala tri sloja bedema, Karaštak je imao dva sloja pa tako i dva dijela naselja. 
Tehnika građenja zidina uobičajena je za to doba – svaki bedem činila su dva vanjska zida građena od krupnog kamenja tehnikom suhozida, dok je šupljina među njima popunjavana sitnim kamenjem. Vanjski sloj zidina imao je vrata na istočnoj strani. Ispočetka su ta vrata bila jednostavna, ali kako je rasla potreba za zaštitom stanovnika gradine tako su i ova glavna vrata u naselje postajala složenija. Vrata na unutrašnjem bedemu i dalje su ostala jednostavna jer nisu imala toliko važnu obrambenu ulogu. Od njih (tih unutrašnjih vrata) je uz bedem vodio hodnik sve do najviše točke naselja. Značenje tog hodnika još je i danas tajna.
U blizini Karaštaka, osim tumula na Maklavunu (link) otkriven je i tumul na Žamnjaku visine 2 metra, a promjera 13 metara. Za razliku od maklavunskog, grobnica na Žamnjaku nalazila se točno u centru kružnice, a u njoj su otkrivena tijela 3 pokojnika. 
Sudbina maklavunskog tumula (na slici - na vrhu i do samog ruba kamenoloma) ne odiše optimizmom. Kamenolom je „stigao“ do samog ruba tumula i, nastali li i dalje napredovati, i ova će vrijedna ostavština pradavnih stanovnika Istre otići u nepovrat. A tada – tada će biti kasno!
Izvor: Zbornik radova "Kanfanar i Kanfanarština" 
swirl @ 17:47 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 21, 2009
Na vrhu poluotoka gdje je stara jezgra Rovinja nalazi se mala lanterna. Naravno da i ona s okolinom ima svoju malu priču.
Na istom je mjestu u 19.st. prvo napravljena željezna lanterna, a današnji zidani svjetionik zamijenio ju je tridesetih godina 20.st. 
Spustite li se putićem kraj svjetionika do mora (i putić i svjetionik su na slici), danas ćete naići na napuštene zgrade. U njima su se prije nalazile voštarnica «Cereria Istriana» obitelji Artusi, a 1882. dodane su terasa i zgrada u kojoj se proizvodio liker. Tvornicu likera držala je obitelj Petrali.
Od svjetionika do crkve Sv. Eufemije vodi cestica nekad zvana Ferdinandea. Sagrađena je 1844. godine, neposredno pred posjetu cara Ferdinanda I Rovinju pa je tako i dobila naziv.
Drugi rovinjski svjetionik sagrađen je 1906. unutar kompleksa rovinjske bolnice.

Izvor: Rovinj na starim razglednicama, Daniel Načinović, Marino Budicin (knjigu toplo preporučujem svim zaljubljenicima u Rovinj)
swirl @ 17:57 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 29, 2009
Pred kraj 19.st. započinje razvoj turizma u Rovinju. Prvi podstrek dali su Georg Hutterott, a zatim i grof Milewski koji su stvorili carstvo, svatko na svom otoku (link 1 - otok Sv. Katarine, link 2 - otok Sv. Andrije ). 
G. Hutterott je osim kupnje nekoliko otoka rovinjskog arhipelaga započeo s kupovanjem parcela na Zlatnom rtu (Punta Corrente). Godine 1908. objavio je i svoj projekt o uređenju Zlatnog rta.
Do tada je dio otkupljenih parcela na rtu pospajao i započeo s uređenjem staza, pošumljavanjem i uređenjem livada. Njegov plan je bio luksuzno odmaralište s raskošnim hotelima, vilama i kupalištem u kojeg bi dolazili bogataši iz Europe.
Hutterott je umro 1910. godine zbog čega se njegov plan nije nikada ostvario. No njegove zamisli djelomično je ostvario sam Rovinj jer se nedugo nakon njegove smrti po Rovinju započinju otvarati hoteli.
No Zlatni Rt i danas odaje umješnost Hutterotta. Ljepota ovog poluotoka zakonski je zaštićena od 1948. godine, 1961. je proglašen parkom-šumom, a prije petnaestak godina odlukom grada Rovinja površina park-šume dodatno je povećana na dio predjela Škaraba.
U parku je obnovljena lugarnica, sagrađena 1930. u kojoj je muzejska zbirka posvećena obitelji Hutterott.
swirl @ 12:08 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, veljača 13, 2009
U ranoj antici područje Rovinja i okolice nije imalo neko veće antičko središte, ali su i ovdje postojale vile rustike orijentirane poljoprivredi te niz kamenoloma. U kasnoj antici ipak započinje razvoj naselja.
Pretpostavlja se da su postojala tri naselja: na poluotoku Sv. Fuma, zatim na otoku gdje je danas stara jezgra Rovinja te u uvali Veštar. Pretpostavlja se da je upravo naselje Veštar bilo najvažnije u tadašnjoj Rovinjštini te da mu je primat oduzeo Rovinj tek u 7.st. Od 7.st. nadalje, sve negdje do 14.st. Veštar se ne spominje pa se pretpostavlja kako su ga stanovnici napustili i preselili se na otok gdje nastaje Rovinj. Vjerojatno je uzrok tome bila opasnost pred Slavenima, a kao otok Rovinj je ipak pružao veću zaštitu.
Razvoj Rovinja, koji je bio vrlo intenzivan prije nekoliko stoljeća, mnogi drže krivcem nestanka naselja iz Veštra. Kamena se građa odnosila na mjesto nove gradnje čime su nestajala prijašnja naselja. Tako je vjerojatno veliki dio kamene građe korištene u gradnji rovinjskih palača iz Veštra, a pokoje otkriće ili natpis na kamenu otkriven u Rovinju ostavlja nejasnim porijeklo kamena.
Zbog svega toga, današnja su saznanja o Veštru vrlo površna, a najvećim su dijelom bazirana na saznanjima i pokojim antičkim otkrićem starijih arheologa. Tako se zna da je u uvali Veštar i prije nastanka naselja postojala antička luksuzna vila.
Poput niza drugih vila i ova je imala luku gdje su se na brodove utovarivali poljopriovredni proizvodi iz vile i okolice, a koja je služila i opskrbi stanovnika vile. Iz luke Veštar brodovima se transportirao i kamen iz obližnjeg kamenoloma. Luka je imala dva lukobrana.
Prvi pisani trag o postojanju naselja Vistrum datira iz 9.st. kada je naselje nestalo. Naime Veštar je dokumentiran kao mjesto porijekla ravenskog nadbiskupa Maksimilijana koji je sredinom 6.st. u dao sagraditi raskošnu baziliku Sv. Marije Formoze u Puli (link).
Izvor: znanstveni rad «Rimski i bizantski novac iz Veštra», Luka Bekić
swirl @ 18:06 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 9, 2009
Odmah iza Balbijevog luka nalazi se mali trgić, a na njemu zgrada s tamno crvenom fasadom – gradska palača, a nekada i pretorska palača. Najstarije zdanje sagrađeno je u 14.st. mada je kasnije zgrada doživjela niz promjena. Na pročelju je gradski grb iz 18.st., mletački lav također iz 18.st. te grbovi rovinjskih načelnika. Tu su se nekada nalazila i stara gradska vrata (Vrata ribarnice ili vrata Sv. Damjana) srušena 1822.
swirl @ 17:27 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, veljača 6, 2009

Kada idete od autobusnog kolodvora u Rovinju (Trg na Lokvi) uzbrdo, dolazite i do Blažene Djevice Marije. Datum kada je sagrađena je nepoznat mada se zna da je 1584. bila dograđena kada je na pročelje postavljen grb gradonačelnika Scipiona Benzona. Inače crkva je posvećena još 1487. Nakon toga uslijedilo je nekoliko obnova crkve. Godina 1750. koja je upisana na crkvi predstavlja još jednu obnovu ove crkve.
Crkva ima bogati inventar i slike, a unutra je pokopana i „majka siromaha“. Riječ je o grofici Califfi (Elizabetta Angelini Califfi) koja je uvijek pomagala siromasima, a pokopana je 13. prosinca 1762. godine. U palači s kraja 17.st. kojoj su bili vlasnici grofovi Califfi danas je Zavičajni muzej Rovinja.
Po zidovima crkvice ovješeno je niz zavjetnih darova rovinjskih pomoraca.
U zelenilu kraj crkve godine 1900. osnovan je dom za odrasle. Dom je sagrađen ostavštinom rovinjca Domenica Pergolisa.
swirl @ 18:11 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 5, 2009
Gledate li s juga prema staroj jezgri Rovinja, s lijeve strane vizurom dominira crkva Sv. Eufemije, dok je s desne strane, na brežuljku crkva Sv. Franje.
Od 1700. franjevci su bili u hospiciju Sv. Antuna Opata, a gradnja ovog zdanja započinje dvije godine poslije, 1702. Za izgradnju crkve trebalo je 8 godina, a  samostan se gradio sve do 1746. godine. Godine 1879. samostan je dodatno proširen jer je dograđena knjižnica i teološki studij. U Sv. Franji nalazi se niz vrlo vrijednih predmeta, od oltara preko slika i kipova do ostalih predmeta uglavnom namijenjenih liturgiji. Zbog vrijednosti i ljepote tih predmeta u drugoj polovici 20.st. u okviru samostana otvoren je samostanski muzej. Vjerojatno je čak i dio predmeta iz samostana s otoka Sv. Andrije prenesen ovdje. Od izuzetne vrijednosti je i knjižnica u kojoj se nalazi oko 12.000 vrijednih knjiga. Čak njih 150 tiskano je još u 16.st. 
Ispod samostana nekada su stajali mlin i tvornica tjestenine Edmonda Caloa. Cijeli kompleks pogona stradao je u požaru 1912. godine, da bi konačno bio potpuno srušen 1947. No i dan danas je preživio toponim Mulin (tal. mlin) koji se često koristi za ovaj predio Rovinja.
swirl @ 18:22 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 2, 2009
Godine 1891. u Rovinju je osnovan "Zoologische Station des Berliner Aquariums". 
Na početku je uloga centra opskrbljivanje akvarija u Berlinu morskim životinjama i biljkama, ali je ubrzo istu ulogu obavljao za niz drugih europskih akvarija. Razlog njegovog osnivanja upravo ovdje, u Rovinju, bilo je bogatstvo morskog biljnog i životinjskog svijeta, ali i dobra prometna povezanost Rovinja s Europom, što morskim što kopnenim putem.
Centar se nalazi u uvali Valdibora, uz cestu kojom dolazite na veliko rovinjsko parkiralište. Kada je izgrađen, oko njega je polagano nastajao elitan dio Rovinja s nekoliko lijepih vila, a i sam je centar vrlo interesantan. Do njega je izgrađena vila Jauschke čiji je vlasnik imao malu tvornicu cementa u Rovinju. Godine 1905. se pokraj ove vile izgradila i vila bogate obitelji Vianelli. Cijeli dio se naziva Sv. Gotard po crkvici koja je iza Centra za istraživanje mora.
Osim opskrbe europskih akvarija ubrzo se centar počeo baviti baš istraživanjem mora. U njega su dolazili mnogi europski stručnjaci koji su privremeno boravili u Istri te koristili opremljenost centra, a dio njih se stalno naselio u Rovinj.
Rovinjski centar je tada bio među najopremljenijim centrima te vrste u svijetu. Čak su imali i podmornicu Loligo koja se koristila isključivo za istraživanje. U I svjetskom ratu Loligo je oduzeta u ratne svrhe. Nije ovo sva šteta koju su nanijeli ratovi i politika rovinjskom istraživačkom centru jer je u 20.st. tijekom nekoliko godina bio potpuno zatvoren, a veliki dio opreme, osim već spomenute podmornice Loligo, otuđen je.
Danas je centar u sklopu Instituta Ruđer Bošković. U njemu radi pedesetak ljudi. Njihov rad obogatio je današnje spoznaje o ribama, školjkama, puževima, kao što je urodio i novim saznanjima koja se danas koriste u uzgoju školjaka i riba.
Izvori: Biseri Jadrana – Podmorje, Rovinj na starim razglednicama (Daniel Načinović, Marino Budicin)
swirl @ 18:19 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 22, 2008
 
Uz luku Sv. Katarine (luka prema otoku Sv. Katarine) nalazi se veliki trg (Titov trg) koji se lijevkasto sužava prema Valdibori.
Trg je nastao u 17. i 18.st. Nekada se zvao Piazza della Riva, zatim Trg Vitorio Emanuele III.
Na trgu je toranj gradskog sata s mletačkim lavom. Nasuprot tornja nalazi se zgrada hotela Adriatico (ne znam zove li se i sada isto, slika lijevo) sagrađenog 1913. godine. Kod gradnje hotela u njega je jednostavno ugrađena obrambena kula koja je prije bila sastavni dio zidina starog Rovinja. Između kule i Balbijevog luka bila je municipijska palača. U prizemlju palače nekada se nalazila gradska loža. Loža je 1891. zatvorena i tako je nastala kavana «Al Municipio».
Inače sam trg je nekada imao tri stupa iz mletačkog razdoblja. Dok je jedan služio za stavljanje zastave, na druga dva stupa bili su kipovi Sv. Eufemije i mletačkog lava. Kasnije su (1904.) kipovi maknuti, te su stupovi postali plinske svjetiljke. Danas je trg prepun kafića. 
Izvor: Rovinj na starim razglednicama, Daniel Načinović, Marino Budicin
swirl @ 21:23 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 21, 2008
Eto, u doba stezanja remena, kada smo u banani i visimo o niti, a činjenica je samo ta da ne proizvodimo ništa ili gotovo ništa, interesantno je spomenuti kako je funkcionirao Rovinj u u 19. stoljeću.
Godine 1850. utemeljena je Trgovačko obrtnička komora za Istru. Na otoku Sv. Andrije sredinom četrdesetih godina 19.st. postoji hidraulička uljara, dok su blizu franjevačkog samostana počeli raditi mlin i tvornica za proizvodnju tjestenine.
Na otoku Sv. Andrije 1852. počinje raditi peć za proizvodnju cementa, zatim se u gradu otvara parni mlin (tvrtka Rismondo Davanzo). Slijede tvornica sapuna, tvornica platna (obitelj Ceccon), nekoliko preša te tiskara Prima tipografia istriana.
Mada nije riječ o velikim tvornicama, vrijedno je napomenuti da su neke dobivale prestižne nagrade.
Tvornica duhana osnovana je 1872. godine. Ona je prva koja je zapošljavala veliki dio tadašnjeg stanovništva Rovinja, od toga velik broj žena (vidi tekst tabakine).
Godine 1878. obitelj Artusi otvara voštarnicu Cereria istriana, koja je početkom 20.st. pretvorena u pecaru i tvornicu likera u vlasništvu obitelji Petrali.
U blizini tvornice duhana jedna francuska tvrtka 1882. godine otvara tvornicu za konzerviranje ribe u ulju. Tvornica nije funkcionirala dugo, ali je u svakom slučaju dala zamah konzerviranju riba. Broj rovinjskih ribara tada je u konstantnom usponu, kao što napreduje i sam ribolov. Krajem 19.st. otvara se i tvornica stakla, mlin Mullino istriano, staklara koja brzo mijenja vlasnike i postaje poznata pecara. Otvaraju se i tvornica octa, slastičarnica, tvornica gaziranih pića, banka, niz manjih privatnih pekara. Osnivaju se udruge i štedionice koje su znatno poboljšale život poljoprivrednika iz okolice Rovinja. 
Izvor: Rovinj na starim razglednicama, Daniel Načinović, Marino Budicin
swirl @ 12:20 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 18, 2008
Rijetko je koja bolnica u Hrvatskoj toliko poznata i zbog svoje bogate povijesti kao “Bolnica za ortopediju i rehabilitaciju prim.dr. M. Horvat“ u Rovinju.
Bolnica se nalazi sjevernije od samog Rovinja. Izgrađena je 1888. godine, a na otvaranju je bila i Marija Terezija koja je i sama podupirala njezinu gradnju. Naime, još je 1885. godine u Beču osnovano «Društvo za izgradnju lječilišta» kojem je upravljala Marija Terezija, a koje je upravo Rovinj ocijenilo idealnim mjestom za gradnju lječilišta. Kada je otvorena, bolnica se zvala „Maria Theresia Seehospitz“, a u nju su dolazila na liječenje djeca iz cijele tadašnje Austrije. Uz bolnicu se veže i početak razvoja rovinjskog turizma. Već 1911. godina bolnica je imala preko 500 pacijenata, a te je godine u njoj izvršeno više od 200 operativnih zahvata. Od 1949. do 1972. bolnicu je vodio prim.dr. Martin Horvat čije ime bolnica nosi i danas. Osim što je Austrija izgradila bolnicu, Austrijanci su je spašavali u vrijeme kada je hrvatsko Ministarstvo zdravstva (tadašnji ministar Andrija Hebrang) diglo od nje ruke (austrijska osiguravajuća kuća AUWA ima ugovor s bolnicom).
Bolnica se nalazi na izuzetno lijepoj lokaciji s lijepom šumom i parkovima, uz samo more, na površini od 20 hektara. Pred ulazom u bolnicu nalazi se crkvica Sv. Pelagija starog (na slici), podignuta negdje 1400. godine. Nakon II svjetskog rata čak je i ona koristila kao svojevrsna čekaonica bolnice.
U okviru bolnice nalazi se velika crkva Sv. Pelagija novog. Na žalost nisu me pustili u park kako nisam pacijent bolnice tako da nisam vidjela samu crkvu osim na slikama. Crkva je sagrađena 1908. godine, ima veliku kupolu i ono što je rijetkost u Istri – dva zvonika poput crkve u Medulinu.
Inače, u povijesti Rovinja još 1418. Rovinj je imao kirurga Pietra Reinera, dok se u 16.st. liječenjem pogotovo siromašnih stanovnika grada bavila gospođa Bartola.

Pogledati u komentarima komentar od studioworks
swirl @ 18:34 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 14, 2008
Austro Ugarska je 1872. osnovala u Rovinju Tvornicu duhana. 
Već 1877. u tvornici su radile 722. radnice. Popularno nazvane tabakinama i one čine bogatu povijest grada Rovinja. U doba kada je ženski rad bio necijenjen i potplaćen, tabakine su se uspjele izboriti za plaću koja bi svaka dva tjedna popravljala kućni budget. Njihov rad cijenili su i muškarci. 
A tabakine su svojim veselim ponašanjem i vedrom modom, postale ne samo jedan od sinonima Rovinja. La Tabacchina je pjesma Carla Fabretta iz 1927. inspirirana tim vrijednim ženama kojima naporan rad nije narušio vedrinu.
Slika preuzeta sa stranica Duhanskog muzeja Adris grupe 
swirl @ 15:31 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 26, 2008
Penjete li se prema Sv. Eufemiji uz more sa južne strane poluotoka gdje je stara jezgra Rovinja, nalazite se u ulici Sv. Križa, a proći ćete i kraj istoimene crkvice. Crkvica je sagrađena na samoj stijeni, odmah uz more, i to negdje u 14.st. dok je proširena u 16.st. Tada je (1592.) dograđena ispred crkve lopica (trijem).
Ispod nje, dakle odmah do mora, napravljen je stup u spomen Sv. Eufemije jer je, po legendi, upravo ovo mjesto do kuda je sarkofag s tijelom svetice doplutao do Rovinja (link na legendu). U blizini su i vrata Sv. Križa.
Danas je u Sv. Križu galerija.
swirl @ 18:09 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, studeni 11, 2008
Jedna od poznatijih ulica Rovinja je i Carera. 
Vodi od stare jezgre prema Trgu na lokvi i autobusnom kolodvoru, puna je dućana, dućančića, ljudi… Trg na lokvi dobio je naziv po lokvi gdje su stari rovinjani napajali svoju stoku. Nekada su na trgu bili mlin i uljara.
Ulica Carera nastala je u razdoblju od 1670. do 1776. godine, širenjem grada s nekadašnjeg otoka, a kasnije poluotoka tako da i ona spada u stariju jezgru Rovinja. Donedavno je bila asfaltirana čime je umanjena ljezina ljepota. Sada je i opet popločena kamenim pločama pazinskog kamena čime joj je vraćen onaj duh starih vremena.
Tu se nalazi crkvica Svetog Karla (na slici). Izgrađena je između 1650. i 1660. godine tako da je u trenutku gradnje i ona bila izvan grada. Danas je u njoj atelje.
U blizini se nalazila i crkvica Majke Božje Snježne, sedmerokutna crkva građena u 17.st. Crkvica je srušena za vrijeme Napoleona, 1810. godine, kada je njezin oltar premješten u Sv. Karla. Godinama se u njoj održavalo posebno bogoslužje za blagoslov polja. Pa čak su se i nakon njezinog rušenja ljudi niz godina  okupljali na ovom mjestu zbog blagoslova polja. Treća crkvica bila je crkvica Sv. Jakova koja je kasnije preseljena u ulicu koja je dobila isti naziv.
swirl @ 19:05 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 29, 2008
Na izlasku iz Rovinja prema bolnici cijeli se dio grada naziva Končeta. 
Ime je nastalo zbog crkvice Bezgrešnog začeća ili Končete. Crkvica je nedavno obnovljena, a okolo nje je uređen park.
Crkvica ima grafit ispisan u 14.st. Lopica (trijem) ispred crkve veći je od same crkve, ali je zato apsida jedna od najmanjih u Istri iz toga razdoblja. 
Lopica je izgrađena neko vrijeme nakon gradnje crkve. Razlog je bilo okupljanje velikog broja vjernika ispred crkve zbog procesije za blagoslov polja koja je ovdje počinjala. Crkvicom je svojedobno upravljala istoimena bratovština (Bratovština Bezgrešnog začeća). U 19.st. su jednu od obnova crkvice financirali članovi obitelji Borgo iz Vicence, zbog čega je njihovo prezime uklesano u kameni luk.
swirl @ 18:44 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 24, 2008

Jedna od najljepših ulica starog Rovinja je naravno Bregovita ulica. Nalazi se pri vrhu brežuljka gdje je stara jezgra Rovinja, od kuda se spušta sjevernom padinom. Bregovita nas vodi i do Sv. Tome, crkvice koja se spominje negdje u 14.st. U 18.st. je Sv. Toma proširen, a upravo tim proširenjem nastao je natkriveni dio ulice (slika gore) po kojem je danas tako poznata. Danas je u Sv. Tomi galerija.
 
Slika lijevo: detalj Sv. tome, desno Bregovita ulica slikana s doljnje strane
swirl @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 17, 2008

Nekada su Rovinj i okolica imali 43 crkve, danas ih postoji 26. Tako su nestale crkvice sv. Jurja, Sv. Spasitelja, Sv. Mihovila, Sv. Ivana Spasitelja, Sv. Uršule, Sv. Barnabe, Bartolomeja…
Sveti Benedikt je u samoj staroj jezgri, u dijelu Rovinja kojega se još i danas obično naziva Sv. Benedikt. U blizini su i gradska vrata koja se danas zovu Vrata na obali, a nekada su se i ona nazivala Vrata Sv. Benedikta.
Crkvica je na malom trgu, okružena visokim rovinjskim starim kućama.Građena je u 14.st. 
swirl @ 18:01 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, rujan 5, 2008
U starim zapisima nađen je opis zbivanja toga dana u župnoj crkvi u Rovinju. Riječ je o starijoj crkvi jer je današnja sagrađena u razdoblju od 1725.-1736.
Zapisi kažu kako se taj dan, za vrijeme trajanja velike mise, nad Rovinjem pojavio tamni oblak. Naglo je nastalo jako nevrijeme popraćeno munjama i grmljavinom. 
Prva je munja pogodila crkveni zvonik te mu oštetila sam vrh. Druga je munja pogodila crkvu. Od siline udarca svećenik je bačen u zrak, a „aterirao“ je negdje kod nogu gradonačelnika koji je bio na misi. No nije on bio jedini jer su slično završili i dva ministranta i još neki ljudi.
Djeca oko oltara isto su popadala na zemlju, a po koži su imale manje opekline koje su za nekoliko dana nestale.
Izvor: „Rovinj na starim razglednicama“, Daniel Načinović, Marino Budicin
swirl @ 14:15 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 27, 2008
Malo turista koji šeću oko crkve Sv. Eufemije u Rovinju zna kako šeću starim rovinjskim grobljem. 
Oko crkve Sv. Eufemije i njezinog zvonika napravljeno je groblje u 18.st. (1782.). Na groblje se ulazilo iz ulice Grisia kroz prolaz kroz jedan toranj koji je srušen kada se gradila nova crkva. U 19.st. je groblje dodatno prošireno na plato ispod crkve. 
Godine 1897. donijeta je odluka o zatvaranju te o gradnji novog groblja. Novo groblje je na predijelu Laste gdje se nalazila pretpovijesna gradina, a počelo se graditi 1898.
Na novom je groblju 1997. otvoren lapidarij sa starim nadgrobnim spomenicima. Na stranicama Komunalnog servisa Rovinja naišla sam na podatak kako lapidarij ima i jedan nadgrobni spomenik sa starog groblja kraj Sv. Eufemije. Riječ je o spomeniku kojeg je podigla zaručnica Marietta Glezer svom nesuđenom Vittoriu Draschenbergu umrlom 20. svibnja 1855. godine.
Kraj zvonika Sv. Eufemije nalazila se i župna kuća.
 
Slike na dnu: nadgrobne ploče koje i danas stoje uz rubni dio terase ispred crkve
swirl @ 19:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 25, 2008

Na Trgu na Mostu, s uskim visokim kućama danas uređenih fasada (na slici) nalazila se crkvica Sv. Antuna Padovanskog. Mala jednobrodna crkvica s dva prozora i vratima na pročelju te preslicom s jednim zvonom izgrađena je 1654. godine. Nalazila se na kopnenoj strani, s druge strane mosta koji je vodio na otok gdje je bio stari Rovinj. Poslije je otok spojen s kopnom, ali se i danas zato trg zove Trg na Mostu.
Crkvica je srušena negdje 1933. godine, a nalazi se još samo na starim razglednicama Rovinja.
swirl @ 18:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 24, 2008

Na vrhu poluotoka, nekada otoka, na kojem se nalazi stara jezgra Rovinja, nalazi se crkva Sv. Eufemije (link). Na slikama i kipovima Sveta Eufemija obično je s kotačem. S kotačem je i na zvoniku poznate rovinjske crkve (na slici). 
Eufemija je rođena 290. godine u uglednoj plemićkoj obitelji senatora Filofronija. Zbog prelaska na kršćanstvo u doba Dioklecijanovih progona kršćana bačena je u tamnicu, a zatim mučena na kotaču s nazubljenim oštrim noževima. Ni nakon ovih tortura nije se odrekla kršćanstva, pa su torture trajale i dalje. Mučena je u areni s lavovima. Po legendi jedan lav ju je ugrizao za ruku, ali je životinje dalje nisu napadale. Umrla je usred arene 304. u rodnom Kalcedonu (o legendi o Eufemiji više ovdje).
Na kipovima Sv. Eufemija često se prikazuje s kotačem, upravo simbolizirajući muke koje je prošla na kotaču ne bi li je prisilili na napuštanje kršćanstva.
Kip na zvoniku postavljen je 1758. godine. Prije toga je tu bio drveni kip koji je stradao od groma 1756.
Kip je u novije doba (1993.) skinut sa zvonika i odvezen u Varaždin gdje je restauriran i vraćen na vrh zvonika godinu dana poslije.
Još jedan detalj vezan uz kip Sv. Eufemije: 20. veljače 1936. vojni je zrakoplov srušio kip. Popravljen, kip se vratio na mjesto 8. srpnja 1938. godine.
swirl @ 11:15 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 22, 2008
 
Kapela se nalazi na Trgu na lokvi, kraj Autobusnog kolodvora u Rovinju. Nekada je ovo bilo gotovo nenaseljeno područje, van starog Rovinja.
Datira iz 12.st. pa je najstarije zdanje na području Rovinja. To je romanička sedmerokutna građevina sa sedam niša, a posebno je poznata zbog tranzene (na slici desno) s prikazom Golgote.
Manje je poznato da je nekada i ona imala preslicu s jednim zvonom nad ulaznim vratima. Preslica se može vidjeti samo na starim razglednicama Rovinja s početka 20.st.
Sedmerokutna je u Rovinju bila i crkvica Majke Božje Snježne. Bila je sagrađena u 16.st. i u njoj se vršilo posebno bogoslužje za blagoslov polja. Crkva je srušena 1810. za vrijeme kratke vladavine Napoleona.
swirl @ 17:15 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 20, 2008
Već sam pisala o Cissi, istarskoj Atlantidi koja je nestala u jakom potresu negdje u 6. ili 7. stoljeću (link na legedu).
Dok je legenda o Cissi postala sastavni dio rovinjskih priča, tu istu Cissu neki povjesničari smještaju više na jug, prema Barbarigi. Kako postoji mogućnost da je Cissa bila i sjedište biskupa (na crkvenom sinodu 579. spominje se Vindemius, biskup Cisse, a spominje se biskupija u Cissi i 100 godina poslije) pitanje je da je li biskupija bila u potonuloj Cissi kod Rovinja ili pak u Barbarigi. Da konfuzija bude veća, neki povjesničari smještaju Cissu još južnije, na Pag.
U prvom tekstu spominjem ronioca koji je 1890. zaronio ispred Rovinja i potvrdio postojanje ruševina grada pod morem.
Godine 1955. organizirano je još jedno ispitivanje. Tada je zaronio Anđelo Butković. Nakon sat vremena ronjenja njegovo je mišljenje potpuno drugačije od mišljenja ronioca iz 1890. Zapisano je kako je riječ o „brežuljku“ pod morem, čije se strane strmo spuštaju prema dubini, a pri vrhu se nalaze okomite stijene koje djeluju poput zidova potopljenog grada.
No kako bilo da bilo, postoje legende o Cissi i mnogobrojne priče ribara o čudnim predmetima koje su izvukli pred obalom Rovinja sa svojim mrežama iz mora.
Izvor: „Rovinj na starim razglednicama“, Daniel Načinović, Marino Budicin
swirl @ 17:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 11, 2008
Rovinj
Godine 1695. ribar Baigio Caenazzo prvi je počeo loviti sardele mrežama s mamcem što se dovelo do svojevrsne «revolucije» rovinjskog ribolova, a brzo se proširilo i u sjeverni dio Jadrana. 
U 17.st. Rovinj je imao oko 50-60 ribarskih brodića, dok je već sredinom 18. st. imao 120 brodića i oko 500 ribara čime je broj ribara u Rovinju iznosio skoro 50% od ukupnog broja ribara Istre pod Venecijom.
Na koncu je došlo do sukoba rovinjskih i talijanskih ribara, pogotovo onih iz Chioggie. Sukob se uglavnom odnosio na dva sporna pitanja: ribolovno područje i pravo na ribolov u istarskim vodama te način izlova ribe. Naime talijanski ribari koristili su mreže koje su rovinjski ribari držali vrlo štetnim.
Zvuči li vam dio ove priče poznat?
Izvor: «Rovinj & Vrsar», Edicija za kulturu putovanja «Biseri Jadrana»
swirl @ 19:01 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 2, 2008
U blizini Rovinja nalazi se još jedno neprocjenjivo bogatstvo Istre – Maklavun. 
To je grobnica stara oko 4.000 godina pokraj sela Šošići.
Grobnica je datirana po položaju pokopanog tijela (zgrčeni položaj) te nalazima keramike i brončane oštrice pokopane s pokojnikom. U pogrebnu komoru (tholos) vodi ulazni hodnik (dromos) čiji položaj intrigira vodeće stručnjake s područja astronomije. Naime dromos je točno postavljen u smjeru zimskog solsticija tako da se cijeli tumul smatra prastarim solarnim opservatorijem.
Ni od Maklavuna nemam svoje slike pa stavljam sliku s interneta kao i link na strane od kuda sam je «posudila» (jer biti će zamijenjena mojom čim stignem, mada možete zaboraviti sliku iz ptičje perspektive). Dakle, link na www.zvjezdarnica.com.
I ovo je interesantna dio priče. 
Ružan dio priče je kamenolom pokraj Maklavuna koji se opasno približio tumulu i prijeti da će daljnjim vađenjem kamena nestati ova vrijednost. Da ne dužim dalje (ne volim pisati o ružnim stvarima), a ukoliko želite znati više o tome prosurfajte internetom.
swirl @ 13:32 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 24, 2008

Oko 5 km od Rovinja u smjeru Bala, na brežuljku, smjestila se gradina Monkodonja. Monkodonja je samo jedna od 350 gradina koliko se procjenjuje da ih je bilo na području cijele Istre, dok je u samoj Rovinjštini bilo pedesetak gradina. U Monkodonji je živjelo oko 1000 ljudi u razdoblju od 18.-12- st.p.n.e.
Naziv Monkodonja na lokalnom talijanskom dijalektu znači «brdo dunja». Prva iskapanja započeta su 1953, a zatim u razdoblju od 1997. do 2007. godine kada je osim iskapanja dio zidova i rekonstruiran. Površina naselja bila je 50.000 m2. 
Naselje je bedemima bilo podijeljeno u tri dijela. Najviši dio je akropola. Sam plato gdje je nastala akropola nastao je vađenjem kamenja kojim su se gradili bedemi, a zatim i prve nastambe (takav postupak je uobičajen za gradnju gradina). Na akropoli su živjeli bolje stojeći stanovnici, pa su i kuće bile nešto veće. 
Ispod akropole bio je gornji grad gdje su uglavnom živjeli i radili obrtici. Zato je ovdje nađeno niz alatki kojim su radili svoje proizvode. I njihove su nastambe uglavnom bile prislonjene uz bedeme između Gornjeg grada i Akropole. Kroz taj sloj vodila su vrata na Akropolu. 
Najniži dio naselja uz vanjski bedem bio je Donji grad gdje je živjela većina stanovnika, uglavnom siromašniji sloj. 
Glavna vrata za Monkodonju jesu zapadna vrata. Vrlo su komplicirana što je uglavnom napravljeno namjerno kako bi se eventualnom neprijatelju otežao ulazak u naselje. Kompliciranost je nastala nizom dogradnji tako da su u početku vjerojatno i ova vrata bila relativno jednostavna. Uz zapadna vrata nađena su dva groba, pretpostavlja se od vrlo važnih stanovnika naselja. Osim njih postojala su i sjeverna vrata. Ona su znatno jednostavnija, a vodila su do kultne jame koja je van naselja. Uz njih je nađena masovna grobnica, ali nešto novijeg datuma (razdoblje prodora Avara i Slavena). 
Kultna jama je dubine 50 m, što se baš i ne vidi jer je otvor poprilično zarasao. Plato uz otvor je namjerno zaravnat, kao što su prema naselju postavljena «postolja» na kojima su vjerojatno sjedili članovi «elite» za vrijeme kultnih rituala. 
Po Monkodonji su postavljene ploče s tekstom, rekonstrukcijama (dio rekonstrukcija stavila sam u slide show) tako da se vrlo lako snaći.
Apsolutno vrijedi posjetiti Monkodonju.


swirl @ 14:59 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 23, 2007
www.rovinj.hr
Ispred Rovinja nalazi se mali otočić Banjol. Po 7 pinija koje su na njemu rasle mnogi su ga zvali «Otok sedam dlaka». Prije nekoliko godina jedna od pijavica prorijedila je «dlake» (da ne kažem da je došlo do depilacije), no naziv je i dalje ostao.
No otočić nije poznat samo po 7 pinija. Ako se zaroni s vanjske strane otoka nekoliko metara pod površinom mora, može se ući u uski tunel. Prolazak kroz tunel dovest će vas do sredine otoka i sunčanih zraka. Naime, usred Banjola nalazi se rupa s morskom vodom. I upravo ćete ovdje, usred otoka, izroniti.  
swirl @ 20:46 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, rujan 21, 2007

Na natjecanju WSA 2007 web strana "Kuće o batani" (link na post o ovom zgodnom rovinjskom eko muzeju posvećenom batani) proglašena je najboljom hrvatskom web stranicom u kategoriji e-kultura i predstavljati će Hrvatsku na globalnom WSA natjecanju. 
Predlažem da posjetite njihove internetske stranice . Mene su oduševile kada sam ih otkrila (u ožujku ove godine). Evo vam linka:
http://www.batana.org/  
Muzej "Kuća o batani" u Rovinju

swirl @ 14:18 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, ožujak 3, 2007

Balbijev luk
Stari Rovinj imao je sedmero vrata kojima se ulazilo u unutrašnjost gradskih zidina. Danas je ostalo nepromijenjeno samo troje vrata; Vrata svetog Benedikta, Vrata na obali i Vrata pod zidom.

Balbijev luk
 nalazi se na mjestu prijašnjih Vrata stare ribarnice. Ova stara vrata srušena su u 17. stoljeću. Balbijev luk napravljen je na istom mjestu, a nosi naziv po Balbiu, tadašnjem gradonačelniku Rovinja. Na vrhu luka nalazi se lav, simbol mletačke republike,s otvorenom knjigom (znači da je Rovinj bez rata prihvatio vlast mletačke republike). U knjizi je natpis "VICTORIA TIBI MARCE EVANGELISTA MEVS". Na vratima su i turska i venecijanska glava, ali njihovo značenje nije odgonetnuto.
 


 Balbijev luk - turska glava

Od ulica starog grada nema one koju ne bi trebalo vidjeti:
Grisia, Trevisol, Ulica Svetog Križa, Bregovita, Montalbano, Casale, Monte, Ulica Vladimira Švalba...

Jedna od popularnijih ulica je Grisija (slika dolje desno). Tipična ulica starog Rovinja, ali prepuna malih galerija. Od 1967. godine druge nedjelje u kolovozu cijela Grisia postaje umjetnička izložba na otvorenom.
Uz legendu o svetoj Eufemiji vezana je Ulica Svetog Križa.  Vodi s glavnog gradskog trga prema crkvi Sv. Eufemije s južne strane poluotoka. Legenda kaže da je upravo ovdje doplutao kameni sarkofag s ostacima svetice, kao i da je ovdje izvučen. Ulica Sv. Križa danas ima niz kafića i restorana.
Sa sjeverne strane poluotoka prema crkvi vodi Ulica Vladimira Švalbe. Ulica je obnovljena 1844. godine prije dolaska cara Ferdinanda I i njegove svite, koji su se ovim putem penjali do crkve Svete Eufemije.
Nekoć je, blizu izlaza Porečke ulice u Grisiju, postojao i "Trijem bradatih" kroz kojeg se ulazilo u židovski dio Rovinja. Trijem je srušen u 18. stoljeću. 

Prilažem kartu starog Rovinja. Strelica na karti ovdje je i slučajno (a možda i nije). Za kontinentalca nema posebnijeg kafića od kafića "Valentino" čiju lokaciju pokazuje strelica.
Vlasnica Patrizia, njemica, došla je u Rovinj zbog ljubavne veze. Veza je pukla, ali je Patrizia ostala i napravila meni tako drago mjesto (pogotovo van sezone). Kafić nije velik, ali njegova posebnost su stijene uz samo more. Sjedite na jastucima na samoj stijeni pol metra od mora i guštate u pogledu, u kavi ili pokojem koktelčiću, u Rovinju, u tihoj muzici....



swirl @ 10:14 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 1, 2007

Batana i bitinada dio su bogate tradicije Rovinja.

Batana je barka ravnog dna  koju i dan danas rade u Rovinju. Svaka batana je unikatna i na neki način nosi potpis svog tvorca i graditelja. Oduvijek su se batane gradile po podrumima i skladištima kuća, sada i garažama pa veličinu batane između ostalog diktira i veličina prostora u kojoj se radi.

Bitinada je stil pjevanja kojeg su razvili rovinski ribari. Ruku zaposlenih mrežama i parangalima  svoju pjesmu nisu mogli popratiti i svirkom instrumenata. Ono što je bilo moguće to je imitiranje instrumenata glasovima. I to moguće rovinjski su ribari razvili do savršenstva.

"Kuća o batani" je eko muzej u Rovinju, smješten u starom dijelu grada. Ta ista "Kuća o batani" je i u užem izboru za nagradu European Museum Award 2007.

Već sam napisala puno i previše, i zato stavljam link na stranice "Kuće o batani". Tu možete saznati puno više o povijesti batana, gradnji, djelovima batane, sličnim barkama ravnog dna, što znači spacio. A sve to uz muziku koju možete sami birati, a izbor sadrži i bitinadu. Osim toga, riječ je o internetskim stranicama koje su primjer kako se nešto kvalitetno radi i kvalitetno oglašava uz puno ljubavi i uloženog truda.
 Kuća o batani

swirl @ 19:59 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 28, 2007

Jedna crtica o gradu Rovinju s početka 20. st.:
Domenica Sponza, Rovinjanka, za vrijeme života imala je dućan prehrambenim namirnicama. Živjela je u ulici Trevisol, jednoj od uličica starog grada. Manje više svi su je znali pod nadimkom gospođa Batalita.
Domenica je umrla u svojoj osamdesetoj godini i to poprilično daleke 1906. godine. Nakon njezine smrti pročitana je oporuka koja je i za današnje doba čudna (nazovimo to tako), a posebno je bila čudna za početak 20. stoljeća.
U oporuci je stajalo da na dan njezinog ukopa ulica Trevisol mora biti puna muzike i smjeha, a djeci se moraju dijeliti slatkiši.
Želja pokojnice se poštovala, na dan sahrane ulicom Trevisol odjekivala je glazba, feštalo se na veliko, djeca su se častila (a i ne samo djeca) te su svi pamtili veseli sprovod gospođe Batalita.

 Ulica Trevisol

swirl @ 18:09 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, veljača 27, 2007

Eto zadnjeg otočnog posta, nakon čega slijedi povratak na obalu.
Prvo treba reći da je 27. lipnja 1968. godine priobalno područje Rovinja zajedno s otocima proglašeno prirodnim rezervatom.
Definitivno najoriginalniji naziv jednog malog otočića blizu stare jezgre grada je "Otok sedam dlaka". Zapravo je riječ o otočiću Banjolu na kojem je bila 7 borova nakošenih vjetrom. Pijavica je prije par godina na žalost svela "Otok sedam dlaka" na "Otok jedne dlake" (ovo se ja zezam) jer je od 7 borova na Banjolu ostao jedan jedini. No eto, naziv "Otok sedam dlaka" pamtim od mog prvog odlaska u Rovinj.
Nešto sjevernije nalaze se otoci Figarola (na slici lijevo) i Figarolica. Sada je Figarola otočić obrasao šumom. Prije pedesetak godina kada šume nije bilo, u proljeće se cijeli otok žutio od narcisa.
Ako gledamo južnije od Rovinja, slijedi poluotok Ponte Corrente (Rt Kurent) (slika dolje). Od Rta Kurent slijedi niz otočića: Sveti Andrija, Maškin, Strug, Sveti Ivan i Sveti Ivan na Pučini. Njihov niz te plićine između daju naslutiti da je nekoć ovdje bio poluotok, a dizanjem površine mora  pojedini djelovi nekadašnjeg poluotoka našli su se pod morskom površinom.

O Svetom Andriji bilo je govora u prethodnom tekstu, samo što nisam spomenula da je uz njega i otočić Maškin te da su povezani stazicom. Cijelom je ovom nizu otoka pijavica 2002. godine nanijela veliku štetu. Srećom je barem poštedila Sveti Ivan. Otok Sveti Ivan prekriven je šumom pinija, a iz zelenila viri van samo zvonik crkvice, rađen po modelu zvonika Svete Eufemije (samo je manji). Crkvicu su održavali ribari i pomorci, ali je na koncu zapuštena i danas razrušena. Zadnji u nizu je otočić Sveti Ivan na Pučini.
Za razliku od do sada nabrojenih zelenih otoka, Sveti Ivan na pučini je bez zelenila. Poznat je po svjetioniku.


swirl @ 15:57 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 26, 2007

U 6. stoljeću na otoku Sveti Andrija izgrađen je samostan benediktinaca koji ga napuštaju nakon 200 godina. U 10. stoljeću u samostan dolaze franjevci, dok je u nešto bližoj prošlosti otok upropašten tvornicom cementa, uljarom i tvornicom vapna. 
Jučer sam spomenula ulogu grofa Milewskog u uređenju otoka Svete Katarine, dok je dio teksta posvećen samom Milewskom i  njegovom stilu života.

Potpuno drugačija osoba od Milewskog je Georg von Hutterott koji je imao veliku ulogu u uređenju drugog otoka Rovinjštine, otoka Sveti Andrija (Crveni otok).

Sam Hutterott bio je osoba poduzetničkog duha, bez  ljubavnih i inih skandala, s nizom poslovnih odgovornih funkcija. Posvećen poslu proputovao je niz zemalja sve dok u svojoj 38. godini života, a zbog zdravstvenih razloga, nije odlučio drastično promijeniti život. 
Godine 1890. kupuje devastiran otok Sveti Andrija i započinje njegovo uređenje. Obnavlja bivši samostan i pretvara ga u dvorac. Osim toga velika sredstva ulaže u hortikulturu te od ogoljenog otoka upropaštenog tvornicom cementa stvara zelenu oazu. 
I opet za razliku od Milewskog, koji je na susjednom otoku živio u osami i potpuno zabranio pristup Svetoj Katarini, Hutterott na Crvenom otoku ugošćuje niz svojih slavnih i manje slavnih, ali ipak dobrostojećih prijatelja i poznanika. Umire 1910. godine i otok ostavlja njegovim kćerkama.
I na kraju - još jedna usporedba Milewskog i Hutterotta. Dok je buran život Milewskog završio mirnom smrću, miran život Hutterotta izgleda da je završio samoubojstvom. Naime, nagađa se da se ubio nakon nekih propalih financijskih ulaganja (po mogućnosti ne izvlačite zaključke iz ovog jer bi vas mogli deprimirati).
U ljeto 2002. godine pijavica je uništila dosta stabala, kako na Svetom Andriji tako i na susjednim otocima te je dio otoka danas znatno ogoljeniji no što je bilo prije.






swirl @ 17:59 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 25, 2007


Svojedobno sam pisala o
ulozi Paul-a Kupelwiesera u razvoju turizma na Brijunima (LINK) i pečatu kojeg je tamo ostavio do danas. U međuvremenu sam pročitala i knjigu "Iz sjećanja starog Austrijanca" koju je napisao Kupelwieser, a na jedan zgodan način opisuje postepen napredak u ostvarenju njegovog sna - razvoju Brijuna kakve, na žalost, mi danas ne poznajemo jer je velik dio njegovog sna razrušen u bombardiranjima krajem II svjetskog rata. Samo za ilustraciju, danas kada dolazite na Brijune u luci vidite hotel Neptun i Karmen, dok je za vrijeme Kupelwiesera cijela luka bila omeđena niskim turističkim građevinama poput malog grada.
Ono što je bio Kupelwieser za Brijune, u Rovinju su: barun Georg von Hutterott za otok Sveti Andrija (Crveni otok) i grof Milewski za otok Sveta Katarina.
Grofa Milewskog sigurno ne bi mogli zvati simpatičnom osobom, kako bi to vjerojatno (barem je takav moj utisak) mogli napraviti s Kupelwieserom. Gdje god je bio Milewski, oko njega su bile afere, skandali sa ženama, puškaranja. I sve je to na neki način "kumovalo" njegovom odlasku u Rovinj.

Pred odlazak imao je aferu sa Ceciliom Wlodzimirskom. Pri tom se Cecilija pokazala nešto pohlepnijom od njegova očekivanja te je pred kraj veze, a ne bi li se domogla većih para, razglasila da je njezina majka svojedobno bila ljubavnica od Milewskog i da je ona zapravo njegova kći. U cijeli cirkus koji je oko toga nastao, uključila je i svog novog zaručnika Barbera. No izgleda da je u svojoj pohlepi zaboravila na to kakvog je protivnika izazvala. Cijeli cirkus završava na način da Milewski puca u Barbera i na koncu odlazi u Rovinj.

Otok Svetu Katarinu kupio je 1905. godine, taman nekoliko mjeseci pred burni rasplet s ljubavnicom. 
Izgleda da se istim žarom, kojeg je do tada ulagao u skandale i kriminalne obračune, ulovio uređenja Svete Katarine.
Ovaj kameni otok najprije je dobro zasipan zemljom nakon čega započinje njegovo pošumljavanje. Izgradio je nekoliko molova, mrežu puteljaka po otočiću te dvorac. Pri tom je na uređenje vjerojatno djelovalo i rivalstvo sa susjedom, Hutterottom na Svetom Andriji. No, za razliku od Hutterotta koji je na svom otoku imao bogat društven život, Milewski je onemogućio pristup Svetoj Katarini, za što su se između ostalog brinuli i psi i tjelesni čuvari.
Izgleda da se na svom otoku primirio (ili je to posljedica godina jer je na otok stigao sa 60 godina) jer u Rovinju nije radio nikakve skandale i cirkuse. Umro je 1926. godine, a otok je nasljedio njegov nećak.


swirl @ 16:16 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare


Crkva Svete Eufemije u Rovinju nastala je na najvišoj točki otoka na kojem se razvio stari Rovinj. Na istom mjestu bile su i prijašnje crkve koje su u nekoliko navrata mijenjane i proširivane.
Za grad u razvoju, znatnog porasta broja stanovnika, stara crkva pokazala se nedovoljno velikom te je 1720. godine Gradsko vijeće Rovinja donijelo odluku o izgradnji nove crkve. Prve projekte za izgradnju izradio je venecijanski arhitekt Giovanni Scalffarotti. Projekt nije prihvaćen jer nije poštovao osnovne želje investitora, a to su: trobrodna crkva poput stare, bazirana na nadogradnji tadašnje apside.
Novi projekt, koji je na koncu i prihvaćen, projekt je drugog arhitekta (Giovanni Pozzi), a u potpunosti respektira ove zahtjeve.
Prvo je, čak i prije ove odluke o gradnji nove crkve, izgrađen zvonik. Gradnja je trajala od 1654. do 1680., a građen je po uzoru na zvonik crkve Svetog Marka u Veneciji. Visok je 57 metara. Na njegovom je  vrhu kip svetice. Postolje kipa omogućuje okretanje u smjeru vjetra pa ima i meteorološku ulogu (kada je kip okrenut prema moru, odlazak na more je siguran).

Crkva je građena od 1725. do 1736. u baroknom stilu. Ima 3 oltara koja je projektirao mlečanin Girolamo Laureato, dok je kipove za njih izradio venecijanski rokoko kipar Alviso Tagliapietra. 
U crkvi se nalaze i predmeti iz prijašnjih crkvi, između ostalog i kameni sarkofag s relikvijom svete Eufemije (
više o tome u postu Legenda o svetoj Eufemiji LINK).
U crkvenoj riznici nalazi se i niz liturgijskih srebrnih predmeta od kojih neki datiraju čak iz 15. stoljeća.
S platoa ispred crkve (čini mi se da je tu bilo staro groblje) pruža se predivan oblik, kako na krovove starog Rovinja, tako na morsku pučinu.


swirl @ 11:54 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, veljača 24, 2007

Sveta Eufemija zaštitnica je Rovinja, a crkva svete Eufemije dominira starom gradskom jezgrom. 

Legenda o Eufemiji:
Eufemija se rodila 290. godine u Kalcedonu kraj Carigrada, za vrijeme rimskog cara Dioklecijana i najžešćeg progona kršćana. Kao kršćanka je i uhićena i u tamnici u ostalih zarobljenih kršćana potiče njihovu vjeru. Zbog toga prolazi kroz najnemilosrdnije metode mučenja i u 15. godini umire  (točnije 16. rujna 304. godine).
Pokopana je u Kalcedonu, a nakon što je car Konstantin dozvolio kršćanstvo, na ovom je mjestu izgrađena crkva. Osvajanjem Kalcedona od strane perzijanaca sarkofag je prebačen u Carigrad.
U Carigradu dolazi na vlast car Nicefor koji je protivnik svetih slika i moći te sarkofag tajanstveno nestaje u 800. godini. Isti taj kameni sarkofag 13. srpnja 800. godine doplovio je (???) do Rovinja. No bio je toliko težak da ga nitko nije uspjevao izvući iz mora van.
Na to dolazi dječak s parom mladih junica. Priznaje da mu se ukazala Eufemija te bez problema, uz pomoć junica, izvlači sarkofag iz mora. I ne samo to, nego taj teški sarkofag dovlači do vrha brda gdje je tada bila crkva svetog Jurja koja je od tada preimenovana u Svetu Eufemiju.
Sarkofag se otvara vjernicima i danas, na dan grada Rovinja, 16. rujna.


Taj isti dječarac koji je s dvije junice jedini uspio dovući sarkofag do vrha, pri vuči je stradao pod samim sarkofagom. Legenda kaže kako je njegova majka prizvala čudo i dječak je oživio.
Postoji još jedna legenda vezana uz Svetu Eufemiju i Rovinj.
Naime, prvo su u ratu s Genovom u 14.st. svete moći ukradene i odnešene u Chioggu. Neko su vrijeme moći u Veneciji, a 1401. moći Sv. Eufemije vraćaju se u Rovinj. Goveda i sva stoka koja je tada bila na lađama u rovinjskoj luci, kod dolaska moći u blizinu Rovinja, po legendi poskakala je u more kako bi dočekali ostatke svetice.
swirl @ 13:24 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, veljača 23, 2007

Prvi siguran znak o postojanju Rovinja datira iz 5 st.n.e., a postoje i pretpostavke da je na mjestu današnje jezgre grada postojalo i starije naselje.
U stanovništvu Rovinja postoji legenda o postojanju prvotnog grada na jednom od obližnjih otočića. Po toj legendi otočić je potonuo i njegovi su stanovnici preselili na Monte Rosso gdje je današnja jezgra grada (više o legendi na linku na post "Istarska Atlantida).
Za današnji izgled Rovinja presudna je njegova uloga u razdoblju od 16. - 19. stoljeća kada je bio izuzetno prosperitetan grad. Doseljavanje, standard njegovih stanovnika i stil života u ovom su mu razdoblju omogućili brzu modernizaciju, gradnju, usvajanje nekih novih građevnih stilova koji su uljepšavali grad, ali istodobno i uklanjali ostatke prethodnog izgleda. Ovo je razlog zašto današnji Rovinj nema puno ostataka iz prijašnjeg razdoblja
.
I Rovinj je bio utvrđen grad. Smješten na otoku, sa zapadne strane štitile su ga strme litice, sa sjevera i jugoistoka imao je zidine. Na istoku, a prema kopnu, naknadno je dodan zid s 3 kule, od kojih je kroz srednju bio ulaz u grad. S kopna, a do ulaza u grad vodio je drveni preklopni most koji je 1443. godine zamijenjen kamenim mostom.
Širenjem grada na kopno rađa se potreba za spajanjem otoka s obalom. Prolaz do kopna zatrpan je u 17. stoljeću čime Rovinjska stara jezgra postaje poluotok.



swirl @ 18:39 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, siječanj 27, 2007

 Baron Gautsch, vlasništvo austrijskog Lloyd-a
Baron Gautsch bio je najveći, najbrži i najsuvremeniji putnički brod Austro - Ugarske. S izuzetkom nekoliko ratnih plovidbi (opskrba vojske) plovio je na liniji Trst - Kotor i natrag. Imao je 100 mjesta u prvom, 50 u drugom i 150 mjesta u trećem razredu dok mu je broj članova posade bio između 60 i 70.
S ciljem zaštite glavne morske luke Pule početkom prvog svjetskog rata, Austrijanci su u Jadranu u blizini Pule postavili niz minskih polja koja su Pulu trebala braniti od Italije. Oko 9 milja pred Rovinjem u takvo je minsko polje ušao i Baron Gautsch. Izgleda da je bila riječ o pogreški osobe na zapovjednom mostu (drugi časnik Tenze, puno se ime ne zna) jer je brod skrenuo s kursa i ušao u minsko polje. Nekoliko brodova u blizini vidjelo je pogrešku te zvučnim i svjetlosnim signalima pokušalo upozoriti brod na nevolju. Na žalost, nije bilo reakcije, a vrlo kratko po ulasku u minsko polje došlo je do eksplozije i u svega par minuta brod je nestao pod morem, povukavši za sobom niz putnika.

Kako je bio početak rata, na brodu su uglavnom bile evakuirane familije vojnih službenika, kao i niz austrijskih turista koji su bježali kućama. Točan se broj putnika ne zna upravo zbog ratnih prilika.
Po potonuću započela je akcija spašavanja, te je iz mora spašeno oko 150 ljudi.  Nagađa se da je Jadran postao grobnicom od 240 do 390 putnika, ponajviše žena i djece.

Brod leži u pjesku na 40 metara dubine, i jedan je od najposjećenijih destinacija hrvatskog podmorja. Potpuno cijel, zarasao u kamenice i morsko bilje, dok je u unutrašnjosti broda bilja puno manje.

swirl @ 16:33 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare