Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
subota, travanj 5, 2014



Još 2006. i 2007., na samom početku nastajanja ovog bloga,pisala sam o vodnjanskim mumijama:

http://swirl.bloger.index.hr/post/vodnjanske-mumije/83517.aspx 

http://swirl.bloger.index.hr/post/vodnjanska-cudesa/360870.aspx

Zahvaljujem arheologinji, Narcisi Bolšec Ferri na činjenicama koje su mi potpuno promaknule, a na osnovu kojih sam malo istraživala po internetu.

Krajem 2009. u popriličnoj su tajnosti uz suglasnost crkve stručnjaci Instituta za patologiju Kliničkog bolničkog centra Split, predvođeni dr. Šimunom Anđelinovićem, provodili ispitivanja vodnjanskih mumija. Ispitivanja su bila fokusirana na tijela Nikoloze Burse, Leona Bemba i Ivana Olinia. Tijela su ispitana CT-om (kompjuterizirana tomografija), bez vađenja iz sanduka u kojima se nalaze jer su se tijela nastojala maksimalno zaštititi. Rezultati su prezentirani javnosti 2010. i iznenadila su čak i stručnjake. Naime, tijela svetaca iz Vodnjana nisu balzamirana. Bez balzamiranja raspadanje organa započinje odmah po smrti, a praktički je potpuno nekoliko mjeseci nakon smrti.

Nikoloza Bursa umrla je u 16.st., Ivan Olini umro je 1300.g. no tijela su u potpuno neočekivanom stanju. Najočuvanije je tijelo Nikoloze Burse, nešto manje sačuvano je tijelo Ivana Oliniji. Organi njihovih tijela samo su osušeni, dehidrirani, te posve očuvani. Na CT snimkama vide se dehidrirani srce, pluća, krvne žile, ligamenti. Kod Nikoloze Burse CT snimak mozga u kostima lubanje otkrio je sasušeni mozak.

CT snimak kralješnice sv. Ivana Olinia otkrio je da je svetac patio od oštećenja kralješnice (spina bifida) te je uslijed oštećenja živaca imao smetnje sa stopalom. Leon Bembo  umro je 1188.g. no njegovi ostaci tijela nisu tako očuvani i na tijelu nisu otkriveni ostaci mekog tkiva.

Izvor: http://www.isabs.hr/PDF/2013/ISABS-2013_book_of_abstracts.pdf

swirl @ 18:24 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 21, 2012



Dok još nije bilo struje, u neka druga vremena, prolaziti noću ulicama bilo je poprilično opasno. Pljačkaši i ini likovi lako su se mogli sakriti, sačekati žrtvu i tada učiniti štošta.

Na forsinisteznali.bloger-u sam pročitala kako se ovar problem nastojao spriječiti u Vodnjanu. U kutove idealne za sakrivanje ovakvih lopina, naknadno su se dodavale ovakve „konstrukcije“ koje su onemogućavale da u mraku postanu sklonište za lopove.

Izvor: forsinisteznali.bloger (link)

swirl @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 1, 2011

Izgrađena negdje u 14.st. palača u 16.st. postaje vlasništvo obitelji Bettica.

Više o palači pisala sam ovdje (link).

Za njezine vlasnike, obitelj Bettica, pretpostavlja se da su otišli negdje u 12.st. pod lažnim imenom iz Španjolske u Italiju gdje su isto postali moćna i bogata obitelj. Također se pretpostavlja da je njihovo prezime, Bettica, nastalo iz onodobne „mode“ uzimanja prezimena (imena) iz dalekih i slavnih rimskih vremena. Ukoliko je to tako, vjerojatno je prezime obitelji nastalo od pokrajine Baetice u današnjoj Španjolskoj /Andaluziji. Zbog sličnog naziva, obitelj Beticca stavlja u svoj obiteljski grb i biljku bethoniku.

Obitelj u 16.st. dobiva u Veroni plemićki naslov. Osim toga dodijeljen im je i veliki posjed u Istri, na području današnje Betige kraj Barbarige (od tuda naravno i naziv same Betige). Prvi put je obitelj spomenuta u Vodnjanu u matičnim knjigama 1559. godine, dok je posljednji član obitelji u Vodnjanu umro 1867. godine.

Njihova vodnjanska priča ne započinje odmah naseljavanjem palače Bettica već borave u drugim vodnjanskim palačama, neke obnavljaju, a na njima i danas postoji grb ove obitelji. Tek naknadno postaju vlasnici gotičke palače.

U drugoj polovici 19.st. te početkom 20.st. ova lijepa zgrada doživljava promjene vlasnika, ali i sve moguće i nemoguće pregradnje, etažiranja stanova, prenamjenu prostoru u prizemlju. Lako moguće da je u kakvoj predizbornoj godini i ovdje legalizirana bespravna gradnja.

Prvi dašak spasa palači daje potomak obitelji Bettica, Alberto Bettica iz Torina. U doba Italije (godine 1931.), Alberto stiže u Vodnjan na proslavu 600. godina od uspostave mletačke vlasti. Iduće godine Alberto uspijeva otkupiti dio zgrade, a kupoprodajni ugovor naznačuje da je zgrada postala zaštićenim spomenikom kulture.

Danas je u zgradi muzej.

swirl @ 17:35 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, lipanj 4, 2011

U neka prošla vremena iz Pule i okolice odlazilo se u Vodnjan u „shopping“,a poznata vodnjanska ulica, Trgovačka ulica (link), bila je prepuna radnji gdje su posjetioci Vodnjana nakon nabavke obavljali i niz drugih stvari prije nego se vrate kući. No Vodnjan je prvenstveno bio centar mnogih postolara.

Jedan od poznatih postolara Vodnjana, samo ne tako davno, bio je Erminio Vojvoda (1902.-1991.).

No E. Vojvoda bio je, osim što je živio i radio u 20.st., još po nečemu poseban. Bio je poznat, tražen, a njegove cijene bile su znatno iznad uobičajenih. Vojvoda je izradio niz cipela tadašnjoj istarskoj eliti. No njegovi nacrti tražili su se i po Europi, a po njima se izrađivale cipele od Beča preko Pariza, Milana i šire. Poštom su ga kontaktirali mnogi bogataši, on je poštom slao svoje crteže po kojima su se izrađivale cipele, ili bi ih nakon odabira modela sam izradio i slao naručitelju. Neki crteži objavljeni su i u modnim časopisima toga vremena. Tako je Erminio Vojvoda zapravo prvi modni dizajner ovoga kraja.

Radio je svoj posao od 1925. do 1980. godine. U prizemlju njegove rodne kuće, u Trgovačkoj ulici 131, nedavno je otvorena memorijalna zbirka E. Vojvode. Vlasnica zbirke je Ljubica Brščić. U njegovoj radnji izložene su ne samo neke od cipela koje je izradio i po kojima je postao poznat daleko van granica tadašnje tržave, nego i alati koje je koristio, kalupi, crteži koje je slao vjernim mušterijama, njegove fotografije.

Na slici: Trgovačka ulica

swirl @ 17:48 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 23, 2009

Dok je srednjevjekovna Pula bila grad bijede i bolesti (link) Vodnjan je bio pun prosperiteta, a u potpunosti pošteđen epidemija. Mnogobrojni obrtnici, veliki maslinici, mnogo stoke – sve je to obilježavalo tadašnji Vodnjan.
Sv. Antun Opat je zaštitnik domaćih životinja. I naravno da je Vodnjan (koji je i dan danas pun crkvi i crkvica, a tada ih je bilo i znatno više) imao crkvicu Sv. Antuna Opata. Nalazi se u velikom dvorištu Rehabilitacijskog centra. Dolazite li u Vodnjan iz smjera Bala, skrenete u Fažansku ulicu i tu se nalazi Rehabilitacijski centar i crkvica. Svetac, kojeg se zove i Sv. Antun od praščića (vidi link) često se prikazuje i s praščićem. Stoga je i iznad vrata ove crkve prikazan lik sveca s malim praščićem (slika dolje, hvala Studioworks85 na slici).
Prije se, na dan ovog sveca 17. siječnja, ispred crkve dovodila stoka na blagoslov. Crkvica je stara, apsida je i dan danas pokrivena kamenim škrilama. Zidovi crkve imaju segmente fresaka učinjenih u 13. i 14.st.
Inače, rehabilitacijski centar je otvoren 1888. godine. Tada je to bila Zakladna bolnica Cecon. Financiranje gradnje bolnice omogućio je Angelo Cecon, veliki vodnjanski dobrotvor.
swirl @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 27, 2009
Upravo Gaetanu Gresleru možemo zahvaliti na ogromnoj vrijednosti koja se i dan danas nalazi u Vodnjanu. Riječ je o vodnjanskim mumijama (link), nizu umjetnina i relikvija svetaca koje se mogu vidjeti u Sv. Blažu, vodnjanskoj župnoj crkvi (link) u sklopu Zbirke sakralne umjetnosti. Također, u zbirci, kao i u samoj crkvi, nalazi se nekoliko djela samog Grezlera kojih danas ima neveliki broj.
Dio vrijednosti danas je izložen i u palači Bettica (link).
G. Grezler rođen je 1765. u Veroni, krajem stoljeća odlazi u Veneciju gdje postaje član, a zatim i profesor slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti.
Padom Mletačke Republike, a pod utjecajem Francuske revolucije, ukida se niz samostana i crkvi, a Grezler uspijeva sakupiti izvanrednu kolekciju sakralne umjetnosti i umjetnosti općenito. Cijelu kolekciju skriva pred Napoleonovim vojnicima i tako je spašava vrlo vjerojatnog upropaštenja i pljačke.
U to je vrijeme u Vodnjanu sagrađena crkva Sv. Blaža. Izgrađena je na mjestu gdje je postojala stara bazilika. Zbog njezinog vrlo lošeg stanja biskup Balbi 1754. godine zabranjuje vršenje službe u bazilici, da bi nekoliko godina kasnije bazilika bila srušena te je započela gradnja Sv. Blaža. Crkva Sv. Blaža gradila se 40 godina.
Kada je gradnja završila Vodnjan je tražio umjetnika koji bi ukrasio njezinu unutrašnjost. U vrijeme kada je prijetila opasnost Grezlerovoj kolekciji u Veneciji dolazi poziv iz Vodnjana te 1818. Grezler dolazi u Vodnjan zajedno sa svim svojim umjetninama. Dolazak je organiziran brodom koji je iskrcao svoj vrijedan teret u Fažani.
Atelje Grezlera bio je u Sv. Blažu, na katu iznad sakristije.
Grezler se spominje u Vodnjanu do 1830. godine, nakon toga odlazi. Godina njegove smrti, kao i mjesto smrti, nisu poznati. Postoje nagađanja da je njegovom odlasku iz Vodnjana „kumovala“ svađa s crkvom oko nekih dugovanja.
swirl @ 18:02 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, veljača 3, 2009

Vodnjan
I još je jedan herbarij vezan uz Vodnjan. Prvi je onaj ljekarnika Bartolomea Biasoletta (link), rođenog u Vodnjanu, koji je u 19.st. skupio oko 10.000 biljaka te je tako nastao najveći herbarij toga vremena.
Drugi herbarij je najstariji herbarij u Istri. Sakupio ga je negdje krajem 17.st. doktor Gian Paulo Cavalli. Sadrži 49 strana, od toga se izgubila samo deveta, a herbarij sadrži ljekovite biljke, njih 150, vjerojatno sakupljene na području središnje Istre. Datiranje herbarija omogućeno je nekim zapisima G.P. Cavallia. Tako sadrži dva zapisa ljekovitog bilja i liječničkog pribora koji su naručeni iz Venecije 1677. i 1678. godine.

U herbariju je i zapis iz 1719. godine kada je G.P. Cavalli poklonio herbarij kirurgu Battisti Bennusiu.
«1719. Poklon mene, doktora Gian Paula Cavallia, liječnika fizika, službenika ove komune, gospodinu Giovanniu Bennusiu, kirurgu».
Herbarij je u Vodnjanu otkrio mr.sc. Jakov Jelinčić 1974. godine, a danas se čuva u Povijesnom arhivu Istre u Pazinu.
swirl @ 19:29 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, prosinac 27, 2008
Veliki istarski skladatelj Antonio Smareglia rodio se u Puli 5. svibnja 1854. godine u kući blizu Foruma. Tada se ulica zvala Via Nettuno, a danas je to Augustov prolaz 3. Godine 2004. u kući je otvorena spomen soba skladatelja.
Mada je proputovao niz zemalja Smareglia nije nikada zaboravio Istru te se uvijek vraćao na rodnu grudu, kako u Pulu, tako u Vodnjan od kuda je bio njegov otac ili pak u Fažanu u jednu vilu koje danas više nema. Vilu je nazvao Oceana po svojoj poznatoj operi.
Njegova djela izvodila su se u Milanu, Parizu, New York-u, Dresdenu, Trstu, Veneciji, Beču, Pragu, Novari, Torinu, Rimu, Ljubljani, Udinama.... i naravno u kazalištima u Hrvatskoj (Rijeka, Pula, Zagreb, Rovinj, Umag...).
Djela poredana po godinama praizvedbe jesu: Daleki lov (praizvedba 1875.), slijede Leonora, Preziosa, Bianca da cervia, Kralj Nala, Sigetski vazal, Cornill Schutt (opera koja je poslije mijenjala naziv i postala Flamanski slikari), Istarska svadba, Noćni leptir, Oceana i Bezdan (godina praizvedbe 1914.).
Istarska svadba nastala je za vrijeme njegovog boravka u Vodnjanu. Libreto za Istarsku svadbu bazirao se na jednoj od mnogobrojnih priča s područja Vodnjana, a Smareglia je napisao operu možda i ne shvačajući njezinu pravu vrijednost. Često ju je znao nazivati opericom.
Opera Oceana imala je praizvedbu 1903. u milanskoj Scali, pod ravnanjem Artura Toscaninia, a u gledalištu je bio i Gabrielle D'Annunzio. Reakcije publike bile su vrlo podvojene. Dok je dio publike bio nenaviknut na takav stil te je osporavao njezinu vrijednost, dio publike je bio jednostavno oduševljen novinom koju je Oceana unijela u svijet opere.
Najveći broj opera nastao je nakon što je Smareglia izgubio vid nakon neuspješne operacije katarakte te je taktove opere diktirao sinu Mariu Smareglia.
Antonio Smareglia umro je 1929. godine.
Izvor: Antonio Smareglia (1854 – 1929), Sveučilišna knjižnica u Puli, 2004.
Fotografija preuzeta s istrianet.org
swirl @ 15:11 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, listopad 11, 2008
Sv. Lucija
Kod željezničkog kolodvora u Vodnjanu, preko pruge, nalazi se crkvica Sv. Lucije. Na istom mjestu je ovdje bila trobrodna bazilika iz 6.st. S vanjske strane crkvice uzidani su predromanički spoliji. U blizini se nalazila antička vila rustika, jedna od mnogobrojnih rimskih vila vrlo gusto naseljene antičke Vodnjanštine.
Sv. Rok
U uličici koja direktno izbija pred crkvu Svetog Blaža nalazi se i obnovljena crkvica Svetog Roka. Prije se tu nalazila starija crkvica, a Sveti Rok je sagrađen na istom mjestu u prvoj polovici 16.st. 
Gospa od zdravlja
Uz cestu koja vodi iz Vodnjana prema Balama, s desne strane, nalaze se križ i crkva Gospa od Zdravlja. Križ je postavljen u 20.st. i na njemu piše „Sante Missioni 1938“. Na mjestu crkve postojala je i starija građevina iz 15.st., također crkva, a ova „današnja“ sagrađena je 1854.
Gospa Karmelska
U Trgovačkoj ulici, blizu gradske palače nalazi se i crkva Gospe Karmelske iz 1630. godine. Crkva je izgrađena na mjestu gdje se prije nalazila crkva Svetog Sebastijana o kojoj nema preciznijih zapisa. Biskup Tomasini je 1681. upravo Gospu karmelsku spominjao kao najljepšu u cijelom Vodnjanu.  Oltari crkve iz razdoblja su njezine izgradnje, a nalaze se u apsidi i bočnim kapelama. Slika «kamenovanje Sv. Stjepana» djelo je Antonia dalla Zonca. Na njezinom je pročelju grb gradonačelnika Vodnjana, Francesca Barbara.
BDM Traversa
Kada vozite kroz Vodnjan prema Žminju, s desne strane (preko pruge) nalazi se veća crkva BDM Traversa. Navodno se tu nekada nalazila manja crkva iz 12.st. Madonna della Fontana. Postoji i legenda da se baš na ovom mjestu zaustavio Antun Padovanski i uz staru crkvicu dao sagraditi manji samostan.
Ova je pak crkva sagrađena 1615. i u njoj su bili franjevci konventualci. Krajem 20.st. crkva je bila zapuštena, ali se u nju seli (1998. godine) restauratorska radionica Hrvatskog restauratorskog zavoda pa je i crkva popravljena.
Vjerojatno mi je još poneka crkva ili crkvica Vodnjana i okolice, uz sve što sam do sada skupila, promakla. No nije ni čudo, uz toliki broj
swirl @ 17:35 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 11, 2008

Na izlazu iz Vodnjana prema Galižani nalazi se jednostavna crkvica Svete Nedjelje. 
Unutrašnjost crkvice krije glagoljaški grafit iz 1490. i crteže jedrenjaka kojima su nepismeni ljudi u davna vremena molili svece da sačuvaju njihov brod od morskih nedaća.
Unutra je pokopan prvi vodnjanski ljekarnik, Domenico Cozzetti. I grob i oltar su u novije doba oštećeni.
U ljekarni Cozzetti kao dječak je pomagao i mali vodnjanac Bartolomeo Biasoletto. Nakon školovanja postao je slavni botaničar s jednim od najvećih herbarija tog vremena (sakupio je oko 10.000 biljaka). Kasnije je otvorio svoju ljekarnu na nama svojedobno vrlo poznatom trgu Ponte Rosso u Trstu. Umro je 1859.
swirl @ 17:43 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 10, 2008
swirl @ 18:02 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 28, 2008
 
Sam Vodnjan je prepun crkvi i crkvica, a slično vrijedi i za njegovu okolicu. U Vodnjanštini ih je oko pedesetak. I tu je problem. Dok je popriličan broj mjesta u Istri vrlo dobro označio svoje znamenitosti pa ne tragate satima za onim što tražite, Vodnjanština za sada to nije napravila. Pa se sada snađite koja je crkvica ova koju baš gledate ili kako naći nešto što je van Vodnjana i van bilo kojeg naselja Vodnjanštine. Pa opet, imajući u vidu da je sam Vodnjan do unazad desetak i više godina bio grad u vrlo lošem stanju, neusporediv s onim što je danas, vjerujem da će se i to uskoro dotjerati.
Odmah po izlazu iz Vodnjana prema Balama nalazi se i ova ruševina. Riječ je o ruševinama crkvice Svetog Franje. Građena je negdje u 12.st. Polukružna apsida je pokrivena škriljama (slika desno). Segmenti fresaka vide se u donjem djelu unutrašnjosti apside. Na žalost crkvica odnosno nekadašnja crkvica je u lošem stanju, a unutrašnjost je totalno devastirana.
swirl @ 18:09 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 23, 2008
U Vodnjanu, uz cestu koja vodi prema Svetvinčentu, neposredno prije raskršća gdje započinje Trgovačka ulica, nalazi se crkvica Sveti Križ (slika je takva kakva je zbog auta ispred). 
Nad vratima joj je upisana godina 1468.
Ovdje je bilo sjedište bičevalaca. 
O flagelantima (bičevalaci) već sam pisala jer im je jak centar bio i u Svetvinčentu. 
Njihove procesije održavale su se u kasnim večernjim satima uz svjetlo svijeća, a članovi bratovštine hodali bi u procesiji u pokorničkim haljama udarajući se bičem.
Inače kada su biskupi iz Pule dolazili u Vodnjan, prvo su dolazili u Sveti Križ. Tu bi se obukli i od tuda je počinjala procesija.
swirl @ 13:01 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 19, 2008
 
Kada je točno izgrađena crkva Svetog Jakova (link) ne zna se, ali se pretpostavlja da je riječ o 9.st. 
Sveta Katarina je nešto mlađa, ali definitivno ne mlađa od 14.st. jer joj unutrašnjost krije freske nastale negdje u 14.st. O njezinoj starosti svjedoči i način gradnje luka nad vratima na bočnom zidu (vrata su poslije zagrađena, ali se luk i dan danas lijepo vidi).
Sveta Katarina ima izbočenu polukružnu apsidu koja je i dan danas pokrivena škriljama.
swirl @ 18:07 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 18, 2008

Kada uđete u Trgovačku ulicu i idete prema Gradskom trgu, nakon stotinjak metara u jednoj od sporednih uličica s desne strane nalazi se crkvica Svetog Martina.
Nad ulazom stoji natpis (na slici) „ECCLESIA INQUISIT ISTRIAE“ jer je upravo tu bilo sjedište inkvizicije. Koliko je „heretika“ ovdje kažnjeno i na koji način - tko će znati. No našla sam podatak o dokumentaciji u Veneciji koja spominje 161 sudski proces koji je vodila inkvizicije protiv istrana (na cijelom teritoriju Istre). Velika većina tih procesa odvijala se u 16.st., a oko dvije trećine od ukupnog broja osuđenih bili su luteranci. Najviše takvih presuda bilo je na području Kopra, Pirana, Pule, Labina i Vodnjana.
Sveti Martin je sagrađen negdje u 13./14. st. U knjizi „Vodnjan i okolica“ vodnjanskog župnika Marijana Jelenića piše kako su u lijevom zidu sarkofazi Paoline Duodo i Giacoma Baroccia pokopanih 1631. godine.
swirl @ 19:00 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 17, 2008


Na trgu na kojem se nalazi zgrada općine nekada se nalazio kaštel. 
Nacrt starog kaštela napravio je Fioretto Benussi, arhitekt prije njegovog rušenja. Kaštel je srušen početkom 19.st., kada je na njegovom mjestu napravljen trg, a novac za uređenje trga Vodnjanu je poklonio stric Giovannia Andree dalla Zonce. 
Dalla Zonca je u nekoliko navrata bio gradonačelnikom Vodnjana, bavio se književnošću, a posebno područjem Vodnjana. Tako se upravo njemu može zahvaliti talijansko - vodnjanski i vodnjansko - talijanski rječnik zahvaljujući kome je „spašen“ onaj pravi vodnjanski govor koji danas polagano nestaje.
Danas su vanjski zidovi kaštela naznačeni na novo uređenom trgu pločama bijele boje.
Uz kaštel nalazila se i nezaobilazna loža, a na njezinom je mjestu palača Bradamante (na slici). Danas je u njoj Zajednica Talijana. Sam trg je prepun predivnih zgrada, jer tu je i obnovljena gradska palača, pa kuća Bembo, kuća Benussi….
swirl @ 18:34 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 16, 2008
Imao je i Vodnjan kapucinski samostan. 
Otvoren je 1748., a zemlju i gradnju financirali su stanovnici Vodnjana. Uz samostan se nalazila crkvica Sv. Josipa.
Samostan je osnovan zbog želje stanovnika Vodnjana kojima se svidjela jednostavnost kapucinskog reda.
Samostan je postojao samo šezdesetak godina jer su ga ukinuli Francuzi početkom 19.st. 
Godine 1807. je postao vojna bolnica što traje i za vrijeme Austrije, sve do 1894. godine. U toj je fazi služio i kao karantena za bolesnike od malarije. Poslije je bio dječji vrtić kojeg su vodile časne sestre, pa kino dvorana, a nakon II. svjetskog rata zid koji je okruživao samostan je snižen i tako je Vodnjan dobio gradski park.
Negdje sam naišla na podatak da je samostan napravljen na mjestu gdje su nekada davno bila gradska vješala. Podatak je neprovjeren pa ga uzmite s rezervom.
swirl @ 21:07 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 7, 2008

Mada nema podataka o točnom razdoblju kada je ova crkvica sagrađena pretpostavlja se da je riječ o objektu iz 9.st. čime je Sveti Jakov najstarije sakralno zdanje na području Vodnjana. Nalazi se u najstarijem dijelu grada.
U 13.st. Sveti Jakov je bio i župna crkva, a upravo u njemu donesen je Statut Vodnjana. Inače statut je odobrila Venecija 1492. godine, a vrijedio je sve do 1797. i pada Venecije. Statut je imao četiri knjige od kojih se svaka bavila određenim "problematikom". Tako je npr. četvrta knjiga definirala kazne psovačima, ubojicama, krivotvoriteljima.
Crtica iz Statuta – statutom je bilo propisano da u vrijeme ljetnih vrućina svaka kuća mora pred vrata staviti posudicu s vodom kako bi žedni psi lutalice mogli utažiti žeđ. Naravno da ovo nije najvažnija stvar iz Statusa, ali mi se svidjela pa sam je zapamtila. Pretpostavljam da je to u prvoj knjizi statuta jer se ta bavila javnom čistoćom i zdravstvom.
swirl @ 17:20 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 30, 2008
Venerio Trevisan rođen je u Vodnjanu 1797. godine. Po zanimanju je bio tkalac, ali je imao smisla za niz drugih stvari, od čega je posebno volio slikati.
Kada je u Vodnjan došao Gaetano Grezler Trevisan je doživio razočaranje jer Grezler nije želio Trevisana za pomoćnika, dok je Trevisan maštao o tome da nauči više o slikarstvu (to je onaj isti Gaetano Grezler koji je skrivao pred francuskom vojskom niz sakralnih umjetnina po svojoj kući, a onda ih tajno preselio u Vodnjan kada mu je Vodnjan napravio i ponudio atelier, i upravo je to većina izložaka u crkvi Svetog Blaža u Vodnjanu – vidi link).
Bez obzira na Grezlerovu «odbijenicu» Trevisan je našao moduse kako da nauči više i 1826. godine ponuđen mu je prvi važniji slikarski posao.
Samouki Trevisan postao je poznati slikar i proveo je niz godina slikajući po crkvama u Vodnjanu, Rovinju, Pazinu, Galižani, Draguću, Krnici, a neprovjerene su informacije da su neka njegova djela i po Italiji.
Jedno od najpoznatijih njegovih djela je četrnaest postaja Križnog puta u crkvi Svetog Blaža u Vodnjanu.
Trevisan je umro 17. ožujka 1871. godine.
Izvor: Zbornik radova «Krnica od prapovijesti do danas»
swirl @ 19:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 27, 2008

Čak je i otkačeni D'Annunzio opjevao vodnjansko vino „muškat ruža“.
Muškat ruža je desertno vino, dakle slatkasto, a ime je dobilo po intenzivnom mirisu po ružama. Ima i više od 14% alkohola. Nekada je bilo sastavni dio vodnjanske tradicije. No lagano se vraća. Dok ga neki vodnjanci proizvode samo za svoje potrebe i specijalne prilike, postoji i proizvodnja u nešto većim količinama namijenjena prodaji.
S druge strane Vodnjan, ali ne samo Vodnjan nego i cijela Istra poznati su po vrlo kvalitetnom maslinovom ulju. Pa i prvi povjesni zapisi o Istri upravo spominju to predivno maslinovo ulje, dok su pradavne „kuharice“ nudile recepte kako od slabijeg ulja začinima "popraviti" ulje da je što sličnije istarskom.
Extra vergine dobiva u Istri nagrade, pa nagrade na nivou cijele Hrvatske, ali i ono što je posebno važno, na svjetskim natjecanjima.
Stoga ni nije čudo da se upravo u Vodnjanu organiziraju Dani mladog maslinovog ulja.
swirl @ 13:24 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, srpanj 25, 2008

Bumbarima se nazivalo talijansko stanovništvo Vodnjana. 
Postoji i legenda kako je nastao taj naziv. Legenda kaže kako je u jednom navratu u posjet Vodnjanu došao austrijski car Franjo Josip. Za svečani doček bio je pripremljen i crveni tepih, ali je na koncu tepih ispao prekratak. Na žalost izgleda da su vodnjanci konstatirali da je tepih prekratak već kada je car stigao u Vodnjan i hodao po tepihu. Pa je izgleda netko došao na ideju da povuku tepih… dok car po njemu hoda. 
Eh sad mi nije jasno je li netko počeo povlačiti tepih ili nije, ali je u svakom slučaju ideja povlačenja tepiha stigla i do Franje Josipa koji je vonjance prozvao mrzovoljnima („burberi“ - mrzovoljni). Netko je krivo čuo pa je taj „burberi“ shvaćen kao „bumbari“ i tako su vodnjanci postali bumbarima.
Nakon 2. svetskog rata došlo je do egzodusa talijanskog stanovništa iz Istre pa je i broj "bumbara" znatno smanjen.
Danas je pak poznata "Bumbarska fešta" koju organizira Vodnjan.
swirl @ 18:26 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 24, 2008

U starom dijelu Vodnjana prepunom uskih uličica nalazi se i vjerojatno najuža i najkraća ulica u cijeloj Istri. O njoj stanovnici Vodnjana pričaju jednu zgodnu pričicu, a vezana je uz razdoblje Austro Ugarske.
Negdje u tom razdoblju žandar je uhvatio lopova na djelu (bolje reći nedjelu) i započela je jurnjava ulicama starog Vodnjana. 
Kako je lopov bio brz, odmicao je žandaru. Na koncu je utrčao i u malu uličicu koju su prije zvali Sv. Jakov. Mršav i brz, lopov je bez problema izašao u par koraka iz uličice van. «Malo manje mršav» žandar ušao je u uličicu i tu se zaglavio, pa nije nikad ulovio lopova.
Izvor: Zanimljiva Istra, Just Ivetac
swirl @ 17:45 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 6, 2007
Legendu je zabilježio biskup Tomasini (17.st). Legenda kaže da je Vodnjan nastao zajedničkom odlukom 7 naselja Vodnjanštine. Neka od tih naselja nalazila su se na rubnim djelovima današnjeg gradića Vodnjan. Cilj takvog njihovog udruživanja bilo je jačanje zajedničke obrane. 
Odluka gdje će se razvijati novo naselje pala je u mjestu Sv. Lovro (danas na rubu općine Vodnjan) pa čak i danas ruševine Sv. Lovre vodnjanci nazivaju «grumazzo delle sorte» ili ostaci gdje je bačena kocka (odnosno donesena odluka).
swirl @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 15, 2007

Šetnja prema starom dijelu Vodnjana i njegovom glavnom trgu vodi vas kroz Trgovačku ulicu (Via delle Mercerie). Ulica ima oko 200 brojeva, a duža je od kilometra. Uglavnom je nastala širenjem Vodnjana u 17. i 18. st. Započinje kao široka, a kako se bliži glavnom trgu tako je sve uža i uža. Nekada su ovdje bile mnogobrojne trgovine i obrti, a sam Vodnjan bio je tada i svojevrsni «shopping centar». Ići u grad u nabavu značilo je - ići u Vodnjan. Uz krojače, torbare, kovače, bačvare,... postoji i podatak da je u Vodnjanu bilo 140 postolara.

Nekad je to bilo tako... nekad...

No i danas Trgovačka ulica ima onu posebnu atmosferu koja zrači nekim prošlim vremenima. Atmosferu je pokušao dočarati Damir Čučić u nekoliko puta nagrađivanom dokumentarnom filmu «La strada». Stavljam vam link na stranice gdje možete vidjeti jednominutni isječak iz ovog dokumentarca.

swirl @ 16:01 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, srpanj 21, 2007


Palača Bettica u Vodnjanu nalazi se blizu Kštela. Postoje mišljenja da je podzemnim prolazima povezana s Kaštelom (živi bili pa vidjeli što će ispasti od toga). Prvo se mislilo da je izgrađena kao stambeni objekt istoimene familije i da datira iz 16. st.
Ispitivanjima prije dvadesetak godina, a koja su prvi put bila detaljnija, ispostavilo se da je riječ o starijoj zgradi, vjerojatno negdje iz 14. stoljeća. Također se smatra da je prvo zdanje sadržavalo po jednu jedinu prostoriju po katu, a da je tek naknadno cijela zgrada "preuređena" te su se radile pregrade. Ispod mnogobrojnih slojeva kreča, žbuke i koječega nađene su ukrasne freske, doduše u fragmentima. Na koncu konca se postavio zaključak kako je riječ o objektu koji je izgrađen za zabavu i okupljanje tadašnje vodnjanske elite, a tek je naknadno postao stambeni objekt.

Ddane slike u postovima:
Vodnjan (LINK)
Vodnjanska čudesa (LINK na post sa slikom mumija)


swirl @ 20:54 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 12, 2007

Nakon pada Nezakcija rimljani su u priobalnom dijelu istre (kojim su ovladavali pobjedom nad Epulonom i histrima u Nezakciju) davali posjede najzaslužnijim vojnicima. Područje današnjeg Vodnjana bilo je dodijeljeno Attinius-u, pa se cijeli posjed zvao Attinianum. Od toga je nastao talijanski naziv Dignano i hrvatski naziv Vodnjan.

Prije je i tu bila pretpovijesna gradina.

Godine 1413. mađari su ušli u Vodnjan i potpuno ga razrušili zbog čega današnji Vodnjan nema puno ostataka iz razdoblja prije 1413. No definitivno je Vodnjan bio velik za tadašnje pojmove. Epidemije kuge i malarije koje su bile česte u Istri u Puli su svele broj stanovnika na 300, dok ih je Vodnjan imao nekoliko tisuća. Interesantan je podatak da je svih četrdesetak epidemija ovih bolesti u Istri uvijek poštedilo Vodnjan.

Mjestom apsolutno dominira crkva sv. Blaža sa svojim zvonikom. Ona je najveća istarska crkva, a zvonik je najviši istarski zvonik. Iz velikog dijela južne Istre vidi se taj zvonik danju, a noću ga je, zbog posebne rasvjete, još lakše locirati.

Na mjestu današnje crkve bila je bazilika, vjerojatno građena u 11. stoljeću. Zbog lošeg stanja bazilika je potpuno srušena 1760. i iste godine počinje gradnja današnje crkve koja traje 40 godina. Crkva je rađena po istim projektima po kojima je građena i crkva sv. Petra u Kaštelu u Veneciji za što su svoju dozvolu dali i Mletački dužd i Senat. Gradnju crkve uglavnom su financirali sami mještani. Prvih desetak godina odricali su se 10% svih svojih proizvoda, dok su nakon toga davanja smanjena (na 10% i dalje, ali samo od vina i maslinovog ulja).

O raskoši crkve dovoljno govori i podatak da ima 10 oltara. Na svakom se nalaze relikvije sveca kojemu je oltar posvećen.

Gradnja zvonika malo se razlikuje od gradnje crkve. Prva faza zvonika gotova je 1815., a druga 1883. kada je nizak i jednostavan krov zamijenjen piramidalnim koji zvonik krasi i danas.





swirl @ 22:01 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 10, 2007

Vodnjanska crkva sv. Blaža najveća je u Istri, a njezin je zvonik (60 m) najviši istarski zvonik. Ali to je samo djelić priče o crkvi sv. Blaža u Vodnjanu. Točnije, vrlo malen djelić priče.

Kada dođete u Vodnjan obavezno u crkvi posjetite i Zbirku sakralne umjetnosti. Zbirka je službeno otvorena 20. prosinca 1984, sa samo dijelom izložaka. U očuvanju zbirke župa surađuje s Arheološkim muzejom u Puli. Sadrži niz izložaka, od kojih su najstariji iz 5. st.

Ono što vodnjansku crkvu čini posebnim je broj sačuvanih relikvija (tjelesnih ostataka). Ukupno ima 370 relikvija od 250 svetaca. Dio relikvija je u Zbirci, a dio je iza glavnog oltara crkve (danas sam ih vidjela). U crkvi sv. Blaža je čak 6 neraspadnutih ljudskih ostataka o kojima postoji pisana dokumentacija. Dio o kojem sam već pisala je u folderu „Vodnjan“ (na lijevoj strani ovog bloga), a dio o kojem nisam sad slijedi.

Inače, već sam pisala kako stručnjaci ne znaju objasniti kako to da su tijela ili dijelovi tijela neraspadnuti. Da su čuvani na niskim temperaturama ili u posebnim vrstama tla, možda bi na taj način uspjeli pojasniti ovaj fenomen. Kako nisu – i dalje to ostaje tajnom.

Osim blaženog Leona Bemba, sv. Nikoloze Burse i sv. Ivana Olinia (čija cjelovita tijela možete vidjeti iza glavnog oltara) neraspadnuti su dijelovi tijela sv. Sebastijana, sv. Barbare i sv. Marije Egipatske.

Sv. Sebastijan mučki je ubijen 20. siječnja 282. Ovdje se čuva dio njegovih leđa, bedrena kost i krvne žile. Niti on nije bio balzamiran. Nastradao je u progonu kršćana. Prvo su ga rimski vojnici gađali strelicama i ostavili da iskrvari, ali mu je pomogla pobožna žena. Mada je čudom preživio nije prestao sa svojom borbom protiv proganjanja kršćana te je na koncu sasječen na komade.

Sveta Barbara je živjela u Nikomediji. Kada su Nikomediju osvojili rimljani otac joj je smisao svog života pronašao u dodvoravanju rimljanima. Majka ju je tajno krstila, a Barbara je prigrlila kršćanstvo te u tom duhu živjela i dalje. Kada je za njezinu vjeru saznao otac, nakon svih mogućih načina (o kojima možemo samo misliti) da je „vrati na pravi put“ konačno ju je na vrhu jednog brda sam zaklao nožem. Nakon toga je pohitao rimljanima da im se pohvali, ali ga je udario grom i ostao je od njega samo pepeo (usuđujem se reći da je i pepeo previše). Barbara je proglašena sveticom, zaštitnicom vatrogasaca, rudara, minera…

Sveta Marija Egipatska je s 12 godina otišla od kuće te je sedamnaest godina živjela od prostitucije. Prigrlivši vjeru, ostatak svog života proživjela je u pokori u egipatskoj pustinji. Umrla je 522. godine. Od nje se ovdje čuva neraspadnuti jezik.

Veliki broj relikvija u Vodnjanu može se zahvaliti Gaetanu Grezleru. U 19. stoljeću u Veneciji pred francuskim je vojnicima posakrivao niz sakralnih vrijednosti u svoju kuću. Vodnjan mu je napravio nekoliko godina kasnije atelijer te je brodom preselio sve skriveno u Veneciji u Vodnjan.

Slika iz knjige "Vodnjan i okolica" Marijan Jelenić, gore relikvija sv. Barbara, vojnika, u sredini sv. Nikoloza, dolje sv. Ivan Olini


swirl @ 20:58 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 16, 2006

Najveća istarska crkva je crkva svetog Blaža u Vodnjanu. Kada iz daljine pogledate Vodnjan, njime dominira zvonik svetog Blaža. Navečer su i crkva i zvonik posebno osvijetljeni i time još dominantniji.
 Obavezno posjetite Vodnjan i neizostavno svratite do sv. Blaža. Crkva je građena od 1760. do 1800. godine.U bivšoj sakristiji smještena je i zbirka sakralne umjetnosti (sa 730 izložaka koji datiraju od 400. godine pa do 19. stoljeća). Unutar crkve pohranjeno je i 370 relikvija 250 svetaca. No ponajviše začuđuju 3 mumije. Niti jedno od ova tri tijela nije balzamirano niti je na njemu pronađeno ikakvo racionalno objašnjenje činjenice da su tijela tamo stoljećima, ali toliko dobro sačuvana da tri vodnjanske mumije spadaju u najbolje očuvane mumije Europe.

Leon Bembo
umro je 1188. godine. Dvadeset dvije godine nakon njegove smrti nad grobom je progledala slijepa djevojka Katarina Franconellis. Ozdravljenja su se i dalje nastavljala te je na koncu tijelo ekshumirano. I svi nazočni uvelike su se iznenadili, ekshumirano je tijelo potpuno sačuvano, kao što je uostalom i danas.
Ivan Olinije smatran je svecem još za života. Umro je 1300. godine, a ekshumiran je 1389., također zbog nekoliko čudesnih ozdravljenja. Otkopano je tijelo posve sačuvano, sa podignutom desnom rukom kojom kao  da i danas blagoslivlja.
Nikoloza Bursa umrla je 1512. godine, a tijelo je iskopano 14 godina poslije i opet zbog ozdravljenja. Priča kaže da se prilikom otvaranja groba širio predivan miris (generacija koja gleda u CSI zajedno samnom teško će to dočarati, ali ipak...). Bioenergetičari su utvrdili da iz njezinog tijela zrači bioenergija u promjeru od 32 metra.


swirl @ 10:50 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare