Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
subota, svibanj 6, 2017

Malo mjesto Režanci nalazi se otprilike na pola puta između Pule i Žminja, u dijelu Istre poznatom i po nazivu Roverija. Spada pod općinu Svetvinčenat.

U blizini se nalazi crkvica Sv. Germana iz 12.st.

U doba 2. Svjetskog rata dio sela pod nazivom Gromičani nazivali su „Mala Moskva“, a dio sela Ikani zvali su „Mali Vatikan“. Naravno da su nazivi bili usko povezani uz tadašnju ratnu situaciju i politička opredjeljenja stanovnika mjesta.

U Ražancima je rođen porečki i pulski biskup Ivan Milovan, kao i Ruža Petrović.

Ruža Petrović, nakon smrti prvog muža, udala se za Vazmoslava Paškvalina Petrovića iz Režanaca. Pomagala je partizanima zbog čega su je u srpnju 1944. uhapsili fašisti. Kako ni nakon mučenja nije odala partizane kojima je pomagala fašisti su je odveli na izlaz iz Svetvinčenta prema Režancima, tamo ponovno prebili, vezali za stablo i iskopali oči.

Čim je pronađena, na rubu smrti, odvedena je u bolnicu u Puli. Slijepa, sa strašnim glavoboljama kao posljedicom udaraca u glavu, s nizom drugih posljedica bestijalnog iživljavanja nad njom, žena je hrabro živjela do 1958. godine (umrla je 24. kolovoza 1958.).

Jedna je od utemeljiteljica Udruge slijepih istarske županije u kojoj je prva obnašala dužnost potpredsjednice.

Izvor: blog „Forši niste znali“, Wikipedija

Na slici: detalj Juršića (također područje takozvane Roverije)

swirl @ 17:17 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 13, 2016


Na Vodnjanštini nalazi se najveća koncentracija kažuna u Istri, ali i šire, na području cijelog Mediterana.

Kažuni su građeni isključivo od kamena. Kamen su ljudi vrlo jednostavno prikupili, „čisteći“ česticu od raštrkanog kamenja kako bi se ona lakše obrađivala. Tako prikupljen kamen istodobno se koristio u gradnji kažuna - kućice koja je služila za zaštitu ljudi kod nevremena, odlaganje alata…

Dok već godinama traje akcija obnove kažuna na Vodnjanštini (link) Vodnjan je dobio i pravu izložbu na otvorenom – Park kažuna. Nalazi se odmah na početku cestice za Salvelu (kružni tok na izlazu iz Vodnjana prema Balama).

Prikazane su četiri osnovne faze gradnje najčešćeg oblika kažuna, onog okruglog. U prvoj se fazi postavljaju temelji, zatim slijedi podizanje zida kažuna, pa postavljanje krova i posljednja faza je naravno potpuno dovršeni kažun.

U Parku kažuna učinjeni su i kažuni drugačijih oblika, koji se mogu također vidjeti na Vodnjanštini.

U ljetnim mjesecima organizirane su i radionice čiji je cilj naučiti ljude gradnji kažuna, ali i niz drugih aktivnosti.

http://www.vodnjan.hr/hr/sto-posjetiti-u-vodnjanu-/park-kazuna




swirl @ 13:53 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 6, 2016

 

 

 

„Galižana u minijaturi“ nalazi se u jednoj od malenih uličica uz cestu koja vodi kroz Galižanu.

Sastoji se od dva dijela, a i učinjena je u dvije faze. Rad je autora Giovannia Fabrisa.

Prva faza dovršena je i otvorena u kolovozu 2012. Slaganjem obrađenih kamenih komadića, uz dodatak segmenata od željeza i drva, posjetiocima ove izložbe na otvorenom omogućen je uvid u ono što je nekada, pa ne i tako davno, omogućavalo ljudima u Istri život: alati koje su koristili u svakodnevnom životu i radu, prijeteće današnjih „strojeva“.

U drugoj je fazi, dovršenoj u kolovozu 2016. i stara jezgra Galižane prikazana  u minijaturi, i predivna je. Na žalost, slikala sam kroz metalnu ogradicu postavljenu za zaštitu ove minijaturne Galižane, no doista vrijedi posjetiti.

swirl @ 20:56 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, rujan 22, 2016



Kada vozite cestom od Pule prema Vodnjanu, kod skretanja za Galižanu možete vidjeti u daljini najveći istarski kažun. Približiti ćete mu se skrenete li za Galižanu, pa ubrzo skrenete desno malom cesticom.

Visok je 7 m, a zidovi su mu široko oko 80 cm. Nalazi se u sklopu gospodarskog dvorišta.

Izvor: Zanimljiva Istra (Just Ivetac)

swirl @ 20:17 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 14, 2012

Slikano prije tjedan dana. Puno zgodnih istarskih tovarića, jahača, ali i nagrada - poznate istarske bukatele Smile



swirl @ 17:06 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, listopad 15, 2010


Bičići su malo mjesto nedaleko Vodnjana uz lokalnu cestu Orbanići – Šaini. Poznati su po crkvici Sv. Martina. U crkvi su otkrivene freske, a napravljene su negdje u 14.st.

Ovdje je postojao samostan kojega spominje Istarski razvod (link). No nije to jedina poveznica s Istarskim razvodom. Crkva, vjerojatno sagrađena negdje u 11.st., početkom 14.st. je obnovljena, a prilikom obnove u njoj je zapisano ime Dominus Bobosius, kojega i opet spominje Istarski razvod (župan Martin Bobušić).

Inače i ovo je područje bilo naseljeno u antici te su i ovdje nađeni nalazi iz ovog razdoblja.

Izvor: Istarska enciklopedija

swirl @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, prosinac 19, 2009
Čabrunići se nalaze između Svetvinčenta i Vodnjana, vrlo blizu Juršića. Cijeli taj dio Istre zove se Roverija, a cijela je pak Roverija bila poznata po razbojnicima. Razbojnici su napadali ljude, pljačkali, ubijali... a s njima se ukoštac uhvatio Jože Velikanje, poznati župnik iz Juršića (vidi link).
Kako obično zao glas putuje brže (i dalje) od dobrog pa su svi znali za "strašnu" Roveriju i njezine opasne koje su vrebale sa svih strana. Čabrunići, koji se nalaze uz željezničku prugu, prisiljavali su na oprez i putnike koji su putovali vlakom.
Tako je jednom i Franjo Josip putovao vlakom. U blizini Čabrunića, zbog vlastite sigurnosti, morao je leći na pod vlaka. Bilo mu je dozvoljeno dignuti se s poda tek nakon što je vlak napustio opasnu Roveriju.
I tako je car Franjo Josip kroz Čabruniće putovao ležečki. 
Izvor: Istra različiti pogledi – Etnografske zbirke Istre kroz austrijsko – hrvatski dijalog

Pogledati komentare od zabronni-a od 05. svibnja 2010.
swirl @ 09:54 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 7, 2009

Uz crkvicu Sv. Kirina blizu mjesta Juršići (link) vezana je i jedna legenda koju prepričavaju najstariji stanovnici ovog kraja.
Vrijedi je zabilježiti kako se ne bi zaboravila.
Na samom ulasku u crkvu, na crkvenom pragu, nalazi se otisak konjske potkove. Legenda kaže da se nekada u blizini crkve odvijala strašna, krvava bitka. Po ishodu ove bitke čak se i danas jedna udolina blizu Sv. Kirina zove „Krvava vala“.
Govori nam ta legenda i dalje: o jednom konjaniku, koji je u sukobu bio na strani poraženih, i njegovom pokušaju da uđe u crkvu na konju i tako kazni sveca Sv. Kirina, kojeg je u bijesu i tuzi optužio za poraz njegove strane. Ali se konj na pragu crkve spotaknuo (pri čemu je nastao ovaj otisak), a konjanik je pao s konja i na mjestu ostao mrtav.
Uz crkvicu se veže i jedna drugačija storija iz naše prošlosti.
Kako je crkvica otprilike na granici između Vodnjanštine gdje se talijanski dio stanovništva zvao Bumbarima (vidi link) i Roverije (link) gdje su uglavnom živjeli Hrvati, u crkvici Sv. Kirina znao se odvijati pravi mali „rat“ između talijanskog i hrvatskog jezika. Za vrijeme hodočašća Bumbari su svoju molitvu svecu ponavljali na talijanskom jeziku, Hrvati na hrvatskom, a kako bi jedni bili glasniji tako bi drugi ponavljali molitvu na svojem jeziku još glasnije kako bi nadglasali one druge. Tako je znalo dolaziti do velike galame, a nerijetko bi ovaj „rat“ među jezicima završavao pravom tučom „suprotnih“ strana.
(prekjučer sam istraživala prag kod Sv. Kirina i po mojem taj otisak je na sredini fotke, taman ispred ulaznih vrata u ckrvu, ukoliko sam fulala molim znalce da me upozore u komentarima da ispravim)
swirl @ 19:46 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 9, 2009

Još donedavno, kada ste vozili cestom od Pule prema Vodnjanu, nakon benzinske pumpe bilo je ogromno zemljište... potpuno prazno. 
Dugo se pričalo o najvećem masliniku u Istri, ali kako se jedno dvije godine nije zbivalo manje više ništa (mada je „najveći maslinik“ bio temom predizbornih kampanja i inih političkih igara bez granica) moram priznati da sam bila vrlo skeptična.
No, vidjeh prije otprilike mjesec dana - čudo neviđeno. Konačno zasađena mlada stabalca maslina. Površina ovog netom zasađenog maslinika je oko 181 hektar čime je riječ ne samo o najvećem masliniku u Istri nego i o najvećem masliniku u ovom dijelu Europe. Kako je cijelo područje Vodnjanštine poznato po vrlo dobrim maslinovim uljima, nadam se da će i ovo maslinovo ulje biti takve kvalitete.

Želite kućnog ljubimca kojeg ćete maziti i paziti? Udomite ga.
swirl @ 17:24 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 28, 2009

Uz cestu Vodnjan – Žminj, vrlo blizu Juršića nalazi se i mjesto Sv. Kirin s istoimenom crkvicom uz samo cestu, crkvicom Sv. Kvirina (Kirina).
Sakralni objekt na ovom mjestu izgrađen je u davnom 6.st. Bila je riječ o trobrodnoj bazilici s tri polukružne apside. Crkveni inventar bio je napravljen od kamena. Današnja je izgled crkva dobila u 16.st. Tada su porušene bočne lađe i apside, a ostala je samo glavna crkvena lađa.
Istraživanjem crkve otkriveni su mnogobrojni kameni spomenici iz razdoblja od 6 - do 10.st.
swirl @ 19:12 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, listopad 24, 2009
Sjevernije od Vodnjana, kraj naselja Butkovići, dvadesetih godina prošlog stoljeća trajala su arheološka istraživanja Vrčina, gradine naseljene u razdoblju od 13. do 11. st.p.n.e. 
Gradinu su štitili dvostruki vrlo široki bedemi, a zaštita je bila pojačana okomito postavljenim zašiljenim kamenjem ispred zaštitnih bedema čime je dodatno otežan prodor neprijatelja u naselje. Vrčin spada među veće gradine na području Istre. Dužina vanjskog obrambenog zida iznosi oko 650 metara, širina ovog bedema iznosila je i do 5 metara, a danas je sačuvana visina do najviše 2 metra.
S obzirom na relativno niski predio Istre, vrčinska gradina napravljena je uz dublju vrtaču, kako bi, osim bedema, i sama priroda „pripomogla“ u obrani gradine.
Oko gradine istraživana je nekropola. Mrtvi su pokapani u kamene „škrinje“ u zgrčenom položaju, a na škrinje se bacalo kamenje pa su tako nastali manji kameni tumuli. Nekropola se nalazila uz zidine gradine i u neposrednoj blizini naselja. Kod vrčinske nekropole zamijećena je i promjena u pokapanju jer se po prvi put grobovi pripadnika jedne obitelji nalaze omeđeni ogradom od suhozida. Ovakvo pokapanje ukazuje i na prvo jače raslojavanje stanovnika jer se formiranje „obiteljskih“ grobova u jednu cjelinu može shvatiti i statusnim simbolom. U grobovima su otkrivene jantarne perle i nešto drugog nakita.
U Vrčinu su otkiveni mnogobrojni ostaci keramike.
swirl @ 15:41 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 27, 2009
Vrlo blizu Sv. Roka nalazi se i ova mala crkvica. Datira iz 15.st.. Iznad vrata nalazi se natpis čiji sadržaj do danas nije odgonetnut, te datum 2.9.1443. godine. S vanjske strane crkve vidljiv je niz spolija s pleternim ukrasima, izrađenih negdje u 10. ili 11. st. Pretpostavlja se da su tri grčka križa na pročelju uklesani sa starijeg sakralnog objekta koji se vjerojatno nalazio na istom mjestu prije gradnje ove crkvice
swirl @ 18:14 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 14, 2009

U okolici Vodnjana nalazi se Gajana (skretanje s desne strane kada vozite od Vodnjana prema Rovinju). Danas Gajana ima dvadesetak kuća, a krajem 2. svj. rata spalili su je Nijemci i ubili 15 stanovnika.
Ovdje se nalazilo pretpovijesno naselje. Poput cijele Vodnjanštine, gusto naseljene u antici, smatra se da je ovdje u antici bio veliki posjed Caiusa te je tako nastalo ime Gajana. Iz razdoblja antike ovdje su otkriveni grobna ploča i sarkofag.
Današnje naselje nalazi se oko kilometar južnije od starog naselja Gajana. Na mjestu nekadašnje lokacije naselja i danas stoji poprilično sačuvan zvonik romaničke crkve Sv. Ivana Evanđelista (photo by Studioworks 85, na linku je priložena i karta kako tamo stići). Zvonik je iz 12.st. Crkva koja se nalazila uz zvonik porušena je 1926. a tako dobiven građevinski materijal iskorišten je za gradnju kuće.
Inače i Gajanu su poharale srednjevjekovne epidemije te je i ona ostala pusta, a poput niza istarskih sela naknadno je naseljavana uglavnom stanovništvom koje je pred Turcima bježalo iz Dalmacije.
Izvor: Istarska enciklopedija, Vodnjan i okolica (Marijan Jelenić)

Na kraju: pročitati komentar od Studioworks85 ispod ovog teksta
swirl @ 21:10 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, srpanj 10, 2009
Mnogi smatraju Concettu (crkva Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije) najstarijom crkvom na području Galižane. 
Nalazi se na istočnom dijelu Galižane, u dijelu Galižane preko pruge. Obnovljena je početkom 20.st. Crkva je jednobrodna, s upisanom apsidom. Iznad vrata crkve s unutrašnje strane nedavno je (2003. godine) otkrivena gotička freska.
U Concettu je dolazio i austrijski nadvojvoda Franjo Ferdinand (ubijen u atentatu u Sarajevu) na putu za Brijune koje je često posjećivao.
Crkva je izgrađena na temeljima antičke uljare. Inače, u antici je cijelo ovo područje bilo vrlo gusto naseljeno.
Izvori: Istarska enciklopedija, Vodnjan i okolica (Marijan Jelenić)
swirl @ 20:51 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 1, 2009

Danas je župna crkva Galižane crkva Sv. Roka, a nalazi se uz cestu koja prolazi kroz Galižanu.
Do 1634. župna crkva je bila crkva Sv. Justa (na slici, nalazi se u jednoj uličici lijevo od glavne ceste kada vozite prema Vodnjanu).
Prvi crkveni objekt na ovom mjestu sagrađen je negdje u 6. ili 7.st., nakon čega je crkva doživjela niz promjena, a današnji oblik ima negdje od 1400. godine. Crkva Sv. Justa je trobrodna, oko nje se nekada nalazilo groblje te je i danas oko nje sačuvano niz nadgrobnih spomenika. Crkva ima niz obilježja romanike i gotike, a u nju je ugrađen i veliki dio ranokršćanskih spolija.
Izvori: Istarska enciklopedija, Vodnjan i okolica (Marijan Jelenić) 
swirl @ 20:52 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 26, 2009

I danas su mnogi djelovi Istre podijeljeni u manje posjede na isti način na koji su bili podijeljeni u antici, a ova podjela, centurijacija, najbolje je danas sačuvana na području Vodnjanštine, gdje na otprilike 25 km2 postoje gabariti dvadesetak rimskih centurija.
Prilikom osnivanja kolonija Rimljani su geodetski premjerili zemlju i podijelili je na centurije, pravilne četverokutne čestice veličine 710x710 metara. Sama centurijacija odnosno podjela zemlje na centurije nije značila i definitivnu podjelu zemlje na zemljišne posjede jer su se centurije dalje dijelile na jugere. Naziv juger nastao je od riječi «iugum» koja znači jaram, a veličina jednog jugera je zapravo bila površina koju je par volova mogao izorati u jednom danu. Upravo su jugeri bili osnovna podjela na zemljišne posjede, a po 200 jugera činilo je jednu centuriju. Pri dolasku kolonisti bi dobivali posjed određene veličine, već s obzirom na svoju funkciju. To su najčešće bili posjedi od dvadeset do trideset jugera, dakle otprilike oko jedne desetine centurije.
Prilikom obrađivanja jugera kamen koji se sklanjao sa zemlje bio bi korišten za izradu «ograde» oko čestice i tako su nastajali suhozidi.
Osim na Vodnjanštini tragovi centurijacije vidljivi su i na Poreštini, na cijelom području Pulskog agera koji je formiran od Limskog kanala do Raškog zaljeva, zatim u Dalmaciji, ali ih ima i po Italiji, Hispaniji,...
Tijekom povijesti, pa već i u samoj antici, moćniji veleposjednici širili su svoje posjede kupnjom novih jugera pa su se mijenjale i veličine prvobitnih posjeda. 
Izvor: Krnica od prapovijesti do danas (tekst «Naseljenost krničkog područja u antici» napisao Robert Matijašić), www.istrianet.org
swirl @ 18:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 4, 2009

Prva je crkva sagrađena u 16.st. Kako je Sv. Rok zaštitinik od kuge, kada su počele jake epidemije kuge, skoro svako mjesto zahvaćeno epidemijom podiglo je crkvu Sv. Roka kako bi ih svetac zaštitio. Novosagrađena crkva u Galižani posvećena je 1634., a Sv. Rok postao je i zaštitnik Galižane. Današnji je oblik crkva dobila u drugoj polovici 19.st. Nad vratima crkve nalazi se lav, vjerojatno grb biskupa Saracena koji je 1634. posvetio crkvu. Zvonik crkve visok je 36 metara.
swirl @ 15:56 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, rujan 19, 2008

Kada vozite od centra Vodnjana prema Barbanu, dolazite do oznake za mali zaseok Guran. S druge strane ceste od današnjeg naselja (postoji poljski put) nalaze se ostaci starog Gurana, srednjevjekovnog naselja. Istraživanja ovog lokaliteta započela su 2001. godine, a traju i dan danas.
Uz naselje nalaze se dvije crkve; trobrodna bazilika i crkva Sv. Šimuna.
Trobrodna bazilika izgrađena je negdje u kasnoj antici ili ranom srednjem vijeku. Najvjerojatnije je na početku bila privatna crkva nekog bogataša jer su nađene grobnice koje datiraju iz faze gradnje crkve. Poslije je crkva vjerojatno postala župna crkva naselja koje je udaljeno oko 100 metara od trobrodne bazilike. I ovdje je dio interijera napravio „majstor od kapitela“ iz Bala (vidi link).
Druga crkva, ali nešto manja, je crkva Sv. Šimuna. Po načinu gradnje sliči trobrodnoj bazilici. Obje imaju tri upisane apside u ravni zid na začelju tako da se apside izvana uopće nisu vidjele. U srednjem vijeku Sv. Šimunu su unutra dodana dva niza stupova čime je unutrašnjost postala trobrodna.
U blizini se nalaze i ostaci Sv. Cecilije, izgrađene na ostacima vile rustike. Sv. Cecilija je bila jednobrodna crkva s dvije upisane apside. 
swirl @ 21:20 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 18, 2008
Vozite li starom cestom od Vodnjana za Bale, doći ćete do dijela ceste koji više nije u uporabi otkako je ipsilon produžen do Pule. Dok cesta za Bale na tom mjestu skreće lijevo, provucite se pokraj „ograda“ kojim je zatvoren produžetak ceste. Vozite polako, prometa nema pa ne smetate nikome. 
Ubrzo ćete s lijeve strane ugledati krov crkvice sv. Margarite. Pronađite rupu u ogradi, u smjeru crkve prošećite kroz nekoliko maslinika i evo vas ispred romaničke crkve (dobro ne baš ispred jer prvo ćete ugledati apsidu sa stražnje strane crkve). Donedavno je crkva bila ruševna, danas je obnovljena, a djelomično su spašene freske koje su krasile njezinu unutrašnjost (slikano kroz prozor bez flash-a). Freske su iz 13.st.
swirl @ 18:02 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, rujan 6, 2008
Evo još jedne legende o istarskim vampirima. 
Mada slične legende postoje u još nekoliko mjesta u Istri, Ive Rudan u knjizi „Istarskim raskrižjima“ zabilježio je legendu u Roveriji, dijelu Istre oko Juršića (između Vodnjana i Svetvinčenta).
Legenda ide ovako:
U Roveriji je nekada živio Martin, zločest čovjek. Uglavnom je živio od sitne pljačke. Noću je ulazio u tuđe vinograde, kukuruze, kokošinjce i odnosio što se odnijeti moglo. Oko vlastite kuće postavio je niz „klopki“ u koje bi lovio zalutale kokoši od susjeda. Sve u svemu, ne baš omiljeni stanovnik Roverije.
No kako je ostario i obolio, Martin je pozvao k sebi susjede i molio ih za oprost. I susjedi su oprostili bolesnom starcu, a udovoljili i njegovoj posljednjoj želji… da bude pokopan u crkvi. I stvarno, umro je Martin i pokopan je tamo gdje su mu obećali.
I tada je počelo zlo u Roveriji, broj umrlih se strašno povećao i tako je bilo iz godine u godinu. Bez epidemija i nekih razloga koji bi to mogli objasniti. Pokušavši sve „metode“ da se riješe zla bez ikakvog uspjeha, Roverijci su se sjetili pokojnog Martina i posumnjali da je riječ o vampiru koji je za vrijeme života maltretirao sve oko sebe, a izgleda da nije prestao ni nakon smrti. I konačno se našlo par hrabrih muškaraca Roverije koji su otišli u crkvu, za dana otkopali grob od Martina i u njemu našli Martina, dobro uhranjenog krvlju. Proboli su Martina glogovim kolcima…. I tada je Roverijom zavladao mir.
swirl @ 20:30 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 27, 2008

Čak je i otkačeni D'Annunzio opjevao vodnjansko vino „muškat ruža“.
Muškat ruža je desertno vino, dakle slatkasto, a ime je dobilo po intenzivnom mirisu po ružama. Ima i više od 14% alkohola. Nekada je bilo sastavni dio vodnjanske tradicije. No lagano se vraća. Dok ga neki vodnjanci proizvode samo za svoje potrebe i specijalne prilike, postoji i proizvodnja u nešto većim količinama namijenjena prodaji.
S druge strane Vodnjan, ali ne samo Vodnjan nego i cijela Istra poznati su po vrlo kvalitetnom maslinovom ulju. Pa i prvi povjesni zapisi o Istri upravo spominju to predivno maslinovo ulje, dok su pradavne „kuharice“ nudile recepte kako od slabijeg ulja začinima "popraviti" ulje da je što sličnije istarskom.
Extra vergine dobiva u Istri nagrade, pa nagrade na nivou cijele Hrvatske, ali i ono što je posebno važno, na svjetskim natjecanjima.
Stoga ni nije čudo da se upravo u Vodnjanu organiziraju Dani mladog maslinovog ulja.
swirl @ 13:24 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, srpanj 25, 2008

Bumbarima se nazivalo talijansko stanovništvo Vodnjana. 
Postoji i legenda kako je nastao taj naziv. Legenda kaže kako je u jednom navratu u posjet Vodnjanu došao austrijski car Franjo Josip. Za svečani doček bio je pripremljen i crveni tepih, ali je na koncu tepih ispao prekratak. Na žalost izgleda da su vodnjanci konstatirali da je tepih prekratak već kada je car stigao u Vodnjan i hodao po tepihu. Pa je izgleda netko došao na ideju da povuku tepih… dok car po njemu hoda. 
Eh sad mi nije jasno je li netko počeo povlačiti tepih ili nije, ali je u svakom slučaju ideja povlačenja tepiha stigla i do Franje Josipa koji je vonjance prozvao mrzovoljnima („burberi“ - mrzovoljni). Netko je krivo čuo pa je taj „burberi“ shvaćen kao „bumbari“ i tako su vodnjanci postali bumbarima.
Nakon 2. svetskog rata došlo je do egzodusa talijanskog stanovništa iz Istre pa je i broj "bumbara" znatno smanjen.
Danas je pak poznata "Bumbarska fešta" koju organizira Vodnjan.
swirl @ 18:26 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 25, 2008
Svaka čast gradu Vodnjanu na genijalnom projektu «Moj kažun – Mia casita». 
U okviru projekta svake se subote u razdoblju od 10. svibnja do 31. svibnja organizira predavanje o kažunima nakon čega slijedi i praktičan dio – obnova jednog od kažuna ili suhozida Vodnjanštine. U okviru projekta ljudi iz Vodnjana i okolice mogu prijaviti i svoj kažun, obnoviti ga te bespovratno dobiti do 3.000,00 kn.
Prošle subote radilo se uz trasu prve biciklističke staze Vodnjanštine. Staza Šalvela – Lokva Fontana počinje kod izlaza iz Vodnjana prema Balama i izlazi nakon par kilometara na istu cestu. Doslovce bi se mogla nazvati «Stazom suhozida i kažuna».
Ove se subote pak radilo na obnovi jednog od najvećih kažuna Vodnjanštine. Kažun je na Santolini (cca 1-2 km od Vodnjana prema Balama).
Zašto Vodnjanština i zašto kažuni i suhozidi?
Po broju kažuna Vodnjanština je svojevrsni rekorder u Istri. Nekada ih je bilo od 10.000 – 20.000. Znalo se desiti da ista obitelj gotovo na svakom svom komadu zemlje ima po jedan kažun. Danas se broj kažuna Vodnjanštine kreće između 2.000 – 3.000. I kažuni su platili danas današnjem stilu života, gradnji cesta...
Niz suhozida ovog kraja još je i danas na međama iz antike. Pažljivim slaganjem istarskog kamenja, bez ikakvog veziva, ovakve su granice toliko specifične za Istru.
Upravo ovakvim projektima pokušava se spasiti dio naše povijesti. Zato završavam tekst citatom iz prospekta «Moj kažun – Mia casita»: 
«Ukoliko poštujemo trud naših predaka možda će naši nasljednici poštovati nas».
swirl @ 17:04 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 24, 2008
Roverija je naziv za područje između Vodnjana i Svetvinčenta. Zbog zanemarivanja tadašnjih „gospodara“ Istre, cijelo je područje bilo vrlo siromašno, a njime je vladalo potpuno bezvlašće i kaos. Cijela Roverija bila je naširoko poznata po rovercima koji su se gotovo isključivo bavili razbojništvom, pljačkajući druge kad već svoje nisu imali.
Župnik Jakov Cecinović ovako opisuje Roveriju u knjizi o Jurju Dobrili: 
»Roverija! Strašna je to besida za još puno njih u Istri. Skriva u sebi krvavo pasano, črne stvari iz črnih dani. Nepokorni Roverac ni pozna granice med svojin i med tujin i ni vidija dopušteno i zabranjeno, zna je samo za razbojstva i grih. Kako to? Bija je prepušten sam sebi, daleko od svita i pozabljen od gospode, priz vire i straha bojžega, dela je po svojoj glavi. Bija je nepokoran.«

I tu započinje priča o Velikanju.
Jože Velikanje (1843 – 1921) rodio se u Sloveniji u Spodnjoj Idriji. Nakon više vojne škole koju je završio u Beogradu borio se protiv Turaka. Godine 1868., nakon povratka u Istru, a po nagovoru biskupa Dobrile i Štrosmajera upisao se na bogoslovno sjemenište u Gorici. Od 1875. je imenovan kapelanom u mjestu Juršići, tadašnjem centru Roverije (i razbojništva).
Kada je stigao u Juršiće, već je prvu noć imao „bliske susrete“ s razbojnicima Roverije. I tu je Velikanje shvatio da mora promijeniti taktiku. 
Od te je noći počeo hodati Roverijom i obavljati posao župnika noseći sa sobom pištolj. Gdje je bio Jože Velikanje, tu je bilo i njegovo oružje. I kao pojava djelovao je autoritativno, viši od svih, krupan.
Priča se čak da je znao jednom rukom držati raspelo, a drugom pištolj i prijetiti ljudima vičući „Ako nećete slušati ovo (pokazavši na križ) slušati ćete ovo (i tada bi u zrak dignuo pištolj).

U vrijeme kada je stigao čak je proglasio i svojevrsni policijski sat. Nakon deset navečer ljudi su trebali biti kod kuće. Znao bi reći "Ako ste vi hajduci, ja sam onda hajdučki pop".

Put do nečije svijesti moraš znati pronaći, a Velikanje je u tome definitivno uspio. U Roveriji je razbojništva bilo sve manje, ljudi su prionuli poslu, vratili se svojim poljima, svojim maslinama i vinogradima. Jože Velikanje otvorio je u Juršićima školu gdje je sam predavao 16 godina, a stanovnici Roverije počeli su svoju djecu slati u školu. Ni tu Velikanje nije stao. Godine 1906. osnovao je prosvjetno društvo Narodnjak i knjižnicu u kojoj su knjige posuđivali stanovnici cijele Roverije.
Nemirni duh i borba za pravdu u vrijeme Italije stvorili su od Velikanja pravog narodnjaka. U to teško doba za Istru i hrvatstvo u Istri nerijetko je znao organizirati pjevanje „Još Hrvatska ni propala“ nakon čega bi imao „smještaj“ u podrumu kod karabinjera.
Godine 1921. nakon zlatne mise Velikanje se vraća u Idriju. Umire u Gorici u bolnici 29.09.1921.
Podaci su iz knjige: Cvetko Svetlik, Hajdučki pop, Istarsko čakavsko društvo dr. Ivan Rudan, 2002.

Hvala Branku Lučiću koji mi svako toliko pošalje koji originalan tekst do kojeg teško da bih inače došla.

Ukoliko ste čitali knjige o Don Camilu (nekoliko knjiga s Don Camilom kao glavnim likom napisao je Giovannino Guaresci) u ovom tekstu naići ćete na sličnosti između Don Camila i Velikanja. Za one koji ih nisu čitali, Don Camilo je bio pop u malom mjestu Italije negdje oko rijeke Po u razdoblju neposredno nakon II svjetskog rata. Defitivno je bio zabavan pop, sklon »sitnim grijesima«, korištenju šaka i metoda koje baš i nisu u uobičajenom opisu župnika. No uvijek je imao jedan cilj, a to je pravda. Knjige o Don Camilu najdraže su mi knjige, a sam lik Don Camila jedan od najsimpatičnijih likova u književnosti).
swirl @ 12:06 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 18, 2008

Oko rimske Pule stvarani su mnogi posjedi koji su, kao nagrada, davani u vlasništvo rimskim vojnicima. Pretpostavlja se da je Galižana bila centar centurijacije (podjela na četvrtaste parcele). Na području današnje Galižane bio je posjed vojnika galskog porijekla. Od tuda i latinski naziv Galicianum. Naziv se mijenja u srednjem vijeku, a od njega je nastao i naziv Galižana.
Za najgorih epidemija Pule pulski su biskupi napuštali Pulu i privremeno živjeli u Galižani. Koliko god nije daleko od Pule (svega nekoliko km ili cca 10 km od stare jezgre Pule), Galižana je imala puno manje problema s epidemijama.
Inače, u 16.st. i Galižanu je zahvatio val «protestantizma». Župnik Biagio Tessaris također je prihvatio protestantizam te je osuđen s 10 godina galije, nakon čega je prognan (1584.).
swirl @ 18:06 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 6, 2007
Legendu je zabilježio biskup Tomasini (17.st). Legenda kaže da je Vodnjan nastao zajedničkom odlukom 7 naselja Vodnjanštine. Neka od tih naselja nalazila su se na rubnim djelovima današnjeg gradića Vodnjan. Cilj takvog njihovog udruživanja bilo je jačanje zajedničke obrane. 
Odluka gdje će se razvijati novo naselje pala je u mjestu Sv. Lovro (danas na rubu općine Vodnjan) pa čak i danas ruševine Sv. Lovre vodnjanci nazivaju «grumazzo delle sorte» ili ostaci gdje je bačena kocka (odnosno donesena odluka).
swirl @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 7, 2007

Pučka legenda kaže kako su u okolicu Galižane u davna vremena došli Grci. S grupom Grka stigao je i lik božanstva u obliku koze koja je polako postala simbol cijele Istre.
swirl @ 19:31 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare