Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
nedjelja, lipanj 15, 2008
T. Allason, Pogled s otoka Ulike na Pulu

T. Allason, zatrpana Dvojna vrata

T. Allason, Slavoluk Sergijevaca s ostacima bedema i Zlatnim vratima
T. Allason, Amfiteatar

A. Tischbein, Pogled na Pulu i amfiteatar
Nekada sjajan antički grad u nekoliko uzastopnih stoljeća u srednjem vijeku Pula sve dublje tone u jad. Grad je poharan nizom sukoba, a još ga gore razaraju epidemije kuge, malarije, raznih infekcija. Mortalitet uvelike premašuje natalitet i tužna Pula ima svega nekoliko stotina stanovnika. U ljetnim mjesecima, kada broj infekcija raste, svi koji mogu napuštaju Pulu i broj stanovnika postaje još manji.
Ta jadna Pula, s izuzetkom nekoliko bolje stojećih familija, bila je grad siromaha, grad bez važnosti, bez ikakve proizvodnje...
Uzrok bolesti bile su bare koje su se nalazile u blizini nekoliko potoka oko stare jezgre. Današnji Trg na mostu (trg s rotorom u blizini Autobusnog kolodvora) zove se tako zbog mosta koji je išao preko jednog potoka, a oko kojeg su bile močvare. U 19.st. upravo su zbog opasnih močvara most preko potoka prozvali «mostom groznice». Potok se ulijevao u blizini amfiteatra u more.
S druge strane stare jezgre, tamo gdje je danas pošta, nalazila se uvala Valle del Buso. Uvala je prije bila znatno dublja, a kasnije je što zbog naplavina potoka, što umjetno prilikom gradnje Arsenala, zatrpana. U Valle del Buso isto se ulijevao jedan potok čiji je tok počinjao negdje kod Škatara, a u njegovoj okolici (dio Pule Pragrande) nalazile su se i opet močvare. 
Ni u samom gradu nije se pazilo na higijenu. Mrtvi su se pokapali vrlo plitko, voda se u šternama često miješala s otpadnim vodama.
Početkom 19.st. vizura Pule gotovo da je neprepoznatljiva. Jedino amfiteatar i nekoliko zvonika podsjećaju sa starih slika na Pulu kakvu danas poznajemo. Uz amfiteatar se nalazila jedna viša zgrada. Zidine, u vrlo lošem stanju, i dalje su okruživale grad pa je izlaz na more (današnja riva) bio moguć samo na nekoliko mjesta kroz vrata u zidinama (ostaci tih zidina vide se na prvoj slici T. Allasona). More je počinjalo odmah nakon zidina jer je kasnije građena riva većim dijelom zasipavana, a na nekim mjestima oblik obale je potpuno izmijenjen. Na vrhu brežuljka bio je napušten mletački kaštel, oko njega maslinici i vrtovi, a kuće su postojale pri dnu brežuljka. Veliki dio kuća bio je napušten i u ruševinama. Prepoznatljivu notu gradu su davali samo zvonik katedrale, zvonik Sv. Franje, Sv. Nikole te Augustov hram.
Između Augustovog hrama i Komunalne palače nalazila se ruševna zgrada, a pogled na hram s Foruma bio je gotovo pa nemoguć zbog niza kuća koje su između njih i Komunalne palače ostavile samo uski prolaz.
Od gradskih vrata nekoliko je vodilo prema moru, a još su postojala vrata Sv. Ivana koja su iz antičkih vremena vodila prema amfiteatru i dalje prema Italiji (Via Flavia). Slavoluk Sergijevaca još je bio prislonjen uz ruševna Zlatna vrata, trostruka vrata u sastavu zidina oko grada koja su još iz antike vodila prema Medulinu (vidi treću sliku T. Allasona). Zlatna su vrata srušena 1838. pa je tako Slavoluk Sergijevaca ostao sam stajati na kasnije uređenom trgu Portarata.
Na mjestu gdje je danas casino (Giardini) bila je ruševna ranokršćanska crkva Sv. Stjepana kraj koje su nekada vodila iz zidina vrata Sv. Stjepana koja su početkom 19.st. već bila zazidana.
Svaki od četiri otočića u luci (Ulika, Sv. Katarina, Sv. Petar i Sv. Andrija) imao je ruševine bizantskih crkvica (kasnije je u fazi nastajanja Arsenala Ulika spojena mostom s obalom, a između kopna i Sv. Petra nasipana je zemlja).
Dr. Vincenzo Benini 1799. predlaže isušavanje lokvi, seljenje groblja van grada, snižavanje zidina kako bi se grad «prozračio», gradnju novih šterni.
No realizaciju toga započela je prvo Napoleonova vojska, a zatim Austro – Ugarska.
Izvor: Pula tri stoljeća mita i stvarnosti, Attilio Krizmanić
Slike: pronađene na internetu, većinom na www.istrianet.org
swirl @ 12:31 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare