Moja Istra
Cvergla blog
Arhiva
Moja e-mail adresa:
Blog
srijeda, svibanj 7, 2008
U kaštelu koji i dan danas dominira Svetvinčentom (na slici), godine 1619. osnovana je vrlo jaka bratovština Sv. Roka.
Riječ je o bičevalacima ili flagelantima. Njihove procesije održavale su se u kasnim večernjim satima uz svjetlo svijeća, a članovi bratovštine hodali bi u procesiji u pokorničkim haljama udarajući se bičem.
Inače flagelanti su se prvi put pojavili negdje u 11. st, a svojevrsni „procvat“ broja flagelanata u Italiji dešava se u 13. st.
U Istri se flagelanti javljaju dosta kasno, a uslijed teških prilika: neimaštine, epidemija, gladi, neprestanih ratnih sukoba. Smisao ovog samokažnjavanja bio je na ovako drastičan način „privući pažnju Boga kako bi pomogao u borbi protiv nedaća koje su ih zadesile“.
I inače je flagelanata bilo u Hrvatskoj, ne samo u Istri već i duž naše obale. Najviše flagelanata bilo je na području Zadra, Dubrovnika, Korčule, Raba… Na primjer Status bratovštine flagelanata s Raba propisivao je da članovi bratovštine svake nedjelje moraju doći u crkvu u posebnim pokorničkim haljama te ići po gradu od crkve do crkve bičujući se.
Flagelanti su samo jedna od bratovština. Osim bičevalaca kroz povijest u svijetu se javilo još „čudnovatih“ grupa: od onih koji su se pribijali na križeve, izbjegavali se prati vodom (odnosno prati se uopće), preko onih koji su hodali na sve četiri… Ako ste gledali „Da Vinci kod“ onda se sjećate samoranjavanja usijecanjem u nogu čvrsto stisnutog lanca sa šiljcima što se i dan danas vezuje uz Opus Dei.
No, maknimo se mi od čudnovatih, vratimo se na uobičajenije bratovštine. Bratovštine se javljaju s pojavom kršćanstva. Negdje u 6.st. počinju se osnivati pod nazivom scolae. Broj bratovština raste u srednjem vijeku, a početak njihovog jačanja odvija se na Apeninskom poluotoku u 12. i 13.st. te se od tuda širi u druge krajeve. Zbog broja članova, rastućeg ugleda nekih bratovština i inih razloga (prvenstveno mislim na bratovštine koje su raspolagale solidnim financijskim sredstvima) kroz povijest se u nekoliko navrata pokušavalo „regulirati“ njihovo osnivanje i uloga. Tako je npr. sinodom u Arles-u 1234. godine odlučeno da bratovštine moraju biti pod kontrolom biskupa, od samog osnivanja pa preko uvida u „poslovanje“ i dalje.
U Istri prvi trag bratovština datira iz 11.st., a procvat doživljavaju u razdoblju od 15.-18.st. U arhivima je pronađen trag o postojanju oko 340 bratovština na području cijele Istre, dok ih je vjerojatno bilo i znatno više. Uglavnom su članovi bratovština bili vezani uz neku malu lokalnu zajednicu, vrlo često se bratovština zvala po lokalnoj crkvi, a bavili su se pomaganjem članova njihove bratovštine, pomaganjem siromašnih, održavanjem njihove crkve…
Krajem 18.st. započinje drastično opadati njihov broj. Prvo ih zabranjuje car Josip II 1784., a daljnji „rat“ bratovštinama objavio je Napoleon početkom 19.st.
Kako je niz bratovština vodilo svoje knjige poslovanja, a niz je tih knjiga sačuvano, riječ je o vrlo vrijednom izvoru novih saznanja o našoj prošlosti i običajima. Najveći je dio knjiga pohranjen po raznim arhivima, a i dan danas su uglavnom neistražene.
swirl @ 20:52 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare